Knjige 2

BISTRO MORE POBOZNOSTII
SUPTILNOSTI

Sabrao i priredio:
AHMED FERID

Prijevod:
hfz. HASAN POPARA

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU NA
ARAPSKOMJEZIKU

Hvala Allahu koji je Svojim bogobojaznim robovima
olaksao put do Njegova zadovoljstva, pokazao im pravi
put, vodiljom na njemu uCinio slijedenje Poslanika,
uzeo ih za Svoje robove koji samo Njega priznaju za Gospodara i
mimo Njega ne traze zastitnika i zato sto su se, sa Allahom kao
Gospodarom i Islamom kao vjerom, zadovoljili, u srce im ulio
nepokolebljivo vjerovanje. Izjavljujem da nema boga do Jed nog i
Jedinog Allaha koji nema nikakva sudruga. Pridruzujem se onima koji
su to posvjedoCili, a odricem se od onih koji to odbijaju i kod Allaha
pohranjujem za pripravnost na Sudnjem danu.

Izjavljujem da je Muhammed Njegov odabrani rob, milosti
dostojan vjerovjesnik i istinski dokazan poslanik, koji ne govori po
hiru svome, nego iz Objave koja mu se obznanjuje, koga je poslao,
nakon sto je neko vrijeme bilo prekinuto slanje poslanika, preko
njega pokazao najispravniji i najjasniji put i Svojim robovima stavio u
obavezu da prema njemu budu pokorni, da Ga velicaju, uvazavaju,
slave i svoje duznosti ispunjavaju. Allah je sve puteve prema Sebi
pozatvarao i nikome ih nede otvoriti do preko Svoga Poslanika, Cije je
grudi prostranim uCinio, a spomen visoko uzdigao, Poslanika preko
koga je pootvarao slijepe o£i, gluhe usi i ogrezla srca i zahvaljujudi
cljem je poslanstvu, mrakom obavijena Zemlja, zasjala i razjedinjena
se srca slozila, tako da se njegov zov, brzinom Sunca, po svijetu
procuo, a vjera se, dokle dan i nod dopiru, prosirila, neka je Allahov
blagoslov na njega, njegovu Cednu i Casnu porodicu i vjerne drugove
koji su imali srecu da se sa njim druze!

Allah, zatim, iz Svoje milosti, pomaze robu na putu dobra, a
odvraca ga od zla i onoga sto ne valja. Nema sumnje da aspiracije za

5

profiniranjem duse i razvijanjem osjedaja njeznosti u srcu - u cilju
povinuda Vjerozakonu, u smislu izvrsavanja njegovih zapovjedi i
izbjegavanja zabrana - spadaju u glavne preduslove dobrobiti i na
ovom i na bududem svijetu. Ovo zato sto srce ne moze doprijeti do
zeljenog cilja dok ne dopre do svoga Gospodara, a do svoga Gospodara
ne moze doprijeti dok ne bude zdravo i disto.

Prava sreda je u blazenstvu srca, a nesreda u njegovoj
izopadenosti. Ono istinsku sredu nalazi samo u vjerovanju u Allaha i
jedino je, kao sto veli Uzviseni, smireno kada Mu je pokorno i kada Ga
pomene: Oni koji vjeruju i ttja se srca, kada se Allah pomene, smiruju - a srca
se, doista, kada se Allah pomene, smiruju! (Er-Ra'd, 28.). Iz navedenog je,
dakle, jasno da put do srede lezi u vodenju racuna o srcu, njegovom
cuvanju, njegovanju i lijedenju od oboljenja, kako bi se moglo odazvati
svome Gospodaru. Prema tome, uspio je onaj kome Allah pomogne, a
propao onaj koga On ostavi bez Svoje providnosti i upute.

Otkako je, ubrzo nakon promocije - uprkos mnostvu
stamparskih gresaka (Neka Allah oprosti izdavadu!) - rasprodano prvo
izdanje knjige Bistro more poboznosti i suptilnosti, nasa braca mole da se
ona ponovo stampa.

Medutim, stvari se - kao sto rede Vjerovjesnik, s.a.v.s., - odvijaju
po odredbi. Naime, koliko god smo se trudili da se ponovo stampa
dotjerano, preradeno i prosireno novo izdanje, posao na tome, zbog
zauzetosti, sve dok nam se Allah, dz.s., nije smilovao i pomogao nam,
nismo mogli privesti kraju. Nadam se da de Bistro more, u svom novom
izdanju i ruhu, biti predisdeno od stamparskih gresaka i slabih (da 'if)
hadisa. Maksimalno sam se trudio da prilikom ponovne provjere i
istrazivanja merfu hadisa, izbacim svaki hadis, za koji se ustanovilo da je
slab (da'if), dak i ako je opdepoznat i desto citiran, kako bih nasoj bradi
dokazao da su, kao dokaz, dostatni samo vjerodostojni (sahih) hadisi, da
covjek svoje srce treba lijeCiti samo provjerenim lijekovima - Kur'anom i
vjerodostojnim sunnetom, te da Allah, dz.s., Muhammedovu, s.a.v.s.,
ummetu nije dao lijek u onome sto mu je zabranio. Zato svoja srca ne
smijemo lijediti slabim (da'if) i apokrifnim (mevdu') hadisima,
izmisljenim priCama i laznim vijestima, niti se, kao sto dine neki mistici,
umjesto jasnim ajetima Kur'ana, zadovoljavati stihovima pjesnika.
Uprkos tome, neka nasa braca - u zelji da profine svoja srca - previse se
upustaju u slusanje poezije, nestosto nisu dinili njihovi dasni preci, neka
je Allah sa njima zadovoljan. Jer, sve sto zaokuplja paznju od Kur'ana i
vjerodostojnog sunneta los je predznak za onoga ko to dini (da ga Allah

6

sacuva svakog zla) i bojati se da zbog toga njegovo srce nece biti dirnuto
Allahovim, dz.s., rijedima i sunnetom Njegova Poslanika, s.a.v.s., kako
treba. O tome kako se, da su dosljedni, ponose sljedbenici tradicije,
govorio sam u zasebnoj raspravi pod naslovom: "v j J»l us /
"Profinjene duse izmedu sljedbenika tradicije i sufizma"

Allah, dz.s., nam je, kao dovoljno bogatstvo (izvora Vjerozakona)
u naslijede dao Svoju Knjigu i sunnet Svoga Poslanika, s.a.v.s. On je
Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., na Arefatu, na Oprosnom hadzdzu
objavio: Sada sam vam vjeru valu usavrlio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera. (El-Ma'ide, 3.)

Prema tome, Kur'an i vjerodostojni sunnet reguliraju stil
zivota, kako pojedinca, tako i zajednice. Dosljedno pridrzavanje ova
dva izvora garantira srecu, i na ovom i na buducem svijetu, a
okretanje od njih nesrecu, i na ovom i na bududem svijetu, svejedno
da li to okretanje znaCi njihovu zamjenu apokrifnim hadisima i
fabriciranim stihovima, ili odbacivanje u cijelosti i uvodenje umjesto
njih svjetovnih programa i laiCkih zakona, jer Uzviseni Allah veli: /
onaj ko bude slijedio uputu Moju nece zalutati i nece nesrecan biti. A onaj ko
okrene glavu od Knjige M oje, taj ce teSkim zivotom zivjeti i na Sudnjem danu
cemo ga slijepim ozivjeti. (Ta-ha, 123.-124.)

A Allahova, dz.s., uputa je Njegova objavljena Knjiga (Kur'an)
i Sunnet Njegova Poslanika, s.a.v.s.

Sve dime se (covjek) priblizava Allahu, dz.s., mora biti u
granicama propisanog. To je osnovni temelj u vjeri Islamu, pravilo
koje je rijedima: "Ko uradi nesto sto u nasoj vjeri nije propisano, nece
mu biti prihvaceno" 1 , postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ovo zato sto
ibadet nije samokaznjavanje, niti je svako samokaznjavanje ibadet.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugledao je jednog covjeka kako tetura
izmedu dvojice svojih sinova (koji su ga vodili), pa je upitao ko je on,
na sto su mu odgovorili: "Allahov Poslanice, zavjetovao se da 6c \6\
samo pjeske" - pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allahu ne treba
mucenje ovog Covjeka, pa mu je naredio da uzjase." 2

Od Ibn 'Abbasa se prenosi da je rekao: "Dok je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., govorio, jedan je Covjek stajao, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,

.jJ^Jt (T • >/o) .Lrf rfjl-Jl j L-aiSlI ( \ l/\ Y) (J— •
tfjujll j ijj_Jl j JUKI (VTV^) ijlj y \ j j^L-Jl 0 . T/\ \) pi— j (AV/t) ^jUJl .\ }J 2

.(\Ar/\\t/\ -\lr)J^\ j tJ> iJi (\At/T> ^jUli j i JU.yi( r -/ v ) ^u-Ji } tJJ iJi ( t \/t ./v>

7

upitao ko je taj dovjek, na sto su mu rekli: 'Ebu Israil. Zavjetovao se
da 6c stajati, da nede sjedati, da se nede u hlad sklanjati, da nede
govoriti i da 6c (stalno) postiti.' - pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Naredi mu neka govori, neka se u hlad sklanja, neka sjeda, i neka
nastavi post!" 3 iz dega se vidi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odobrio ono
sto je propisima dozvoljeno, tj. post, a osporio ono sto nije propisano,
tj. da se nikako ne govori i stajanje na suncu.

Dakle, nije dozvoljeno truditi se da se zadobije Allahova
milost kroz obrede koje Allah, dz.s., nije propisao, kao sto nije
dozvoljeno ni pretjerivati u onome sto je propisano i prelaziti granicu
koju je Allah, dz.s., odredio. U torn pogledu, nadin na koji je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavljao svoje obrede, najbolji je primjer i
nikome od njegovih, s.a.v.s., sljedbenika nije dozvoljeno da dini vise
nego sto je on dinio i da sebi umislja da je njegov ibadet potpuniji od
Poslanikova, s.a.v.s. Najbolji dokaz za to je sludaj sa trojicom ljudi koji
su dosli Vjerovjesnikovoj, s.a.v.s., kudi da se raspitaju kako on obavlja
svoje obrede, pa je jedan od njih - kada im je redeno, udinivsi im se
da je malo - rekao: "Gdje demo se mi porediti sa Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., kome je Allah oprostio i ranije i kasnije grijehe!?
Zato du ja nodi provoditi u ibadetu i nedu spavati." Drugi je rekao: "Ja
du postiti i nedu mrsiti.", dok je tredi rekao: "A sto se mene tide, ja se
necu zeniti." Kada je za to duo, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: "Sta je
ljudima pa tako i tako govore?! Zar ja od vas najbolje Allaha ne
poznajem i zar Ga se ja od vas najvise ne bojim?! Sto se mene tide, ja
postim ali i mrsim, provodim nodi u ibadetu, ali i spavam i zenama se
zenim. Ko ne voli moj sunnet, taj i nije moj." 4

Jednom rijedi, prefinjenost srca i distinu duse, dovjek treba traziti
i nastojati zadobiti onako kako su, Allah, dz.s., u Svojoj Knjizi i Njegov
Poslanik, s.a.v.s., u vjerodostojnom Sunnetu, objasnili. 5 Tim putem
hodili su ashabi, neka je Allah sa njima zadovoljan, jer su bili duboko
ubijedeni da je Allahov put jedini pravi put, kao sto veli Uzviseni: Red:
"Pravo uputstvo jejedino Allahovo uputslvoF (Ali imran, 73.)

Ostalo je da jos kazemo da je poznavanje nadina na koji se
stide distoda i suptilnost srca - kao i ostalim robovima - ljudima koji
tragaju za znanjem, potrebno isto toliko koliko i ribi voda i zrak zivim

.jjill j f btfl (mi) »jb j,\ j jjxll j .JUKI (oAl/u ) lijUJl .Ijj ■ 1

. c iSDi(\vi/n)|0— Jlc ^Ji(v ia^S) ujUJi

5 OpJIrnije vidjeti u j iJ-i* uJi 3 v t£ji od 'Abdurrahmana b. eMHallka.

8

bidima, jer je njihova srca - kao sto neko rede - "prvo potrebno
pripremiti za znanje kao sto se zemlja priprema za sjetvu" kako bi se
svako jutro i vede obracali tevbom Uzvisenom Allahu, bududi da - kao
sto jedan drugi casni predak rede - "onaj ko se svako jutro i vede ne
pokaje, sam sebi nepravdu dini", u smislu rijedi Uzvisenog: A oni koji
se ne pokaju - sami sebi tine nepravdu. (El-Hudzurat, 11.)

Onoga ko se upusti u traganje za znanjem mora krasiti visok
stupanj mudrosti i darovitosti, kako na tome putu, zbog kakva
iskusenja, ne bi posrnuo i odustao, ili se, u sticanju vjerskih
disciplina, u svome rasudivanju previse oslobodio pa da se uzoholi,
umisli i tako propadne, kao sto se - ne daj Boze - desilo, u sludaju
trojice, koje de dzehennemska vatra prve progutati.

Mnogi svijet, u svome nastojanju da profini i odisti srce,
pribjegava sufijskoj literaturi, koja, istina, - zbog svoga sadrzaja
dokaza iz Kur'ana i vjerodostojne tradicije - u lijedenju bolesti, moze
djelimidno pomodi. Medutim, i pored toga, ona sadrzava slabe (da'if)
i apokrifnc (mevdu') elemente, ukljudujudi tu nekontrolirane pokrete
u ekstazi i pretjerivanje u velidanju pojedinih stvorenja, sto je dini da
je steta od nje veda nego korist, usljed dega, onaj koju prelistava i
dita, ne moze biti siguran da uz med nede probati i otrov.

Olahko citiranje slabih (da'if) hadisa na vazovima i poudnim
predavanjima pojedine uleme, dovelo je i do pojave poudne literature,
prepune apokrifnih (mevdu') hadisa, pa se, bez ikakvih ogranidenja,
podelo zloupotrebljavati misljenje islamskih udenjaka i njihovo
toleriranje da se, za razliku od akaidskih i pravnih pitanja, na prigodnim
vazovima, ponekad, mogu citirati i takvi hadisi. Citiranje slabih (da'if)
hadisa islamski su udenjaci dopustili samo u odredenim situacijama i
pod strogo odredenim uvjetima, koje ovdje, zbog skudenosti prostora,
nedemo nabrajati. Umjesto toga, zadovoljidemo se konstatacijom u koju
nema nikakve sumnje, niti oko nje neslaganja, da je bolje ograniditi se
na ono sto je vjerodostojno i svrsishodno, tim prije sto se u posljednje
vrijeme sve vise osjeda nedostatak poznavanja ne samo slabih (da'if),
ved i vjerodostojnih (sahih) hadisa.

Ovu knjigu, kao svojevrsnu zbirku savjeta za sebe i svoju bradu,
sastavio sam iz poudne literature do koje sam dosao. Pri tome sam se
ogranidio na navodenje vjerodostojnih predaja kako bih svoju bradu,
koja zele da odgoje dusu i odiste srce, postedio truda oko ditanja
obimnih djela koja, kao takva, nisu postedena nevjerodostojnih
informacija. Ova knjiga, bez sumnje, moze posluziti kao korisno stivo,

9

bradi koja su se posvetila da'vi i posted jeti ih vremena oko pripremanja
hutbi, bududi da je svaka njena tema pogodna za hutbu ili zasebno
predavanje. Molimo Allaha da ovo djelo lijepo primi, (da ga u sevab
upise), da nasa najbolja djela budu po njihovom svrsetku, najbolji dan,
dan susreta sa Njim i da nas nagradi gledanjem u Njegovo plemenito
lice. On je kadar dati sto (god) hoce i dovu uslisati. On nam je dovoljan
i On je divan zastitnik!

10

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU NA
ARAPSKOMJEZIKU

vala Allahu koji je i sa malo djela Svojih robova

1L A±. ih (Svojim) blagodatima, Sam Sebi propisao da de biti
milostiv, i u Svojoj Knjizi koju je objavio, odredio da je Njegova
milost prije srdzbe. Kao dokaz pravednosti, sve Svoje robove pozvao

dobrote i zadovoljstva htio - uputio je na pravi put i pomogao da
uspiju. U tome je smisao pravednosti Silnog i Mudrog i to je milost
kojom On, koga hode, obasipa. Allah je, doista, Sveopdi Dobrodinitelj!

Kao sin Njegova roba i ropkinje koji nijednog trena ne bi
mogao bez Njegove dobrote i milosti i koji se -jedino, zahvaljujudi
Njegovom oprostu - nada da de postidi Dzennet i spasiti se
dzehennemske vatre, izjavljujem da nema boga do Jednog i Jedinog
Allaha, koji nema nikakva sudruga i da je Muhammed Njegov rob,
poslanik, vjerni dostavljad Objave i najodabraniji dovjek, koga je uzeo
za Prijatelja i - iz Svoje milosti - poslao svima svjetovima; kao uzor
praktidarima, vodilju putnicima i dokaz svim robovima, sa zadatkom
da u iman i Kudu mira poziva, ljude upuduje, Njegovu Knjigu dita i
zadovoljstvu hita, dobro nareduje i zlo zabranjuje. Svoje sljedbenike
je iza sebe ostavio u - kao suzi distoj vjeri - i na pravome putu.
Njegovi drugovi i sljedbenici nastavili su put njegovim stopama do
dzennetskih vrtova, dok su oni, kojima se nije svidao, skrenuli na put
Dzehennema ... da nevjemik ostane nevjemik poslije oiigledna dokaza, i da
vjernik ostane vjernik poslije oiigledna dokaza, - a Allah, doista, sve cuje i
sve zna. (El-Enfal, 42.). Neka Allah, Njegovi meleki, vjerovjesnici,
poslanici i robovi - vjernici blagoslove Muhammeda, koji je vjerovao i
robovao samo Jednom Allahu, nas podudio i da tako vjerujemo
pozvao.

Posto je nasoj bradi zed no j znanja - Allah ih podastio i
pomogao - tesko dodi do prirudnika koji metodidki tretira pitanje
disdenja (duse) i profinjenja (srca) i koji bi, s jedne strane bio baziran

mnoge grijehe oprostio, obasuo

samo one koje je - iz Svoje milosti,

11

na vjerodostojnoj tradiciji, a s druge strane predisden od mrlja i
natruha, te kao takav postedio ditanja promistidki orjentirane
literature, prepune nedostataka i nevjerodostojnih predaja, uz pomod
i milost Uzvisenog Allaha, prihvatio sam se posla na sakupljanju
materijala za ovu knjigu, prvenstveno se oslanjajudi na literaturu
najpoznatijih autoriteta u znanju i vjeri, koji su se, ugledajudi se na
nase casne pretke, istakli u poznavanju ove oblasti, kao sto su: Imam
Semsuddin b. Kajjim el-Dzevzijje, Allah mu se smilovao i zemlju mu
udinio lahkom i uzoriti Imam Zejnuddin b. Redzeb el-Hanbeli, Allah
ga, kako najljepse moze biti, nagradio i sa vjerovjesnicima i sehidima
nastanio. Knjigu sam nazvao Bistrim morem poboznosti i suptilnosti,
imenom koje pristaje imenovanom i rijedima koje odgovaraju znadenju.
Ona je metodidki priredena tako da sadrzava najvjerodostojnije predaje
i tumadenja najistaknutijih imama tradicije, Allah nas, zajedno s
njima, sastavio u Kudi destitih i za ovo djelo nas postedio od dvije
stvari; licemjerstva i vatre dzehennemske! Nadamo se da demo - zbog
ljubavi prema njima i naseg slijedenja njihove prakse - u drustvu
zajedno biti, tim prije sto u tevatur predaji stoji: "fiovjek je sa onim
koga voli" Knjiga je, zahvaljujudi Allahu i Njegovoj milosti,
zanimljiva za Citaoca, drug koji ne moze dodijati, prijatelj koji ne
moze dosaditi, pokreta£ srca do odredenog roka, vodilja duse u
bliskost Vladara, Svetog, zbirka izvanrednih pouka i zrna bisera na
skupocjenoj ogrlici, na kakve marljivi traeaC za znanjem, mozda, u
drugim knjigama svojim, nece modi naidi. Sta sam ovim postidi htio, i
sastavljanjem u knjigu zelio, najbolje zna Allah koji je svjedok sta je
na jeziku i srcu svakog Svog roba. Jedino On zna kakva je dija
namjera i kakvu je nagradu zasluzio.

• # #

12

ISKRENOST I SLIJEDENJE SUNNETA 6

DVA PREDUVJETA ZA VAUANOST DJELA

Uzviseni Allah veli: Onaj koji je dao smrt i zivot da bi
iskulao koji od vas ce bolje postupati (El-Mulk, 2.). El-
Fudajl b. 'Ijad kaze da to znaCi: "Koji od vas ce biti
iskreniji i ispravniji" - pa su ga upitali: 'Ebu 'Ali, kako to iskreniji i
ispravniji?' - na sto je on odgovorio: "Ako djelo bude iskreno, a ne
bude ispravno, nece biti primljeno, niti ce biti primljeno ako bude
ispravno, a ne bude iskreno, sve dok ne bude i iskreno i ispravno.
Iskreno uCinjeno djelo znaCi, uCinjeno u ime Allaha, a ispravno,
uradeno po sunnetu Allahova Poslanika." To je potvrdio citirajuci
ri jeCi Uzvisenog: Ko zudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen,
neka fini dobra djela i neka, klanjajuci se Gospodaru svome, ne smatra
Njemu ravnim nikoga! (El-Kehf, 1 10.)

Uzviseni, zatim, veli: Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno
preda Allahu, linecijol i dobra djela? (En-Nisa', 125.). Iskreno se predati
znadi da namjera bude iskrena i djelo udinjeno u ime Allaha, a

dobrodinstvo (ji *-"tf) da je udinjeno po ugledu na Allahova

Poslanika, s.a.v.s., i njegovu praksu.

Uzviseni, takoder, veli: / Mi cemo pristupiti djelima njihovim koja
su utinili i u prah ipepeo ih pretvoriti. (El-Furkan, 23.). Misli se na djela
koja nisu ucmjena po ugledu na sunnet Allahova Poslanika, ili su
udinjena u nedije drugo, a ne Allahovo ime.

Neko je od ranijih ucenjaka rekao: "Nema ni jednog djela,
makar bilo i neznatno, a da se za njega ne otvore dva deftera: "zasto" i
"kako" tj. zasto si udinio i kako si udinio?" Prvo pitanje je, dakle, o
motivu zasto se djelo udinilo; je li u cilju, na brzu ruku, postizanja
nekog uspjeha, ovosvjetskog interesa, u zelji za namom medu
svijetom, iz bojazni od njegove kritike, pridobijanja simpatije

13

voljenog i izbjegavanja mogudih neprijatnosti, ili je motiv bio
izvrsavanje obaveze roba prema Uzvisenom Gospodaru, u pokusaju
da Mu se priblizi i Njegova naklonost zadobije?

Zapravo, pitanje je: Jesi li odredeno djelo uCinio radi svoga
Gospodara, ili si ga uCinio radi sebe i zato sto se tebi tako prohtjelo?

Drugo pitanje se odnosi na ugledanje na Poslanika, s.a.v.s., u
datoj vrsti ibadeta tj. da li je konkretno djelo Uzviseni, preko Svoga
Poslanika, propisao ili nije i da li je On sa njim zadovoljan ili nije?

Prema tome, prvo pitanje se tiCe iskrenosti prema Allahu, a
drugo ugledanja na Njegovog Poslanika, dvije stvari bez kojih
Uzviseni Allah nece primiti i u dobro upisati ni jedno djelo. Jedini
naCin da se prvom uvjetu udovolji je da djelo, u ime Allaha, bude
iskreno uCinjeno, a drugom da bude uCinjeno po uzoru na Allahova
Poslanika, s.a.v.s.

ISKRENOST

Postoji nekoliko definicija iskrenosti. Jedni kazu: "Iskrenost
znaCi oCistiti namjeru zadobijanja Allahove, dz.s., milosti od bilo
kakvih nedostataka."

Drugi kazu: "Iskrenost zna£i u namjeri i dobrim djelima na
umu imati samo Allaha, dz.s."

Tredi kazu: "Iskrenost je zaboravljanje na stvorenja usljed
stalnog razmisljanja o Stvoritelju."

Allah, dz.s., na vise mjesta u Kur'anu, nareduje da se prema
Njemu bude iskreno:

A naredeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao
pravovjerni, vjeru ispovjedaju. (El-Bejjine, 5.)

Iskreno ispovjedanje vjere dugje (prema) Allahu! (Ez-Zumer, 3.)

Ko zudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka tini dobra
djela i neka, klanjajuci se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga! (El-Kehf, 110.)

Od Ebu Umame, r.a., se prenosi da je rekao: "Jedan je Covjek
dosao i, tri puta ponovivsi, upitao Allahova Poslanika, s.a.v.s.: 'Sta
mislis sta zasluzuje Covjek, koji trazedi nagradu i slavu, krene u rat?' -

14

Nista on ne zasluzuje, - svaki put je odgovorio Allahov Poslanik,
s.a.v.s., a zatim dodao: 'Allah prima samo ona djela koja su iskreno, u
Njegovo ime i radi Njegova zadovoljstva, uCinjena." 7

Allahov Poslanik, s.av.s., je, takoder, rekao: "Srce vjernika ne
mogu obmanuti tri stvari: iskreno, u ime Allaha uCinjeno djelo,
savjetovanje sa muslimanskim vodama i privrzenost zajednici
muslimana." 1 ' tj. sa ove tri stvari se prevaspitava srce. Zato se za
onoga, ko na njima uspije izgraditi karakter, slobodno moze redi da je
svoje srce izlijeCio od sklonosti izdaji, pokvarenosti i zlu.

Covjek se sejtana, po rijeCima Uzvisenog, moze osloboditi
jedino iskrenom predajom Allahu: Osim medu njima Tvojih robova
■iskrenih. (El-Hidzr, 40.)

Od jednog od dobrih ljudi se prenosi da je svojoj dusi govorio:
"Budi iskrena, spasit ces se!" Svaka dusa i srce, manje ili vise, skloni
su ovosvjetskim nasladama. Kada ih se, u svome nastojanju, pokusaju
domoti njihova Cistoca i iskrenost se pomute. fiovjek je po svojoj
prirodi sklon uzivanjima i povodljiv za svojim prohtjevima. Rijetko je
koji njegov postupak, pa Cak i obred, u potpunosti lisen zelje da
postigne neki od ovosvjetskih ciljeva. Zato je, s pravom, neko rekao:
"Blago onome ko napravi i jedan korak, a da sa njim nije zelio nista
drugo do Allahovo zadovoljstvo!"

Iskrenost je Cisdenje srca od svih vrsta, krupnih i sitnih mrlja,
sve dok u njemu ne ostane samo Cista namjera postizanja Allahova
zadovoljstva i ne otklone se svi drugi motivi. Sejtan opsjeda Covjeka i
kvari mu djela do te mjere da je Covjeku tesko saCuvati makar ijedno
ispravno. Zato je makar ijedno ispravno djelo nada da 6e cbvjek biti
spasen. Upitan: "Sta je nefsu najteze postidi" - Imam Sehl je
odgovorio: "Iskrenost, jer njemu u iskrenosti nema mjesta."

Covjeku je drago isticanje, hvalisanje i upravljanje. Sklon je
lijenosti i besposlici. Cini mu se da je lijepo samo ono za Cim zudi:
zene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. Najteze
mu je postidi da mu namjera prema Allahu, dz.s., bude Cista i

*L-i j :«l^Vi J Jkjl Jkibki Jli j Jl^l ( To/i ) juA .ljj 7

Jli J ^Ujl^JL; ii( U k Lj.l lJ i,UL.^L r U)l( \ T\h . ) if JujJl .ljj 8
, j( m l\ ) *i_Jl Cr l J c5>Jl j . ( Vl/>) J .jl4jl jloill (

^iiJS- ^USllo^, j( AT

, A. j,

15

iskrena. Ejjub veli: "Iskrenost i distoda namjere onima koji rade,
teza je od svih poslova." Neko je drugi rekao: "Iskrenost, makar i
jedan momenat, je dovoljna da se covjek spasi za sva vremena, ali je
iskrenost tesko postidi." Zato onaj kozeli biti iskren svoje srce mora
odistiti od privrzenosti prohtjevima, ispuniti ga ljubavi prema
Allahu, dz.s., i svu brigu usmjeriti prema onome svijetu. Takvoga ni
kada jede, ni kada pije, ni kada kakvu drugu potrebu obavlja,
iskrenost u namjeri i besprijekornost u djelima, nikada ne napusta.
Onima koji nisu takvi, osim u rijetkim izuzecima, vrata iskrenosti su
zatvorena.

Onaj u dijem srcu prevlada ljubav prema Allahu, dz.s., i onom
svijetu i strogo vodi raduna o svojim svakodnevnim djelima, stide
vrlinu iskrenosti, dok je od onoga koga zavedu ovosvjetske naslade,
oholost i neodoljiva zelja za prestizom, ukratko sve sto je mimo
Allaha, ona daleko, pa od njega ni ibadet poput namaza, posta i si.,
zato sto su neispravni, nede biti primljen.

Dakle, iskrenost je obuzdavanje naslada duse, prekidanje sa
pohlepom za ovosvjetskim dobrima i posvedivanje onome svijetu.
Ako navedene vrline prevladaju srcem, iskrenosti je otvoren put.
Koliko je samo djela oko kojih se namudi Covjek, misledi da su ona
iskrena i u ime Allaha, a za njih se kasnije ispostavi suprotno i dokaze
da se Covjek zavaravao. Tako se od nekog, ko je uvijek klanjao u
prvom safu, prenosi da se postidio od svijeta kada je jednom prilikom
zakasnio i stao da klanja u drugom safu. Tek tada je shvatio da su
zanos i ushicenje koje je osjedao u srcu bili, ne zbog namaza, nego
zbog zelje da ga drugi vide u prvom safu. Tesko je nadi djelo da je od
ovakvih i slidnih sitnica postedeno. Takoder, tesko je naidi na osobe,
osim onih kojima se Allah smilovao, koje to kod sebe primijete.

Da stvar bude jos gora, mnogi de, koji nisu vodili raduna o
iskrenosti, svoja djela za koja su mislili da su dobra, na Sudnjem danu
zatedi da su losa. Na takve se aludira u rijedima Uzvisenog: A Allah ce
ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni slutiti ipredolice im se hrdava djela
njihova koja su radili. (Ez-Zumer, 47.-48.) i Red: "Hocete li davam
kazemo lija djela nece nikako priznata biti, liji ce trud u zivotu na ovom
svijetu uzaludan biti, a koji ce misliti da je dobro ono Sto rade?" (El-Kehf,
103.-104.)

El-Gazali u svome djelu El-Ihja' o ovome, izmedu ostalog,
kaze: "Kroz argumente i praksu je nepobitno dokazano da se do prave
srede moze dodi jedino kroz znanje i ibadet. Medutim, rad bez

16

iskrene namjere je uzalud ulozen trud, a namjera bez iskrenosti puko
samoljublje. Takav rad je jednak licemjerstvu i nepokornosti, a u
praksi nepotvrdena iskrenost razasutoj prasini. Za svako nasumice
udinjeno i mrljama poskrapano djelo, udinjeno mimo Allahove volje,
Uzviseni \c\\: I Mi cemo pristupiti djelima njihovim koja su ulinili i u prah
ipepeo ih pretvoriti. (El-Furkan, 23.)

SMISAO NAMJERE:

Smisao namjere, ni u kom slucaju, nije da neko svojim
jezikom samo mehanidki izgovori: "ja odludih", nego duboki

osjecaj koji u srce navire iz Allahova nadahnuca, sto je - u zavisnosti
od slucaja do sludaja i od jedne do druge osobe - nekome lakse, a
nekome teze posticl Onome u Cijem srcu preovladava osjecaj vjere -
zato sto je u osnovi, a otuda i pojedinostima, naklonjen dobru - u
najvise slucajeva, nece biti tesko da svoju namjeru usmjeri na dobra
djela, dok ce onome dije je srce sklono ovosvjetskim uzivanjima biti
krajnje tesko da svoje namjere usmjeri na dobro, dak i u temeljnim, a
da ne govorimo o sporednim pitanjima.

Od Omera, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Djela se vrednuju prema namjeri. Svakome pripada ono sto je
naumio. Ko hidzru udini radi Allaha i Njegova Posalanika, hidzra mu
je radi Allaha i Njegova Poslanika, a ko hidzru udini radi dunjaluka
koji 6c stedi ili zene koju 6c ozeniti, hidzra mu je zbog cega ju je
ucmio." 9

Od Safije se, Allah mu se smilovao, prenosi da je rekao:
"Poslanikove, s.a.v.s., rijedi: 'Djela se vrednuju prema namjeri' znade
da je primanje dobrih djela, ucmjenih po uzoru na Poslanikov sunnet,
uvjetovano i sa prethodnom dobrom namjerom. U torn smislu Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je drugom prilikom rekao: 'Djela se vrednuju prema
njihovim zavrsecima." 0 Ovo je jedno od opcepoznatih pravila u
Islamu. Poslanikove, s.a.v.s., rijedi: 'Svakome pripada ono sto je
naumio.' nisu ponavljanje prethodnog pravila, ved njegovo postavljanje

_,(! Jli li> jJi r W J lJl\ Jill /y Ji : jil <*-j s**. j<\ Jli t <J\ p • i W>) ^LJl

17

novog da je nagrada za udinjeno dobro djelo adekvatna stepenu
valjanosti namjere i ulozenog truda. Njegove rijedi: 'Ko hidzru udini
radi Allaha i Njegova Poslanika, hidzra mu je radi Allaha i Njegova
Poslanika, a ko hidzru udini radi dunjaluka koji de stedi ili zene koju
de ozeniti, hidzra mu je zbog dega ju je udinio. ' Ovako je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., opisao djela koja po svojoj vanjskoj formi mogu
imati jednak izgled, a po sustini varirati od valjanosti do nevaljanosti.
Da bi srcima i jezicima omilio spominjanje Allaha, dz.s., i Njegova
Poslanika, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, u prvom dijelu hadisa o hidzri,
doslovno dva puta spomenuo Allaha i Njegova Poslanika, kako bi i na
taj nadin ukazao na velidanstvenost namjere i djela koje iz takve
namjere proizilazi, dok ih u drugom dijelu hadisa, iz prezira prema
djelu koje proizilazi iz neiskrene namjere, uopce nije htio spomenuti
ni mijesati sa takvim namjerama."

Medutim, sustinu nepokornosti prema Allahu, dz.s., i Njegovu
Poslaniku, s.a.v.s., ne mijenja, dak, ni dobronamjernost. Zato
neznalica Poslanikove, s.a.v.s., rijedi: "Djela se vrednuju prema
namjeri" ne smije krivo razumjeti i pomisliti da din nepokornosti
moze postati dinom pokornosti po namjeri. Prema tome, Poslanikove,
s.a.v.s., rijedi "Djela se vrednuju prema namjeri" odnose se samo na
ona djela koja su u okviru pokornosti i dozvoljenog (ouui } oUUJi), a
nikako i na one koji se tretiraju kao nepokornost (^^0, jer se i din
pokornosti sa zlonamjerom moze pretvoriti u din nepokornosti. Ovo
zato sto sastavljanje dina nepokornosti sa zlom namjerom, nepokornost
dini jos tezim i opasnijim grijehom, za razliku od dina pokornosti u
dijem preduvjetu valjanosti, u osnovi, lezi dobronamjernost. Osnovni
smisao valjane namjere je, dakle, da se njome zeli izraziti sluzenje
samo Allahu, dz.s., bududi da bi din pokornosti - ukoliko bi se njime
zeljela postidi uobrazenost, automatski postao dinom nepokornosti.
Zato svako dobro djelo postaje jos bolje sve sto vise iza njega stoji
dobrih namjera. Sto se tide dozvoljenih djela, ona - da bi postala
dobrim djelima kojima se postize Allahova milost i visoki stupnjevi -
moraju biti popradena i dobrom namjerom, ili namjerama.

ZNAdAJ NAMJERE:

Uzviseni Allah veli: Budi cvrsto uz one koji se Gospodaru svome
mole ujutro i naveler u zelji da naklonost Njegovu zasluze! (El-Kehf, 28.)
Ovdje se pod zeljom misli na namjeru. Enes b. Malik prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je krenuo u pohod na Tebuk, rekao:
"U Medini ima takvih ljudi da mi nedemo nikakvu dolinu prevaliti,

18

niti stupid na kakvo mjesto koje de nevjernike naljutiti, niti kakav
prilog dati ili kakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da oni, iako su
u Medini, nede sa nama biti." - Kako to Allahov Poslanide, kad nisu sa
nama? - upitali su, pa im je odgovorio: "Oni imaju (opravdan) razlog
sto su izostali."" Iz hadisa sc da razumjeti da de i oni sto su bili ostali
u Medini, zbog svoje dobre namjere, imati udjela u nagradi.

Neko je, od cestitih predaka, u torn smislu rekao: "Koliko je
samo, naizgled malih djela, po svojoj namjeri vcliko i koliko je samo,
naizgled velikih djela, po svojoj namjeri, malo!"

Jahja b. Kesir je rekao: "Obratite paznju na nam jeru, jer je ona
djelotvornija i od samog djela!"

Neko je drugi rekao: "Trgovina namjerama je trgovina udenih
ljudi" zeledi time redi da udeni ljudi najbolje znaju kako se saobrada
sa Allahom, dz.s., i stide najunosnija dobit. U dinima pokornosti to se
postize tako sto se jednom te istom djelu pristupi sa visestrukim
lijepim namjerama, npr. da se pri odlasku u dzamiju namjerava
posjetiti Allahova kuda, klanjati namaz u dzematu koji je dvadeset i
sedam puta vrjedniji od namaza obavljenog pojedinadno, duti savjet
od udenih ljudi i uputiti drugoga na dobro, a odvratiti od onoga sto ne
valja, bududi da ni sama dzamija nije postedena neznalica koje ne
znaju ni namaz, a kamoli sta drugo, obaviti kako valja. Pored
navedenog, istovremeno se moze imati u namjeri da se pomogne
bratu u vjeri i za to zasluzeni sevab zadrzati za onaj svijet, te, od stida
od Uzvisenog Allaha i strahopostovanja prema Njemu, dvrsto odluditi
da demo ubudude prestati sa dinjenjem eventualnih grijeha. Prema
tome, nema nijed nog dina pokornosti, a da u sebi ne moze imati vise
lijepih namjera.

Sto se tide dozvoljenih dina, za njih se moze redi da nema
nijed nog, a da uz prethodnu valjanu, jednu ili vise namjera, nede biti
upisan u dobro djelo. U torn smislu, neko je rekao: "Ja i kad sam u
snu, radunam na nagradu, kao i kad sam budan." Drugi je, savjetujudi
svoje prijatelje, rekao: "Ne dinite nista bez prethodne lijepe
namjere!"

Ukratko, i mubah djela, ukoliko se dine sa lijepom namjerom,
onome ko ih dini mogu biti upisana u dobra djela. Tako je npr.
korisdenje lijepih mirisa, radi uzivanja u njima, dozvoljeno. Medutim,

( ur/t) jwJ j »t^i ( \ao/v) »jb ,1 Jy u j. :ps\ ( ov/\r) ,J — • , oi*M ( iv , ii/i) "

19

ukoliko se, pri korisdenju mirisa, ima i namjera ugledanja na Allahova
Poslanika, s.a.v.s., to postaje dobro djelo. U suprotnom, ukoliko se
time zeli udvarati zenama - tudinkama i plijeniti njihova srca, ili
hvalisati se i pokazivati izobilje, onda to prelazi u tin nepokornosti.
To znaii da mubah Cini sa lijepom namjerom postaju dobra, a sa
losom namjerom losa djela.

SLIJEDENJE SUNNETA

Drugi uvjet za primanje djela je da ono bude u skladu sa
Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., praksom. U torn smislu Aisa, r.a., prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko u ovu nasu vjeru (od sebe)
ubaci novotariju, nece mu biti primljena." U Muslimovoj verziji ovog
hadisa stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko uradi nesto sto u ovoj
nasoj vjeri nije propisano, nece mu biti prihvaceno." 12 Ovaj hadis u
sebi sadrzava jedan od glavnih temelja Islama. Naime, kao stoje
hadis: "Djela se vrednuju prema namjerama", mjerilo valjanosti djela
po nutarnjem, tako je ovaj hadis mjerilo njihove valjanosti po
vanjskom smislu. Kao sto izvrsitelj ni za jedno djelo, koje nije
uradeno iz Allahova zadovoljstva, nece imati nikakvu nagradu, tako ce
svako djelo, koje je uCinjeno mimo Allahove i Poslanikove zapovjedi,
biti odbijeno i vraceno onome ko ga je uCinio. Poslanikovim, s.a.v.s.,
rijeCima "sto u nasoj vjeri nije propisano", aludira se da sva djela
moraju biti u skladu sa odredbama Vjerozakona (i^^ c*). To
znaCi da Vjerozakon regulira koja su djela naredena, a koja
zabranjena. Zato 6c onome ko radi po odredbama Vjerozakona, djela
biti primljena, a onome ko radi mimo njega, odbijena.

Zato je Poslanik, s.a.v.s., ljudima pokazao put koji trebaju
slijediti, kako na Sudnjem danu ne bi bili osteceni. Uzviseni Allah veli:
Ciji ce trud u zivotu na ovome svijetu uzaludan biti,akojicemislitidaje
dobro ono sto rade. (El-Kehf, 104.), dok u hadisu koji prenosi El-'Irbad
b. Sarije stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko od vas pozivi, vidjece
do kakva 6c sve neslaganja docl Grcevito se prihvatite i drzite moje
prakse (sunneta) i prakse, na pravome putu, pravednih vladara iza
mene! fiuvajte se novotarija (u vjeri), jer je svaka novotarija zabluda!" 13

^Jb-li* :Jli j jJJI (\ tt/\ >)lfi*^} i*^^- ' rWU) Jjlj y\ j , (\TV l \Tl/t)X^t.l J j 13
;Jli j (T • oh ) Cr l ji ^>Jlj l^Jl £■ U (te.t t/\) ^jU)l j **Uil (tr J*U ^1 j >jv~.

20

Ovo Poslanikovo, s.a.v.s., kazivanje 3ta ce se, zbog brojnih
neslaganja u mi§ljenjima oko temelja vjere i njihovih ogranaka, kako na
jeziku, tako i u praksi i vjerovanju, poslije njega, medu njegovim
sljedbenicima, desiti, podudara se sa predajom koja se od njega prenosi
da ce se njegovi sljedbenici (Ummet) podvojiti na sedamdeset i
nekoliko frakcija, od kojih ce sve osim jedne, tj. one koja bude slijedila
njega i njegove ashabe, biti u Vatri. U ovom hadisu se nareduje da se,
kada do podvojenosti i raskola dode, pridrzavamo njegova sunneta i
sunneta pravednih vladara poslije njega. Sunnet je naCin slijedenja i
kao takav podrazumijeva ugledanje na Poslanika, s.a.v.s., i njegove
pravedne nasljednike (jjxii^i .juu) u vjerovanju, djelima i rijeCima. To
je sunnet u punom smislu rijecl Zato su Casni preci sunnetom
imenovali samo ono 3to je podrazumijevalo sve navedeno. Poslanikove,
s.a.v.s., rijeCi: "Grcevito se uhvatite i drzite moje prakse!" izraz su
Cvrstog drzanja za nju. Stavise, ovdje je upotrijebljena rijec" "JU-iyH" /
"zubima" kako bi potreba bila jo3 snaznije izrazena.

Njegove rijeCi: "Cuvajte se novotarija (u vjeri), jer je svaka
novotarija zabluda!" su upozorenje sljedbenicima da se Cuvaju
opasnosti povodenja za novotarijama. To je jo3 naglasenije u njegovim
rijeCima: "Svaka novotarija je zabluda." Od Dzabira se prenosi da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., u svojoj hutbi u£io: "Najbolje rijeCi su Allahova
Knjiga, a najbolji put Muhammedov, s.a.v.s., put. Najgore stvari su
novotarije (u vjeri), jer je svaka novotarija ( u vjeri) zabluda." 14

Poslanikove, s.a.v.s., rijeCi: "Svaka novotarija je zabluda"
imaju sveobuhvatno znacenje i kao takve sve obuhvacaju. I one su
poput njegovih rijeCi: "Ko uradi neSto 3to u nasoj vjeri nije propisano,
nece mu biti prihvaceno" 15 jedan od glavnih temelja vjere. To znaCi
da ce svakome ko izmisli kakvu novotariju, koja u osnovi nema veze
sa vjerom, a njoj je pokusa pripisati, pokusaj biti odbijen i njemu
vracen. Takav je u zabludi i vjera sa njim nema niSta, svejedno radilo
se o ubjedenju, djelima ili rijeCima, vanjskim ili nutarnjim.

Sto se tice blagonaklonog stava casnih predaka u pogledu nekih
novotarija, potrebno je naglasiti da se tu radi o aspektima zadiranja u
polje jeziCkog, a ne pravnog smisla. Takav je slucaj sa Omerovim, r.a.,
rijeCima: "Lijepe li ove novotarije!" kada je vidio da svijet u dzematu,
zajedno sa imamom, u dzamiji klanja ramazansku nodnu nafilu (tj.

. fX-j U* ii J^, ^ w,0 :i^i(\or/i) r i_.ijj 14

21

teravih-namaz). Za ovakvu praksu, iako do tada nezabiljezenu, ipak u
vjeri postoji valjana osnova. Prvo, sto je Vjerovjesnik, s.a.v.s., tako
uporno podsticao i preporudivao teravih-namaz. U njegovo doba ljudi
su u dzamiji teravih-namaz klanjali u manjim grupama i pojedinadno.
I on im je, sam, vise nodi, lidno bio imam, ali je kasnije od toga
odustao iz bojazni da im to ne bude propisano kao obaveza, pa da je
ne mognu ispunjavati kako treba. Drugo, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je
naredio da se slijedi praksa njegovih pravednih nasljednika, a njegovi
pravedni nasljednici su to uveli.

Hafiz Ebu Ne'im, vjerodostojnom predajom od Ibrahim b.
Dzunejda, navodi da je ovaj rekao: "Cuo sam kada je Safija rekao:
'Novotarija ima dvije vrste: pohvalnih i pokudenih. Sve sto je u duhu
sunneta je pohvalno, a sve sto se kosi sa sunnetom je pokudeno' i tada
je kao dokaz naveo Omerove, r.a., rijedi: 'Lijepe li ove novotarije!"

Ibn Redzeb, Allah mu se smilovao, kaze: "Ovim je Safija, r.a.,
htio redi da je pokudena novotarija ona koja u vjeri nema nikakve
osnove na kojoj bi se temeljila, pa je u vjersko - pravnom smislu dista
novotarija. S druge strane, pohvalna novotarija je ona koja je u skladu sa
sunnetom, tj. koja u sunnetu ima osnovu na kojoj se temelji, pa je kao
takva novotarija samo u jezidkom, a ne i u vjersko - pravnom smislu."

U danasnja vremena, kada je istinsko poznavanje shvacanja nasih
predaka sve bljede, potrebno je tacno definirati sta se od svega ovoga od
njih prenosi i povudi paralelu izmedu njihovih shvacanja vjere i novotarija
uvedenih poslije njih, kako bi se moglo precizno odrediti sta je sunnet /
tradicija, a sta novotarija. Od Ibn Mes'uda se vjerodostojnom predajom
prenosi da je rekao: "Jos koliko danas osvicete, ispovijedajudi pravu,
izvornu vjeru. Ubuduce cete i vi i drugi u nju uvoditi novotarije. Zato se,
kada vidite kakvu novotariju, drzite prvog perioda Islama!" Ne treba
zaboraviti da je ovo Ibn Mes'ud rekao jos u vrijeme pravednih vladara.

Ibn Humejd od Malika prenosi da je rekao: "Nijedne od ovih
sekti nije bilo u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., niti u vrijeme Ebu
Bekra, Omera i Osmana." Malik je ovim ciljao na zastranjenost u
temeljnim shvacanjima vjere, kakvu su ispoljavale haridzije, rafidije,
murdzije i njima slidne sekte, koje su muslimane proglasavale
nevjernicima, dozvoljavale da se proljeva njihova krv i pljadka imetak,
tvrdili da de u Vatri vjedno boraviti, vodede lidnosti ovog Ummeta
proglasavajudi ih razvratnicima, ili obrnuto, smatrajudi da grijesi ne
mogu nauditi vjernicima i da niko od monoteista nede udi u Vatru.

22

Uzviseni Allah nareduje da se strogo slijedi sunnet Vjerovjesnika,
s.a.v.s., rijeCima: Ono Sto vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono Sto
vam zabrani okanite se! (El-Hasr, 7.), zatim: Kada Allah i Njegov Poslanik
nelto odrede, onda ni vjernik ni vjemica nemaju pravo po svome nahodenju
postupati. A ko A liana i Njegova Poslanika ne poslula, tajje sigurno skrenuo
sa pravogputa." (El-Ahzab, 36.). Naprotiv, slijedenje Vjerovjesnikova,
s.a.v.s., sunneta Uzviseni Allah je uCinio znakom Svoje ljubavi prema
onome ko to Cini. Tako Uzviseni veli: Red: "Aka Allaha volite, mene
slijedite, ivasce Allah voljeti!" (Ali 'Imran, 31.)

Hasan el-Basri je rekao: "Neki ljudi su tvrdili da vole
Uzvisenog Allaha, pa ih je On iskusao sa ovim ajetom: Red: "Ako
Allaha volite, mene slijedite!"

Ez-Zuhri kaze: "Pridrzavanje sunneta je spas, jer je sunnet kao
sto je rekao Malik kao Nuhova lada. Spasit ce se ko se na nju ukrca, a
propasti ko izostane."

Od Sufjana se prenosi da je rekao: "RijeCi bez djela se ne
prihvacaju. Rijedi i djela nisu ispravni bez valjanog nijjeta, a ni sa
nijjetom sve dok ne budu u skladu sa sunnetom."

Ibn Sevzeb je rekao: "Allahova je blagodat da se - kada se
posveti Bogu - mlad dovjek druzi sa prijateljem koji se pridrzava
sunneta i na njega druge podstide."

El-Mu'temir Ibn Sulejman je rekao: "Jednom prilikom sam
potisten usao kod svoga oca, pa me je upitao: 'Sta ti je?' - Umro mi je
prijatelj, odgovorio sam, pa me je upitao: 'Je li se pridrzavao sunneta?'
- Jeste, odgovorio sam, na sto je on rekao: 'Pa zar da ga zalis?"

Od Sufjana se prenosi da je rekao: "Pomozite one koji se
pridrzavaju sunneta! To su garibi / stranci."

0 POKUDENOSTI NOVOTARIJA I ONIH KOJI IH UVODE

Uzviseni Allah veli: / ne budite kao oni koji su se razjedinili i u
milljenju podvojili kad su imvecjasni dokazi dolli, - njih foka patnja velika;
na Dan kadaceneka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. (Ali imran, 105.-106.).
Ibn Abbas, r.a., kaze: "Pobijeljece lica zagovornika sunneta i sloge, a
pocrnjeti lica onih koji unose novotarije i neslogu.", dok Abdullah b.
Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko ne voli moj
sunnet, nije moj." 16

23

Od Ibn Mes'uda, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Ja cu se prvi od vas domodi dzennetskog zdenca

J-0- Nekim ljudima iza mene nece se dopustiti da pristupe, pa cu

redi: 'Gospodaru, oni su moji drugovi' - na sto ce mi se redi: 'Ti ne
znas kakve su sve novotarije poslije tebe uvodili!" 17 U hadisu koji
navodi 'Irbad b. Sarija stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "I duvajte se
novotarija, jer je svaka novotarija zabluda!" 18

Od 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao:
"Dovoljno vam je da (Poslanika) slijedite i u vjeru novotarije ne
uvodite."

A od Ejjuba es-Sihtijanija se prenosi da je rekao: "Sto se vise
zagovornik novotarija u vjeri trudi, sve je dalje od Uzvisenog Allaha."

Se'id el-Kuvejri je pricao: "Sulejman et-Tejmi se razbolio i u
svojoj bolesti poceo zestoko plakati, pa su ga upitali: 'Zasto places?
Bojis li se smrti?' - Ne, odgovorio je - nego zato sto sam se pozdravio
sa kaderijom pored koga sam naisao, pa se bojim da me Gospodar za
to ne bude pitao." Od el-Fudajla se prenosi da je rekao: "Kada na
putu vidis covjeka sklona novotarijama, okreni drugim putem!
Uzviseni Allah ne prima djela onome ko uvodi novotarije, a onaj ko
mu pomaze, pomaze rusenju Islama."

•••

Neko ce, mozda, redi: "Hvalis sunnet, a kudis novotariju. Sta
je sunnet, a sta novotarija, kada danas svi koji slijede novotarije tvrde
da slijede sunnet?"

Nas odgovor je da tradicija (sunnet) u jezidkom smislu znadi:
put, naCin i stil zivota i da su, bez sumnje, tradicionalisti koji se
ugledaju i vjerno slijede praksu Allahova Poslanika, s.a.v.s., i njegovih
drugova, r.a., istinski sljedbenici sunneta, jer su na putu na komc
nema nikakvih novotarija, bududi da su novotarije u vjeri uvedene
poslije Allahova Poslanika, s.a.v.s., i njegovih drugova, r.a.

Novotarija u vjeri («*^0 izraz je za ono cega u vrijeme ashaba,
r.a., nije bilo, nego je kasnije uvedeno. ZajedniCka karakteristika

. ijifkli (rrr. rr\/\)

24

novotarija u vjeri je da se one, uglavnom, kose sa vjerozakonom i da
iziskuju njegovo prakticiranje uz izvjesna dodavanja ili oduzimanja.
fiak i u sludajevima kada se novotarije nisu kosile sa vjerozakonom,
niti se nalagalo njihovo prakticiranje, ogromna vedina casnih predaka
ih je nerado prihvadala. Oni su izbjegavali sve vrste novotarija, iako su
nckc bile dozvoljene, radi oduvanja osnovnog cilja, tj. slijedenja.
Tako je Zejd b. Sabit, kada su mu rekli da sastavi Kur'an u jednu
knjigu, Ebu Bekra i Omera, r.a., upitao: "Kako smijete diniti nesto sto
nije udinio Allahov Poslanik, s.a.v.s.?" 19

Ebu el-Buhturi je pridao da jejedan dovjek rekao 'Abdullahu
b. Mes'udu kako se jedna grupa ljudi poslije aksam-namaza okuplja u
dzamiji i kako im jedan dovjek govori: "Proudite: 'Allahu ekber!' /
'Allah je velik!', toliko i toliko puta, 'Subhanallahi!' / 'Allah je
slavljcn!', toliko i toliko puta i 'Elhamdu lillahi!' / 'Hvala Allahu!',
toliko i toliko puta, pa je 'Abdullah rekao: - Kada ih ponovo vidis da
to dine, dodi i javi mi da su se sastali! Potom je ovaj dosao, sjeo, i
duvsi da su navedeno ponovo podeli izgovarati, ustao i otisao da kaze
Ibn Mes'udu koji je po prirodi bio strog Covjek, pa je dosao i rekao
im: - Ja sam 'Abdullah b. Mes'ud. Tako mi Allaha, mimo Koga
drugog boga nema, to sto dinite je novotarija u vjeri, jer ste time htjeli
dokazati da ju bolje poznajete od Muhammedovih, s.a.v.s., drugova!
Na to je Omer b. 'Utbe rekao: - Boze, oprosti!, a Ibn Mes'ud dodao: -
Drzite se pravog puta i na njemu ustrajni budite, jer dete, ako sa
njega, desno ili lijevo skrenete, sigurno zalutati!" 20

Buharija i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama hadisa od
Sevbana, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Medu
mojim sljedbenicima 6c uvijek biti jedna grupa koja 6c podupirati
Istinu od koje ih niko nede modi odvratiti i takvi 6c ostati sve dok ne
dode Allahova zapovijed." 21

Ebu Same prenosi da je duo od Mubareka, a ovaj od Hasana
el-Basrija da je rekao: "Tako mi Onoga, mimo Koga nema drugog
boga, biti sljedbenik islamske tradicije znadi biti izmedu dvije
krajnosti; pretjerivanja i izbjegavanja. Zato, Allah vam se smilovao,
budite njeni ustrajni sljedbenici, jer je i medu onima koji su prosli i
medu onima koji 6c dodi, najmanje istinskih sljedbenika islamske

tJl (T1 ./\ \) tfjUjJI j iJljiJI J5U»i J .Ijj j j-iJl <rt t/A) jJjUjl .Ijj 19

25

tradicije. Oni nisu pristali ni uz rasipnike u njihovu rasipnistvu, niti uz
sljedbenike novotarija u njihovim novotarijama, ved su ustrajno, sve
dok se nisu sreli sa svojim Gospodarom, slijedili tradiciju. Takvi, ako
Bog da, i vi budite!"

To su sljedbenici tradicije i konsenzusa (uuJri j^jij*!) ; skup
koji je bio i bide potpomognut sve doSmaka svijeta. Molimo Allaha
da i mi od njih budemo i da nas, Svojom miloscu i plemenitoscu,
prozivi u njihovu drustvu!

26

znaCaj znanja i uCenjaka 3

Uzviseni Allah veli: Allah svjedoli da nema drugog boga osim
Njega, - a i meleki i uleni - ,ida On postupa pravedno. -
Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog! ( Ali 'I mran, 1 8.).
U ovom ajetu se sa vise aspekata istice znacaj znanja i ucenih ljudi:

1. U njemu su uceni, mimo sve ostale ljude, uzeti kao svjedoci.

2 U njemu je svjedocenje ucenih ljudi navedeno zajedno sa
svjedocenjem Uzvisenog Allaha i Njegovih meleka.

3. To sto ih je Uzviseni Allah naveo kao svjedoke, garancija je
njihova postenja i pravednosti, jer Allah od Svojih robova za svjedoke
uzima samo pravedne. U torn smislu, u poznatoj predaji, stoji da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ovo 6e znanje u svakoj generaciji prenositi
najpravedniji. Oni ce iz njega uklanjati iskrivljavanja ekstremista,
prisvajanja lazova i tumacenja neznalica." 21

4. Uzviseni je ucene uzeo za svjedoke u najuzvisenijoj,
najvecoj i najozbiljnijoj stvari; svjedocenju da nema boga osim Allaha.
Drugim rijeCima, Uzviseni je za najvazniju stvar, kao svjedoke, uzeo
najodabranija stvorenja.

Da je znanje toliko odabrano dokaz je i Allahova zapovijed
Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da od Njega trazi da mu ga poveca: / tie
zuri s fttanjem Kur'ana prije nego sto ti se objavljivanje njegovo nezavrsi, i
red: "Gospodaru moj, Ti znanje moje prosiri!" (Ta-ha, 1 14.) Dakle, znanju
je dovoljna Cast to sto je Allah Svome Vjerovjesniku zapovijedio da Ga
moli da mu ga prosiri.

.u a j^uii - jTjui «> j**, ^ j

27

O vrijednosti znanja, znadaju njegova stjecanja i odabranosti
udenih ljudi, govore i sljededi dokazi:

•Govoredi o tome koliko je kod Njega visok stupanj vjernika i
udenih ljudi Uzviseni veli: 0 vjernici, kada vam se kaze: "NaZinite mjesta
drugima tamo gdje se sjedi " - vi naZinite, pa ce i vama Allah mjesto naZiniti;
a kad vam se rekne: "Dignite se" - vi se dignite, i Allah ce na visoke stepene
uzdignuti one medu vama koji vjeruju i kojima je da to znanje. - A Allah
dobro zna ono Ito radite. (El-Mudzadele, 11.)

*Govoredi o bogobojaznosti Svojih robova, Uzviseni Allah medu
njima posebno istide udene, pa veli: A Allaha se boje od 'robova Njegovih -
uZeni. Allah je, doista, silan iOn pralta. (Fatir, 28.). Ibn Mes'ud, r.a., je rekao:
"Dovoljan znak bogobojaznosti je znanje, a dovoljan znak uobrazenosti
neznanje." Daklc, znanje je strahopostovanje pred Uzvisenim Allahom, a
uden covjek onaj koji se Allaha boji. Tako je es-Sa'bi, kada mu je neko
rekao: "O udeni!", odgovorio: "Ucen je onaj ko se Allaha boji."

Uzviseni Allah potvrduje da je onima kojima je dao znanje,
dao, zaista, vcliko dobro, pa veli: On daruje znanje onome home hoce, a
onaj home je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. (El-
Bekare, 269.) Ibn Kutejbe i vedina islamskih udenjaka veli: "Da je
mudrost stajanje na stranu istine i rad po tome tj. da je mudrost
korisno znanje i dasna djela."

*Uzviseni Allah je ulov neukog psa uCinio obiCnom strvinom
koju je zabranjeno (haram) jesti, dok je ulov obudenog psaza lov, iz
podasti prema znanju, dozvolio jesti: Pitaju te Ita im se dozvoljava. Red:
"Dozvoljavaju vam se lijepa jela i ono Ito vam ulove zivotinje koje ste lovu
poduZili, onako kako je Allah vds nauZio. Jedite ono Ito vam one uhvate i
spominjite Allahovo ime pri tome, i bojtese Allaha, jer Allah, doista, brzo
svida raZune." (El-Ma'ide, 4.). Prema tome, da nije vrline znanja i
udenja i podasti koja im se ukazuje, ne bi bilo razlike ni izmedu ulova
neuka i podudena psa.

•Uzviseni Allah dalje veli: Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka
se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske
nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha bojalil
(Et-Tevbe, 122.). Vedina uCenjaka citirani kur'anski ajet razumije u
smislu: svi vjernici ne trebaju idi u borbu, ved se jedni trebaju
posvetiti borbi, a drugi ostati kod kude i posvetiti se izudavanju
vjerskih znanosti, tako da mogu ove, kada se vrate iz borbe, poduditi
sta je sve Allah objavio, sta je dozvoljeno, a sta zabranjeno.

28

# Buharija i Muslim u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa
biljeze i hadis koji prenosi Mu'avija, r.a., u kome stoji: "Cuo sam da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Kome Allah hoce dobro, uCini ga
razboritim u vjeri." 24 Iz hadisa se, kako je izgovoren, doslovno da
razumjeti: kome Allah hoce dobro, da mu razboritost u vjeri, a kome
nece dobro ne da mu razboritost u vjeri. U torn smislu Imam Ahmed
veli: "Ljudima je potrebnije znanje nego hrana i pice, jcr im hrana i
pice zatrebaju jednom ili dvaput na dan, a znanje koliko puta udahnu
i izdahnu."

*Buharija i Muslim u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa,
takoder, navode i hadis koji prenosi Ibn Mes'ud, r.a., u kome stoji da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zavidjeti se moze samo dvojici:
covjeku kome je Allah dao imetak pa ga trosi gdje treba i Covjeku
kome je Allah dao mudrost pa po njoj sudi i njoj druge poduCava.""
Ovim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao do znanja da niko nikomc ne
smije zavidjeti, tj. zeljeti da bude u tudem polozaju, izuzev u jednom
od dva navedena sluCaja, gdje se drugi koristi svojim znanjem ili
imetkom. Mimo ova dva slucaja, zbog neuporedivo manje koristi
prema drugima, nikome nije dozvoljeno zavidjeti.

# U zbirkama Sunenu i Musnedu navodi se i hadis koji
pripovijeda Safvan b. 'Usal u kome stoji: "Rekao sam: 'Allahov
Poslanice, dosao sam u potrazi za znanjem' - pa mi je odgovorio:
'Dobro dosao, trazitelju znanja! Onoga ko trazi znanje, iz ljubavi
prema onome sto trazi, okruzuju meleki, svojim krilima mu prave
hlad i uzdizu do nama najblizeg neba." 26 Zatim spominje hadis o
potiranju po obucl Ebu Abdullah el-Hakim kaze da mu je sened
vjerodostojan, a Ibn Abdulberr da ispunjava uvjete sahih, hasen,
sabit, mahfuz i merfu' hadisa. U drugoj verziji ovog hadisa koji
navode Ebu Davud i Tirmizi, stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Meleki sa zadovoljstvom prostiru svoja krila onome ko trazi

:Jli jji* jfl^O O^jJ'^JJ J 1 Ov/\T) r J— Jl( JU)l(>1l/\) tfj UJl .Ijj 24
a* wi/Ji *U- Ji } .J^Sll J ,JU)I j Vjoll j ^ UiJi ^U-i ^ >Vl o-i JU j ^
ji-jjl .Ijj j ->y^ y. & xj- je jt j\-±\ (\/\ l Wh) ^ j i ^1 ( \ 1 «/ \ ) iijl>Jl .Ijj 25
:*Jy : ^1 J iili-l Jli } l> _» U. :Jli ^1 ^ ^ ^ J' j A v'*' 0 T \ /A)

±J-\ J UiL, JuJ-l jl . ^ ji o-^l cxA""- ^* VI ^ V V"

. jd^Ll J^ui >

j,\ lSjj j .JL-VI :Jli j ^U-i j o^w, ^ JL> ^1 j J Jiilllj a,* jL-\i J\j&\ j -LJ-t .Ijj 26

.(fl/\) ^c>)l - jiUS(l «_»- j jU*t< .yi

29

znanje." 27 U prvom hadisu se govori da onoga ko trazi znanje, do
nama najblizeg neba, okruzuju meleki, a u drugom da mu prostiru
svoja krila. Prostiranje krila znak je skromnosti, uvazavanja i
veliCanja, a natkrivanje krilima znak Cuvanja i zastite. Prema tome,
oba hadisa sadrzavaju veliCanje, slavljenje, okupljanje, ljubav,
zastitu i Cuvanje, koje prema onome ko trazi znanje, pokazuju
meleki. Da nema nista drugo, onome ko trazi znanje, ovo bi bilo
dovoljno kao Cast i ugled.

*Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Ko krene putem trazenja znanja, Allah Ce mu
olaksati put do Dzenneta." 28 Ovdje se vjerozakon i sudbina
nadopunjuju da nagrada odgovara vrsti djela, pa uvijek, kada se
potrazi put za ozivljavanje srca i spas od propasti, Allah da i naCin da
se to i postigne.

•Muslim preko Ebu Hurejre, r.a., biljezi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Kada Covjek umre, njegova se djela prekidaju, osim u
tri sluCaja: ako iza sebe ostavi dobro djelo koje traje, znanje kojim Ce
se drugi koristiti i Cestito dijete koje ce se za njega moliti." 29 Ovo
najbolje pokazuje koliki se znacaj i Cast pridaju znanju i koliko su
obilni njegovi plodovi, jer sevabi za njega teku, i poslije Covjekove
smrti, sve dok se njime drugi koriste. Tako sevabi od njegovih djela,
kao da je jos ziv, i dalje teku, isto kao sto teku spomen i sjeCanje na
njega, a oni su kao drugi zivot.

*Imam Ahmed, Tirmizi i Hakim od Ebu Kebese el-Enmarija,
kao vjerodostojan hadis, biljeze da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Udio u ovom svijetu imaju Cetvorica:

- Covjek kome je Allah dao imetak i znanje, pa se imetkom
zalaze kod svoga Gospodara, pomaze rodbinu i zna kako Ce ispuniti
obaveze prema Allahu. Takav je kod Allaha na najboljem polozaju.

. ( Va) ^U-i J J.jjUjS/1 j ( rr/\)

jjlj y \ j li* :Jli J(r U v 1jl<> \o/\ .) JA./JI j . .U-Jlll j/jJl(TT l Mf/>V) r l_>.ljj 28

.^jmli(TTo) (vrl\.)

Lg^^-* Jf 6».Sli (\ tt/n> <ji*j& } « i^v—jJi (Ta/a) 3jb y \ j > i^jJi ( Ao/\ > )r i_>.ijj 29
piU*! i^f ju, ^ijtli tf*Ji ^jJi Jj j^ili Jii .WUjJt (T o \ /i) ^L-Ji j

.^iijJi ^ cJ-f- jjjUri tf-u.li j y ^ r**> •*"<

30

- Covjek kome je Allah dao znanje, a nije imetak, pa kaze: 'Da
imam imetka sa njim bih postupao kao sto postupa taj i taj.' Takav je
po namjeri kao prvi, pa im je i nagrada ista.

- Covjek kome je Allah dao imetak, a nije znanje, pa
nepromisljeno postupa sa svojim imetkom, njime se ne zalaze kod
svoga Gospodara, ne pomaze rodbinu i ne zna kako ce ispuniti
obaveze prema Allahu. Takav je kod Allaha na najgorem polozaju.

- Covjek kome Allah nije dao ni imetka ni znanja, pa kaze: 'Da
imam imetka sa njim bi postupao kao sto postupa taj i taj.' Takav je
po namjeri kao prethodni, pa im je i odgovornost ista." 30

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, dakle, ljude na ovom svijetu
podijelio na Cetiri vrste. Najbolja je ona kojoj je Allah dao i znanje i
imetak, pa svojim znanjem i imetkom koristi drugima. Iza nje po
polozaju - iako su po nagradi iste - dolazi ona kojoj je Allah dao
znanje, a nije imetak. Ovo zato sto su po namjeri isti. Na trecem
mjestu je ona kojoj je dat imetak, a nije i znanje, a na cetvrtom ona
kojoj nisu dati ni imetak ni znanje, ali bi po namjeri, da joj je kojim
slucajem dat, imetak trosila u nepokornosti prema Allahu. Time se, u
potpunosti, za srecu ima zahvaliti znanju i onome sto ono nalaze, a za
nesrecu kriviti neznanje i ono sto iz njega proizilazi.

*Kesir b. Kajs pripovijeda: "Sjedio sam sa Ebu ed-Derdaom u
dzamiji u Damasku kada je jedan Covjek dosao i rekao: - O Ebu ed-
Derda, dosao sam iz grada Allahova Poslanika, s.a.v.s. Nisam dosao ni iz
kakve (druge) potrebe (nego da od tebe sta nau£im), pa mu je ovaj
rekao: "Cuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: 'Ko krene
putem u potrazi za znanjem, Allah ce ga okrenuti putem koji vodi u
Dzennet. Meleki, iz zadovoljstva, prema onome ko trazi znanje prostiru
svoja krila. Za uCenjaka oprost moli sve sto je na nebesima i Zemlji, Cak
i ribe u vodi. Ucenjak je istaknutiji od poboznjaka kao sto je pun
Mjesec istaknutiji od zvijezda. UCenjaci su nasljednici vjerovjesnika, a
vjerovjesnici u naslijede nisu ostavili ni zlatnika ni srebrenjaka, nego
znanje. Zato je onaj ko njega naslijedi, naslijedio veliku srcou." 31

*Kumejl b. Zijad en-Neha'i pripovijeda: "Jednom prilikom me
je Ali b. Ebu Talib, r.a., uzeo za ruku i poveo prema pustinji (u*u).

uu^i j, (Tin , rr./i) j+t*\ 3J} ic ^j-^ :Jiij^ ^I(y-. , \ j-wJi ,\ }J 30

31

Kada je izasao u pustinju, duboko je uzdahnuo i rekao mi: 'Kumejl b.
Zijade, srca su posude. Najbolja su ona u koja najvise moze stati.
Zapamti sto cu ti red! Tri su vrste ljudi: ucenjak pronikao u vjerske
znanosti, ucenik koji traga za putem spasa i pokvareni olos koji se
povodi za svim i svakim i povinuje svakom vjetru koji puhne. Ove
posljednje niti je obasjalo svjetlo znanja, niti su se oslonili na koga
snaznog. Znanje je bolje od imetka. Znanje Suva tebe, a ti cuvas
imetak. Sve sto se vise trosi (a po drugoj verziji: "primjenjuje"), znanja
je sve vise, a imetka sve manje. Znanje je sudija, a imetak osudenik.
Ljubav prema znanju je vjera koja se ispovijeda. Znanje ucenjaku
omogucava da mu se, jos u zivotu, drugi pokoravaju i da ga poslije smrti
lijepim spominju, za razliku od imetka, Cija djelotvornost prestaje, £im
ga nestane. Cuvari imetka umiru jos dok su zivi, a ucenjaci ostaju dok
je vijeka i vremena, o£i ih ne vide, ali se njihove izreke u srcima nose.
Evo, ovdje je znanje (pokazavsi rukom na svoja prsa). Da sam bar nasao
nekoga kome bih ga pokazao i prenio, nego sam nasao: ili ostroumna
koji brzo shvaca, ali je nepouzdan, jer vjeru zloupotrebljava za sticanje
dunjaluka, zaklanja se iza Allahovih dokaza protiv Njegovih prijatelja i
sluzi Allahovim blagodatima u uznemiravanju Njegovih robova; ili na
rijeCima predana onima koji su na strani istine, ali pri sebi nema
bistrine i pronicljivosti, pa mu, i zbog najmanje sumnje, u srcu ponikne
podozrenje - tako da ni jedan od ove dvojice nije podoban (da ponese
znanje) - ; ili odana nasladivanju i prepustena strastima i uzivanju; ili
zavedena skupljanjem i gomilanjem imetka, te ni oni nisu dostojni da
pozivaju u vjeru, jer su najslicniji, stoci na pasi. Zato i znanje umire, sa
smrcu onih koji ga nose." 12

Ovakva podjela ljudi, kakvu ju je napravio vladar pravovjernih,
potpuno je ispravna i precizna, jer nema nijednog covjeka, Cak ni sa
savrsenim razumom ili postedenog mahana, a da ne pripada nekoj od
navedenih vrsta. Prema tome, svaki je covjek ili ucenjak, ili ucenik,
ili nehajnik koji niti zna, niti znanje trazi.

Nema ucenjaka koji zasluzuje vecu Cast ni visi polozaj od
ucenjaka proniklog u vjerske znanosti (j^./ <i uJt), znanosti kojima se
spoznaje Gospodar. Zato je i opisan atributom "j^y I "gospodnji",
atributom koji, zbog vrste znanja, jedino, takav ucenjak moze nositi, i
nijedan vise.

U drugu kategoriju ljudi, ucenika koji traga za putem spasa,
spada onaj ko uCi ono sto 6c mu koristiti, ko ima za cilj da nauCi kako

( A. iV^hy^j^ yl^j 32

32

ce se saCuvati od propustanja svojih obaveza, kako ce se saduvati
nemarnog odnosa prema njima i izbjedi slidnost zivotinjama.

U trecu kategoriju spadaju oni koji su nemarni prema sebi
samima, zadovoljni sa svojim niskim polozajem i jadnim stanjem, na
dnu provalije i na najnizem stepenu neznanja i propasti.

Njegove rijeCi: "koji se povode za svim i svaCim" znaCe: koji
se odazivaju i pristaju za svakim ko ih pozove, svejedno pravim ili
krivim putem, i jer se, i ne znajudi kuda se pozivaju i da li je to istina
ili laz, na poziv odazivaju.

Rijedima "i povinuju svakom vjetru koji puhne" uporedio je
njihove kratke pameti sa nejakom granom, a njihove prohtjeve i
misljenja sa vjetrovima, jer se grana za vjetrom savija, dok je
rijedima "niti ih je obasjalo svjetlo znanja, niti su se oslonili na koga
snaznog" objasnio razlog zbog dega su dovedeni u takvo stanje, a to je
da njihovo znanje nema nikakva svjetla pomocu koga bi razlikovali
istinu od lazi, kao sto Uzviseni Allah veli: 0 vi koji vjerujete, - Allaha se
bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On ce vam dvostruku milost Svoju
darovati, i dace vam svjetlo pomocu kog cete ici. (El-Hadid, 28.). To
znaCi da, kada u srcu nema svjetla, dovjek postaje zbunjen i
izgubljen, pa ne zna kuda da krene. Zato, zbog svoje izgubljenosti i
nepoznavanja puta do zeljenog cilja, nasjeda i pristaje za svakim
glasom koji cuje.

Njegove rijeCi: "Znanje je bolje od imetka. Znanje cuva tebe,
a ti cuvas imetak" znade da znanje cuva svoga sahibiju i da mu ne da
da propadne i posrne, za razliku od vlasnika imetka koji svoj imetak
mora sam duvati. Njegove rijeCi: "Sto se vise trosi, znanja je sve vise,
a imetka sve manje" znade: sve sto vise udenjak svoje znanje trosi i na
druge prenosi, njegovi izvori sve jade naviru pa tako postaje sve
obilnije, snaznije i izrazenije. Osim toga, prenosedi svoje znanje na
druge, uCenjak utvrduje onosto je ranije naudio i uvijek nesto novo,
sto prije nije znao, naufi. Dva su naCina za zekat na znanje;
podudavanje drugog i njegova primjena u praksi. U tome smislu neko
je od ranijih udenjaka lijepo rekao: "U sticanju znanja potpomagali
smo se postupanjem po njemu." Neko je drugi rekao: "Znanje doziva
djela, pa ako se ona odazovu ostaje, a ako ne odazovu, prolazi."

Udenjak Ibn el-Kajjim, u svojoj izuzetno vrijednoj knjizi
ijU — Hjij" / Kljui kuce srece navodi dak detrdeset prednosti znanja nad
imetkom, od kojih, ukratko, navodimo samo neke:

33

- Znanje je naslijede vjerovjesnika, a imetak vladara i bogatasa,

- Znanje duva svoga sahibiju, dok sahibija imetka sam Cuva svoj
imetak, - Sto se vise trosi, imetka je sve manje, a znanja sve vise,

- Kada umre, sahibija se rastaje sa svojim imetkom, dok znanje
sa njim ide u kabur,

- Znanje je sudija imetku, dok imetak ne moze biti sudija znanju,

- Udenjak je potreban svima, od vladara pa nanize, a sahibija
imetka siromasima i bijednicima,

- Imetkom raspolaze i vjernik i nevjernik, i dobrofinitelj i
razvratnik, a korisnim znanjem samo vjernik,

- Prosirivanjem znanja Cisti se dusa, a njegovo sticanje joj
pridinjava Cast. Na drugoj strani, imetak niti je Cisti niti usavrsava, ved
dini tijesnom, skrtom i pohlepnom. Pohlepa duse za znanjem je bit
njenog savrsenstva, a pohlepa za imetkom bit njene krnjavosti,

- Iz imetaka se izrada osiljenost, razvrat i uobrazenost, a iz
znanja skromnost, udtivost i poboznost,

- Ljubav prema znanju i njegovu stjecanju izvor su svakog
dobra, a ljubav prema imetku i njegovu stjecanju izvor su svakog zla,

- Ko god je Allahu pokoran, pokoran je zahvaljujudi znanju, dok
Mu je vedina nepokornih, nepokorna zbog imetka,

- Imetak svoga vlasnika hvali sto ga udjeljuje i trosi, a znanje sto
se njime nasladuje i odlikuje,

- Bogat se mora pomiriti da 6c se sa svojim imetkom, kad li -
tad li, morati rastati i da ce zbog toga patiti i tugovati, dok znanje
uCenjaka nece prestati niti ce zbog njegova gubitka morati patiti i
tugovati. Dakle, uzivanje bogatasa je kratkotrajno, prolazno i na kraju
praceno bolom, a uzivanje uCenjaka trajno i neprekidno, bez ikakva
bola na kraju.

On je, r.a., rekao: "Ljubav prema znanju - ili prema
uCenjacima - je vjera koja se ispovijeda" jer je znanje naslijede
vjerovjesnika, a uCenjaci njihovi nasljednici. Osim toga, ljubav prema
znanju podstide na udenje i slijedenje udenih, pa je i to vjera koja se
ispovijeda.

34

Njegove, r.a., rijeCi: "Znanje ucenjaku omogucava da mu se,
jos u zivotu, drugi pokoravaju i da ga poslije smrti lijepim spominju."
zna£e: da ucenjaka znanje Cini dostojnim pokornosti, jer je svakom
Covjeku - od vladara pa nanize - potrebno znanje. Zato sto ucenjak
nareduje pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku, ljudi su mu se duzni
pokoriti i poslusati ga.

Uzviseni Allah veli: 0 vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte
se Poslaniku i predstavnicima valim! (En-Nisa', 59.). Pod rijeCima i
predstavnicima valim misli se na ucenjake. Kada ucenjak umre, Allah
medu svijetom ozivi sjecanje i lijep spomen na njega. Ucenjak i kad
je poslije smrti mrtav, ziv je medu ljudima, dok je neznalica i kada je
ziv, medu ljudima mrtav. Ko iole bolje razmisli o velikim islamskim
ucenjacima, kao sto su npr. imami u hadiskim i fikhskim znanostima,
vidjece da su, iako su davno pomrli, medu ljudima joszivi, dase
neprekidno spominju, hvale i njihove rijeCi citiraju. To zna£i da su,
iako su tijelom i likom odsutni, medu svijetom, jos zivi.

Pod njegovim rijeCima: "za razliku od imetka, Cija djelotvornost
prestaje, £im ga nestane" misli se na uvazavanje, naklonost, umiljavanje
i uctivost koje se prema nekome zbog njegova imetka pokazuju.
Medutim, kada imetka nestane, ne samo da pomenuti znaci uvazavanja
prestaju nego se Cesto ni onaj ko ga je predano sluzio vise ne
pozdravlja, upravo kao sto je neko od arapskih pjesnika rekao:
QMyi su me amidSdi nekada dofekivah

sa njedima dobrodoihce,
Ali, kadasu triajeli da sam osiromcdio,
rye& dobroddltce su umrie.

U nastavku on (Ibn el-Kajjim) opisuje zle ucenjake, neka nas
Allah saCuva od njih i stanja u kakvom su oni! Ko se o tome zeli bolje
upoznati, neka pogleda u njegovu knjigu Kljut kuce srece. Molimo
Allaha da nas obraduje nagradom, i vise od toga!

*Ebu Ja'la el-Mevsili, u svome Musnedu, od Enesa b. Malika
navodi hadis koji pripisuje Vjerovjesniku, s.a.v.s., u kome je rekao:
"Traziti znanje duznost (farz) je svakom muslimanu.""

: jJ._^Ji Jii , ou,U ^ ^ ju^oi j^, «L-i : J Jii j , v-jJ J j (TT t) *»U .ijj "
<J" } iS** ^ W $ } '-^ cfft l ^i 5 ~» «il : Jlii ( ^-UJ U» JU" A <*-j <J }} & ji-dl ^ piSi >-

\^ Ji li> «J cjj Jii Jii UT y. j o — J-l Vj cV J> J> <J)j ^(JJ-I U» jiOJI JU- .iJ;
.(\ • l/Ar> J J> M ) jMVl ^JiS- j i^iill (A\/\) «»-L» j(l - i f ji

35

Iako je lanac prenosilaca ovog hadisa slab, njegovo znadenje je
taCno, jer je vjerovanje farz svakom pojedincu, a ono se sastoji od
poznavanja i djelovanja. Osim toga islamski obredi su obaveza svakog
muslimana, a oni se ne mogu, kako treba, obavljati bez znanja i
njihovog poznavanja. Uzviseni Allah sve Svoje robove, iz utroba
njihovih majki, izveo je a da nista ne znaju. Robovati Allahu duznost
je svih Njegovih robova, a zar je to moguce bez znanja?! A zar se
znanje ne postize njegovim trazenjem?!

*Znanje Covjeka podize sa stepena roba i dovodi u drustvo
vladara. To potvrduje i vjerodostojni hadis koji od Ebu et-Tufejla
prenosi ez-Zuhri, u kome stoji da je Nafi' b. el-Haris jednom prilikom
dosao kod Omer b. el-Hattaba sa Asfanom koga je Omer jos ranije
bio postavio Mekkelijama za namjesnika, pa ga je Omer upitao:
"Koga si stanovnicima Doline (tj. Mekke) odredio da te zamijeni?" -
Za svoga zamjenika sam im odredio Ibn Ubzea, - odgovorio je. "A ko
je Ibn Ubze?" - upitao je. - Jedan od nasih oslobodenih robova, -
odgovorio je. Na to je Omer upitao: "Odredio si im za svoga
zamjenika oslobodenog roba?" - On Cita Allahovu Knjigu i dobro
poznaje obaveze (farze), odgovorio je, na sto je Omer rekao: "Zar vas
Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije rekao: 'Allah ce sa ovim znanjem jedne
ljude uzdidi, a druge spustiti.'" 14

Ibrahim el-Harbi pripovijeda: "'Ata' b. Rebbah sluzio je kao
crni rob kod jedne zene iz Mekke. Imao je ruzan nos. Jednom
prilikom je Sulejman, sin vladara pravovjernih Abdulmelika, sa svoja
dva sina dosao kod 'Ata'a i zatekao ga kako klanja. Sjeli su i - kada je
ovaj zavrsio - poCeli su ga pitati o obredima hadzdza, iako im je bio
okrenuo zatiljak. Zatim je Sulejman svojim sinovima rekao da ustanu,
pa su ustali. Kada su izasli rekao im je: "SinCidi moji, ne ustrudavajte
se da trazite znanje, jer ne mogu zaboraviti ponizenje koje smo
dozivjeli od ovog crnog roba!"

El-Harbi dalje kaze: "Muhammed b. Abdurrahman el-Evkas
bio je Covjek zdepasta rasta, sa vratom pribijenim uz trup i isturenim
ramenima. Majka mu je govorila: 'Gdje god se u drustvu zateknes
smijace ti se i rugati. Zato se prihvati znanja, jer ce te ono uzdidi!'
Kasnije je postao mekkanski kadija i na tome polozaju ostao dvadeset
godina. Bio je tako uden da bi protivnik, kada bi sa njim sjeo, pred
njim - sve dok ne bi ustao - drhtao."

36

Abdullah b. Davud je rekao: "6uo sam da je Sufjan es-Sevri
rekao: 'Hadiska nauka je Cast. Ko zeli ovaj svijet, s njim ce ga nati, a i
ko zeli onaj svijet, s njim ce ga nacM."

Sufjan b. 'Ujejne je rekao: "Najvisi polozaj kod Allaha uzivaju
oni koji najbolje poznaju odnose izmedu Allaha i Njegovih robova, a
to su vjerovjesnici i ucenjaci."

(Past pripada soma udenim,
©ni su na prawm pulu i onome ko put traH vodidi
Q&mkise dovjik ajenipo onome dime dobro vlada,
A. neznalice su neprijatd/i udenim
Q&lekni znanje, sa njim dei bili vjedno Hp,
Q&iye/Je mrtap, a Ijudi od snan/a iwi.

37

ODGOJ ONOGA KO TRA^I ZNANJE

Onaj ko trazi znanje treba znati da mu je Uzviseni Allah u
obavezu stavio ibadet, a ibadeta nema bez znanja.
Vjerniku ne dolikuje neznanje, pa zato trazi znanje da
njime suzbije neznanje i da Uzvisenom Allahu - onako kako mu je
On naredio - robuje, a ne kako se njemu prohtije. To treba biti cilj
njegova truda u nastojanju da stekne znanje. Uz to se, u svome trudu,
mora dvrsto opasati iskrenosdu, ne pripisujudi pri tome zaslugu sebi,
nego Uzvisenom Allahu koji ga je uputio da trazi znanje s kojim ce
bolje izvrsavati Njegove zapovijedi i kloniti se Njegovih zabrana.

*Onaj ko se posveti traganju za znanjem treba se - koliko god
moze - kloniti svega sto ga od njegova stjecanja zaokuplja, a Allah
nijednom lovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao. (El-Ahzab, 3.), jer
je - sve sto je misao rastrkanija - teze spoznati sustinu stvari. Zato je
ncko s pravom rekao: "Znanje ti nede dati dio sebe, dok mu se ti sav
ne predas."

*On, takoder, prethodno treba odistiti dusu od losa vladanja i
pokudenih osobina, jer je znanje ibadet srca, namaz savjcsti i
priblizavanje nutrine Uzvisenom Allahu. Kao sto namaz, u dijem
obavljanju udestvuju vanjski organi, nije valjan sve dok se ne odstrani
vanjska nedistoda i ne uzme abdest, tako ni ibadet nutrine, niti
ozivljavanje srca znanjem nisu valjani sve dok se ne odiste od loseg
vladanja i hrdavih osobina. Zato je i receno: "Srce se priprema za
znanje kao sto se zemlja priprema za sjetvu."

# On, nadalje, ne smije oholo pristupati znanju, ved treba
prema svom uditelju biti ponizan, u potpunosti i u svemu prepustiti
stvar u njegove ruke i pokoravati mu se kao sto se bolesnik pokorava
vjestom i brizljivom Ijekaru, dak i ako je njegov uditelj mladi i po
polozaju i porijeklu manje poznat od njega, jer se poniznosdu i
ustrajnoscu u udenju stjede znanje, jer kao sto rede pjesnik:

.a ^VJ «UU)i J**l j - UJi jtLAin - ajyD ^ j* p\ 35

38

Hp, makarjedan dxs, os/elia penizmsli,
&a sva wemena ce peniien bili

Ibn 'Abbas, r.a., je rekao: "Bio sam ponizan dok sam znanje
trazio, pa sam, poslije, sam ugledan i trazen postao."

*On, takoder, treba gledati koga ce za uCitelja odabrati, jer
uCiti moze samo od onoga ko je za to potpuno kvalif iciran, Cija je vjera
dokazana, znanje potvrdeno i postenje Cuveno. Zato su Muhammed
b. Sirin, Malik b. Enes i drugi Casni preci imali obicaj red: "Ovo
znanje je vjera, pa zato pazite od koga vjeru uzimate!"

*On se prema svome uCitelju s postovanjem i uvazavanjem
treba odnositi, jer mu je on najblizi od koga ce se okoristiti. Nekada su
pojedini ucenici - kada bi otisli svome uCitelju - znali sadaku podijeliti i
zamoliti: "Boze, sakri od mene mahane u&telja moga, i ne dopusti da
me zaobide blagodat znanja njegova!" Safijin nerazdvojni drug er-
Rebi', Allah im se obojici smilovao, je rekao: "Nikada se, iz postovanja
prema Safiji, dok je u mene gledao, nisam usudio napiti vode."

Od 'Ali b. Ebu Taliba se prenosi da je rekao: "U duznosti prema
uCitelju spada i to da sve druge uobicajeno pozdravis, a njega posebno,
da sjedes ispred njega, da pred njim rukom svojom ne pokazujes, da
okom svojim ne namigujes, da pred njim ne govoris: "Taj i taj je rekao
drugaCije nego sto ti kazes", da pred njim nikoga ne ogovaras, da se u
njegovu prisustvu sa onim ko do tebe sjedi ne konsultiras, da ga ne teglis
za odjecu kada ustane, da mu ne dosadujes kada je umoran i da ti ne
dodije tj. da se ne zasitis predugog druzenja sa njim.

*UCenik pred svoga uCitelja treba izadi potpuno spreman, Cist,
uredan, smirena srca i neobuzet drugim stvarima. Ako je uCitelj na
kakvom mjestu gdje je potrebno zatraziti dozvolu za ulazak, nece
ulaziti dok je ne zatrazi i ne dobije. On je, nadalje, kada ude,
prisutnima duzan nazvati selam, a uCitelja posebno pozdraviti. Nece
se gurati i gaziti preko prisutnih, nego ce sjesti pozadi gdje ima
mjesta, osim ako mu u&telj pokaze da prode naprijed, ili ako primijeti
da ga prisutni nude da prode naprijed. Nikoga nece dizati sa svoga
mjesta. Ako mu svoje mjesto ponudi neko od prisutnih, po ugledu na
Ibn Omera, r.a., ga nece prihvatiti, izuzev ako je njegov prolazak
naprijed u interesu prisutnih, ili mu to uCitelj naredi. U sredinu
kruzoka moze sjesti samo u slucaju nuzde. Nece sjedati izmedu
druge dvojice, dok ga oni ne ponude, a sjesti ce i prikljuCiti im se, ako
ga ponude i naprave mu mjesto.

39

# On se, takoder, iz postovanja prema uditelju i prisutnom
skupu, treba udtivo ponasati prema svojim drugovima i prema ostalim
- u uCiteljevu drustvu - prisutnim osobama. Kada govori nece, bez
potrebe, suvise dizati glas, smijati se, bez potrebe previse pridati,
igrati se rukama, bez potrebe se okretati nadesno i nalijevo, vec" ce
svu svoju paznju usmjeriti prema uditelju i dobro slusati sta on govori.

*U£enik se, takoder, treba truditi da redovno udi i da svo
raspolozivo vrijeme sto bolje iskoristi. Ne treba se zadovoljiti sa malo,
ako moze vise, niti se preopteredivati previse sto nije u stanju izdrzati,
da mu ne bi dosadilo, pa zaboravio i ono sto je naudio. Ovo se
razlikuje od covjeka do covjeka i od sluCaja do slucaja. Udenik se,
osim toga, treba potruditi da uvijek nesto novo naudi, i kad je
Slobodan i kad je zauzet, dok je jos fizidki snazan, dok ga pamdenje
dobro sluzi, dok jos ima malo obaveza, dok je besposlen i dok ocekuje
vedi polozaj. Zato je u pravu bio vladar pravovjernih, Omer b. el-
Hattab kada je rekao: "Udite prije nego sto postanete poglavice, jer
ako postanete poglavice koje ce drugi slusati, zbog visine polozaja i
mnostva obaveza, necete vise imati kada uditi." U torn smislu su i
Safijine rijedi: "Udi prije nego sto dodes na visok polozaj, jer kada
dodes na visok polozaj nema vise vremena za udenje!"

ODGOJENOST UCITELJA

UCitelj, prije svega, mora imati na umu da svoj posao
obavlja u ime Allahova zadovoljstva. On ne treba,
zahvaljujudi svome znanju, traziti polozaj kod vladara,
za prenosenje znanja uzimati protunaknadu, ili oko sebe okupljati
bogate, a zapostavljati siromasne.

*U£itelja trebaju krasiti - na poCetku navcdene - lijepe
osobine, p«hvalne vrline i pitoma narav na kojc mu je Allah ukazao,
kao sto su: skromnost na ovom svijetu, sto manje posezanje za njim,
neobracanje previse paznje prema njemu i onima koji za njime tree,
darezljivost, dobrostivost, etiCke vrijednosti, veselost i vedrina lica, s
tim sto to ne smije predi u razuzdanost, blagost, odvaznost,
suzdrzljivost od niskih dobiti, poboznost, skrusenost, smirenost,
dostojanstvenost, skromnost, izbjegavanje smijeha i pretjerivanja u
saljenju, pridrzavanje vjerskih duznosti kao sto su: potkresavanje
brkova, rezanje noktiju, pustanje brade i uklanjanje neprijatnih
mirisa, ukratko da njegovo i vanjsko i nutarnje drzanje odise praksom
Vjerovjesnika, s.a.v.s.

U torn smislu sc od Omer b. el-Hattaba, r.a., prcnosidaje
rckao: "Ko nam pokaze dobro, o njemu steknemo lijep dojam i kao
takvog ga zavolimo, a ko nam pokaze zlo, o njemu steknemo los
dojam i kao takvog ga zamrzimo."

*U£itclj prcd svojim ucenicima treba izbjegavati stvari kojc su
pokudene i prazna naklapanja (blagonaklonost prema - ni
dozvoljenim ni zabranjenim - stvarima), nastojati da ga uvijek vide
pokorna Uzvisenom Allahu, zaokupljena spominjanjem svoga
Gospodara i uvijek usmjerena prema Njemu.

Pored navedenog, uCitelj se, naroCito, mora Cuvati: zavidnosti,
uobrazenosti, samoljublja i nipodastavanja drugog.

# UCitelj mora biti pazljiv prema onome koga poduCava, i u
zavisnosti o kome se radi, pokazivati svoju sirokogrudnost i

41

dobrostivost, kao i davati mu savjete, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Vjera je (prijateljsko) preporudivanje Allaha, Njegove Knjige,
Njegova Poslanika, muslimanskih prvaka i vjernika opcenito." 36

*UCitelj mora biti obazriv prema uceniku koji od njega trazi
znanje i o njegovoj dobrobiti voditi raciina kao o dobrobiti svoga
djeteta ili, dak, sebe samog. Pored toga, prema svakome ko kod njega
navraca ili od njega udi, mora biti skroman i ponizan, jer bi, kao sto
rede Ebu Ejjub es-Sahtijani: "Uden cbvjek na svoju glavu - iz
poniznosti prema Uzvisenom Allahu - trebao staviti komad zemlje."

*U£itelj bi, takoder, trebao nastojati da svoje uCenike sto vise i
sto bolje naudi, stavljajudi to ispred svojih lidnih interesa koji nisu
neophodni. Dok sjedi sa udenicima, uCitelj bi trebao prema njima
otvoriti svoje srce i svakome pojedinacno pruziti ono sto mu dolikuje.
Zato ne treba ni zalaziti u dubinu sa onim ko za to nije, niti
uskradivati onome ko zeli vise. Ucenika koji se pokaze izvanredno
vrijednim, uditelj moze i pohvaliti, ukoliko nema bojazni da ce ga to u
iskusenje dovesti, uobraziti se i si. , dok onoga ko je nemaran, blago
treba ukoriti, ukoliko se ne boji da ce ga to od daljnjeg udenja
odvratiti. On ne smije nikome od njih, zbog pokazane umjesnosti,
zavidjeti, niti previse naglasavati blagodat kojom ga je Allah odlikovao,
jer je zavidnost i prema tudinima najstrozije zabranjena, a kako ne bi
bila prema uceniku koji mu je kao rodeno dijete, tim prije sto ce i
uCitelj za svoju zaslugu na buducem svijetu imati obilnu nagradu, a na
ovome lijepu zahvalnost. Allah je Onaj koji uspjeh daje!

ri/T) tfjUJl fJ! jt. ^J— .Ijj j J-,^ UU :Jli j iUll j y Jt (\ \ t/A) ^o-jjl .Ijj 36

,«Ji ( \oi/v) ^uji , juvi (\rv t

Ibn el-Esir kaze: "RijeC J >y^-Ji itna viSe znaienja s tim 5to svako od njih u sebi nosi zelju za

dobrobit onome kome se daje. U navedenom hadisu rijeii ii « aJi znafe: preporuiivanje
ispravnog vjerovanja u Njegovu jednodu i iskrenost u namjeri da se samo On obozava.

Rijeihjl ~" & ^i£J i»v^Ji znaie: preporuiivanje Allahove Knjige, tj. ivrstog vjerovanja da je ona

istinita i da se po njoj radi. Rijefi: 0 j — - ) o^^Ji znaie; preporuiivanje vjerovanja u istinitost
poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., pokornosti u onome !to je on naredio i izbjegavanju onoga Sto je
on zabranio. Rije6:o^>jli tjSl > znaie:preporuiivanje lojalnosti muslimanskim prvacima kada
su u pravu i nedizanja protiv njih sablje kada pogrijeie. dok rijeCi: oyJ-H i^U) «_^Ji znaie:
preporuiivanje muslimanima upute za opdu dobrobit sviju zajedno.

42

STANJA I VRSTE SRGA 37

Bududi da je srce, u odnosu na ostale organe tijela, kao
vladar - zapovjednik, medu vojnicima, svi oni od njega
dobijaju zapovijedi i ono ih angazira da djeluju, gdje ono i
kako ono, node. Svi mu oni zele sluziti i biti mu pokorni i - u zavisnosti
od toga kakvo je ono - djeluju ispravno ili neispravno. Svi se oni za njim
povode da svezu ili razvezu konce odluke. U torn smislu Vjerovjesnik,
s.a.v.s., je rekao: "Zar ne? U tijelu, doista, ima jedan komadid mesa (i
krvi) koji - kada je ispravan - povladi za sobom ispravnost cijelog tijela,
a kada je pokvaren, povladi za sobom pokvarenost cijelog tijela." 18

Dakle, srce je gospodar ostalim organima koji izvrsavaju ono
sto im ono zapovijedi i prihvadaju ono sto im ono ponudi. Nista sto
oni urade - dok od njegove odluke i namjere ne potekne - nije
ispravno. Bududi da je svaki pastir za svoje stado odgovoran, tako je i
srce za sve ostale organe odgovorno. Zato je popravljanje i ispravljanje
srca bila prva preokupacija isposnika, a otkrivanje i lijedenje njegovih
oboljenja najvaznija briga poboznjaka.

Posto je Allahov neprijatelj, Iblis uvidio da se sve oko srca vrti
i na njega oslanja, prvo se svojim dosaptavanjima na njega okomio,
potpirujudi mu najrazliditije prohtjeve, uljepsavajudi mu sve sto ga
zavodi sa pravog puta, ulijevajudi mu motive za grijesenje i

. ji>u ^ r > ^iii ^ own 1 M 37

.^Ij ^1 ^1 J~< *JiUll J } J, f l>l Jl j J^sU-l

Ibn Redieb. Allah mu se smilovao. u vezi ovoga je rekao: "U njemu ( tj. navedenom hadisu) se
aludlra da valjanost djela fovjekovih ruku i nogu, Izbjegavanje zabranjenih i fuvanje od sumnjlvlh
stvari. zavise od ispravnosti njegova srca. To znaJi. ako je dovjekovo srce zdravo. ako je ono Ispunjeno
ljubavi prema Allahu i ako se ono bojl upustiti u ono Sto Allahu nlje drago, da ce i djela fovjekovih ruku
i nogu blti valjana, da ce se kloniti svega Sto je zabranjeno (haram) i da ce se - iz bojaznl da se ne
upuste u ono Sto je zabranjeno - duvatl i onoga Sto je sumnjivo. I obrnuto, ako Je dovjekovo srce
pokvareno. ako je ono podleglo povodenju za strastima i svojim prohtjevima. iako to Allah prezire, ni
djela njegovih ruku i nogu. niti ostalih organa nece valjati. jer de se povesti za srcem i odati grijesima i
sumnjivim stvarima. (TAo i TAl/\ ) jjJi y \ <j -w-Sli l > s i«, j^i^U

43

ostavljajudi ga bez motiva za uspjeh i postavljajudi mu svoje klopke i
zamke, od kojih se - iako se spasi da u njih ne upadne - nece spasiti
od obametanja. To znaCi da nema spasa od Iblisovih zamki i
lukavstava bez trajnog obracanja Uzvisenom Allahu za pomod,
istrazivanja oboljenja srca i njihovog lijeCenja, tako sto de se ono, u
svemu sto radi, prema Allahu usmjeravati i kod Njega smiraj traziti,
jer je poniznost robovanja prva stvar kojom se dovjek mora zaodjeti da
bi se uvrstio medu one kojima je zagarantirano: Ti neceS imati nikakve
vlasti nad robovima Mojim. (El-Hidzr, 42.).

VRSTESRCA:

Bududi da je srce opisano osobinama zivota i mrtvila, ono se na
osnovu toga dijeli na tri vrste: zdravo, mrtvo i bolesno srce.

Zdravo srce

Na Sudnjem danu de se spasiti samo oni koji pred Allaha izadu
sa zdravim srcem, kao sto veli Uzviseni: Na Dan kada nece nikakvo
blago, a ni sinov( od koristi biti, samo ce onaj koji Allahu ctsta srca dode
spasen biti. (Es - Su'ara', 89.-89.). Atribut za srce "c-L."/ "zdravo" ovdje
je u znaCenju "jii — •"/ "disto i spaseno" koje dolazi od rijeCi 'V5L/7
"mir; spas; zdravlje; sigurnost" - kao njegove druge odrednice -, po
istom obliku kao sto se za udenog kaze i "^u" i "pj*" ili za modnog

i "j—tJi". Osim toga, ovaj atribut je suprotan znacenju rijeCi:
"j* — ty"/ "bolesno; umorno; slabo; klonulo", ",^-'7 "bolesno; mrsavo;
slabo; nepravilno" i "JJ*'7 "bolesno; slabo".

Zdravo srce je, dakle, ono srce koje se spasi svih vrsta prohtjeva
koji se kose sa Allahovim zapovjedima i zabranama i svih sumnjivih
postupaka koji se kose sa tradicijom tj. koje se spasi robovanja bilo
kome drugom mimo Allaha i pozivanja za sudiju bilo koga drugog
mimo Njegova Poslanika. Samo zdravo srce - dobrovoljno, iz ljubavi
(prema Allahu), pouzdano (u Allaha), sa pokajanjem obraceno (Allahu),
pokorno (Allahu), iz strahopostovanja (prema Allahu) i sa nadom (u
Allahovu dobrostivost) - moze iskreno robovati Uzvisenom Allahu i
samo u Njegovo ime raditi, jer kada takvo srce voli, voli u ime Allaha,
kada mrzi, mrzi u ime Allaha, kada daje, daje u ime Allaha i kada
uskracuje, uskracuje u ime Allaha. fiak ni ovo nije dovoljno sve dok ne
bude sigurno da se ni za kim drugim, mimo Poslanika, s.a.v.s., ne
povodi i da nikoga drugog, mimo njega, za sudiju ne uzima tj. sve dok
dvrstu odluku ne donese da ce se samo na Poslanika, s.a.v.s., mimo svih
drugih, u rijedima i na djelima ugledati i samo njega slijediti.

44

Mrtvo srce

Mrtvo srce je ono srce u kome nema zivota; tj. srce koje ne zna
za svoga Gospodara, koje Ga po Njegovoj zapovijedi ne obozava, ne
voli i po Njegovom zadovoljstvu ne radi, nego se uporno odaje svojim
prohtjevima i nasladivanjima, Cak i kada protiv sebe izaziva gnjev
svoga Gospodara. Kada u svojim prohtjevima uziva, takvo srce ne
brine da li je zbog toga njegov Gospodar zadovoljan ili ogorCen.
Umjesto Allahu - takvo srce: u ljubavi, strahu, nadi, zadovoljstvu,
srdzbi, velicanju i ponizavanju - robuje drugima. Kada voli, voli radi
svojih prohtjeva, kada mrzi, mrzi radi svojih prohtjeva, kada
uskraduje, uskracuje radi svojih prohtjeva i kada daje, daje radi svojih
prohtjeva, sve zato sto su mu liCni prohtjevi preii od zadovoljstva
Gospodara. Takvome srcu strast je vladar, prohtjev zapovjednik,
neznanje vodiC, a nemarnost prijevozno sredstvo. Razmisljanjem o
stjccanju ovosvjctskih dobara je zaokupljeno, a izbezumljenoscu za
prohtjevima i privrzenoscu za ovim svijetom opijeno. Glas koji poziva
Allahu i onom svijetu od njega je daleko - daleko, pa se onome ko mu
zeli lijep savjet pruziti, ne odaziva, ve<$ se za svakim opakim scjtanom
povodi. OgorCeno je kada mu ovaj svijet izmice, a zadovoljno kada
mu je naklonjen. Prohtjevi ga od svega - osim neistine - zaglusuju i
zaslijepljuju. Susretanjc sa ljudima ovakvog srca je bolest, saobracanje
otrov, a sjedenje i druzenje sigurna propast.

Bolesno srce

Ovo srce je zivo, ali u sebi ima slabosti. U njemu su dvije
materije od kojih ga Cas napaja jedna, a Cas druga, i on se povodi za
onom koja od njih nadvlada. U njemu ima ljubavi prema Uzvisenom
Allahu, vjere u Njega, iskrenosti prema Njemu i oslanjanja na Njega.
To je materija koja mu daje zivot. U njemu, s druge strane, ima i
privrzenosti prohtjevima, njihova pobudivanja, teznje za njihovim
ostvarivanjem, zavidnosti, samoljublja, uobrazenosti, sklonosti
osiljavanju i vlasti, te stvaranju nereda na Zemlji. To je materija koja
ga kvari i vodi u propast. Ono je u iskusenju izmedu dva izazova;
jednog koji poziva Allahu, Njegovu Poslaniku i onome svijetu, i
drugog koji poziva samo ovome svijetu. Ono se, kao takvo, odaziva
onome Cija su mu vrata bliza i ko mu je, kao komsija, preCi.

Prvo srce je zivo i pokorno, drugo suho i obamrlo, a trece
bolesno koje je kao takvo blize ili spasu ili propasti.

45

loS jedna podjela

Ashabi, r.a., su srca podijelili na Cetiri vrste. Od Huzejfe b. el-
Jemana, r.a., se prenosi da je rekao: "Cetiri su vrste srca: Srce koje je
Cisto i u kome sija svjetiljka. To je srce vjernika. Srce koje je okorjelo.
To je srce nevjernika. Srce koje je izvrnuto. To je srce licemjera koji
je istinu spoznao pa ponovo porekao, progledao, pa ponovo oslijepio. I
srce koje se napaja sa dvije materije: materijom vjerovanja i
materijom licemjerja. Koja od njih dvije prevlada, one je i srce."

RijeCi "j^-^i v, — is"/ "Cisto srce" znace Cisto u obozavanju samo
Uzvisenog Allaha. Pod rijeCi ma ^ v 7 "u kome sija svjetiljka"
misli se na svjetiljku koja sija vjerovanjem. Pod prvim se aludira na
Cistodu srca od upletenosti u sumnjive rabote neistine i hirove
osiljenosti, a pod drugima na obasjanost svjetlom znanja i vjerovanja.

Pod rijeCima "^i-JU-t — tf'V "okorjelo srce" misli se na srce,
zatvoreno i zacahureno u svojoj kosuljici, tako da do njega ne dopire
svjetlo znanja i vjerovanja, kao sto Uzviseni, govored o srcu Jevreja,
vcW-.Oni govore: "Nasa su srca okorjela." (El-Bekare, 88.).

Pod rijeCima "^^eJi"/ "izvrnuto srce" misli se na srce koje
se bilo ispravilo, pa se ponovo preokrenulo i vratilo u prethodno
stanje. U tome smislu Uzviseni veli: Zasto se podvajate kada su u pitanju
licemjeri koje je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih? (En-
Nisa', 88.) tj. koje je Allah zbog njihovih postupaka i nevaljalih djela
ponovo vratio u nevjerstvo u kome su ve<5 jednom bili. To je najgore i
najpokvarenije srce.

Pod rijeCima "oiiit. «at ^j. /'/ "i srce koje napaja ju dvije materije"
misli se na bolesno srce u kome se vjerovanje ne moze ustabiliti i da
njegova svjetiljka zasja punim sjajem, zato sto nije potpuno predano
istini s kojom je Allah poslao Svoga Poslanika i zato sto u njemu pored
ove ima i druge, suprotne materije kojom se hrani, pa je Cas nevjerstvu
blize od vjerovanja, a cas vjerovanju od nevjerstva. KonaCan sud o
ovakvom srcu je na onoj od ove dvije strane koja prevagne.

SEJTANOVI PRILAZI SRCU

Znaj da je najbolji primjer za srce tvrdava, u koju sejtan hoce
da provali, da je osvoji i njome zagospodari, i da se tvrdava od
neprijatelja moze saCuvati jedino postavljanjem jake straze na njenim
kapijama, prilazima i slabim taCkama, te da se cuvanje njenih kapija ne

46

moze povjeriti onome ko ih dobro ne poznaje. fiuvanje srca od
sejtanovih dosaptavanja je obaveza. Bududi da se sejtan moze odbiti
jedino dobrim poznavanjem njegovih prilaza, i njihovo poznavanje je
obaveza. Sejtanovi prilazi i kapije nisu nista drugo do dovjekove
osobine, a one su mnogobrojne. Medutim, mi demo ukazati samo na
one najvaznije koji se, poput mreze puteva, prostiru i koji i pored
mnostva sejtanove vojske nisu tijesni.

U sejtanove velike kapije spadaju ljutnja i strast. Ljutnja je
opijum za razum. Kada oslabi vojska razuma, napadne vojska sejtana.
Kada se god dovjek naljuti, sejtan se sa njima poigrava kao sto se
dijete igra loptom.

U njegove velike kapije spadaju zavidnost i pohlepa. Kad god je
dovjek pohlepan, njegova ga pohlepa zaslijepi i zaglusi. Svjetlo vida je
ono dime se sejtanovi prilazi otkrivaju. Kada njega zavidnost i pohlepa
zaklone, dovjek vise ne vidi. Tada sejtan ugrabi priliku da pohlepnom,
sve sto ga do zeljenog cilja dovodi, podne dodaravati, dak i ako je to
ruzno i razvratno. U vezi sa pohlepom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je
rekao: "Dva gladnija i medu stoku stetnija vuka od dovjekove pohlepc
za imetkom i ponosa prema svojoj vjeri, nisu poslana." 39

U sejtanove velike kapije spada i prejedanje, dak i ako je hrana
dista i halal, jer prejedanje jada strasti, a strasti su sejtanovo oruzje.

U sejtanove velike kapije spadaju brzopletost i neostavljanje
vremena za preispitivanje u poslovima koji se rade. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., u torn smislu je rekao: "Brzopletost je od sejtana, a
promisljenost od Uzvisenog Allaha." 40

U sejtanove velike kapije spadaju skrtost i strah od siromastva.
Oni ne daju da se imetak trosi i daje milostinja. Oni pozivaju na
njegovu stednju, gomilanja i kaznu bolnu.

U sejtanove velike kapije spadaju i mezhebske pristrasnosti,
netrpeljivost, mrznja prema protivnicima (pripadnicima drugih
mezheba) i gledanje na njih sa prijekorom i ponizenjem. To

J jm-l j ( ju;i (r . ih) ^jUJi j « j^, ■ Jli } ( tir .tty/<\) ^Ju/Ji A Si 39
J) ^ j> -M- J J*l J~t ai j t^> lj* Jli jJl 0 vt/a) ^Ju^i .Ijj M

47

upropastava sve zajedno; i destite robove i teske grijesnikc, jer je
vrijedanje drugih i bavljenje pridama o njihovim mahanama, jedna od
urodenih osobina svireposti.

U njegove velike kapije spada i sumnjidavo misljenje o
muslimanima. Uzviseni Allah u tome smislu veli: 0 vjemici, klonite se
mnogih sumnjilenja, neka sumnjilenja su, doista, grijeh! (El-Hudzurat, 12.).
Ovo zato sto vjernik traga za opravdanjima, a licemjer za mahanama.

Ako se zapitas: "Sta je lijek za odbijanje sejtana?" ili "da li se je
za to dovoljno sjetiti Uzvisenog Allaha?" ili "da li je dovoljno da dovjek
kaze da nema modi ni snage osim u Allaha?", znaj da lijek za srce lezi u
zatvaranju pomenutih prilaza, njegovim disdenjem od pokudenih
osobina, o demu bi se imalo sta dugo govoriti. Jer, ako od srca odstranis
ove pokudene osobine, sejtan de na svome putu do srca imati prepreke,
biti izlozen opasnostima i lisen sigurnosti. Pristup mu, prvo, ne
dozvoljava sjedanje na Uzvisenog Allaha, jer srce se Allaha istinski
prisjeda, tek kada se odisti od pokudenih osobina i u njega ulije
bogobojaznost. Inade, ako toga nema, onda to nije govor srca, ved nefsa
( )J _iiJ Uijj-) koja nema vlast nad srcem, te se kao takva ne moze uspjesno
suprotstaviti sili sejtana. Zato Uzviseni Allah i veli: Oni koji se Allaha
boje, ftm ih sablazan lejta (El-
A'raf, 201.), uvrstavajudi u takve samo one koji su bogobojazni.

Dalje, sejtan je kao gladan pas. Ako u rukama - kada ti se
primakne - nemas ni hljeba ni mesa, dovoljno ti je da mu kazes:
"Gubi se!" pa de ga sam glas otjerati. Medutim, ako u rukama drzis
meso, a pas je gladan, okomice se na meso i neces ga modi samo
rijedima otjerati. Tako je i srce u kome nema hrane za sejtana. On de
od njega pobjedi samim sjedanjem na Allaha.

Sto se, pak, tide strasti, one - ako preovladaju srcem - sustinu
sjedanja gurnu u prikrajke srca, odakle ona ne moze doprijeti do
njegove dubine, pa se tu - u dubini srca - smjesti sejtan. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "U srcu su dvije misli: jedna, koja dolazi od
meleka, inspirira dobrom i potvrduje Istinu, pa ko takvo nesto osjeti,
neka zna da je od Svevisnjeg Allaha i neka Allahu zahvaljuje, i druga,
koja dolazi od neprijatelja (tj. sejtana), inspirira zlom, pobija Istinu i
zabranjuje dobro, pa ko takvo nesto osjeti, neka Allaha zamoli da ga
saduva od prokletog sejtana!" 41 Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,

(\ TAT) *L^I J ^ilyJl JiiULl *JU ,fu-, ^ ^_J^ j. ^j^Jl J Jl_JI } } iiJU>Jl ,\ }J 41

48

proucio rijedi Uzvisenog: Sejtan vas plait neimaitinom i navraca vas da
budete Ikrti. (El-Bekare, 268.). El-Hasan je rekao: "To su, zapravo,
dvije namjere koje kruze srcem: jedna od Uzvisenog Allaha i druga od
neprijatelja (tj. sejtana). Neka se, zato, Allah smiluje robu koji se kod
svoje namjere zaustavi, pa ono sto je od Uzvisenog Allaha obavi, a
protiv onoga sto je od Njegova neprijatelja bori se."

Srce je u osnovi, po svojoj urodenoj prirodi, podjednako
spremno prihvatiti utjecaje i od meleka i od sejtana i ni jednom od
njih ne naginje vise nego drugom. Ono sto ga dini da prevagne na
jednu od ove dvije strane je povodenje za strastima i predanost
prohtjevima, ili obrnuto; okretanje od njih i djelovanje suprotno
njima. Ako dovjek slijedi ono sto zahtijevaju ljutnja i strast, njime de -
preko prohtjeva - zavladati sejtan, a njegovo srce postati sejtansko
leglo i pogodno tlo za ispasiste, jer su prohtjevi sejtanova i pasa i
ispasiste. Na drugoj strani, ako se dovjek bori protiv strasti i ne
dozvoli da njime zavladaju, ved se poistovjeti sa vladanjem meleka,
a.s., njegovo srce ce postati mjestom gdje se spustaju i nastanjuju
meleki. Uzajamna progonjenja izmedu vojske meleka i vojske
sejtana, u bici za srce, ne prestaje, sve dok jedna od njih ne osvoji srce
i u njemu se ne nastani, pri demu upad druge moze biti samo krisom.
Vedinu srca osvojili su i porobili sejtani. Zato su i prepuna misli koje
sapatom pozivaju da se vise voli ovaj, a odbacuje onaj svijet. Bududi
da je pocetak njihova pada u sejtanove ruke bilo povodenje za
strastima i prohtjevima, ona se ponovo mogu osloboditi jedino
disdenjem od sejtanove hrane; tj. od strasti i prohtjeva i ozivjeti
sjecanjem na Uzvisenog Allaha i prisustvom meleka.

Od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., se pripovijeda dajeAllahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Srcima ce se iskusenja prostirati, kao sto se
hasura - prune" po prutid - prostire. Koje god ih se srce napoji na
njemu de ostati crna tadka, a koje god ih srce odbije na njemu de
ostati bijela tadka, sve dok se ne podijele na dvije vrste: crno -
pjegavo srce, poput iskrivljenog pehara, koje nede prepoznavati sta je
dobro, ni osudivati sta ne valja, ved jedino znati za prohtjeve kojima
je zadojeno i bijelo srce kome - dok je nebesa i Zemlje - nikakvo
iskusenje nede modi nauditi." 42

Po tome, kako reagiraju kada dodu pod udar iskusenja strasti i
sumnjivih stvari - srca se dijele na dvije vrste:

49

1. Srce koje - kad mu se ponudi iskusenje kao spuzva vodu
upija, usljed dega se na njemu pojavljuje crna tadka. Takvo srce
nastavlja upijati i sva druga iskusenja na koja naide, sve dok potpuno
ne pocrni i ne izopadi se, a kada pocrni i izopadi se, nade se pred dvije
teske nesrece:

a) Pomudenosti dobra i zla pred svojim odima i nemogucnosti
da razlikuje sta je jedno, a sta drugo, tako da ne podrzava ono sto je
dobro, niti osuduje ono sto je zlo. I ne samo to. Ova bolest se moze
toliko ukorijeniti da mu se dobro pridinjava zlim, a zlo dobrim, sunnet
novotarijom, a novotarija sunnetom i istina lazi, a laz istinom.

b) Uzimanjem svojih prohtjeva za sudiju o onome sa dim je
dosao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i povodenjem za njima.

2. Cisto srce sa upaljenim svjetiljkama sto ga obasjavaju
svjetlom imana. Kada se takvom srcu ponudi iskusenje, ono ga osudi i
odbije, pa jos jade zasvijetli i zablista. Iskusenja koja se namecu srcu,
dolaze: ili od strasti, ili od sumnji. Prva prouzrokuje nevaljalost
namjere i htijenja, a druga iz nedovoljnog poznavanja i ubjedenja.

Zato se, prema tome, i bolesti srca dijele na: bolesti strasti i
bolesti sumnji. Tako je bolest strasti opisana rijedima Uzvisenog: Na
sebe paznju govorom ne skrecite, pa da u napast dode onaj iije je srce bolesno!
(El-Ahzab, 32.). Bolesniku desto smeta i najmanja vrudina, hladnoca
ili pokret, sto nije slucaj sa zdravom osobom. Tako je i sa srcem, koje
- ako je bolesno - izaziva i najmanja strast i sumnja, pa im se - ako ga
napadnu - nije u stanju oduprijeti, za razliku od zdrava srca koje i
mnogo jade njihove napade moze izdrzati i svojom snagom i
zdravljem ih odagnati.

Sto se, pak, bolesti sumnji tide, o njima Uzviseni Allah veli:
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jolpovecava. (El-Bekare,
10.). Katade i Mudzahid kazu da se pod rijedi u j»/'/ "bolest" misli na
"jli" / "sumnju".

Zajednidka osobina bolesti srca je da su one isprepletane
bolestima strasti i bolestima sumnji. Kur'an je lijek i za jednu i za
drugu vrstu. U njemu je mnostvo nepobitnih dokaza koji objasnjavaju
sta je istina, a sta neistina. Njihovim udenjem prestaju bolesti sumnje
koja oslabljuje znanje, razmisljanje i opazanje, pa se stvari ne vide
onakvim kakve jesu. Kur'an je najbolji lijek protiv bolesti sumnje i
sumnjidavosti, s tim sto njegova djelotvornost zavisi o njegovu

50

razumijevanju i poznavanju. Kome Uzviseni Allah daruje tu blagodat,
svojim srcem jasno raspoznaje sta je istina, a sta neistina, kao sto
raspoznaje nod i dan.

Sto se tide njegova lijeka protiv bolesti strasti, on se ogleda u
njegovoj mudrosti i pozivanju lijepim savjetom da se probudi zelja
prema dobru, ulije strah za prijestupe, zadovolji sa malim na ovom
svijetu i podstakne zelju prema onome svijetu. U njemu su, nadalje,
razne price i kazivanja, sa mnostvom pouka za razmisljanje. Sve to,
zdravo i Cisto srce, podstiCe na ono sto ce mu, i u ovom i u buducem
zivotu, koristiti, a odvraca od onoga sto 6e mu stetiti. Tako srce
postaje naklonjeno prema razboritosti, a odbojno prema zavodenju.
Dakle, Kur'an otklanja bolesti koje izazivaju nezdrave zelje, pa tako
lijeCi i srce i njcgovu volju i vrada ga urodenoj prirodi kakvojei
stvoreno. Uzviseni Allah, u torn smislu, veli: Mi objavljujemo u Kur'anu
ono sto je lijek i milost vjernicima. (El-Isra', 82.). Zatim: 0 ljudi, vecvam je
stigla poruka od Gospodara vaseg i lijek za vasa srca i uputstvo i milost
vjernicima. (Junus, 57.).

Srce hranu imana, koja ga ja£a i Cisti, uzima iz Kur'ana. Da bi
se usavrsilo i poboljsalo, i srcu i tijelu je potrebno da se odgaja, raste i
razvija. Kao sto je tijelo da bi raslo, potrebno hraniti korisnom i Cuvati
od stetne hrane - jer se bez pruzanja onoga sto mu je korisno i
uskradivanja onoga sto mu je stetno - ne bi moglo, kako treba,
razvijati, isto tako je - da bi se razvilo i valjano odgojilo - potrebno
pruziti i srcu, a da bi se to postiglo, jedini naCin je da se ono hrani sa
trpeze Kur'ana, jer sve sto bi mu se mimo njega ponudilo nije valjano
da bi se u potpunosti postigao zeljeni cilj. Isto tako je i sa usjevom
koji se bez ove dvije stvari ne moze uzgojiti. Tek kada su one
osigurane moze se redi da je usjev porastao i sazrio.

Da bi bio siguran u kakvom je srce stanju, covjek stalno treba
pratiti i razmatrati znake bolesti i zdravlja svoga srca. Ako mu srce
budc bolesno, potrudice se da ga izlijeCi, prije nego sto se sa bolesnim
srcem sretne sa Allahom, i prije nego sto mu bude zabranjeno da ude
u Dzennet. Ako mu srce bude zdravo, nastojace njegovo zdravlje
saCuvati sve do smrti. Ako mu, pak, srce - ne daj Boze - bude mrtvo,
opct treba znati da jcdino Uzviseni Allah moze i mrtve ponovo
ozivjeti: Znaj da Allah daje zivot vec mrtvoj zemlji! M i vam objasnjavamo
dokaze da biste razumjeli. (El-Hadid, 17.)

51

ZNACI BOLESTI SRCA

*U znake bolesti srca spada: da dovjek ne moze spoznati
Allaha, voljeti Ga, teziti susretu sa Njim, obratiti Mu se sa pokajanjem
i da mu to bude prede od svih njegovih prohtjeva, ved svoje prohtjevc
i uzivanja stavlja iznad pokornosti i ljubavi prema Allahu, zbog dega i
jeste stvoren, kao sto veli Uzviseni: Kazi ti Meni, hoceS li ti biti luvar
onome koji je strast svoju za boga svoga uzeoP (El-Furkan, 43.). Neki
raniji udenjaci smatraju da se pod ovim misli na onoga ko se za svadim
- sta god mu na um padne - povodi, pa na ovome svijetu zivi kao
zivotinja, ne znajudi svoga Gospodara i ne robujudi Mu onako kako
mu je On naredio i zabranio, kao sto veli Uzviseni: koji se nasladuju i
zderu kao Sto stoka zdere i ftje ce prebivalilte vatra biti: (Muhammed, 12.)

Dakle, kakva djela, takva i nagrada! Prema tome, onaj ko -
iako nije dio nezive prirode koja ne osjeda - na ovome svijetu bude
zivio onako kako Uzviseni Allah ne voli i nije zadovoljan, ved kako bi
Uzvisenom Allahu - uprkos Njegovih blagodati - prkosio, ni na
bududem svijetu nede zivjeti zivotom srcce i rahatluka, niti umrijeti
pa da izgubi osjecaj patnje i bola, nego - kao sto veli Uzviseni - u
njemu nece modi ni umrijeti ni zivjeti: ... i smrt ce mu sa svih strana
pn'/aziti, ali on nece umrijeti; njega ce telka patnja tekati. (Ibrahim, 1 7.)

*U znake bolesti srca spada i to sto njegova sahibiju ne pcde
bol grijeha, kao sto neko lijepo rede: "Mrtvoga rane ne bole!". Zdravo
srce grijeh boli i pedc, pa ga to nagoni na pokajanje i obradanje
Uzvisenom Gospodaru sa molbom da mu oprosti, kao sto veli
Uzviseni: Oni koji se Allaha boje, ftm ih sablazan lejtanska dodirne, sjete se,
i odjednom dodu sebi. (El-A'raf, 201.). Uzviseni, takoder, o bogobojaznima
kaze: / za one koji se, kada grijeh poline Hi kada se prema sebi ogrijele,
Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole... (Ali 'Imran, 135.) tj. sjete
velidine Uzvisenog Allaha, Njegove prijetnje i kazne, pa ih to navede
na trazenje oprosta, za razliku od bolesna srca koje na vcdjedno
podinjeno zlo, uzvrada novim. Zato El-Hasan, u vezi rijedi Uzvisenog:
A nije takol Ono Sto su radili prekriloje srca njihova. (El-Mutaffifun, 14.)
kaze da se tu misli na uzastopno dinjenje grijeha, sve dok srce
potpuno ne oslijepi, za razliku od zdrava srca koje na zlo uzvrada
dobrim, a na grijeh pokajanjem.

*U znake bolesti srca spada i to sto njegova sahibiju ne grize
savjest sto ne zna istinu, za razliku od zdrava srca koje pati kada pred
njega iskrsne sumnja i koje boli sto ne zna istinu i sto krivo vjeruje.

52

Zato se neznanje, s pravom, ubraja u jednu od najvetih nesreca, zbog
koje pati svako ko u srcu svome ima imalo zivota. U tome smislu,
neko je od ucenjaka, rekao: "Od neznanja nema goreg grijeha prema
Allahu!" Imama Sehla neko je upitao: "Ebu Muhammede, sta je gore
od neznanja?" - pa je odgovorio: "Ne znati da se ne zna." Kazu da je
pravo rekao, jer neznanje, u potpunosti, zatvara vrata znanju.

Jedan pjesnik je u stihu lijepo rekao:

&Cezncdice su iprije smrti mrtve,
a n/ihom tijek i prije cproba cprobm.
&{/ifwP6 su dute oludene od IJ/ela,
iiwla im nana sve do proitvprpa.

# U znake bolesti srca spada i to sto ga njegov sahibija, umjesto
korisnom hranom, hrani pogubnim otrovima. Tako se vecma svijeta
okrece od slusanja ucenja Kur'ana, za koji je Uzviseni rekao: Mi
objavljujemo u Kur'anu ono Ito je lijek i milost... (El-Isra', 82.) i umjesto
njega slusa pjesmu i svirku koje u srcu siju klicu licemjerja i raspiruju
plamen strasti, a da ne govorimo o drugim vidovima vjerolomstva koja
u sebi nose. To znaCi da se Covjek - zbog svoje privrzenosti necemu -
usuduje Ciniti gijeh koji preziru Uzviseni Allah i Njegov Poslanik,
s.a.v.s. Neustrucavanje od Cinjenja grijeha - sto je posljedica bolesti
srca - bolest srca samo jos vise pogorsava. Na drugoj strani, zdravo
srce voli ono sto vole Uzviseni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s.: ... alt
Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima valim ga lijepim
prikazao, a nezahvalnost i raskalalenost i neposlulnost vam omrazio. Takvi
su na pravom putu. (El-Hudzurat, 7.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Slast imana osjetio je onaj
ko je zadovoljan da mu je Allah Gospodar, Islam vjera, a Muhammed,
s.a.v.s., vjerovjesnik." 43

Allahov Poslanik, s.a.v.s., takoder, je rekao: "Niko od vas nece
vjerovati dok mu ja ne budem drazi od njega samog, njegova djeteta,
njegove Celjadi i cijeloga svijeta." 44

: j*+ JU j-*- ;JU j JIO/I .) ^JujJi j " OIOM f-J. Jli" ±±k :OHV (T/T) pi— .tjj 43

UtfLl J j,\ j « JUV ( \ \ o/A) JL-JI j . JUVI (\ o/T) fX^A j i .Uf. JUVI ( «*/ \ ) if jUJl .1 jj 44

■O v ) r*j

53

*U znake bolesti srca spada i to da: njegov sahibija za
prebivaliste izabere ovaj svijct, da sa njim bude zadovoljan, da se na
njemu osjeca siguran, da se na njemu ne osjeca kao stranac, da ne zeli
onaj svijet i da se za njega ne priprema. Jer, sve sto je srce zdravije,
sve se vise usmjerava prema onome svijetu, s drugima se slaze
naizgled, a suprotstavlja u sebi i vidi u kakvom su stanju drugi, a oni
ne vide u kakvom je ono, tako da je njegovo stanje na ovome svijetu
upravo onakvo kako je preporudio Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijedima:
"Budi na ovom svijetu kao stranac ili kao putnik - namjernik!" 45

ZNACI ZDRAVA SRCA

Prvi znak da je srce zdravo i da voli Uzvisenog Gospodara je
da Ga se cesto sjeca, jer su srca, kako je neko rekao: "kao lonci, a
jezici kao kutljade". Dakle, jezik vadi ono sto je u srcu, slatko ili
gorko bilo. Kada je srce puno ljubavi prema Uzvisenom Gospodaru,
jezik se mora pokretati i spominjati Ga, i obrnuto, kada je srce puno
necega drugog: nevjerstva, raskalasenosti i neposlusnosti, jezik se da
na ogovaranje, prenosenje tudih rijedi, bestidnost i vulgarnost.

Neko je rekao: "Onaj ko istinski voli, u ovom svijetu ne nalazi
slasti i nijedan treptaj oka ne zaboravlja da se Allaha prisjeca."

Neko je drugi rekao: "Onaj ko istinski voli je pismonosa srca
koje Voljenog cesto spominje i na sve moguce naCine i nafile, ustrajno
i zarko, nastoji zadobiti Njegovo zadovoljstvo." Spominjanje voljenog
u nevolji je, takoder, znak ljubavi. Pjesnik Antara kaze:

Q&/etk> sam le se kada su se kopj/a izvlaSla,
kao bunarska uiad u &eban el-GUhemu.

I dok se u borbi, za post i namaz daju olaksice (post da se
naposti, a namaz skrati), Uzviseni Allah nareduje da se Njegovo ime
sto vise spominje, pa veli: 0 vjernici, kada se s kakvom tetom sukobite,
smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli ono Sto zelite!
(El-Enfal, 45.)

*U znake zdrava srca spada i to sto ono ne prestaje svome
sahibiji naredivati da se pokajanjem obrati Allahu i sa Njim poveze
vezom ljubavi, kakva samo moze biti izmedu zaljubljenog i voljenog,

(tWn t)i*yJi j(\rr , i \ ,Tt/T) jo*;i(T.rM)^JL.>Ji j , JB^rrr/u^jUJi

54

bez dijeg zadovoljstva, blizine i prisnosti nema zivota, spasa, uzivanja,
ni radosti. Ono se sa Njim sigurnim osjeca, uz Njega smiraj nalazi,
kod Njega se sklanja, Njemu se raduje, na Njega se oslanja, u Njega
pouzdava, od Njega nada i Njega boji. Njegovo spominjanje mu je i
hrana i oprema, a ljubav prema Njemu i ceznja za Njim zivot, slast,
uzivanje i radost. Obaziranje na drugog i vezanje sa drugim mu je
bolest, a povratak Njemu lijek. Zato se ono - kada upozna svoga
Gospodara - kod Njega smiri, osjeca sigurnim, oslobodi nemira i
zabrinutosti i rijedi siromastva, a u srcu postoji takvo siromastvo koje
niko do Allah ne moze ukloniti.

*U znake zdrava srca spada i to da se tijelo u sluzenju zamori,
a da to srcu ne dojadi. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., znao toliko
dugo klanjati da bi mu noge otekle. Onima koji su ga na to
upozoravali, samo je odgovarao: "Pa zar necu biti zahvalan rob?!" 46

Jahja b. Mu'az je rekao: "Ko se raduje da sluzi Allahu, sve se
drugo raduje da sluzi njemu, a Cije se oko raduje da vidi Allaha, odi
svih drugih se raduju da vide njega."

Ibn Mes'ud je jednom dovjeku rekao: "Lijedi svoje srce, jer
Allahu trebaju zdrava srca Njegovih robova!" tj. On od njih zeli i trazi
da odiste svoja srca, a Cistoca srca je da se ono ispuni ljubavi prema
Uzvisenom Gospodaru, jer ko voli Allaha, voli Mu i sluziti. Takvome je,
kao sto neko rede, ljubav prema Allahu opskrba za srce i hrana za dusu:

Ako hold svoga gospodara slidili, onda <^a voli}
oforsu saljubljeni voj/enim sluge.

Imam Ibn el-Mubarek je rekao:

O&xfa ne slusat, a IwdS da <^a voB,
TDako miv/ere, loje u odnosima nevideno.
< ^kje tvoja ljubav iskrem, pokom bi Cttu se,
<^$erje onaj ko voli, vol/enem poker an.

*U znake zdrava srca spada i to da njegov sahibija dezne za
sluzenjem svoga Gospodara i zudi vise nego sto gladan zudi za jelom i
picem. Kada dovjek - ustrajnom pokornosdu - okusi slast saobradanja
sa Uzvisenim Allahom, on pokornost zavoli i bez nje vise ne moze.
Na drugoj strani, kada Covjek uvidi da je nepokoran Uzvisenom

55

Allahu, stisne mu se u grudima i u sebi nesto osjeti sto ga tjera da Mu
se pokori. Tako je davno, jedna cestita majka svoju djecu savjetovala:
"Navikavajte se na ljubav i pokqrnost prema Allahu! Na pokornost
prema Allahu, navikavali su se bogobojazni, pa su prema svemu
drugom osjecali odvratnost. Zato je neposlusnost - kada bi ih
prokletnik na nju pokusao navesti - pored njih stidljivo - a da je nisu
ni primjedivali, prolazila"

*U znake zdrava srca spada i to sto se - kada stane na namaz -
rastereti briga za ovim svijetom, sto u njemu nalazi zadovoljstvo i uzivanje
i sto mu tesko pad a kada ga mora zavrsiti. U tome smislu Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "... a vrhunac radosti dat mi je u namazu." 47

*U znake zdrava srca spada i to da mu je zalivije, u
nepokornosti, izgubljena vremena, vise nego skrtici imetka, jersu
udisaji covjekovo najvece bogatstvo, bududi da je svaki njegov udisaj
dio zivota i skupocjeno zrno na niski bisera za koje moze kupiti, za
sva vremena, neiscrpnu riznicu. Zato njegovo gubljenje, tradenje i
trosenje u ono sto donosi propast, sebi mogu dopustiti samo
najmaloumniji i najgluplji ljudi. Tirmizi u svojoj zbirci hadisa, od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., biljezi da je rekao: "Ko kaze: 'p-LJi *bi ju-
•j — 3 I 'Neka je slava i hvala Allahu Svevisnjem!' - posadcna mu je
palma u Dzennetu." 48

Pogledaj u onoga ko sate u dangubi provodi, koliko samo
palmi propusta!

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u torn je smislu rekao: "UCitc
Kur'an, jer ccte za (njegovo) ucenje biti nagradeni. Ta, ja nc kazem
da su: "clif - lam - mim" jedno slovo, nego da je "elif dcset, "lam"
deset i "mim" deset." 49

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, takoder, rekao: "Ko ujednom
danu dobrovoljno klanja dvanaest sedzdi, Allah ce mu u Dzennetu
kudu podici." 50

JUj «JUj *U-| Li* j: ^US/I JU j (>W>/\) ^jUi Jl( TAo/\) CiJ Ldi lJ iWJ.i«~^( 4g
Jill f L! (T H /T) JU), } , BL-JI (T . v/t) yfi-jJl j !5U» (\ TTV) ijli j,! j , j,>L_ll (V/l) pi— .(jj 5 "

56

Prema tome, zdravo srce je ono koje, gore navedcne rije£i,
prihvati kako treba, koje sve svoje vrijeme i udisaje popuni
pokornoscu prema Allahu i koje stedi da svoje vrijeme i udisaje nc
trosi u nepokornosti prema Njemu, tako da jc na svome vremenu
skrtije od najvece skrtice na imetku.

*U znake zdrava srca spada i to da vodi raCuna o valjanosti
svojih djela, vise nego o samim djelima, jer smisao nije u mnostvu
djela, ved u njihovoj valjanosti i Suvanju od onoga sto ih kvari. Sve
ovo, kako bi tezilo iskrenosti, pratilo svaki svoj postupak, zapazalo
svoje obasipanje Allahovom miloscu dok to Cini i uvidalo
nedosljednost u ispunjavanju svojih obaveza prema Uzvisenom
Gospodaru. Ono se, nadalje, pazi da pred svojim Gospodarom, ili
pred ljudima, ne istiSe svoju zaslugu za navedeno, kako se zbog toga
nc bi uobrazilo, nadmeno postalo i si. sto bi njegova djela, koja se, u
oSima drugih, Sine dobrim - ne daj Boze - u£inilo blize losim, nego
dobrim.

*U znake zdrava srca spada i to da se - ako propusti koju
neobaveznu dovu koju svakodnevno redovno ucl, ili kakav drugi vid
poboznosti - rastuzi vise nego pohlepni kada izgubi porodicu i imetak,
jer zna da jc to nenadoknadiv gubitak na onome svijetu i jer jc
svjesno da gubitak ovog naspram onog svijeta nije nista, bududi da ce
sva dobra ovog svijeta prije ili kasnije nestati, a da ono sto je kod
Allaha ne prolazi i ne nestaje, kao sto veli Uzviseni: Ono Sto je u vas -
prolazno je, a ono Sto je u Allaha - vjecno je . (En-Nahl, 96.)

Kada bi jedan trgovac - nakupac propustio priliku da jedan
dinar obrne i, u istom danu, na njemu zaradi dvadeset i sedam dinara,
i to u svome mjestu, od zalosti bi se izujedao za prste. Onome, ko
propusta priliku da klanja u dzematu, gdje je namaz za dvadeset i
sedam puta vrijedniji od zasebno obavljenog namaza, to sto ga to,
uopce, ne boli, najbolji je znak da mu je srce bolesno. Drugim
rijeCima, prikazivanje u oclma, Allahovih zapovijedi i zabrana velikim,
znak su zdrava srca i ljubavi prema Uzvisenom Gospodaru.

*U znake zdrava srca spada i to da covjek sve svoje
preokupacije usmjeri na jedno; - pokornost Uzvisenom Gospodaru,
jer ono sto covjeka iznutra pokrece nije nista drugo do ljubav prema
Allahu i zelja da vidi Njegovo plemenito Lice, kao sto veli Uzviseni:
... ne ofekujuci da mu se sa zahvalnoScu uzvrati, vecjedino da bi naklonost
Gospodara svoga SveviSnjegstekao. (El-Lejl, 18.-19.).

57

U jednoj predaji stoji da je 'Ali b. Ebu Talib, r.a., rekao: "Ko
se zabavi svojom vjerom, Allah 6c ga postedjeti brige za dunjalukom.
Ko lijepo izgradi svoju unutrinu, Allah 6c mu dati lijepu vanjstinu. Ko
izgradi lijepe odnose izmedu sebe i Allaha, Allah 6c mu dati lijepe
odnose sa drugima." Neko je drugi rekao: "Kad se u nekom poslu
dovjek ogrijesi, Allah ga stavi na iskusenje sa brigama."

# U znake zdrava srca spada i to da prema Allahu osjeda
naklonost, a prema drugima odvratnost, izuzev onog ko ga na Njega
upuduje i podsjeda. Zato se i kaze: "Blago onome ko je od drugih
otudcn, i kome je Allah prijatelj!" Ovo zato, sto bi se dovjek - kada
nekoga voli - najrade sa voljenim osamio. Onaj ko je - sam po sebi
destit - voli samodu, jer kada se osami, osjeca naklonost prema
Uzvisenom Allahu i posebno zadovoljstvo i obrnuto, jer kao sto
neko rede: "Prisnost sa drugima jedan je od znakova potpunog
kraha."

*U znake zdrava srca spada i to da su mu govor Allahov i govor

0 Allahu od svega najdrazi, kao sto se od Ibn Mes'uda prenosi da je
rekao: "Ko hode znati da li voli Allaha, neka se provjeri sa Kur'anom,
pa ako se ispostavi da voli Kur'an, onda voli i Allaha, jer je Kur'an
Allahov govor." Od njega se prenosi da je ljubio Mushaf i govorio:
"Govor mog Gospodara! Govor mog Gospodara!"

Osman, r.a., je rekao: "Da su vam srca dista, ne bi se zasitila
govorom Gospodara vaseg."

Ovo su bili znaci zdrava srca. To su ujedno i znaci ljubavi
prema Uzvisenom Gospodaru, jer distoda srca se ogleda u njegovoj
ispunjenosti ljubavlju prema Onome koji zna tajne i oprasta grijehe.
Bez toga ncma njihove distode. Kao sto bi se nebesa i Zemlja da
njima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetilt™ takoder bi se i
srca robova, da njima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetila

1 ne bi se mogla odistiti, dok se ne bi, ponovo, vratila robovanju
samo svome Gospodaru i dok ne bi Njega zavoljela. Jer, oko je
stvoreno da glcda, uho da slusa, jczik da govori i kusa, a srce da voli
Uzvisenog Allaha i da Mu robuje. Ono samo tako moze biti sredno i
smireno, jer ako zavoli nekoga drugog mimo Uzvisenog Allaha i za
nekoga se drugoga veze, tada ga dekaju: propast, nesreda, brige i
jadi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Propao je rob dinara!

5I EI-Enbija.22.

58

Propao je rob dirhema! Propao je rob (crnoporubljenog) ogrtada!
Propao je rob kadife! Propao je i izopadio se i kada se ubode, pa trn ne
izvadi." 52

Kada srce izgubi funkciju ljubavi i robovanja prema
Uzvisenom Allahu, teze mu je nego oku kada izgubi vid ili uhu kada
izgubi sluh. Zato srce i jeste prevrtljivo, nesretno, zabrinuto, jadno i
zalosno, sve dok ne upozna svoga Uzvisenog Gospodara, a kada
upozna svoga Gospodara, sa Njim sretno postane i mimo Njega druge
ne voli, ne spominje i ne sluzi. Sreca na ovom i na buducem svijetu
zavisi o Cistodi srca, a nesreca o njegovoj pokvarenosti. Molimo
Uzvisenog Allaha da nam iz Svoje milosti i plemenitosti podari zdrava
srca i cestitu narav. Allah na pravi put upucuje onoga koga On node.

* * •

59

UZROGI BOLESTI SRGA I NJEGOVI STETNI
OTROVI 53

Znaj da su sve vrste nepokornosti otrov za srce i uzrok za
njegovu bolest i propast, da nepokornost izaziva bolest
srca i njegovu zudnju mimo Allahova, dz.s., zadovoljstva
i da je stetna po srce kao otrov po tijelo.

Imam Ibn el-Mubarek je rekao:

Hivicho sam da <pyesi umrtpj/u/u srce
i da mu odamsl njima domsi pem&enje.
crtaptdlart/e <pi/eha eiivl/enjeje srca,
pa tije bop da ih se predei!

Nepokornost po srce i tijelo, i na ovom i na onom svijetu,
ostavlja stetne posljedice, dije razmjere zna samo Uzviseni Allah, jer
ni na ovome ni na onome svijetu, nema nijednog zla, ni bolesti, a da
im uzrok nisu grijesi i nepokornost. U torn smislu Ibn el-Kajjim, Allah
mu se smilovao, priblizno, kaze:

- "Ko je nase roditelje (tj. Adema i Hawu) iz Dzenneta - kuce
slasti, uzivanja, veselja i radosti - izveo i u kudu patnji, zalosti i
nesreda doveo?

- Ko je Iblisa iz Carstva nebeskog izveo? Ko ga je protjerao,
prokleo, izvana i iznutra izopaCio, pa mu lik najruznijim i
najodvratnijim udinio, a nutrinu jos goru i odvratniju od lika dao? Ko
mu je bliskost daljinom, milost prokletstvom, ljepotu ruznodom i
Dzennet rasplamsalom vatrom zamijenio, pa je kod Allaha
najprezreniji i Njegove milosti najliseniji postao? Na njega je srdzba
Uzvisenog Gospodara pala, pa ga je oborila. Njega je Gospodar
najvise omrznuo, pa ga je to unistilo. Tako je Iblis svakom
razvratniku i zlodincu svodnik postao i - nakon sto je toliko sluzio i

"OpSirnije pogledaj u djelUjiLiJi djoii jf. JL J. J&\ ^.i >i od Ibn el-Kajjima!

60

odabran bio - sebi dopustio da druge zavodi. Boze, utjecem Ti se od
suprotstavljanja Tvojim zapovijedima i od poCinjavanja Tvojih
zabrana!

- Ko je sve stanovnike na Zemlji potopio i dao da voda preplavi
i vrhovc planina?

- Ko je protiv Adova naroda vjetar, u kome nije bilo nikakva
dobra, poslao da ih po zemlji mrtve povalja kao da su suplja palmina
debla?

- Ko je protiv Semudova naroda, tako zaglusujudi glas, poslao da
su im u prsima srca popucala i da su svi, do posljednjeg, pomrli?

- Ko je naselja Lutova naroda, tako visoko podigao, da su
meleki £uli kako njihovi psi laju, a onda ih izvrnuo, i ono sto je bilo
gore, okrcnuo prema dolje, pa na njih srudio i sve ih unistio, a zatim
na njih grumenje od pedena blata spustio, tako da ih je najrazlifiitijim
kaznama - kao nijedan drugi narod do tada - kaznio? Ko bude kao i
oni, ceka ista kazna, a ona nije ni od jednog nasilnika daleko.

- Ko je protiv Su'ajbova naroda erne oblake kazne poslao, koji
su na njih - kada su im iznad glava naisli - kisu uzarene vatre sasuli?

- Ko je u moru, faraona i njegov narod potopio, a onda njihove
duse u Dzehennem poslao? Jer, tijela su za potapanje, a duse za
gorenje.

- Ko je Karuna, zajedno sa njegovom kucom, imetkom i Celjadi,
u zemlju utjerao?

- Ko je narode, poslije Nuha, svakojakim kaznama kaznjavao i
do temclja unistavao?

- Ko je protiv Izraelcana poslao, silno mocne, robove Nase koji
su uzduz i poprijeko zemlju njihovu pregazili, ljude porobili, a djecu
im i zene u roblje odveli?

- Ko ih je opet, po drugi put, poslao da - sve sto stignu - uniste i
do temelja poruse? Ko je protiv njih najraznovrsnije kazne slao,
ogledane: Cas u ubijanju, porobljavanju i razaranju, Cas u teroriziranju
od strane vladara, a Cas u pretvaranju u majmune i svinje, te na kraju,
u zakletvi Uzvisenog Gospodara: ... da ce do Smaka svijeta, nad njima
vlast prepustati oni ma koji ce ih, na najgori nafin, tlatiti. (El-A'raf, 167.).

61

U posljedice grijeha jos spada:

*Sto su oni pornod kojom Covjek svoga neprijatelja (tj. sejtana)
snabdijeva i vojska kojom ga za rat protiv sebe jaCa,

*Sto Covjeka ohrabruju da se usudi na ono na sto se ranije nije
usudivao,

*Sto - ako se namnoze - zapecacuju srce, tako da grijesnik
postaje potpuno nemaran, kao sto je neko od ranijih ucenjaka rekao
da se pod rijeCima Uzvisenog: A nije tako! Ono sto su radili prekriloje
srca njihova. (El-Mutaffifun, 14.) misli na uzastopno Cinjenje grijeha,
sve dok srce ne postane slijepo. Sustina lezi u tome sto srce od grijeha
hrda i sto - ako grijesi ucestaju - hrda prevlada, tako da oko srca stvori
zastor, a - ako se sa grijesima i dalje nastavi - onda ga hrda potpuno
zapecati i zatvori, tako da se nade u mreni i zatvorenoj cahuri.

*Sto iz srca, neprimjetno, prezira prema grijesima nestane, pa
oni njegova redovna osobina postanu.

*Sto grijesi svoje sjeme siju i jedan se iz drugoga izradaju.

*Sto se u srcu primjecuje i osjeca njihov mrak, kao sto se
osjeca mrak nodi. U torn smislu od Ibn 'Abbasa se prenosi da je rekao:
"Znaci dobra djela su: sjaj na lieu, svjetlo u srcu, obilje u nafaci i
ljubav u sreima drugih, a znaci grijeha su: crnilo na lieu, tmina u srcu,
skuCenost u nafaci i mrznja u sreima drugih."

*Sto grijesi slabe i srce i tijelo. Njihovo iscrpljivanje srca vise
je nego oCito. Oni znaju srce toliko iscrpiti da mu potpuno zivahnosti
nestane. Sto se tide iscrpljivanja tijela, treba znati da je fiziCka snaga
vjernika u njegovu srcu i da je ona veca, sve sto je srce jace.

*To sto mu poslovi tesko idu, tako da se - kuda god da krene
bilo sta da uradi - nade pred zatvorenim vratima ili tesko rjesivim
problemom. Tako je neko od predaka rekao: "Kada uCinim
nepokornost Allahu teskoce nalazim £ak i u naravi jahalice svoje i
zene svoje."

*To sto Covjek nalazi da je otuden od drugih, naroCito onih
koji su skloni prema dobru. Zato je Ebu ed-Derda rekao: "Cuvajte se
da nekoga od vas - a da to i ne osjeti - ne proklinju srca vjernika!
Cuvajte se nepokornosti prema Allahu, pa da Allah, m ran jom prema
vama, ne nadahne srca vjernika!"

62

*To sto se gubi ugled i Cast pred Allahom i pred Njegovim
stvorenjima, jer: Koga Allah ponizi, niko ga ne moze postovanim uftniti.
(El-Hadzdz, 18.).

*To sto oni u srcu gase osjccaj casti.

*To sto se sa njima gubi stid kojim se odrzava zivot srca.

*To sto oni usporavaju hod srca na putu njegova okretanja
prema Allahu i onom svijetu.

*To sto covjek ne prestaje biti neposlusan, sve dok mu to srce
ne pocne uzimati za sitnicu i bezazlenost. U torn je smislu Ibn
Mes'ud rekao: "Vjernik svoj grijeh vidi kao da je pod brdom, pa se
boji da se na njega ne srusi, a razvratnik svoj grijeh vidi kao da mu je
musica pala na nos, pa na njega pokaze ovako." 54

Enes, r.a., je rekao: "Vi (danas) Cinite djela koja su u vasim
oCima tanja od dlake, a koja smo mi, u doba Allahova Poslanika,
s.a.v.s., ubrajali u tcske (smrtne) grijehe.""

Bilal b. Sa'd je rekao: "Ne gledaj u malenkost grijeha, ved
gledaj u veliCinu Onoga prema Kome si neposlusan!"

Ovdje demo se, ako Bog da, posebno osvrnuti na pet otrova
srca koji su najrasprostranjeniji i najutjecajniji na zivot srca, a to su:
prekomjcrni govor, prekomjerno zagledanje, prekomjerno mijesanje,
prekomjerno jelo i prekomjerno spavanje.

PREKOMJERNI GOVOR 56 J E "NESRECA JEZIKA "

Hvala Allahu koji je cbvjeka u najljepsem obliku stvorio i
uspravnim uCinio, svjetlom imana nadahnuo i njime ukrasio i
uljepsao, rje£itoscu poduCio i njome odlikovao, te jezikom obdario da
njime izrazava ono sto mu je u srcu i razumu. Jezik je jedna od velikih
Allahovih blagodati i Cudesa Njegova stvaranja. Po veliCini je mali, a
po pokornosti i grijesenju jako velik, jer se dvije krupne stvari:
vjerovanje i nevjerstvo, kao najvece dobro djelo i najvedi grijeh,
pokazuju, upravo, preko jezika. Onoga ko se slatkorjeCivosti prepusti,

• i£>M & - ^ ^ - ^oji r > «w 56

63

pa ne vodi racuna sta govori i jeziku uzdu popusti, sejtan voda kuda
hoce, dok ga na rub provalije ne dovede i u propast ne gurne. Ljude u
Vatri na noseve njihove, nece nista drugo oboriti do klevetanje njihovo.
Od zla jezika svoga sacuvace se samo onaj ko ga zauzda uzdom
vjerozakona i pusti da govori samo ono sto ce mu koristiti i na ovom i
na buducem svijetu. U suprotnom, nece mu dozvoliti da govori, kada
god osjeti da - prije ili kasnije -zbogtoga prijeti opasnost. U hadisu koji
prenosi Mu 'az, r.a., stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zar ce
ljude u Vatri na lica njihova - ili je rekao: 'na noseve njihove' - ista
drugo oboriti do ogovaranje njihovo?!""

Pod rijedima: — J^i misli se na kaznjavanje zato sto je
jezik govorio ono sto je zabranjeno. Govjek svojim rijedima i djelima
sije dobra ili losa djela, dije ce plodove na Sudnjem danu poznjeti. Ko
svojim rijedima i djelima bude posijao dobro, poznjece pocast, a ko
svojim rijedima i djelima bude posijao zlo, poznjece kajanje. Smisao
hadisa koji prenosi Mu'az je da 6c najvise ljudi u Vatru udi zbog
njihova jezika, jer u grijeh govora ulazi i - kod Allaha (dz.s.) najtezi
grijeh - sirk (visebostvo). U njega spada i govoriti o Allahu ono sto se
ne zna, sto je opet blisko sirku, zatim: lazno svjedocenje, sihr,
klevetanje, laz, ogovaranje, prenosenje tudih rijedi i drugih malih i
velikih grijeha koji su obidno sa njim povezani ili na njega navode.

O pohvalnosti sutnje govori vise hadisa:

- U hadisu koji prenosi Sufjan b. 'Abdullah es-Sekafi stoji da
je rekao: "Upitao sam: Allahov PoslaniCe, cega se za mene najvise
bojis? - pa je, pokazavsi na svoj jezik, rekao: 'Ovoga" 51t

- U poglavlju o imanu, u Buharijinoj zbirci vjerodostojnih
hadisa, navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Musliman je
onaj od Cijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani." 59

- Od 'LIkbe b. Amira, r.a., se prenosi da je rekao: "Upitao sam:
Allahov Poslanice, u cemu je spas?, pa je rekao: 'Obuzdaj svoj jezik!" 60

fSUl j (TWT) J jc^j-j.^Jj* li* :Jli j .JU.V (AA < Av/\ •) ifX.>)l "

.jjJUl j.Uy4 ,1 j iliJl :Jli j^w/t^U-l j, JLi^ll (T^A/T) ^jUJI

. Jifli o • »/a ) juji j oi^i (tnt ) fij ijii y \ } i jlcVi o t/t) ,0— j i juvi (or/i ) ^jUJi 59

.AV ^ji^^Jl

64

- Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, takoder, rekao: "Ko vjeruje u
Allaha i Sudnji dan, neka govori (samo) istinu, ili neka suti!" 6 ' Ovo je
jedan od primjera jezgrovitosti Poslanikova, s.a.v.s., govora. U njemu
se nareduje da se - kada se o dobru radi - govori, a da se u suprotnom
suti. Govor moze biti: ili koristan, pa je u torn slucaju naredeno da se
govori, ili stetan, pa je u torn slucaju naredeno da se suti. Uzviseni
Allah veli: On ne izusti nijednu rijec, a da pored njega nije prisutan Onaj
kojibdije. (Kaf, 18.).

- Od Sehla b. Sa'da se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ko mi garantira za ono sto je izmedu njegovih vilica i ono sto
je izmedu njegovih nogu, garantiram mu Dzennet." 62 Tj. ko prema
svome jeziku ispuni obavezu - govoredi ono sto treba i presutkujudi
ono sto ga se ne tide - s jedne, i prema svome spolnom organu -
koristedi ga u dozvoljenim, a duvajudi od zabranjenih stvari - s druge
strane, ja mu garantiram Dzennet. Ibn el-Bettal je rekao: "Ovaj hadis
potvrduje da su jezik i spolni organ dva najveca iskusenja na ovome
svijetu. Ko se saduva njihova zla, sacuvao se najvedeg zla." Od Ebu
Hurejre, r.a., se prenosi da je duo Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: "Doista rob, i ne misledi sta znadi, zna izgovoriti rijed zbog
koje de propasti u Vatru dublje nego sto je razdaljina izmedu istoka."
U Muslimovoj verziji ovog hadisa stoji: "... dublje nego sto je
razdaljina izmedu istoka i zapada." 61

- Ibn 'Abdulberr kaze: "Rijed zbog koje de onaj ko je izgovori
kroz Vatru propadati je rijed koju neoprezno izgovori pred nepravednim
vladarom." Za Poslanikove, s.a.v.s., rijedi %*» ort^/ne misledi sta ona
znadi", sejh 'Izzuddin b. 'Abdusselam kaze da se pod njima misli na
onoga ko izgovori rijed ne razmisljajudi o tome da li je ona lijepa ili
ruzna i dodaje: "Covjeku je zabranjeno govoriti ono za sto ne zna da li
je lijepo ili ruzno." En-Nevevi kaze: "U ovome hadisu se podstide na
duvanje jezika. Zato onaj ko zeli nesto kazati, prethodno treba dobro
razmisliti, pa ako vidi da u tome ima koristi, kazade, a ako ne, onda de
se od govora suzdrzati."

j> v--> l-i* : JU j "jLJl jyu- I* ^ L.L ^ II oJ&L ^ > / Jl" JiiL

65

Islamsko predanje:

- Od Abdullah b. Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao: "Tako
mi Allaha, mimo Koga nema drugog boga, nema nista da ga je
potrebnije duze zatvoriti od moga jezika!" On je imao obidaj redi: "O
jeziku, govori dobro, bides na dobitku! Suzdrzi se od nevaljala govora,
bides spas en, prije nego se pokajes!"

- Od Ebu ed-Derda'a, r.a., se prenosi da je rekao: "Neka ti usi
dobro slusaju sta usta govore, jer su ti data dva uha, a jedna usta, kako
bi vise slusao nego govorio!"

- Od El-Hasana el-Basrije se prenosi da je rekao: "Nekada su
govorili: 'Jezik vjernika je iza srca. Kada hode nesto kazati prvo dobro
analizira srcem, pa tek onda izgovori jezikom. Za razliku od njega,
jezik dvolidnjaka je ispred srca. Kada node nesto kazati, to izgovori
jezikom, a da to prethodno ne analizira srcem." El-Hasan je, takoder,
rekao: "Ko ne duva svoj jezik, ne razumije ni svoju vjeru!"

Ako se zapitas: "Otkuda i zbog dega se sutnji pridaje toliki
znadaj?" - znaj da razlog lezi u tome sto je jezik sklon brojnim
bolestima: destom grijesenju, lazi, ogovaranju, prenosenjutudih rijedi,
uobrazenosti, licemjerstvu, vulgarnosti, sumnjidenju, pravdanju,
upustanju u neistinu, prepiranju, hvalisanju, iskrivljavanju, dodava-
nju, oduzimanju, uznemiravanju drugih, njihovom obesdasdivanju i si.
Prema tome, jezik se odlikuje brojnim porocima kojima on lahko i
neprimjetno podlegne, zato sto se srcu usladuju, sto je njima po svojoj
prirodi sklon i sto na njih sejtan navodi. Onaj ko se navikne da se - u
gore navedene poroke - upusta, rijetko smogne snage da jezik obuzda
i da ga kontrolira, pa da govori, samo, kada zeli i da se od govora
suzdrzi, kada ne zeli. U tome i jeste zagonetka znanja, jer u
raspravljanju lezi opasnost, a u sutnji sigurnost. Zato sto odise
pribranosdu, dostojanstvom i daje prostora za razmisljanje sutnja i
jeste toliko pohvalna. Osim toga, ona omoguduje da se dovjek posveti
zikru i ibadetu i tako oslobodi privrzenosti bespotrebnom govoru na
ovome svijetu i odgovornosti na Sudnjem danu. Jer, Uzviseni veli: (hi
ne izusti nijednu rijet, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije. (Kaf,
18.). Na pohvalnost sutnje upuduje i dinjenica da se svaki govor dijeli
na detiri vrste: u potpunosti stetan, u potpunosti koristan, djelimidno i
stetan i koristan i niti stetan niti koristan.

Sto se tide u potpunosti stetna govora, on se mora izbjegavati.
To se odnosi i na govor u kome ima i stete i koristi, jer je suzbijanje

66

zla prede od pribavljanja dobra. Treda vrsta govora u kome nema ni
stete ni koristi spada u radoznalost i kao takav je suvisan, jer se
upustanjem u njega gubi vrijeme, a to je samo po sebi gubitak. Prema
tome, ostaje samo jedna korisna vrsta. To znadi da tri cetvrtine govora
otpadaju i da, kao korisna, ostaje samo jedna cetvrtina. Cak i ova
jedna Cetvrtina moze biti opasna i po dovjeka pogubna, ako se u nju
uvuce kakav potajni grijeh poput uobrazenosti, izvjestacenosti i
hvalisavosti koje je tesko primijetiti.

Mi demo se posebno osvrnuti na neke poroke jezika sa kojima
su vedina ljudi iskusani. Tu prije svega spada: govor koji se ne tide,
ogovaranje, prenosenje tudih rijedi i hvaljenje.

GOVOR KOJISE NE TldE

Znaj da je vrijeme dovjekovo najvede bogatstvo! Zato, kada
god ga trati u onome sto ga se ne tide i ne provodi u zaradivanju
sevaba za bududi svijet, gubi dio svoga najvedeg bogatstva. Zato je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: "U ljepotu dovjekove vjere (Islama)
spada i njegovo neosvrtanje na ono sto ga se ne tide." 64

Glavni uzrok dovjekova upustanja u ono sto ga se ne tide je
zelja da sazna ono sto mu ni najmanje nije potrebno ili da provede
vrijeme u praznim pridama od kojih nema nikakve koristi. Lijek za
sve ovo lezi u spoznaji da su dovjekovi udisaji najvrjednije sto ima i
da je njegov jezik mreza pomodu koje moze ugrabiti mnogo dobrih
djela. U suprotnom, propustiti takvu priliku, veliki je gubitak. Pod
Poslanikovim, s.a.v.s., rijedima: "U ljepotu dovjekove vjere (Islama)
spada i njegovo neosvrtanje na ono sto ga se ne tide" - se misli: ko
lijepo i kako treba ispovijeda Islam, ne govori i ne radi ono sto ga se
ne tide, ved se u svojim rijedima i djelima ogranidi samo na ono sto ga
se tide. Pod izrazom "ticati se" ovdje se misli: biti za nesto

vezan; imati za cilj; trebati itd. Od istog korijena je i rijed
"briga; zainteresiranost za nesto". Otuda se pod "neosvrtanjem na ono
sto ga se ne tide" ne misli na neosvrtanje zbog nezainteresiranosti,
nepostojanja zelje, prohtjeva i sklonosti duse, ved na neosvrtanje zato
sto tako vjerozakon i propisi Islama nalazu. Zato je Poslanik, s.a.v.s.,
to i opisao "Ijepotom Islama". Ipak, pod ovim se najdesde misli na
duvanje jezika od nepromisljena govora.

67

Muverrek el-'Idzli je rekao: "Ima jedna stvar koju toliko i
toliko godina pokusavam nauCiti, a koja mi nikako ne polazi za
rukom, ali se necu nikada okaniti da je postignem." Kada su ga upitali
sta je to, odgovorio je: "Da se ne osvrcem na ono sto me se ne tice."

Ebu 'Ubejde od El-Hasana prenosi da je rekao: "U znake da
je Uzviseni Allah napustio i na cjedilu ostavio nekog roba spada i to
sto mu je dao da se zabavi onim stoga se ne tice."

Sehl b. 'Abdullah je rekao: "Onome ko govori ono sto ga se ne
tice, uskracena je vrlina istinoljubivosti."

Govoriti ono sto te se ne tiCe znaCi kazati nesto sto, ako bi
izostavio, ne bi pogrijesio niti u imetku ili necemu drugom bio
osteden npr. da sjednes sa drustvom i pocnes im priCati: o svojim
putovanjima, planinama, rijekama i drugom sto si na njima vidio, ili o
jelima i odjedi koja su ti se svidjela, jer ako bi to izostavio ne bi ni
pogrijesio niti bi u cemu ostecen bio. Cak i ako ko bi se, recimo,
potrudio da im vjerno opises sta si sve vidio i dozivio, ne dodajudi i ne
oduzimajudi nista od istinitosti u svome kazivanju, ne hvalisudi se
time sta si vidio i ne ogovarajudi i ne ponizavajudi nikoga i nista sto je
Allah stvorio, opet bi bespotrebno gubio vrijeme. A i kako bi se, i
kada bi htio, od gore spomenutih poroka govora, mogao spasiti?

Prema tome, govoriti ono sto se ne tice i, u granicama
potrebnog, uveliCavati ono sto se tice je jedna vrsta nepotrebnog
govora, jer se to onome koga, bas, interesira moze ukratko ispriCati,
ponoviti i u glavnim crtama podvudi. Drugim rijeCima, sve stose
moze jednom rijeCju postidi i vjerno opisati je dovoljno. Sve preko
toga je visak i nepotrebno razglabanje, koje je - kako smo ranije rekli
- pokudeno, Cak i ako u tome nema nikakva grijeha niti stete.

'Ata' b. Ebu Rebbah je u torn smislu rekao: "Oni koji su prije
vas bili nisu voljeli da se upustaju ni u kakav nepotrebni govor, jer su
sve sto je bilo mimo Allahove Knjige, Sunneta Allahova Poslanika,
s.a.v.s., naredivanja dobra i odvracanja od zla, smatrali suvisnim i
nepotrebnim govorom. Zato u zivotu govori samo onda kada moras i
kada ti je potrebno! Zar ne znate da nad vama bdiju htvari, cijenjeni
pisart™ jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu rije?, a da
pored njega nije prisutan onaj koji bdije?" Zar nekoga od vas nece biti

65 El-lnfltar, 10.-11.

66 Kaf. 17.-18.

68

stid, kada se njegova knjiga koju je usred dana popunjavao, otvori i
vidi da vedina onoga sto je u njoj nije vezana ni za njegovu vjeru ni
njegov dunjaluk?"

U jednoj predaji stoji: "Covjeku nije dato vece zlo od brbljava
jezika."

OGOVARANJE

Definicija rijedi "a_jji" / "ogovaranje". Od Ebu Hurejre, r.a., se
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: 'Znate li sta je ogovaranje?'
- pa je neko rekao: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju' - na sto je on
rekao: 'Pominjanje svoga brata onako kako mu nije drago.' Na to je
receno: 'A ako je moj brat onakav kao sto sam rekao?' - pa je odgovorio:
'Ako je onakav kao sto si rekao, ogovorio si ga, a ako nije onakav kao sto
si rekao, onda si ga potvorio." 67 tj. rekao je na njega ono sto nije udinio.

, lUII jjl (\t T/\ 1) ,4— .\ }J j , «U» } j,Jt (\ Y • .A ) tf^jjl ) i (I A»r> > } \> »\ .Ijj 67

En-Nevevi kaie: "U cilju oduvanja vjere, ogovaranje je dozvoljeno u iest sljededih sludajeva:

1 . Kada je nekome nanesena nepravda dozvoljeno mu je da se pofali vladaru. sudiji ili kome
drugom od vlasti i utjecaja na onoga ko mu je nepravdu nanio. Takav moze red: "Taj i taj mi je
nanio nepravdu. ili taj i taj mi je to i to udinio."

2. Kada se trazi pomod da se neito ito ne valja promijeni. a onome ko ga Cini pomogne da se
popravi. Tada je dozvoljeno nekome od utjecaja reel: "Taj i taj Cini to I to, pa ga sprijedi da to viie
ne dini!" ili tome slidno.

3. Kada se trazi necije miiljenje. npr. ako bl se muftlji reklo: "Taj i taj. ili moj otac. ili moj brat, ili
moja zena, udinio (la) mi jetakvu i takvu nepravdu. Ima li on (ona) to pravo i kako da se od njega
(nje) spasim. svoje pravo ostvarim i si. ?" Navedeno je u sludaju potrebe dozvoljeno. mada bi bilo
bolje reci: "Jedan dovjek, ili jedna zena, ili jedan otac, ili jedno dijete udinilo je to i to." Medutim,
ako je potrebno, dozvoljeno je osobu I imenovati. Dokaz za to su Hindine rijedi u hadisu u kome
stoji da je rekla: "Ebu Sufjan je ikrt dovjek."

4. Kada se muslimani trebaju upozodti na neko zlo. To moze imati vliestruke oblike: npr. ukazati
na lazan iskaz prenosioca hadisa, svjedoka ili autora nekog plsanog djela. U svim navedenim
slucajevima, razotkrivanje neistine, ne samo da je, po jednoglasnom miiljenju Islamskih udenjaka.
dozvoljeno, vec je to i vjerska duznost. U to spada i upozorenje kupcu, kada bi ga vidio da kupuje
neito sa mahanom ili roba koji je ukrao, podinio blud, pio alkohol i si., da bi mu se dalo do znanja, ako
ranije nije znao. Svakako, ovdje se misli u cilju davanja savjeta, a nikako sa ciljem uznemiravanja i
pravljenja nereda. U to spada i slucaj. ako bi victo vjerskog udenjaka da se druzi I neito udi od nemoralna
fovjeka ili nekoga ko je poznat po uvodenju novotarija u vjeru, sve u cilju umanjivanja opasnosti od zla
koje od njega prijeti. Takvu je osobu duznost posavjetovati i pokuiati mu objasniti u kakvom se stanju
nalazi. To isto vaii i za iovjeka koji zbog nesposobnosti ill pokvarenosti ne obavlja povjereni mu posao
kako treba. I takvog dovjeka je kod njegova pretpostavljenog dozvoljeno spomenub, kako bi ovaj
pripazio na njega, pokuSao ga popravlti i kako sebi ne bi dozvolio da ga obmane.

5. Kada se neko javno raskalaSeno ponaia ili ne krije novotarije kao ito je pijenje vina
(alkohola), pljadka ljude. namede daiblne I upravlja kako ne valja, dozvoljeno ga je pomenutl takvim
kakvim se javno pokazuje. U drugim stvarima nije. osim ako ne postoji neki drugi razlog.

6. Kada je neko opdepoznat pod kakvim nadimkom popuf Krmeljavi, Sepavi. Modri, Zdepasti.
Slijepi, Jednoruki i si. dozvoljeno ga je tako pomenutl, osim ako se time htio poniziti, jer je to
zabranjeno. Ipak, ako je mogude raspoznati o kome je rijed. bilo bi ga bolje pomenutl nekim drugim
imenom. (Mr i\ t <il\ 1) J-l* (J— • J* lijr" C-^

69

Lfzviseni Allah veli: ... /' ne ogovarajte jedni drugel Zar bi nekom od
vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, - a vama je to odvratno - ,
zato se bojte Allaha. Allah, doista, prima pokajanje i samilostanje. (El-
Hudzurat, 12.) tj. ne spominjite u odsustvu jedni druge onako kako
odsutnom nije drago. Uzviseni Allah zatim navodi primjer ogovaranja
i veli: Zar bi nekom odvas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga? tj.
to sto svoga brata u njegovu odsustvu ogovaras, isto je kao da jedes
njegovo mrtvo tijelo kada ne osjeca bol. ... a vama je to odvratno. Tj.
kao sto bi vam bilo odvratno jesti mrtvo tijelo svoga brata, isto tako se
klonite njegova pominjanja po onome sto mu nije drago! Ovim se
aludira da je cbvjekov obraz (Cast), kao i njegovo meso i da je i jedno
i drugo povrijediti veliki grijeh.

Od 'Aise, r.a., se prenosi da je rekla: "Rekla sam Vjerovjesniku,
s.a.v.s.: 'Sta ce ti Safija takva i takva?' (Neki prenosioci kazu da je
time htjela redi: "niska rasta"), pa je rekao: 'Izustila si tako krupnu
rijeC koja bi i more - kada bi se sa njim pomijesala - zagorCila." Ona
kaze: "Pred njim sam imitirala jednog Covjeka, pa (mi) je rekao: 'Ja ne
bih nijednog Covjeka imitirao kad bi mi dali to i to." 68 Ovim se
hadisom najostrije osuduje ogovaranje.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Muslimanu je sve sto musliman ima nepovrijedljivo;
njegova krv, njegov obraz i njegov imetak." 69

Od Ebu Bekra, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
u svome govoru na Mini prvi dan Bajrama za vrijeme Oprosnog
hadzdza rekao: "Vasa krv i vas obraz su nepovrijedljivi kao sto je
nepovrijedljiv ovaj vas dan, u ovom vasem danu, u ovome vasem
gradu. Zar nisam saoptio?!" 7 "

'Ali b. el-Husejn je rekao: "Cuvajte se ogovaranja! Ono je,
doista, zaCin pasa medu ljudima."

Prema tome ogovaranje je spominjanje drugog u odsutnosti po
necemu sto mu ne bi bilo drago kada bi Cuo, svejedno radilo se to o
nekom nedostatku u njegovu tijelu, porijeklu, vladanju ili odijevanju.

. 4>L-i)l(\V\/\\) r l— .Ijj j. V iSfl jtfjlAll JgJ-l ijjJ-l (Ao/\T) .1 jj 70

70

Najruzniji oblik ogovaranja je ogovaranje uobrazenih poboznjaka
- isposnika, npr. da se pred nekim od njih neko spomene pa da ovaj
kaze: "Hvala Allahu koji nas nije stavio u iskusenje da ulazimo na
vladareva vrata i da ne stedimo svoga truda u trazenju prolaznih dobara
ovog svijeta!" ili "Utjecemo se Allahu od bestidnosti i neodgojenosti!"
ili "Boze, oprosti nam! Oni pomenutog kude, a sebe hvale!" i si. Drugi
ce, pak, kada se neko spomene, mozda, red: "Siromah, Allah ga je
stavio na veliko iskusenje. Neka Allah i nama i njemu oprosti!" -
prividno uCedi dovu, a smjerajudi sasvim nesto drugo.

Znaj da je onaj ko slusa ogovaranje i sam u njemu sauCesnik i
da se od grijeha ne moze drugaCije oprati nego da ga svojim jezikom
osudi, a ako se boji, onda bar srcem. Ako je pak, u stanju drustvo u
kome se drugi ogovara napustiti ili onoga ko ogovara rijeCima
prekinuti, duzan je to uCiniti.

Motivi koji navode na ogovaranje:

1. Iskaljivanje bijesa jednog Covjeka prema drugom razlog je
koji navodi na mrznju. Kada se god mrznja poveca, poveca se i
ogovaranje protivnika.

2. U uzroCnike ogovaranja spada i slaganje, predusretljivost i
potpomaganje prijatelja, jer se - kada se zajedno zabavljaju u
klevetanju drugih - jedan od njih, ustrucava suprotstaviti prijatelju i
prekinuti ga, bojedi se da se ovi na njega ne naljute i ne napuste ga, pa
ih i dalje nastavlja pomagati, misled da je to za dobrobit prijateljstva.

3. U uzrocnike ogovaranja spada i zelja za uzdizanjem sebe na
racun omalovazavanja drugog. Tako se zna desiti da neko za drugoga
tvrdi da je neznalica, ogranicen i si., sa ciljem da dokaze kako je on
bolji od njega i drugima se pokaze pametnijim. Isti je sluCaj sa
zavidnoscu prema onome koga svijet hvali, voli i postuje i njegovim
klevetanjem u zelji da mu se navedeni ugled potkopa.

4. U uzrocnike ogovaranja spada ju i igra, zabava, ismijavanje,
imitiranje i zbijanje sala na racun drugoga, kako bi se kroz sve to za
sebe pridobili, bar neki od prisutnih.

Lijek protiv ogovaranja:

Onaj ko drugoga ogovara, prije svega mora znati da se
ogovarajudi drugoga izlaze Allahovoj srdzbi i preziru i da njegova dobra
djela odlaze onome koga ogovara, a ako ovaj nema dobrih djela, onda se

71

grijesi onoga koga ogovara njemu prenose. Onaj ko o ovome vodi
raCuna nece dozvoliti da mu se jezik upusti u ogovaranje drugoga. Ako
se, pak, dode u iskusenje ogovaranja, treba se sjetiti svojih mahana,
njima se pozabaviti, pokusati ih otkloniti i postidjeti se da se pored
svojih mahana traga za tudim. U torn smislu neko je u stihu lijepo rekao:
Afo druge viyedtB mahanom kguisamimal,
(~Kaka Jjude moie vryedali onaj kaje dorav?
A ako drvge vryectai sa mahanom koju nemaju,
&Jtaj daje to kod O&ya ij/udijoi veii cpijehl

Zato se o motivu koji navodi na ogovaranje mora dobro
razmisliti i pokusati ukloniti, jer je najbolji lijek protiv bolesti
uklanjanje njenog uzroka.

Iskupljivanje za ogovaranje

Znaj da onaj ko ogovara drugog istovremeno Cini dva grijeha:
jedan prema Uzvisenom Allahu, jer £ini ono sto mu je On zabranio i
drugi prema Njegovu stvorenju. Otkup od prvoga sastoji se u
pokajanju i obracanju Allahu sa molbom da ga oprosti, dok otkup za
drugi moze biti dvojak:

Ako je ogovaranje doslo do usiju onoga na Ciji je racun
uCinjeno, onaj ko ga je ogovorio duzan mu je otidi, zatraziti halala i
pokazati kajanje za svoj postupak.

Ako, pak, ogovaranje nije doprlo do njegovih usiju, umjesto da
od njega zatrazi halala, sada treba moliti za oprost njegovih grijeha,
pohvaliti ga i dobrim spomenuti, pred istim onima pred kojimaga je
ogovorio, kako bi i njihova srca oCistio.

PRENOSENJE TUDIHRIJEdl

Uzviseni Allah veli: ...Klevetnika, onoga koji tude rijefi prenosi.
(El-Kalem, 11.) UCenjaci tefsira kazu da je ovaj ajet objavljen u vezi
sa El-Velidom b. el-Mugirom. Uzviseni, takoder, veli: / zena njegova
koja spletkari. (El-Mesed, 4.) Za nju kazu da je od jednih drugima
prenosila tude rijeCi.

Od Huzejfe, r.a., se prenosi da je Cuo da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "U Dzennet nece udi onaj ko prenosi tude rijeCi." 71 Od

jjii jjl j i xlji j (\ay/a) i*i*jJi } . ouvl o \r/T) r i— j t (Ivt/i o^jM *>jj 71

72

Ibn 'Abbasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naisao
pored dva kabura i rekao: "Njih dvojica se muce, a ne mude se zbog
velikog grijeha. Jedan od njih isao je i prenosio tude rijedi, a drugi se
nije pazio od mokrade." 72 Neki udenjaci hadisa kazu da se pod
rijedima: "a ne mude se zbog velikog grijeha" misli da su oni mislili
da nije velik, a jeste, dok drugi kazu da se misli da im ih se bilo tesko
prod.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, takoder, rekao: "Hodete li da vam
kazem koji su medu vama najgori?" "Hodemo!" - odgovorili su, pa im
je rekao: "Oni koji tude rijedi prenose, oni koji voljene rastavljaju i
oni koji neduzne potvaraju." 73

Od Ibn Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao: "Hocete li da
vam kazem sta je laz i neistina? To je prenosenje tudih rijedi koje
potpiruju razdor medu ljudima." 74

Prenosenje tudih rijedi i njihovo sirenje medu svijetom sa
ciljem unosenja nereda, razdora i mrznje, jedna je od najruznijih
osobina koju covjek moze imati, jer ono potpiruje smutnju, trga veze,
sije mrznju, razbija zajednicu, prijatelje dini neprijateljima i bradu
strancima. Onaj ko to dini je kao muha koja prenosi klice zarazne
bolesti. U jezidkom smislu "i~Ji"/ "prenosenje tudih rijedi" znadi duti
od nekoga da je o nekome nesto ruzno rekao, pa pozuriti da se to
ovome prenese npr. rijedima: "Taj i taj o tebi prida to i to."
Prenosenje tudih rijedi ne tide se samo onoga o kome je redeno, ved
se radi i o razotkrivanju onoga sto ne voli, kako onaj ko je rekao, tako
ni onaj o kome je redeno, ili onaj ko je to duo, svejedno bilo to
rijedima, pismom, davanjem znakova ili mimikom. To znadi, da sve
sto dovjek kod drugih nevaljalo vidi treba sakriti i dalje ne siriti,
izuzev ako je u njegovu obznanjivanju korist po muslimane ili
suzbijanje jos vedeg zla.

Motivi za prenosenje tudih rijedi najcesce su: prizeljkivanje zla
onome ko je ono sto se prenosi rekao, pokazivanje naklonosti prema

,r .) jjbj,! , . (\\ ) } < iji|W ( t • ./r> j . tJ j.jt ( rw/\) ,\ }J 72

.Jjl»kJI(r. iT^ iTa/\),/_JI j.i J l + Ul(Y>
JlSLi, J jM j JlOII s-i J J+J j i iUL. J ^J*- j> 0 T v/t) , (t o l/l) -U-l >hj "

J U J ,J * iL "' "**"' J U J 3 ^3 > **> * 3 J-y JtA^** ■ >j*M Jl* .(lAV^jvtUil

.<irv/>> xfl , « (r. ./t) ^jj* j , «Uli j j\ o /^ -i) ^ ,\ }J 74

73

onome o kome se reklo ili radoznalost i uzivanje u priCanju i zadiranju
u ono sto ga se ne tiCe.

Onaj do Cijih usiju dopre prenosenje tudih rijefii duzan je
sljededih sest stvari:

1. Ne povjerovati onome ko ih prenosi jer je doticni neposten
covjek. Potvrda za to su rijefii Uzvisenog Allaha: 0 vjernici, ako vam
nekakav neposten iovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u
neznanju nekome zlo ne uftnite! (El-Hudzurat, 6.).

2. SprijeCiti onoga ko to Cini, posavjetovati ga i ukazati mu na
pogubnost toga sto radi.

3. Prezirati ga u ime Allaha, jer je i kod Allaha prezren.

4. Ne sumnjiCiti svoga odsutnog brata, jer je to grijeh, kao sto
stoji u rijeCima Uzvisenog: ...klonite se mnogih sumnjitenja, neka
sumnjttenja su, doista, grijeh. (El-Hudzurat, 12.).

5. To sto se dulo ne smije navesti na uhodenje u traganju za
potvrdom redenog i to zato sto je to zabranjeno rijefiima Uzvisenog: ...
/ ne uhodite jedni druge! (El-Hudzurat, 1 2.).

6. Ne osjecati nikakvo posebno zadovoljstvo zato sto se onaj
ko prenosi tude rijeCi sprijedio da ih dalje prenosi. Zatim, ne pridati o
tome nikome, kako na taj nadin i sam ne bi postao klevetnik i
prenosilac tudih rijeCi. Neka se, zato, oni sa ostrim jezikom pripaze i
neka govore samo ono sto je za Allahova stvorenja dobro! Za to su im
dovoljne Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijedi: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji
dan neka govori samo dobro ili neka suti!" 75

Islamsko predanje:

El-Hasan je rekao: "Ko tebi prenosi rijeCi o drugom, znaj da 6c
ih i drugima prenositi o tebi!"

Nekakav dovjek je 'Amr b. 'Ubejdu rekao: "El-Esvari te, u
svojim pricama, ne prestaje spominjati po zlu" - pa mu je 'Amr rekao:
"fiuj, ti niti postujes drustvo covjeka s kojim si sjedio, jer si nam
prenio njegove rijedi, niti mene, jer si mi o mome bratu otkrio ono sto
mi nije drago. Ja znam jedino da 6c nam smrt svima dod, da demo svi

75 Hadis navode i Buharija i Muslim. Vei je ranije naveden na str. 65.

74

u kabur ledi, da demo se svi na Sudnjem danu iskupiti i da de nam
svima Uzviseni Allah - Najpravedniji Sudija, presuditi."

Pripovjeda se da je Sulejman b. 'Abdulmelik jednom prilikom
sjedio u drustvu sa Ez-Zuhrijem kada mu je dosao jedan dovjek koga
je Sulejman upitao: "Cuo sam da si me klevetao i za mene rekao to i
to" - pa je dovjek odgovorio: "Niti sam to udinio, niti rekao" - na sto
je Sulejman dodao: "Onaj koji mi je to rekao je pouzdan dovjek." - pa
se Ez-Zuhri ukljudio i rekao: "Onaj koji prenosi tude rijedi ne moze
biti pouzdan!" Na to je Sulejman rekao: "Istinu si rekao." Zatim je
dovjeku rekao da moze mirno idi.

Neko je drugi rekao: "Kada bi ono sto ti prenosilac tudih rijedi
prenosi bilo tacno i sam bi smogao hrabrosti da te izgrdi. Onaj od koga
ti se rijedi prenose vise od ovoga zasluzuje tvoju milost, jer te ne
docekuje sa grdnjom."

Pripovijeda se da je kod Omer b. 'Abdulaziza dosao neki
dovjek i pred njim spomenuo klevetanje drugog dovjeka, pa mu je
Omer rekao: "Ako hoces provjeridemo to sto kazes i utvrditi je li
istina to sto si za njega rekao. Ako budes slagao, od onih si na koje se
upozorava u ovom ajetu:" ... ako vam nekakav nepolten Zovjek donese
kakvu vijest, dobro je provjerite" (El-Hudzurat, 6.), a ako budes istinu
rekao, onda si od onih za koje se u ovom ajetu kaze da su: ...
klevetnika, onoga koji tude rijeft prenosi. (El-Kalem, 11.), ili, des da ti
oprostimo?" - pa je rekao: "Da mi oprostis, vladaru pravovjernih!
Nikada to vise nedu udiniti!"

HVAUENJE

Hvaljenje je mahana od koje vrebaju dvije opasnosti: jedna po
onoga ko hvali, i druga po onoga ko se hvali.

Opasnost po onoga ko hvali lezi u tome sto nema nadina da
provjeri da je istina to sto govori, npr. kada za nekoga kaze da je
pobozan i skroman. U hvaljenju se ponekad moze pretjerati, pa da
ono prede u laz, ili pohvaliti neko ko treba da se pokudi.

S druge strane, hvaljenje onoga ko se hvali moze pokvariti i u
njemu izazvati oholost i uobrazenost, a to su dvije nevaljale i pogubne
osobine. Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i rekao dovjeku koga je duo da
hvali drugog dovjeka: "Tesko tebi, posjede vrat dovjeku!" 76 Ovo zato

75

sto onaj koga hvale moze pomisliti da je postigao svoj zeljeni cilj, pa
se, zbog toga, opustiti i manje, nego sto je ranije Cinio, truditi i raditi.
Od ovakvih mahana nema drugog spasa, nego da Covjek sam sebe
upoznaje i da mu je stalno na umu, da je kojim slucajem onaj ko ga je
pohvalio, o njemu znao ono sto sam zna da ga sigurno ne bi pohvalio.
Zato je Alija, r.a., kada bi ga neko pohvalio, imao obicaj redi: "Boze,
oprosti Ti meni ono sto oni ne znaju, ne uzmi mi za zlo ono sto oni
govore i daj da budem bolji nego sto oni misle!"

U hadisu stoji: "Bacite prasinu u lice hvalitelja!" 77
PREKOMJERNO ZAGLEDANJE 18

Prekomjerno zagledanje je buljenje i gledanje potpuno
otvorenih o£iju u nesto. Pod njim se posebno podrazumijeva
zagledanje u nesto sto je zabranjeno gledati. Ono je suprotno obaranju
pogleda sto je Uzviseni Allah zapovijedio rijeCima: Red vjernicima neka
obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje,
jer Allah, uistinu, zna ono Jto oni rade. A red vjemicama neka obore poglede
svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim... (En-Nur, 30.-3 1.).

Uzviseni Allah nije naredio odvracanje pogleda u potpunosti,
vec" djelimiCno. Zato je Uzviseni i rekao: od pogleda svojih tj. neke
poglede svoje. Bududi da je zabrana prekomjernog zagledanja
izrecena kao zastitna mjera, zagledanje je dozvoljeno ako njegova
dobra strana preteze, a zabranjeno ako se strahuje da ne pretegne losa
strana i da mu se dobra strana nece modi oduprijeti. Zato Uzviseni
Allah i nije naredio da se pogled potpuno obori, vec" djelimicno. Za
razliku od pogleda, cuvanje stidnog mjesta, i to u potpunosti, stroga je
duznost u svakoj situaciji. Ono se moze upotrijebiti samo gdje je
potpuno halal. Zato je i naredeno da se ono Suva.

U kontekstu zapovjedi obaranja pogleda i Cuvanja stidnog
mjesta Uzviseni je Allah naveo jedno iza drugog, i to tako da je
obaranje pogleda stavio na prvo mjesto jer se srce povodi za onim sto
vidi oko, kao sto je i pjesnik rekao:

Ibn el-Esir kaie: "Pod Izrazom "O^-ioli / hvalitelji; paneglristi" misli se na one koji su sebi za
posao uzeli hvaljenje drugih pa od toga kao od robe iive tj. od nagrade koju primaju od onih koje
hvale. Za razliku od ovakvih u tu kategoriju ' ne spada onaj ko nekoga za uJinjeno dobro djelo
pohvali u ielji da i druge na to podstakne. Ili da se drugi na takve ugledaju.

76

&ar nisi vicho daje srcu pekretad oko
idasveho vole o& voti i srce?

Upravo zato sto je obaranje pogleda nadin da se saduva stidno
mjesto, odi su velika vrata za pristup srcu. One su najpogodniji i
najkradi put osjetila do srca. Zato sto se na tome putu najvise posrde,
na njega treba i najvise paziti.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je od Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
duo da je rekao: "Covjeku je suden udio u bludu i on de ga
neminovno stidi. Blud odiju je pogled, blud usiju slusanje, blud jezika
govor, blud ruku dodir, blud nogu hod, a blud srca prohtjev i zelja, ali,
stidno mjesto je ono koje to sve potvrduje ili pobija." 79

Od Dzerira, r.a., se prenosi da je rekao: "Upitao sam Allahova
Poslanika, s.a.v.s., o nocekivanom pogledu, pa je rekao: 'Skreni svoj
pogled!'" 80

Poroci pretjeranog zagledanja:

1. Pretjerano zagledanje je nepokornost i protivljenje
Allahovoj, dz.s., zapovijedi, a covjeku, ni na ovom ni na bududem
svijetu, nema nista bolje nego pokoriti se zapovijedima svoga
Uzvisenog Gospodara, jer ko god se usredi, usredide se svojom
pokornosti Njegovim zapovijedima, a ko god se unesredi, unesredide
se zapostavljanjem Njegovih zapovijedi.

2. Pretjerano zagledanje cijepa i rasprstava srce i udaljuje ga od
Allaha, a od toga nema goreg zla po dovjeka, jer ono povladi otudenost
roba od svoga Gospodara. Za razliku od zagledanja, obaranje pogleda
ulijeva prisnost sa Uzvisenim Allahom i osjedaj zajednistva.

3. Pretjerano zagledanje slabi srce i u njega unosi zaljenje, dok
obaranje pogleda jada srce i u njega unosi radost.

.(TVl/T )

j iOijj; — -Vi (tva/t) tJ _ -jtjJi j c ^jSii •) tfi*> — li , tviSd (\rsl\\.) (J— .ijj 80

.(TT.\ t r«A/t)

En-Nevevi kaie: "Pod 'neoiekivanlm pogledom' se misli na pogled koji nehotice I iznenada padne na
tudinku. Za takav pogled nema grijeha pod uvjetom da se on istog momenta skrene. U suprotnom, ako
se pogled odmah ne skrene i ako se nastavi u nju zagledati, onaj ko to iini, po ovome hadisu, je grijesan.
jer mu je Allahov Poslanik. s.a.v.s.. I pored rijeCi UzviSenog "Redvjemidma ntka abort poglede svoje... ",
naredio da svoj pogled odmah skrene .(Mrn/U) ( J— ^^Si^r^r-

11

4. Pretjerano zagledanje pocrnjuje srce, a kada srce pocrni, na
njega, sa svih strana, navale oblaci nesrece i zla u vidu novotarija,
zabluda, povodenja za prohtjevima, izbjegavanja pravogputa, okretanja
od djela koja vode sredi i zabavljanje poslovima koji vo de u n esrecu,
sto se moze otkriti i prepoznati jedino svjetlom kojim zraCi zdravo
srce. Kada se to svjetlo izgubi, covjek postane kao slijepac koji tumara
po mraku. Za razliku od zagledanja, obaranje pogleda - Allaha radi -
cbvjeku rasvjetljava put i obasjava svjetlom, ne samo srce, vec" i
njegove o£i, lice, ruke, noge i druge organe. Uzviseni Allah poslije
ajeta o obaranju pogleda : Red vjemicima neka obore pogledesvoje i neka
vode brigu o stidnim mjestima svojim... (En-Nur, 30.) upravo zato i
navodi ajet o svjetlu: Allah je svjetlo nebesa i Zemlje! Primjer svjetla
Njegova je udubina u zidu... (En-Nur, 35.) tj. primjer Njegova svjetla je
u srcu Njegova roba - vjernika koji se pokorava Njegovim zapovijedima
i kloni Njegovih zabrana. Drugim rijedima, srcu obasjanom svjetlom
imana, sa svih strana, hrle vjesnici svakog dobra.

5. Pretjerano zagledanje covjeku otupljuje srce i zatvara vrata
znanja, za razliku od oborena pogleda koji otvara vrata znanja i pruza
motive za njegovo stjecanje. Ovo sve zbog svjetla srca u kome se -
kada ga obasja - stvari pojavljuju u njihovom pravom smislu.

6. Pretjerano zagledanje propusta sejtana u srce, jer sa svakim
strastvenim pogledom on pozuri da u njega ude, brze nego sto vazduh
ulazi u prazni prostor, kako bi Covjeku predstavio i docarao sliku
onoga sto je oko vidjelo i od njega napravio idola kome robuje srce, a
kada to uspije, podne ga obmanjivati i u njemu potpirivati plamen
strasti potpaljen gorivom grijeha koji - da te slike nije - ne bi bili ni
podinjeni. Tako se srce, kao ovca u pedi, nade u sredini sa svih strana
opasano razbuktalom vatrom. Zato ce onima koji ne budu znali
obuzdati svoje strasti da ne gledaju u zabranjene stvari, kao kazna, u
berzahu biti data pec" od vatre u kojoj ce im izgarati duse, sve dok se
ponovo ne prozive njihova tijela. Dakle, obaranje pogleda zatvara
sejtanu pristup srcu.

7. Pretjerano zagledanje covjeka vodi u nemarnost i povodenje
za strastima. U torn smislu Uzviseni veli: ... i ne sluSaj onoga tije smo srce
nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i tiji su postupci
daleko od razboritosti. (El-Kehf, 28.). Prema tome, zagledanje ima za
posljedicu tri gore navedene stvari, za razliku od obaranja pogleda,
Allaha radi, koje srcu pruza oduska za razmisljanje i bavljenje onim
sto je za njega korisno.

78

8. Pogled Cini sa srcem isto sto i strijela sa ulovljenom
zivotinjom, koja - ako ne ugine - sigurno ostane ranjena. Pogled je
iskra vatre bacena u suho sijeno, od koje 6c, ako ne u cjelosti, onda
bar dio izgorjeti, kao sto pjesnik kaze:

OS 17 nagoni podinju sa popedom,
G3 7 najttfe valrisa silnim iskrama.
QZeliko pogledaje u srcu deijeka ucimb
Sto i bez luka i bez letive stti/ele dine!
Q&ve dokje devjek prevrlpva oka,
<T£ odimadmgih Je u opamosti!
cKjegovo oka radu/e one Sto Htti srcu,
&Gma dobrodoilice radosli ko/a donosi Stelul

Onaj ko se zagleda, sam, a da i ne osjeti, gada strijelama u cilj
koji nije nista drugo do njegovo srce, kao sto kaze pjesnik:

(& ti koji strijele pogleda uporno bacai,
&Qpogadaj njima, jer sam sebe ubi/al!
Ako onaj ko se zagleda, hjeka oku traii,
&feka odi obori, Jerdemu nattradati!

9. Pretjerano zagledanje izaziva zaljenje, uzdisaje i patnje, jer
Covjek ne moze ni svim sto vidi gospodariti, niti se od njega suzdrzati,
kao sto pjesnik kaze:

Ako oka svo/e pusiil da vodij/asrcu bade,
O^ednega dona de ti se ukazati prison
QXe/ima nedei u potpunosti modi ni gospodariti
&Gli se od nekih izazova nfihoah suzdriati

10. Zagledanje tesko pogada srce i povrijeduje stare rane, ali ni
bol rana vise ne moze poglede sprijeCiti da se ne ponavljaju, kao sto
pjesnik kaze:

0$e} uvptk novipogkdiza pogleda bacaS,
OZadaged ugledai netfte Sto Je kjepo i drago.
OWis/if daje to lijde za rami tpoju,
A zapravo Je povreda starih rana.
(Qdi srv/e mudti zagkdan/em i pladem,
A srce ttv/eje prava, i lokakra, zrtra!

79

11. Pretjerano zagledanje covjeka ostavlja bez svjetla
pronicljivosti, jer nagrada (kazna) odgovara uCinjenom djelu, za
razliku od oborenog pogleda koji jada dovjekovu pronicljivost i
ostroumnost. U tome smislu Sah b. Sudza' el-Kermani je rekao: "Ko
se izvana okiti prakticiranjem tradicije, a iznutra neprekidnom
samokontrolom, ko obori svoj pogled da ne gleda u ono sto je
zabranjeno, suzdrzi se od ispoljavanja strasti i zadovolji onim sto je
dozvoljeno, tesko da ce u rasudivanju pogrijesiti." Pomenuti Sah
doista je i bio takav, pa se u prosudivanju nije varao.

12. Pretjerano zagledanje dovodi srce u ponizenje povodenja
za strastima, slabi srce, ponizava dusu i onoga, ko vise voli svoje
prohtjeve nego Allahovo zadovoljstvo, cmi prezrenim. Navodedi da je
visok polozaj u tijesnoj povezanosti sa pokornoscu, a ponizenje sa
nepokornoscu, Uzviseni Allah veli: Mo neko zeli veliZinu, pa - u Allaha
je sva veliftna! K Njemu se dizu lijepe rijeli, i dobtv djelo On prima. (Fatir,

10.) tj. ko zeli da postigne visok polozaj, neka ga trazi u pokornosti
Allahu, spominjanju Allaha lijepim rijedima i dinjenju dobrih djela,
jer ko se pokori Allahu, On ga uzme pod Svoju zastitu i da mu visok
polozaj prema stepenu njegove pokornosti. Na drugoj strani, onome
ko se Allahu ne pokorava, vec" suprotstavlja, pripada ponizenje prema
stepenu njegove nepokornosti.

13. Pretjerano zagledanje dini srce zarobljenikom strasti, a
pravi zarobljenik je onaj ko je zarobljenik svojih prohtjeva i strasti,
upravo onako kao sto poslovica kaze: "Gledajudi okom Slobodan, a u
sustini zarobljenik." Kada strasti i proht jevi zarobe srce domogne ga
se neprijatelj i podne muditi najgorom kaznom, tako da postane:

O^ao vrabac u d/eSje/ wd kya ga nasmri 0jt/avt,
dek se dijete sa njim igra i zabatj/a

14. Posljedica pretjeranog zagledanja sve vise podstice na
nemarni odnos prema Allahu i onom svijetu i dovodi u stanje
opijenosti slikama koje se gledaju, kao sto Uzviseni za takve veli: A
zivota mi tvoga, oni upijansn)usvomelutaju.(E\-\\\dzx,12.).\Jzv\scx\\
je, dakle, takve opisao sa pijanstvom, tj. nerazumom, zaslijepljenoscu
i gubitkom svjetla pronicljivosti. Pogled je casa vina i onaj ko ga pije
ne moze, a da se ne opije, a ko se opije, tesko da sebi dode. Ako se to
i desi, lidi na gubitnika koji se, pred samu smrt, kaje.

80

PRETJERANO DRUZENJE 8 '

Pretjerano druzenje je opaka bolest koja donosi svako zlo. Koliko
je samo blagodati druzenje i poznanstvo unistilo, neprijateljstava posijalo
i mrznji u srcu zasadilo, koje je iz srca teze istjerati, nego nepomidne
planine pokrenuti.

U pretjeranom druzenju je propast i ovog i onog svijeta, jer
srce puni crnim dimom uzdaha zlobnih ljudi, u njega unosi razdor,
neslogu, brigu, tugu i slabost, Ciji teret, zbog loseg drustva,
zapostavljanja svojih obaveza, bavljenja tudim poslovima, predanosti
tudim problemima i ugadanja tudim zeljama i potrebama, ono nije u
stanju izdrzati. Jer, ako je svim ovim okupirano, pitanje je koliko je u
njemu ostalo mjesta za razmisljanje o Allahu i onom svijetu. Zato i
nije dudo sto pretjerano druzenje s drugima donosi toliko glavobolja,
lisava toliko blagodati i uvlaCi u toliko problema i nesreca. Jer, ima li
za ljude vece nesrece od ljudi?! Da li je, recimo, na samrti
Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., amidzi, od zlih prijatelja mogao biti iko
gori?! Oni se nisu od njega odvajali, sve dok ga nisu sprijedili da
izgovori samo jednu jedinu rijed (tj. kelimei-sehadet), zbog koje bi -
da ju je izgovorio - zasluzio vjednu srecu.

Iako pretjerano druzenje na ovome svijetu moze izgledati kao
svojevrsna ljubav i upucenost prijatelja jednih na druge, ono ce - kada
se istina obistini - neprijateljstvo postati, a prijatelji se od kajanja za
prste poCeti ujedati, kao sto veli Uzviseni Allah: Na Dan kada nevjemik
prste svoje bude grizao govoreci: "Kamo srece da sam se uz Poslanika pravog
put a drzao, kamo srece, telko meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo,
on me je od Kur'ana odvratio nakon Sto mi je priopcen bio!" - a lejtan
fovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. (El-Furkan, 27.-29.)

Uzviseni, takoder, veli: Toga dana ce oni koji su jedni drugima bili
prijatelji postati neprijatelji, samo to nece biti oni koji su se Allaha bojali i
grijeha klonili. (Ez-Zuhruf, 67.).

Uzviseni navodi da je Njegov prijatelj, Ibrahim svome narodu
rekao: " Vi ste" - rete on - "mi mo Alfa/ia kumire prihvatili da biste u zivotu
na ovom svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali, a poslije, na
Sudnjem danu, jedni drugih cete se odricati i jedni druge cete proklinjati,
vatra ce vale boravilte biti, i niko vam u pomoc nece moci priteci." (El-
Ankebut, 25.).

81

Eto kakvo je prijateljstvo onih koji se vole, paze i pomazu dok
su udruzeni u postizanju svoga cilja, a koje se - kada bez zajednidkog
cilja ostanu - pretvori u kajanje, zaljenje, patnju, neprijateljstvo,
proklinjanje i medusobno grdenje jedni drugih. Da je tako,
svakodnevno smo, jos i na ovome svijetu, svjedoci kako sc drze
udesnici u zlodinu kada se uhvate i kada ih treba kazniti. Jer, nema tc
dvojice koji se u neistini pomazu i u njoj jedan drugom laskaju, a da
se njihova ljubav - kad li tad li - nede preokrenuti u mrznju i
neprijateljstvo. Prema tome, jedino mjerilo valjanosti druzenja medu
ljudima je druzenje u dobru. Prim jer za to su: dzuma-namaz, dzemat,
Bajrami, hadzdz, kruzoci za stjecanje znanja, borba na Allahovu putu i
poudna predavanja. Cak i tokom ovakvih druzenja, potrebno je drzati
se postrani, kada god se primijeti da nesto ne valja ili da se pregoni u
dopustenom, a ako to situacija ne dozvoljava, pa se mora biti u
drustvu, onda se treba paziti i koliko god moze duvati da se sa onima
koji to dine ne poistovjeti. U takvim situacijama, kada drugog izlaza
nema, potrebno se na uznemiravanja strpjeti, jer tek iza strpljenja
dolazi ugled, naklonost, postovanje i uvazavanje, dak i od onih koji su
uznemiravali, a pogotovu od vjernika i Gospodara svjetova, za razliku
od slaganja, poslije koga obidno dolazi prijezir i omrazenost, dak i od
onih s kojima se slagalo, a pogotovu od vjernika i Gospodara svjetova.

Strpjeti se na uznemiravanja drugih bolje je i po svrsetak stvari
Ijepse i zahvalnije. Ako, pak, situacija iziskuje ucestvovanje sa njima
u pretjerivanju u onome sto je dozvoljeno, treba, da koliko god jc
mogude, ulozi truda da druzenje pretvori u pokornost Allahu. Sve ovo
uz ulijevanje pouzdanja u sebe, samoohrabrenjc i neosvrtanje na
sejtanovo navradanje da ustane i ode pod izgovorom da jc to
licemjerstvo, zelja za pokazivanjem svoga znanja, stanja i si. Zato sc
treba pouzdati u Allaha i na druzinu, koliko god jc moguce
preporudujudi joj dobro, pozitivno djelovati, a ako to ne mognc
postidi, srcem se od njih neprimijetno povudi, kao sto se iz tijesta
povladi dlaka, tako da prisutan medu njima, bude odsutan, blizu, a
tako daleko, u snu, a tako svjestan, da u njih gleda, a da ih ne vidi, da
ih slusa, a da ne zna sta govore, jer se srcem od njih iskljudio i vinuo u
visi svijet, gdje u drustvu meleka, distih, odabranih, oko Arsa, slavi
Gospodara svoga. Kako je samo tezak i trnovit put do ovoga za
prohtjevne duse, a lahak za onoga kome ga je Allah olaksao! Da bi to
rob postigao, treba samo iskreno vjerovati u Uzvisenog Allaha,
neprekidno kod Njega traziti utodiste i ponizno kucati na Njegova
vrata. Svakako, da u tome pomazu iskrena ljubav, neprekidno - srcem
i jezikom - spominjanje Allaha i duvanje od postupaka koji to kvarc.

82

Onaj ko zeli takvim stazama hoditi, treba druzenju sa drugima znati
mjeru, ljude podijeliti na detiri vrste i svaku od njih dobro
laspoznavati, jer ce mu - kada god ih pomijesa i ne prepozna kako
treba - pometnju unijeti i put otezati. Evo te detiri vrste ljudi:

Prva vrsta:

U ovu vrstu spadaju oni koji su svakodnevno - i danju i nocu -
potrebni kao hrana bez koje se ne moze. Kada se od druzenja sa ovim
uzmc ono sto je potrebno, mogu se ostaviti dok ponovo ne zatrebaju, i
tako redom. Ova vrsta je vrjednija od distog zlata. To su islamski
ucenjaci koji dobro poznaju Allaha, Njegove zapovijedi, lukavstva
Njegova neprijatelja (tj. sejtana), bolesti srca i lijekove protiv njih i
koji su vjerni Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., i
Njegovim stvorenjima. Svako druzenje sa ovom vrstom ljudi je disti
dobitak.

Druga vrsta:

U drugu vrstu spadaju oni s kojima je druzenje, onome koje
bolestan kao lijek potrebno, a onome ko je zdrav, nepotrebno. To su
oni koji su potrebni u obavljanju svakodnevnih poslova vezanih za
privredivanje, medusobno poslovanje, udruzivanje, savjetovanje,
lijecenje u sludaju bolesti i si. Druzenje sa ovom vrstom ljudi, u
sludaju potrebe, je korisno. Medutim, ako potrebe za njima nema,
onda je druzenje sa njima kao i druzenje sa ljudima iz trece vrste.

Tre6a vrsta:

U trecu vrstu spadaju oni s kojima je druzenje bolest, ne
ulazedi u stepen, vrstu i jaCinu bolesti. Druzenje sa nekima od njih je
kao opaka i hronidna bolest. To su oni od Cijeg druzenja, ne samo da
nema nikakve koristi, ni u vjeri ni ovosvjetskim stvarima, nego se
zbog njega gubi i vjera i dunjaluk, ili jedno od njih dvoje. Ako se
ovakvi sa tobom podnu druziti ili sa tobom u dodir dolaziti, njihova
zastrasujuca smrtonosna bolest pred ce i na tebe. Druzenje sa
drugima je, pak, poput neizdrzive zubobolje, koja prode tek onda
kada ih napustis. Medu njima ima i onih s kojima je druzenje kao
napad groznice. To su oni koji su odvratni, dosadni i tupoglavi, koji,
niti znaju sta pametno redi pa da se od njih okoristis, niti kako treba
slusati, pa da se oni od tebe okoriste. Oni ne znaju ocijeniti ni sebe ni
mjesto koje im pripada. Zato njihove rijeCi - kada govore - na srce
onih koji ih slusaju padaju teze od batina, a oni im se, a da to i ne

83

primijete, dive i vesele, a kada sute, tezi su od mlinskog kamena koji
se ne moze ni nositi, niti po zemlji vudi.

Ukratko, druzenje sa prijestupnicima je groznica za dusu,
svejedno bila ona prolazna ili hronidna. Covjekova je nesreda sto na
ovome svijetu mora iskusiti gordinu susretanja i sa nekim od ovakvih
ljudi, a ako se ved sa njima mora druziti i susretati, treba gledati da to
bude sto Ijepse i bezbolnije, dok mu Allah ne da izlaz i olaksanje.

detvrta vrsta:

U cetvrtu vrstu spadaju oni s kojima je druzenje dista propast.
Druzenje sa ovakvima ravno je kusanju smrtonosnog otrova. Kada ga
okusi, od njega se spasiti moze samo onaj ko ima protuotrov, a ko
nema, neka mu se Allah smiluje i zemlju lahkom udini! Vedinu ljudi
ove vrste, Allah ih smetnuo, dine oni koji su se odali novotarijama,
zabludama raznih vrsta, odvracanju od prakse Allahova Poslanika,
s.a.v.s., i navracanju na ono sto je u suprotnosti Poslanikovoj, s.a.v.s.,
praksi. To su oni koji odvracaju sa Allahovog pravog puta, koji ga
nastoje iskriviti, pa novotariju proglasavaju sunnetom, a sunnet
novotarijom, ono sto je dobro losim, a ono sto je lose dobrim.

Ako takvima osporis da ne vjeruju u Allahovu jednocu kako
treba, redi de ti da hulis polozaj evlija i dobrih ljudi. Ako im osporis da
ne slijede praksu Allahova Poslanika, s.a.v.s., redi ce ti da potcjenjujes
imame koje oni slijede. Ako Allaha opises svojstvima kojima se sam
opisao, ili Ga je njima opisao Njegov Poslanik, s.a.v.s., ne dodajudi i
ne oduzimajudi nista od toga, redi dc ti da si Ga uporedio. Ako
naredujes dobro koje je naredio Allah i Njegov Poslanik i zabranjujes
zlo koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, redi de da unosis razdor,
a ako slijedis praksu Allahova Poslanika, s.a.v.s., i odbacujes ono sto
se sa njom kosi, redi de da si zalutao i da u vjeru novotarije uvodis.

Sa ovakvom vrstom ljudi, pametan sebi ne bi trebao dozvoliti
da se druzi, a ako to sebi dozvoli, nede ga mimoidi jedno od dvoje:
umrtvljenje ili oboljenje srca. Molimo Allaha da i nas i njih postedi
takve bolesti!

Tradicija:

'Abdurrezzak od Ma'mera prenosi da je rekao: "Kada je
jednom prilikom dosao neki mu'tezilija i o nedemu podeo govoriti,
Tavus koji je sa svojim sinom sjedio, prstima je zadepio svoje usi i

84

rekao: 'Sine, stavi i ti svoje prste u usi kako ne bi nista od njegovih
rijedi duo, jer je srce nemodno!' Zatim je podeo ponavljati: Da, sine,
stavi prste u usi, stavi prste u usi!' - sve dok ovaj nije ustao."

Od Saliha el-Mizzija se prenosi da je rekao: "Dok sam sjedio
kod Ibn Sirina, dosao je jedan dovjek, pa podeo govoriti nesto o
sudbini, na sto mu je Ibn Sirin rekao: 'Hi des prestati, ili demo mi
ustati i izadi?!'"

PRETJERIVANJE UJELU"

Znaj da medu najvede dovjekove poroke spada nagon
prozdrljivosti. Zbog njega su Adem, a.s. i Hawa protjerani iz kude
vjednosti ( tj. Dzenneta) i dovedeni u kudu ponizenja i siromastva (tj.
dunjaluk). Njima su, naime, u Dzennetu od svih blagodati bili
zabranjeni plodovi samo jednog drveta, pa svoj nagon nisu mogli
obuzdati da i njega ne okuse, a kada su ga okusili, pokazala su im se
stidna mjesta njihova. Stomak je, zapravo, izvor nagona i zariste svih
vrsta bolesti i poroka. Iz njega dolaze spolni nagoni, nagoni za jelom,
zatim neodoljiva zelja za utjecajem i imetkom, koji opet vode u
izobilje i pretjerivanje u jelu. Porodnost utjecaja i obilja u imetku ne
zaustavlja se na ovome, ved se iz njih izradaju novi poroci koji se
ogledaju u najrazliditijim vrstama nemira, rivalstva i zavidnosti. Sve su
to plodovi nemarnog odnosa prema stomaku, prejedanja i popustanja
pred njegovim prohtjevima. Kada bi dovjek, za razliku od navedenog,
svoje prohtjeve podvrgao kontroli i gladu sejtanu stijesnio puteve,
natjerao bi se da Uzvisenom Allahu bude pokoran, ne ostavljajudi
svojoj dusi mjesta za oholost i bezboznost.

Od El-Mikdama b. Ma'di Keriba se pripovijeda da je rekao:
"fiuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Goru posudu od
stomaka dovjek nije napunio. fiovjeku je dovoljno nekoliko zalogaja
koji de mu kidmu uspravnom odrzati. A ako ga ved mora puniti, neka
tredinu odredi za hranu, tredinu za pide i tredinu za svoju dusu!'" 81

Ovaj hadis je zajednidki temelj svih osnova medicine. Od
duvenog Ijekara Ibn Ebu Masivejha se prenosi da je - kada je ovaj
hadis proditao u Ebu Hajsemovoj knjizi - rekao: "Kada bi se ljudi

.v*j jti j (^ui^u j - rJiyx jji^i ^ j - ^ f > .1^1 M 82
pTU-i j .u»J.ty (rrt ort. j , j_» ^.o^ iJU : Ju } (TT (jj-jJi >\ }J 83

85

pridrzavali ovih rijeCi, bili bi postedeni bolesti i bolova, a bolnice i
apoteke bi se pozatvarale." Ovo je rekao zato sto je uzrok svake
bolesti salo / gojaznost. Ovoliko o korisnosti sto manjeg unosenja
hrane i izbjegavanja prejedanja u vezi sa odrzavanjem zdravlja tijela.
Sto se tice korisnosti izbjegavanja prejedanja po srce i njegovo
zdravlje, treba napomenuti da ono pospjesuje prefinjenost srca, jaCa
mo6 razumijevanja, slabi strasti, prohtjeve i ljutnju, za razliku od
uzimanja previse hrane koje djeluje suprotno. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u
hadisu koji pripovijeda El-Mikdam poziva na sto manje uzimanje
hrane rijeCima: "Covjeku je dovoljno nekoliko zalogajakoji ce mu
kiCmu uspravnom odrzati." 84

Buharija i Muslim u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa
navode da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., takoder, rekao: "Vjernik jede
za jedna, a nevjernik za sedmora crijeva." 85 Ovim se htjelo red da
vjernik jede pristojno i po propisima vjere, pa mu je dovoljno i malo
hrane, a da nevjernik jede strastveno i prozdrljivo, pa mu je potrebno
sedmorostruko vise hrane nego vjerniku. Naredujudi zadovoljavanje
sa sto manje hrane Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, takoder, podsticao da se
njome i drugi ponude rijeCima: "Hrana jednoga dovoljna je je za
dvojicu, hrana dvojice dovoljna je za trojicu, a hrana trojice dovoljna
je za cetvoricu." 86 Prema tome, najbolji raspored koji vjernik u jelu
moze napraviti je da tredinu stomaka odredi za hranu, trecmu za pice,
a trecmu ostavi za disanje, kako je i preporuCio Vjerovjesnik, s.a.v.s.

Neko je rekao: "Nekada su se mladidi medu Izraelcanima
posvedivali poboznosti, pa bi - kada bi se iftarili - neko ustao i rekao
im: 'Nemojte puno jesti, pa da morate puno piti i puno gubiti!'"

Vjerovjesnik, s.a.v.s., i njegovi drugovi su Cesto gladovali. Iako
je to bilo zbog nestasice hrane, ne smije se zaboraviti ni to da je Allah
Svome Poslaniku davao najbolje okolnosti. Zato ga je u tome, iako je
u izobilju mogao zivjeti, oponasao i Ibn Omer, kao i njegov otac prije
toga. Od 'Aise, r.a., se prenosi da je govorila: "Odkako je dosao u
Medinu pa sve do smrti Vjerovjesnika, s.a.v.s., njegova porodica se
nikada uzastopno tri nod nije najela pseniCna hljeba." 87

*u> 8 <

.jJiii^ (t./ita/t j»4-i.Sli(tiv/^)^uJi .ij/ 6
.(T t t/Y) jlt-I . (tr/i t) (j— .\ }J 87

86

Ibrahim b. Edhem je rekao: "Onaj ko zna pravu mjeru svome
stomaku, zna i kako ce ispovjedati svoju vjeru. Onaj ko je sposoban
kontrolirati glad, domogao se lijepe naravi. Nepokornost prema
Allahu daleko je od onoga ko je gladan, a blizu onome ko je sit. U
najpozitivnije strane izgladivanja spada to sto ono slabi strasti koje
navode na sve vrste grijeha i sto se njime savladava dusa koja navodi
na zlo. Izvor svih vrsta grijeha su strasti i nekontrolirana fiziCka snaga,
a izvor strasti i fiziCke snage je hrana, sto znaCi da se sa smanjivanjem
hrane smanjuju sve vrste strasti i fiziCke snage. Sva sreca lezi u tome
da Covjek vlada svojim nefsom, a nesreca da nefs vlada njime. Kao sto
jogunastu zivotinju ne mozes ukrotiti drugaCije nego gladu, jer sve sto
je vise hranis sve je jaca i jogunastija, tako isto ne mozes ni
prohtjevnu dusu - nefs.

PriCa se da je mudri Lukman svoga sina savjetovao rijeCima:
"O sinko moj, kada se stomak napuni, misao se uspava, mudrost
zanijemi, a organi tijela klonu pa prestanu robovati."

U pozitivne strane izgladivanja spada i to sto ono vodi
skrusenosti i poniznosti, s jedne, i otklanjanju obijesti, razuzdanosti i
raskalasenosti, kao izvora bezboznosti i nehaja prema Uzvisenom
Allahu, s druge strane. Nema nista Cime se prohtjevna dusa moze
tako uspjesno ukrotiti i obuzdati kao sto je izgladivanje. Tek tada ona
postaje smirena i ponizna prema svome Gospodaru. Tek tada uvida
koliko je nemocna i nistavna ako joj se uskrati zalogaj hrane i smrkne
pred o£ima zbog izostanka gutljaja vode.

Jer, sve dok se Covjek ne uvjeri u svoju nemod i nistavost, ne
vidi kolika je svemod i snaga njegova Gospodara. fiovjekova sreca je u
tome da sebe uvijek vidi malim i nemocnim, a svoga Gospodara
Svevisnjim i Svemogudim. Neka, zato, bude sto vise gladan, pa ce se
svoje ovisnosti o Gospodaru cesce prisjecati!

Ukratko, dusi se ni u kom slucaju ne smije prepustiti da se
nekontrolirano povodi za svojim prohtjevima, cak ni u onome sto je
dozvoljeno, jer se cbvjek u istoj onoj mjeri u kojoj se prepusti svojim
strastima, mora bojati da mu se na Sudnjem danu ne kaze: Vi ste u
svom zivotu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uzivali. (El-
Ahkaf, 20.). Drugim rijeCima, Covjek 6c u onoj mjeri u kojoj se bude
protiv svojih strasti borio i u njihovom ostavljanju uspio, u
blagodatima na onome svijetu uzivati.

87

PRETJERANO SPA VANJE"

Pretjerano spavanje umrtvljuje srce, otezava tijelo, trad
vrijeme i izaziva nehaj i lijenost. Neke od ovih stvari su veoma
pokudene, a neke, ne samo da nisu korisne nego su ubitacne po
tijelo. Najbolji i najkorisniji je onaj san koji je neophodan. San u
prvom dijelu nodi je korisniji od onoga u drugom dijelu, a san u
sredini dana je korisniji nego podetkom i krajem dana. Sve sto je san
blizi samom pocetku i kraju nodi, on je sve manje koristan, a sve vise
stetan. Najstetniji san je u ikindijsko vrijeme. Stetan je i san ujutro,
pocetkom dana, osim ako se nodu nije spavalo. Pokudeno je spavati
izmedu sabah-namaza i izlaska sunca, jer je to najpogodnije vrijeme
za ibadet i razmisljanje. Nekada su pobozni ljudi o ovom vremenu
posebno vodili raduna, do te mjere da - ako bi cijelu nod bili u ibadetu
- u to vrijeme nisu htjeli zastati i prekinuti ibadet sve dok ne izade
sunce. To je podetak i kljud dana, vrijeme u kome se spusta opskrba i
dijeli blagoslov. To je vrijeme kada se rada dan i kako se on zapodne,
tako de se i cijeli dan zavrsiti. Zato spavanje u to doba treba radunati
kao spavanje u nuzdi.

Ukratko, najbolji i najkorisniji san je u prvoj polovini i zadnjoj
sestini nodi, a to iznosi oko osam sati, sto je po misljenju Ijekara
najprimjerenije. Po njima sve sto je vise ili manje od toga nije
normalno.

San na podetku nodi, odmah iza zalaska sunca, takoder, nije
koristan. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije volio spavati u to doba, jer je
to mekruh.

U pretjeranom spavanju je nepotrebno gubljenje zivotnog
vijeka i propustanje prilike da se klanja nodna nafila - tehedzdzud.
Pretjerano spavanje izaziva tromost naravi i grubost srca. Zivotje
najskuplji dragulj i najvede bogatstvo koje dovjek moze imati. Na
drugoj strani, spavanje je mrtvilo koje skraduje zivot. Osim toga, zbog
spavanja se, kao sto smo ved rekli, propusta nodni namaz-tehedzdzud
koji je toliko pohvalan, a onaj ko propusta tehedzdzud propusta
priliku da osjeti slast ibadeta.

Kao sto odavanje pretjeranom spavanju izaziva navedene
poroke, tako i borba protiv njega izaziva brojne nevolje, kao sto su:
lose raspolozenje, zastranjenost, pomanjkanje sposobnosti za

^ J^LJ! £J lta >l 88

88

razumjevanje i rad. Osim toga ono izaziva razna dusevna i tjelesna
oboljenja, a samo zdrava osoba je u stanju trezveno postupati. Zato
onaj ko se prepusti pretjeranom spavanju propusta priliku da u punoj
mjeri iskoristi blagodati koje mu pruza zivot. A Allah je Onaj koji
pruza pomocl

# # #

89

KAKO SE ODR2AVA 2IVOT SRGA
I §TA JE NJEGOVA KORISNA HRANA ?

Znaj da je pokornost za odrzavanje zivota srca potrebna
isto toliko koliko hrana i pide za odrzavanje zivota tijela
i da je nepokornost otrov koji neminovno upropastava
srce. Kao sto cbvjck za odrzavanje zivota svoga tijela svakodnevno, u
odredenim razmacima mora uzimati hranu, isto tako mora hraniti i
svoje srce. Ako covjek greskom uzme pokvarenu ili zatrovanu hranu,
mora je sto prije povratiti i tijelo osloboditi od pokvarene hrane i
stetnih otrova. Medutim, zdravlje covjekovog srca prece je i od
zdravlja njegova tijela, jer ako je zdravlje tijela potrebno za sretan
zivot na ovome svijetu, zdravlje i Cistoca srca potrebni su mu za castan
i sretan zivot i na ovome i na buducem svijetu. Smrt tijela prekida
Covjekovo uzivanje blagodati na ovome svijetu, dok obamrlost srca,
ne samo da ga lisava uzivanja blagodati i na ovom i buducem svijetu
nego ga izlaze vjeCitoj patnji. Zato je neko od cestitih predaka rekao:
"Kakva li Cuda da ljudi oplakuju onoga Cije je tijelo umrlo, a ne
oplakuju onoga komc je umrlo srce, a smrt srca je teza nego smrt
tijela!" Prema tome, za zivot srca potrebne su sve vrste pokornosti.
Ovdjc demo se, ako Bog da, opsirnije osvrnuti na samo pet
najosnovnijih potreba covjekova srca, bez kojih ono nema zivota. To
su: neprekidno sjecanje na Uzvisenog Allaha (Zikrullah) i ucenje
Kur'ana, trazenje oprosta (istigfar), obracanje Allahu dovom,
donosenje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s., i nocni namaz.

SJEdANJENA UZVI$ENOG ALLAHA I UCENJE
KUR'ANA 69

Sjecanje na Allaha je najvisi stepen na kome se snabdijevaju
oni koji Allaha najbolje znaju. To je trgovina koja ima najbolju produ
i na koju se stalno vracaju. To je dekret o postavljenju. Ko ga dobije

90

bide u sluzbu postavljen, a ko ne dobije iz sluzbe otpusten. To je
redovna opskrba za srce onih koji Allaha poznaju. Kada im se uskrati
za srca im tijela grobovi postanu. To je zaduzbina kuca njihovih koje -
ako bez njega ostanu - puste postanu. To je njihovo oruzje sa kojim
se protiv drumskih razbojnika bore. To je voda njihova kojom na
putu zed gase i bolove vidaju i od Cije se nestasice srca prevrdu. To je
veza njihova sa Onim koji sve tajne zna.

Njime se Allah moli da otkloni zlo, da rasprsti brige i da se
nevolje lakse podnesu. Ljudi mu pribjegavaju kada ih pritisnu
nesrece i u njemu traze utoCiste kada se na njih sru£e udarci sudbine.
To su zdenci vrtova u kojima ljudi uzivaju i kapital njihove srece
kojim trguju. Ono tuzno srce Cini veselim i nasmijanim i onoga ko
spominje, ne samo da dovodi do spomenutog, nego i njega samog Cini
dostojnim spominjanja. Robovanje svakog od organa Covjekova tijela
je povremeno, za razliku od robovanja (tj. zikra) njegova srca i jezika
koji se neprekidno sjecaju svoga Gospodara. Njima je, uostalom, i
zapovijedeno da se u svakoj situaciji: kada se stoji, sjedi i na bokovima
lezi, sjecaju svoga Gospodara. Kao sto bi vrt bez drveca i zelenila bio
pustara, tako bi i srce bez sjecanja na Allaha bilo pusta rusevina.

Spominjanje Gospodara Cisti i glanca srce, a kada ono oboli
onda ga sjecanje na Gospodara lijeCi. Sve sto neko vise svoga
Gospodara spominje, u njemu se sve vise budi ljubav i nestrpljenje da
se sa Njime sastane. Kada se Covjek u srcu svoga Gospodara prisjeda,
ono nagoni i jezik da Ga spominje, a ko Njega spominje sve ostalo
zaboravi, Allah ga od svega Suva i sve mu nadoknaduje. Sa
spominjanjem Allaha nestaje zaglusenosti usiju, oduzetosti jezika i
magle ispred oCiju. Allah je sjedanjem (zikrom) ukrasio jezike onih
koji Ga se sjecaju, kao sto je svjetlom ukrasio o£i onih koji gledaju.
Nemarno srce je isto kao slijepo oko, gluho uho, ili oduzeta ruka.
Spominjanjem Allaha su otvorena vrata izmedu Gospodara i Njegova
roba. Ta vrata moze zatvoriti samo rob sa svojim nehajem.

El-Hasan el-Basri je rekao: "Trazite slast u tri stvari: namazu,
spominjanju Allaha (zikru) i uCenju Kur'ana, pa ako je nadete dobro
je, a ako ne, znajte da su vrata zatvorena!"

Koristi spominjanja Allaha /zikra:

Imam Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi El -
vabil es-sajjib navodi preko sedamdeset koristi spominjanja Allaha
(zikra). U njih izmedu ostalog spada i to sto:

91

*Spominjanje Allaha progoni, mu£i i suzbija sejtana, a izaziva
zadovoljstvo Milostivog. Ono rasprsuje brigu, tugu i zalost, a u srce
unosi veselje, radost i razdraganost.

*Spominjanje Allaha jaca srce i tijelo. Ono obasjava lice i srce
svjetlom vjere i donosi opskrbu.

*Spominjanje Allaha ulijeva Covjeku respekt, ljupkost i
ozarenost. Pored toga ono razvija ljubav koja je kao takva duh Islama,
teziste vjere i kormilo srece i spasa.

*Spominjanje Allaha covjeku omogucava samokontrolu i
otvara vrata dobroCinstva, tako da robuje Allahu kao da u Njega gleda.
Ono ga navodi na pokajanje i obracanje Allahu sa molbom da ga u£ini
Sebi bliskim. Jer, rob je Allahu blizak onoliko koliko Ga se cesto
sjeca, a daleko onoliko koliko na Njega zaboravlja.

*Onaj ko se sjeca Allaha zasluzuje da se i Allah sjeti njega, kao
sto stoji u rijeCima Uzvisenog: Sjecajte se vi Mene, ija 6u sevas sjetiti!
(El-Bekare, 125.)

I u kudsi hadisu: "Ako Me se sjeti u sebi, i Ja 6u se njega u
Sebi sjetiti, a ako Me spomene u kakvu drustvu, i Ja cu njega
spomenuti u boljem drustvu od njegova." 90

*Spominjanje Allaha ozivljava srce. U tome smislu sejhu-1-
Islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, je rekao: "Spominjanje
Allaha za srce je isto sto i voda za ribu. Kakva je sudbina ribe kada se
izvadi iz vode?"

*Spominjanje Allaha Cisti srce od hrde. Svaka stvar ima svoju
hrdu, a hrda srca su nehaj i strasti. Ona se Cisti sjecanjem na Allaha,
iskrenim pokajanjem i obracanjem sa molbom za oprost.

•Spominjanje Allaha smanjuje i brise grijehe, pa je kao takvo
jedno od najvedih dobrih djela, a dobra djela brisu hrdava.

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: "Ko u jednom danu i nodi kaze:
'•-k — ^ ) -Su / 'Neka je slavljen i hvaljen Allah!' stotinu puta, bide
mu oprosteni grijesi makar ih bilo koliko morske pjene." 91

.^ji(\\hr)iS^jA j.«ujJi j/JJi J (r l r/\V) ( a_ } . (TKihr) ^jUJi .\ }J 90

.^lyuJl(W>r)

92

*Spominjanje Allaha je dovoljan razlog za spustanje Allahove
milosti i smiraja, kao sto je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Nikada se
ljudi u nekoj od Allahovih kuda nisu sastali, udedi Allahovu Knjigu i
jedni druge izmedu sebe njoj podudavajudi, a da se na njih smirenost
nije spustila, da miloscu nisu obasuti, da se meleki oko njih nisu
okupili i da ih Allah medu onima kod Sebe nije spomenuo." 92

*Spominjanje Allaha ne ostavlja jeziku slobodna vremena da
se bavi ogovaranjem, klevetanjem, prenosenjem tudih rijedi, lazima,
niti bestidnim i nevaljalim govorom. Drugim rijedima, onaj ko svoj
jezik navikne da spominje Allaha, istovremeno duva svoj jezik od
neistine i besmislena govora, dok se jezik onoga ko njime ne
spominje Allaha upusta u svakojake lazi, besposlice, bestidnost i
vulgarnost. Nema modi ni sile, osim u Allaha!

*Spominjanjem Allaha zasaduju se dzennetske vodke. U hadisu
koji pripovijeda Dzabir stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko
izgovori: ' .j-^* j p-Ji-Ji & — / 'Neka je slavljen i hvaljen Uzviseni
Allah!', bide mu zasadena palma u Dzennetu." 93

*Spominjanjem Allaha zasluzuje se takva nagrada i odabrani
polozaj kakvi se ne zasluzuju ni sa jednim drugim djelom. Od Ebu
Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko
izgovori: ' ^ — i jr y y. } xJa *j j .Mill <J <J jl,^ .jo-j ii «ji ' / 'Nema
boga, osim Allaha Jedinog! On nema nikakva sudruga. Njemu pripada
vlast i zahvala. On sve moze.' - stotinu puta u jednom danu, imat de
nagradu kao da je oslobodio deset robova, bit de mu upisano stotinu
dobrih djela, a izbrisano stotinu losih djela i taj dan de, sve dokne
omrkne, biti saduvan od sejtana. Nikome ni za sto drugo nede biti data
bolja nagrada od njega, osim dovjeku koji to bude vise od njega dinio." 94

*Spominjanje Uzvisenog Gospodara najbolja je garancija da
dovjek na Njega nede zaboraviti. Covjekovo zaboravljanje da se sjeda
svoga Gospodara uzrok je njegove nesrede i na ovom i na bududem
svijetu, jer zaboravljanje sjedanja na svoga Gospodara za sobom
povladi i zaboravljanje na sebe i svoje dobrobiti, kao sto veli Uzviseni
Allah: I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On ulinio da sami
sebe zaborave; to su pravi grjelnici. (El-Hasr, 19.)

.\^£t. (\^Y/n)tfJ^jJl j i (TT-. .TM/M") Jjli y\ } i »UjJI j jTill (TT iT \ I \ V) (J— 92

. (t A) f ^i- 93

.«uoii(\v ru t \r> tsU-jdi } i fji\(\vhv )f L-j. } i jlaU is* ( tt5 . WAh) tsj*4* ^j 94

93

Jer, kada Covjek zaboravi na svoju dusu i svoju dobrobit,
posveti se necemu drugom, a njih zapostavi, tako da ih sam on
pokvari i upropasti. Takav na onoga koji ima svoju njivu, svoj vrt,
svoju stoku ili nesto drugo £ime se bavi i od cega se izdrzava, pa na to
zaboravi, zapostavi ga i posveti se necemu drugom. Svakako da ce mu
to, ako tako radi, propasti.

*Sjecanje na Allaha je najbolji lijek protiv surovosti srea. Tako
se pripovijeda da se neki Covjek pozalio El-Hasanu rijeCima: "O Ebu
Se'ide, zalim ti se na surovost svoga srea." - pa mu je ovaj rekao:
"Razmeksaj ga sjecanjem na Allaha!"

Mekhul je rekao: "Spominjanje Allaha je lijek, a spominjanje
ljudi bolest."

*Sjecanje na Allaha povod je da Uzviseni Allah i Njegovi
meleki blagosiljaju onoga ko Ga se sjeca, a koga blagoslovi Allah i
Njegovi meleki, taj je postigao pravu srecu i uspjeh svih uspjeha. U
tome smislu Uzviseni Allah veli: 0 vjernici, lesto Allaha spominjite i
hvalite, i ujutro i naveterGa velifajte. On vas blagosilja, a i meleki Njegovi,
da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - On je prema vjernicima samilostan. (El-
Ahzab, 41.-43.).

*Uzviseni se Allah, pred Svojim melekima, ponosi onima koji
Ga se sjecaju, kako se kaze u hadisu koji pripovijeda Ebu Se'id el-
Hudri. On kaze: "Muavija je prisao jednom kruzoku u dzamiji i
upitao ih: 'Sta vas je tako okupilo?' - pa su odgovorili: 'Sjeli smo da
spomenemo Uzvisenog Allaha.' Na to ih je upitao: 'Tako vam Allaha,
je li vas jedino to okupilo?' - pa su odgovorili: 'Tako nam Allaha, nista
nas drugo do to nije okupilo.' Na to je on rekao: 'Nisam vas zakleo
zato sto u vas sumnjam. Niko ko se sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.,
kao ja druzio, od mene nije manje prenio hadisa. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je jednoga dana prisao kruzoku okupljenih drugova i upitao
ih: 'Sta vas je tako okupilo?' Pa su odgovorili: 'Sjeli smo da
spomenemo Uzvisenog Allaha i da Mu zahvalimo sto nas je uputio u
Islam i sto nam je tebe podario.' Na to je on upitao: 'Tako vam
Allaha, je li vas jedino to okupilo?' Pa su odgovorili:' Tako nam
Allaha, jedino nas je to okupilo. 'Na to je on rekao: 'Nisam vas zakleo
zato sto u vas sumnjam, ve6 zato sto mi je dosao Dzibril i obavijestio
me da se Uzviseni Allah sa vama ponosi pred melekima."" 5

/i)l(Tr l TT/\V) r l_>.lj/ 5

94

*Sve sto cbvjek radi propisano je radi sjecanja na Uzvisenog
Allaha. Uzviseni veli: ... / molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio!
(Ta-ha, 14.).

Sejhu-l-Islam kaze da se iz rijeCi Uzvisenog: Molitva, doista,
odvraca od razvrata i od svega sto je ruzno; obavljanje molitve je najveca
poslusnost. (El-'Ankebut, 45.) razumije da namaz ima dva cilja od kojih
je jedan preCi od drugog. On odvraca od razvrata i svega sto je ruzno i
kroz njega se spominje Uzviseni Allah. Spominjanje Allaha u namazu
prece je od njegova odvracanja od razvrata i svega sto je ruzno.

•Sjecanje na Allaha nadomjesta druga dobra djela, dok njega
nista drugo ne moze nadomjestiti. To je sasvim jasno iz hadisa koji
pripovijeda Ebu Hurejre u kome se kaze: "Najsiromasniji medu
muhadzirima dosli su i rekli Allahovu Poslaniku: 'Allahov Poslanice,
bogati ljudi ce zasluziti visoke polozaje i vjecno uzivanje; klanjaju kao
sto i mi klanjamo i poste kao sto i mi postimo, a pored toga imaju i
imetka pa obavljaju hadzdz i umru i bore se na Allahovu putu.' Na to
im je on rekao: 'Hocete li da vam kazem kako (fete (u dobroCinstvu)
sustidi one koji su bili prije vas i kako (fete prestidi one koji ce dodi
poslije vas, i kako niko od vas nece biti bolji dobroCinitelj, osim onoga
ko bude Cinio ono sto i vi budete Cinili?' Na to su rekli: 'Hocemo,
Allahov PoslanicV - pa im je rekao: 'Onda, poslije svakog namaza
izgovarajte Subhanallah! , Elhamdu lillah! i Allahu e/tber!." 96

Od 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao: "Draze
mi je slaviti Allaha rijeCima: Subhanallah! nego za svaku rijeC utrositi
zlatnik na Allahovom putu."

•Sjecanje na Allaha onome ko Ga se sjeda ulijeva snagu u srce
i tijelo, tako da je sa sjecanjem na Allaha u stanju uCiniti ono sto bez
njega misli da ne moze uCiniti. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je svojoj kderci
Fatimi i Aliji, r.a., - kada mu je zatrazila slugu i pozalila se da joj je
tesko mljeti zito i obavljati ostale poslove - rekao da svaku veCer
kada legnu u postelju prouCe po trideset i tri puta Subhanallah! i
Elhamdu lillah! a trideset i Cetiri puta Allahu ekber!, dodavsi: "To vam
je bolje od sluge." 97 Takoder se kaze da ce onaj ko se svakodnevno
sjeda Allaha smodi snage za obavljanje svojih poslova, pa mu nece
trebati nikakav sluga.

95

•Cesto sjecanje na Allaha najbolja je garancija da ce covjek biti
posteden licemjerstva, jer se licemjeri rijetko sjecaju Allaha, kao sto o
njima veli Uzviseni: ...a Allaha gotovo da i ne spominju. (En-Nisa', 142.)

Ka'b je rekao: "Ko Uzvisenog Allaha cesto spominje, Cist je od
licemjerstva. Zato je Allah, a On najbolje zna, na kraju poglavlja o
licemjerima i rekao: 0 vjernici, neka vas imanja vala i djeca vala ne
zabave od sjecanja na Allaha. A oni koji to dine, bice izgubljeni. (El-
Munafikun, 9.)

*Sjecanje na Allaha, mimo svih drugih djela, ima posebnu
slast. Kada Covjek od sjecanja na Allaha ne bi imao nikakvu drugu
nagradu, do slast uzivanja i zadovoljstvo koje zbog njega osjeca u srcu,
i to bi mu bilo dovoljno. Zato se kruzoci u kojima se spominje Allah i
zovu dzennetskim vrtovima. Malik b. Dinar je rekao: "Oni koji
uzivaju nista slade nisu okusili od spominjanja Uzvisenog Allaha."

*Ustrajnost u sjecanju na Uzvisenog Allaha covjeku povecava
broj svjedoka na Sudnjem danu.

*Sjecanje na Allaha je bolje i od same dove, jer je sjecanje na
Allaha zahvaljivanje Uzvisenom Allahu, dok je dova Covjekovo
moljenje da mu Allah da ono sto mu je potrebno, a zar se to dvoje
moze porediti?! Sjecanje na Allaha dovoljan je razlog da dova bude
uslisana, jer je dova kojoj prethodi sjecanje na Allaha i zahvaljivanje
Allahu daleko bolja, i mnogo 6c prije biti uslisana nego dova u kojoj
toga nema.

Vrste sjecanja na Allaha:

1. Spominjanje Allaha, dz.s., po Njegovim lijepim imenima i
svojstvima, kao i zahvaljivanje Uzvisenom Allahu rijeCima, kao sto su:
Subhanallah! , Elhamdu lillah!, La ilahe illellah! i sliCno.

2. Govor o Uzvisenom Allahu, Njegovim imenima i svojstvima,
npr. reel: Uzviseni Allah Cuje glasove Svojih robova i vidi njihove
pokrete.

3. Spominjanje Allahovih zapovjedi i zabrana, kao kad npr.
kazes: Uzviseni Allah nareduje to i to, a zabranjuje to i to.

4. Spominjanje Allahovih blagodati i dobroCinstva.

Sjecanje na Allaha moze biti sreem, jezikom, ili i sreem i
jezikom zajedno. Najbolje sjecanje na Allaha je ono u kome ucestvuje

96

zajedno i srce i jezik. Sjecanje Allaha srcem, bolje je nego Njegovo
spominjanje samo jezikom.

Vrline udenja Km' ana i onih kojiga znaju napamet:

Najbolje sjecanje na Allaha je ucenje Kur'ana. Ovo zato sto je
Kur'an Allahov govor i sto kao takav u sebi sadrzava lijek za srce, kao
sto veli Uzviseni Allah: Mi objavljujemo u Kuranu ono Sto je lijek i milost
vjemicima. (El-Isra', 82.)- Uzviseni, takoder, veli: 0 ljudi, vec vam je
stigla poruka od Gospodara valeg i lijek za vala srca . (Junus, 57.).

Mnogobrojni su kur'anski ajeti i vjerodostojni hadisi u kojima
se jasno istice vrijednost ove vrste ibadeta i onih koji ga dine. U tome
smislu Uzviseni Allah veli: Oni koji Allahovu Knjigu titaju imolitvu
obavljaju i od onoga lime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno,
mogu se nadati nagradi koja nece nestati da ih On prema onome Sto su radili
nagradi i jol im iz obilja Svoga daJerOn mnogo pralta i blagodaranje.
(Fatir, 29.-30.)

Od Osmana b. 'Affana, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Medu vama je najbolji onaj ko uCi Kur'an i njemu
drugog podudava." 98 Od 'Aise, r.a., se prenosi da je rekla: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Onaj ko udi Kur'an - a za to je nadaren - u
drustvu je (meleka) pisara, Casnih, Cestitih, a onaj ko udi Kur'an - a u
ucenju zamuckuje - jer mu ga je tesko izgovarati, imace duplu
nagradu.'" 9

Od Omera b. el-Hattaba, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Allah 6c sa ovim govorom jedne ljude uzdidi, a druge
spustiti." 100

Od Ebu Umame el-Bahilija, r.a., se prenosi da je rekao: "fiuo
sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Udite Kur'an, jer ce on na
Sudnjem danu biti zagovornik onima koji su ga udili."" 01

Od Abdullaha b. Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Ko prouCi jedno slovo iz

.nun o tn> j|l ^tfjA v>> (t-tA \) u-i-jJi , i ji> jiUi ( ^iv mM) ^jbUi ,\ }J 98

tf.jl.jj1 j , ;X*)l(\tt\) jjb y \ j t jjyil—il (At/"l) pi— • ) t ^— ill (H\/A) tfjUJI .Ijj 99

.OT^ill JlUi(T<\/u )

.£ ••• av* J 3 } m »Afl joW <Jj» : ) jts^ O •/"») ^ 101

97

Allahove Knjige bide mu upisano dobro djelo, s tim sto se dobro djelo
desetorostruko nagraduje. Ne kazem da je ELIF - LAM - MIM slovo,
vec da je ELIF slovo, LAM slovo i MIM slovo." 102 Od Abdullaha b.
'Amra, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Onome ko
je udio Kur'an bide redeno: Udi i penji se kao sto si ga udio i na
dunjaluku! Tvoje je mjesto kod zadnjeg ajeta na kome se budes
zaustavio." 103

Tradicija:

- Habab, r.a., je rekao: "Priblizavaj se Allahu dime hodes i
koliko god nodes, ali Mu se nidim blize nedes modi pribliziti, kao sa
Njegovim govorom!"

- Osman b. 'Affan, r.a., je rekao: "Da su vam srca dista, ne bi se
mogli zasititi govorom svoga Gospodara."

- Ibn Mes'ud, r.a., je rekao: "Ko hode da sazna da li voli
Allaha, neka se provjeri sa Kur'anom, pa ako se ispostavi da voli
Kur'an, neka zna da voli i Allaha, jer je Kur'an Allahov govor."

t JU:Ju j jT,ili JJUi ( rt/\ \ ) tjJu^Ji .ijj Wi
► li* :ju j.jl^Ji j;ui(rn/\T)rfx.jJi.ijj 103

TRAZENJE OPROSTA (ISTIGFAR)

Istigfar znadi trazenje oprosta za udinjene grijehe. Oprost znadi
zastita od zla podinjenih grijeha i njihovo pokrivanje. Uzviseni Allah
Svome robu koji Ga zamoli za oprost grijeha, pokriva grijehe i ne
razotkriva njegovu sramotu na ovome svijetu. On de mu ih pokriti i na
bududem svijetu i ne samo da ga nede osramotiti na Sudnjem danu
nego ce mu iz Svoje milosti, izbrisati i kaznu za podinjene grijehe.

Trazenje oprosta za udinjene grijehe u Kur'anu se spominje na
mnogo mjesta. Trazenje oprosta se das nareduje, kao sto je slucaj sa
rijedima Uzvisenog: / molite Allaha da vam oprosti, jer Allah pralta i
milostiv je. (El-Muzzemmil, 20.), das hvali i preporuduje, kao sto je
slucaj u rijedima Uzvisenog: ... ikojisebudu u posljednjim Zasovima noci za
oprost molili. (Ali 'Imran, 17.), a das daje do znanja da ce Allah onima koji
Ga zamole za oprost, oprostiti, kao sto je sludaj u rijedima Uzvisenog:
Onaj ko kakvo zlo ulini Hi se prema sebi ogrijelipa poslije zamoli Allaha da
mu oprosti - naci ce da Allah opralta i da je milostiv. (En-Nisa', 110.)

Trazenje oprosta za udinjene grijehe, desto se zajedno
spominje sa pokajanjem, pa u torn sludaju istigfar znadi trazenje
oprosta jezikom, a pokajanje dvrstu odluku srca i namjeru organa
tijela da de se prekinuti sa dinjenjem dotadasnjih grijeha. Pravila koja
se odnose na dovu, vaze i za trazenje oprosta, tj. Allah de se ako bude
htio odazvati i oprostiti onome koji moli za oprost, narodito onome ko
Ga za oprost zamoli skrusena srca i ko Mu se obrati u pravom dasu,
kao sto je vrijeme pred zoru, ili poslije obavljenog namaza, kada On
narodito prima pokajanje i oprasta udinjene grijehe. Najbolje trazenje
oprosta je ono koje se zapodne zahvalom svome Gospodaru, zatim
priznanjem grijeha i na kraju sa upudenom molbom Gospodaru za
oprost, kao sto se navodi u hadisu koji pripovijeda Seddad b. Evs u
kome stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:

"Najbolja molba za oprost je da rob izgovori: - Boze, Ti si moj
Gospodar. Nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob.
Drzim se Tebi date obaveze i obedanja, koliko mogu. Utjedem Ti se
od zla koje sam podinio. Priznajem blagodat Tvoju prema sebi i
priznajem grijeh svoj, pa mi oprosti, jer samo Ti oprastas grijehe!" IM

99

U hadisu koga pripovijeda Abdullah b. Omer stoji da je Ebu
Bekr rekao: "Allahov PoslaniCe, poduCi me dovi koju cu uCiti u
namazu!" - pa mu je rekao: "Izgovaraj rijeCi: 'Boze, ja sam sebi sam
mnogo nepravde uCinio. Jedino Ti oprastas grijehe, pa mi od Sebe
oprost podari i smiluj mi se, jer Ti si Onaj koji oprasta i koji je
milostiv!'" 06 U najbolji naCin trazenja oprosta spada i to da rob izgovori:
"Molim Uzvisenog Allaha, koji je - nema boga osim Njega - Zivi i
VjeCni, da mi oprosti grijehe i primi pokajanje!" Od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., se, takoder, pripovijeda da je za onoga ko navedeno izgovori
rekao: "Oprostice mu, cak i da je pobjegao sa bojnog polja." 107

Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: "Mogli smo nabrojati
da je Poslanik, s.a.v.s., na jednom mjestu znao izgovoriti po stotinu
puta: 'Gospodaru, oprosti mi i primi moje pokajanje! Ti si, doista, Onaj
koji prima pokajanje i koji mnogo prasta." 108 Ebu Hurejre, r.a., prenosi
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Tako mi Allaha, ja Allaha molim za
oprost i kajem Mu se, preko sedamdeset puta na dan." 109

Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., se, takoder, prenosi da je rekao: "I
mene zaborav obuzima, pa po stotinu puta na dan molim Allaha da mi
oprosti."" 0

U hadisu koji pripovijeda Enes navode se najvazniji razlozi
zbog kojih Allah, dz.s., oprasta grijehe. U njemu stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Uzviseni Allah kaze: 'O cbvjece, sve sto Me zamolis i
zatrazis da ti oprostim, Ja cu ti oprostiti! O covjece, kada bi tvoji
grijesi do neba doprli, pa Me zamolio da ti oprostim, Ja bih ti oprostio!
O cbvjece, kada bi Mi dosao sa grijesima kolika je Zemlja, a onda Me
sreo ne pripisujudi Mi nikakva sudruga, Ja bih ti kolika je ona oprosta
dao." m U ovome hadisu navedena su tri glavna preduvjeta za oprost
grijeha. To su:

( or/> r> ^XyJi j ( /oil (TAcrv/N V) pi— ,\ }J 106
J j J-** oU-i :v-*jJi J tSjJLll Jii } , ftUJi (\ o .r) jjIj y \ s > «Uo)i (r»VT) tfi*jdi >\ S) 107

.^-Ul tfiljj j »UjJl pfLU .tjj .aaLS. *J j ^1 VI *i> ,1 y. J*< .i-

.'V UU f ^Jl J «J vjl' Jli" -liiif ( T 1 / \ V) (J — • j i oIjPJJI (\ • \/\ \) Jjl^Jl ,\ }J 109
■_*-Jl V Jlj^cs' :" 0U,'"«Jy j . J">Ull(\o. \) jjlj j ( ^-JJl ( Tr/\ V) pJ— .ijj 110

jl(\oi/o)ji^l j .ot^mjl.^ V «i> V w-<> ^ :Ju j»»*aJi(i. io*/\r)i*JUjJi 111

.\TVpij i^wJl

100

1. Dova sa nadom da ce joj biti udovoljeno, a ona je kao takva
naredena uz obecanje da ce joj biti udovoljeno, kao sto veli Uzviseni:
Gospodar vas je rekao: - Pozovite me i zamolite, J a iu vam se odazvati!
(Gafir, 60.). Prema tome, dova je potrebni preduvjet da bi se Allah
odazvao i udovoljio ono sto se od Njega trazi. Svakako, pod tim se
podrazumijeva da dova ispunjava svc uvjete i da nema zapreka za
njeno uslisanje, jer uslisanje dove moze izostati, ukoliko nedostaju
neki preduvjeti ili ukoliko postoje kakve smetnje. U najvaznije
preduvjete valjanosti dove spadaju prisutnost srca i nada da 6c se
Uzviseni Allah odazvati i u dovi trazeno ispuniti. Najvazniji preduvjet
za oprost je da Covjek - kada pogrijesi - ne ocekuje oprost ni od koga
drugoga mimo svoga Gospodara i da zna da niko mimo Njega ne
moze oprostiti grijehe. Njegove rijeCi u gore citiranom kudsi-hadisu:
"O covjece, sve sto Me zamolis i zatrazis da ti oprostim, Ja cu ti
oprostiti" znace: - Ma koliko veliki i brojni bili tvoji grijesi i prestupi,
za Mene nije mnogo ni tesko da ti ih sve oprostim. U drugom
vjerodostojnom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: "Kada neko od vas
od Allaha nesto trazi, neka zatrazi ono sto je veliko, jer Allahu nije
nista tesko!"" 2 Ovo zato sto su, ma koliko bili veliki grijesi robova,
Allahov oprost i milost od njih vecl U tome smislu je Imam Safija na
svojoj samrti i rekao:

QZada sam upUk> da mi je srce strove
i rnezheh lyafii poslcdi,
Q&w sam srvju naJu u T^poj oprost pobita
Ottgi 0ai sit vdih, ali kada sam ill uporedto
OSr r Utv/im oproslom, <^)ospodaw mo/,
QPidio sain daje Tjsvj oprost optl red.

2. Trazenjc oprosta za uCinjene grijehe, makar oni bili veliki i
mnogobrojni toliko da do neba, tj. do oblaka, dodiruju, a po drugoj
verziji: - makar se ne mogli okom pregledati. Uzviseni Gospodar 6c
Svome robu, Cak i takve grijehe - ako Ga on zamoli da mu ih oprosti -
oprostiti.

Od Lukmana Mudrog se pripovijeda da je svome sinu, kada ga
je savjetovao, rekao: "O sinko moj, navikni jezik svoj da cesto
izgovara: Alla/tummagfir It! I Boze, oprosti mi!, jer (kod Allaha) postoje
momenti kada nikoga - koGa zamoli - ne odbija!"

101

El-Hasan je rekao: "Sto vise molite Allaha da vam oprosti dok
ste: u svojim kudama, za sinijom, na putu, na pijaci, na okupu i gdje
god da ste, jer ne znate tacno kada se Allahov oprost spusta!"

3. Iskrena predanost vjerovanju u samo jednog Allaha
(tevhid), jer je to najvazniji preduvjet za oprost grijeha. Onome
kome taj preduvjet nedostaje nede biti oprosteno i obrnuto, onaj ko
taj preduvjet ispuni, ispunio je najvazniji preduvjet za oprost. U
tome smislu Uzviseni Allah veli: Allah sigurno nece oprostiti da Njemu
druge smatraju ravnim, a oprostice kome hoce ono itoje manje od toga.
(En-Nisa', 116.) Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, u vezi s
rijedima Uzvisenog, u ranije citiranom kudsi - hadisu: "O covjece,
kada bi Mi dosao sa grijesima kolika je Zemlja, a onda Me sreo, ne
pripisujudi Mi nikakva sudruga, Ja bih ti, kolika je ona, oprosta
dao." kaze: "Onima koji istinski vjeruju u samo jednog i Jedinog
Allaha i ni u demu Mu nikoga i nista ravnim ne smatraju, oprasta se i
ono sto se drugima koji nisu takvi ne oprasta. Kada bi dovjek koji
iskreno vjeruje u Allaha i koji Mu nikada nikoga i nista nije ravnim
smatrao, svome Gospodaru dosao sa grijesima kolika je Zemlja, On
bi mu isto toliko oprosta dao. Ovo ne vazi za one dije je vjerovanje u
jednog Allaha krnjavo, jer distom vjerovanju u jednodu Allaha nije
svojstvena bilo kakva vrsta pripisivanja druga i jer uz takvo
vjerovanje ne moze ostati nikakav grijeh, bududi da ono u sebi
podrazumijeva takvu ljubav prema Allahu, Njegovo uzdizanje i
velidanje, strahopostovanje i nadu u oprost, koji bi grijehe - kada bi
ih i bilo kolika je Zemlja - oprali. Izraz v',— »" / "kolika je
Zemlja" znadi: kao da je Zemlja puna ili gotovo puna grijeha.
Medutim, to je, opet, prepusteno Allahovoj, dz.s., volji koji de, ako
htjedne, Svojom miloscu i dobrotom, oprostiti, a ako htjedne,
Svojom pravednoscu i mudrosdu, kazniti. U svakom sludaju, Njemu
pripada duzna zahvalnost."

Neko je drugi rekao: "Onaj ko vjeruje u Jednog i Jedinog
Allaha nikada nece biti baden u Vatru kao sto se bacaju nevjernici,
niti de u njoj ostati, kao sto de ostati nevjernici. Ako je dovjekovo
vjerovanje u jednodu Allaha potpuno i iskreno, ako je srcem, jezikom
i ostalim organima ispunio sve preduvjete za njega, ili bar srcem i
jezikom na svojoj samrti, zasluzio je da mu svi raniji grijesi budu
oprosteni i da u potpunosti bude posteden dzehennemske vatre. Cije
se srce, na rijedima vjerovanja u jednodu Allaha, dokaze, iz njega sve
mimo Allaha izade i samo za Njega mjesta ostane. Ovo sve od silne
ljubavi prema Allahu, Njegova velidanja, uzdizanja, i strahopostovanja,

102

te nade i pouzdanja u Njegovu milost, a kada se to postigne,
cbvjekovi grijesi i prijestupi - makar ih bilo i koliko morske pjene -
sagore, a mozda se pretvore i u dobra djela. Ovakvo vjerovanje u
Allahovu jednocu najskupocjeniji je kamen mudrosti (eliksir), od dije
bi se i najsitnije praske - kada bi se stavila na brdo grijeha i prijestupa
- grijesi pretvorili u dobra djela."

Ibn 'Abbas, r.a., je rekao: "Kao sto Allah, dz.s., ni dobra djela
od onih koji Mu pripisuju druga nede primiti, nadamo se da 6e i
grijehe onih koji iskreno u Njegovu jednocu vjeruju, oprostiti!"

Izreke iz tradicije o vrlinama traienja oprosta:

'Aisa, r.a., je rekla: "Blago onome ko u svojoj knjizi djela nade
zapisano da je cesto molio za oprost grijeha."" 3

Alija, r.a., je rekao: "Allah Svoga roba ne bi nadahnjivao
trazenjem oprosta za udinjene grijehe, da ga je mislio kazniti."

Katade je, Allah mu se smilovao, rekao: "Ovaj Kur'andevas
uputiti i na vase bolesti i na vase lijekove. Vase bolesti su grijesi, a
vasi lijekovi trazenje oprosta."

Jednog beduina, uhvadenog za prekrivac" Ka'be, duli su kako
moli: "Boze, moje moljenje za oprost, uz moje izvodenje je sturost, a
moje nemoljenje za oprost, uz znanje koliko je velika Tvoja milost je
nemod, jer sa koliko me samo blagodati obasipas, iako si od mene
neovisan i sa koliko Ti neposlusnosti uzvracam, iako sam oTebi
ovisan. O Ti koji, kada obecas, obedanje ispunis, a kada zaprijetis,
oprostis" 4 uvedi moj veliki grijeh u Tvoj veliki oprost, o od milostivih
Najmilostiviji!"

DOVA'"

Uzviseni Allah veli: A kada te Moji robovi za Mene upitaju, Ja
sam, sigumo, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka
oni pozivu Monte udovolje! (El-Bekare, 186.)

1 l4 Njegove rijeffl "Li* a* } \ lii _," / "a kada zaprijetiJ. oprostij" nisu u skladu sa vjerovanjem iasnih
predaka. r.a.. jer su i Allahovo obeianje i prijetnja istina, kao Sto stoji u rijeiima Uzvisenog: Ntoja
ri)e£seneiri]en]a(Kai. 29.).

103

Uzviseni, takoder, kaze: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru
svome, nevoli On one koji se previse glasno mole. (El-A'raf, 55.)

Uzviseni, takoder, veli: Gospodar vas je rekao: "Pozovite Me i
zamolite, J a cu vam se odazvati! Oni koji iz oholosti nece da Me mole - uci
ce, sigumo, u Dzehennem ponizeni. " (Gafir, 60.)

Hvaljen neka je Allah, Uzviseni, Plemeniti, Dobrostivi i
Darezljivi, koji je trazenje potreba Svoga roba i njihovo obavljanje,
uCinio ibadetom i nc samo da mu je naredio da ih trazi, nego ga u
slucaju da ih nece da trazi, najstrozije ukorio, to nazvao oholoscu
prema Gospodaru i zaprijetio mu najstrozijom kaznom: ...Oni koji iz
oholosti nece da Me mole - uci ce, sigumo, u Dzehennem ponizeni. (Gafir,
60.) Od Nu'mana b. Besira se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Dova je ibadet", a zatim citirao rijedi Uzvisenog:
Gospodar vas je rekao: "Pozovite Mei zamolite, J a cu vam se odazvati!
Oni koji iz oholosti nece da Me mole - uci ce, sigurno, u Dzehennem
ponizeni. "" 6

Ibadet je pokazivanje poniznosti i pokornosti roba prema
svome Gospodaru. Dova je pokazivanje nemodi, potrebe i poniznosti
od strane siromasnog roba koji sam sebi ne mozc pomodi i njegovo
obradanje za pomod Uzvisenom i Svemogudem Allahu, koji mu jc
kadar dati sve sto valja, a od njega odgnati sve sto mu steti i kod koga
- iako je davao i ranijim i kasnijim generacijama, i ljudima i dzinnima,
sve sto su trazili i sve sto im je bilo potrebno - nista ne fali i ne
manjka, kao sto se veli u rijedima Uzvisenog: Ono sto je u vas -
prolazno je, a ono sto je u Allaha - vjeino je. (En-Nahl, 96.) U tome je
smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allahova je ruka (uvijek)
puna. Njeno bogatstvo ne smanjuje ni neprekidno, obilno i
danonocno dijeljenje. Sta mislite koliko je samo On podijelio, otkako
je nebesa i Zemlju stvorio, a da se od onoga sto jc u desnici Njegovoj,
nista nije smanjilo?"" 7

Uzviseni Allah voli da Svoje robove obasipa blagodatima, ali
voli i to da Njcgovi robovi priznaju da su o Njemu ovisni, da su pred
Njim ponizni, da su u svojim potrebama na Njega upuceni i da bez

(TATA) j,\ j i J-»:JU J x — iJ' (T1v/\ Y) i*X.>)l j (\ til) » } \» y\ .Ijj " 6

j,\ j ijs-idi (^vr l ^vT/^^) t ^a*>)l } tiir^lt .a./v)^ } . (t -r/\r> A }i 1,7

104

Njega ne mogu. U tome smislu Uzviseni veli: A poslanike smo i
narodima prije tebe slali i nemaltinom i bo/elcu ih kaznjavali ne bi li
posluSni postali. (El-En'am, 42.) Dakle, Uzviseni Allah ljude stavlja na
iskusenja, kako bi im pokazao da su o Njemu ovisni. Zato Uzviseni
Allah i voli kada mu se neko obrati sa dovom.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: "Allah se na onoga ko od Njega (nista) ne trazi, ljuti."" 8

PriCa se da je jedan uCenjak, nekom Covjeku koga je vidio da
obilazi vrata nekog od vladara, rekao: "Hej ti, koji odlazis kod onoga
ko pred tobom zatvara vrata, pokazuje ti siromastvo i od tebe sakriva
svoje bogatstvo, a zaboravljas na Onoga ko pred tobom otvara vrata,
pokazuje ti Svoje bogatstvo i govori: Pozovite Met zamolite,Ja cuvam
se odazvati!

U tome smislu je i pjesnik rekao:

Qfiinko. ne IraSi svoju potrebu od pudt,
&Cecfc> od <2)no<ja fyase Praia ne zatvara/u.
A.llah se puli, ako od cHfya ne Ira&i,
A J/udi se J/ uie, ah od njih ha zatraSS.

Uzviseni, takoder, veli: Onaj koji se nevo/jniku, kada mu se obrati,
odaziva i koji zlo otklanja... (En-Neml, 62.) Ispunjenje svih potrebnih
uvjeta za dovu i uklanjanje zapreka, preduvjet je za njenu valjanost i
ispunjenje onoga sto se njome trazi. Dokazi za to su ranije navedeni
kur'anski ajeti kao i brojni Poslanikovi, s.a.v.s., hadisi. Tako se u
hadisu koji prenosi Selman el - Farisi kaze da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Allah je stidljiv i darezljiv. Stid Ga je - kada Covjek
digne ruke ( i zamoli Ga) - vratiti ih prazne i ocajne."" 9

Od Enesa b. Malika, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., takoder, rekao: "Nemojte posustati u upudivanju dove, jer
niko uz dovu nece nastradati!" 120

Ul, j,l j • j>-k3 (MA iUV/\ T) j (loA) "j>1I J iSj^ J (t ir/Y) X»4 .Ijj "*

.jJi\*~*^> j^W^^U-l ji*UoJl (TAT V)

« ( >Jyyri* ) ^ j,\ tvt)> } \> f \ j^ji.^ :Jii j . pA/\r) cs-i*>li "'

.^jjl j o«w> j ( I <\V/\ ) ^U-l j
: ^0)1 Jli j .Wjt-. <1 , jL-MI jv^. :Jli , (Ht/>) ^ , ^Sll {>Jy YriA) ^1 .1^ 120

105

Od Ebu Se'ida el-Hudrija se prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Nema toga muslimana koji ce Allahu uputiti dovu - s
tim da u njoj nema kakva grijeha ili kidanja rodbinske veze -, a da mu
Allah, zahvaljujudi njoj, nece dati jedno od troje: ubrzati ono sto je
zamolio, pohraniti mu to za onaj svijet, ili postedjeti ga slicnog zla." 121

Dova je jedan od najvaznijih preduvjeta za otklanjanje
nezeljenog i postizanje zeljenog cilja. Medutim, zeljeni rezultat dove
moze izostati iz vise razloga:

- zbog neispravnosti same dove, koju kao takvu iz nekog
razloga - sadrzaja nasilja i si. - ne voli Allah,

- zbog nehaja u srcu, nepredanosti Allahu i neusredsredenosti
na ono sto se moli, za vrijeme upudivanja dove, tako da ona podsjeca
na luk sa potpuno opustenom tetivom koji ili uopce ne moze izbaciti
strijelu, ili je ne moze dovoljno jako izbaciti pa da pogodi cilj, ili pak,

- zato sto postoji neka druga zapreka za ispunjenje onoga sto se
u dovi moli, kao sto su: haram lokma, zacahurenost srca u grijesima i
njegova obuzetost nemarom, strastima, zabavom i provodenjem.

Dova je jedan od najdjelotvornijih lijekova protiv nesrece. Ona
nesrecu odbija, od nje Cuva, ne da joj da se spusti, a ako se spusti,
onda je izgoni i njene udarce sprjecava i ublazava. Dova naspram
nesrece, u pogledu jaCine, moze imati tri stepena:

- da je jaca od nesrece, pa da je potpuno sprijeci i odgna,

- da je slabija od nesrece, pa da nesreca i pored nje pogodi
Covjeka, s tim sto je dova otupljuje i njene udarce olaksava i

- da su podjednako snazne pa da jedna drugu, sama, nije u
stanju savladati.

PRAVILA UJEPOG PONA$ANJA PRIUKOM
UPUdlVANJA DOVE

Da bi dova bila valjana, onaj ko je upucuje treba se drzati
sljede&h pravila lijepog ponasanja:

1. Da je ustrajan u dovi, potpuno siguran u njeno ispunjenje i
da je iskren u onome sto moli. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

106

"Kada moli, neka niko od vas u dovi ne govori: 'Boze, oprosti mi, ako
hodes, ili Boze, smiluj mi se, ako hodes, nego da odludno dovu dini,
jer Allah se ne moze prisiliti." 122

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, takoder, rekao: "Kada Allaha molite,
budite sigurni da 6c vam se odazvati i znajte da Allah ne prima dovu
iz nemarna i bezbrizna srca!" 123

Sufjan b. Ujejne je rekao: "Neka nikoga od vas od dove ne
odvrada to sto o sebi zna, jer se Uzviseni Allah odazvao i udovoljio
molbi najgorem stvorenju, Iblisu, neka je na njega Allahovo
prokletstvo, kada Ga je zamolio: Gospodaru moj, daj mi vremena do dana
kada ce oni biti ozivljeni! (El-Hidzr, 36.)

2. Da uporno moli i dovu ponavlja tri puta, jer se od Ibn
Mes'uda, r.a., prenosi da je rekao: "Kada je molio, Allahov Poslanik je
molio tri puta i kada je iskao, iskao je tri puta." 124

3. Da ne pozuruje i ne govori: "Ved sam molio, pa mi molba
nije uslisana" jer u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nekome od vas dova de biti
uslisana, ukoliko ne pozuri i ne kaze: 'Ved sam molio, pa mi dova nije
bila uslisana." 125

Ibn Bettal kaze: "Tj. da mu ne dosadi pa da - istidudi da je ved
molio - ne prestane moliti, ili da pomisli da je dovoljno molio i
zasluzio da mu se udovolji, pa tako postane skrt prema svome
Plemenitom Gospodaru kome se nije tesko odazvati i kod koga nista
ne nedostaje. U hadisu je navedeno jedno od pravila lijepog
ponasanja onoga ko upuduje dovu, a to je da u trazenju bude ustrajan
i da ne odajava da 6c mu biti udovoljeno. Ovo zato, sto se i na taj
nadin dokazuje predanost Gospodaru, poslusnost prema Njemu i
istide ovisnost o Njemu."

4. Da za svoju dovu bira odabrano vrijeme, kao sto su: Dan
Arefata u godini, mjesec ramazan od mjeseci, petak u sedmici i

.(Wv/Y) Xf\ .LP jlUSlI*^- ) iL-i'l/' f^—i :Ju j(H*7\)

(■\r/t) Jj-»S?i ^ii. j j " C>C y-jj ji jU." JiiL j^Ji s\ .) 3} \» y\ .ijj 124

^_ : Jli } ,U all ( Y V 1/ \ Y ) J o-jJl .1 }J /ill ( o \ / \ V) fX-* j , oly^-Jl (\ t • / \ \ ) J jbUl .1 } } 1 25

107

vrijeme pred zoru (sehur) u nodi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
"Allah svake nodi, u njenoj zadnjoj tredini, silazi na nama najblize
nebo i pita: 'Ima li koga da Me zove, pa da mu se odazovem? Ima li
koga da od Mene sta isde, pa da mu dam? Ima li koga da Me za oprost
moli, pa da mu oprostim?" 12 *

Kaze se da je Ja'kub, a.s., kada je rekao: Zamolicu Gospodara
svogada vam oprosti. (Jusuf, 98.) mislio na vrijeme pred zoru.

5. Da za svoju dovu iskoristi odabrane trenutke, kao sto su
vrijeme kada muslimanski borci, u borbi na Allahovom putu,
napadaju neprijatelja, ili kada pada kisa, koja je imenovana milosdu u
rijedima Uzvisenog: On la/je kisu kada oni izgube svaku nadu i rasprostire
milost Svoju. (Es-Sura, 28.) To isto vrijedi i kada je dovjek na sedzdi,
sto potvrduje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kome stoji da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Najblize sto rob svome Gospodaru
moze biti je kada je na sedzdi. Zato na njoj sto vise upudujte
dovu!"' 27

Odabranost vremena za dovu proizilazi iz odabranosti stanja.
Tako je vrijeme pred zoru (sehur) vrijeme kada je srce najdisde,
najiskrenije i najrasteredenije od smetnji, a petak i Dan Arefata su
dani okupljanja vjernika, sloge, potpomaganja i usresredenosti
njihovih srca prema istom cilju - trazenju Allahove, dz.s., milosti.

6. Da se spusti glas, tako da ne bude ni suvise tih ni glasan, da
se bude skruseno, ponizno, te da se pokaze siromastvo i ovisnost o
Uzvisenom Allahu. U torn smislu, od Aise se prenosi da je u vezi
rijedi Uzvisenog: Ne izgovaraj na sav glas kadmolitvu obavljal, at ne
priguhtjga! rekla da se pod time misli na dovu.

Ebu Musa el-Es'ari, r.a., pripovijeda: "Isli smo sa Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s., i kada smo se priblizili Medini, izgovorio je
tekbir, pa su i ostali ljudi dizudi glas podeli izgovarati tekbire, na sto
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "O ljudi, obuzdajte se - tj. budite
pazljivi i spustite svoje glasove -, jer Onaj koga dozivate nije ni gluh,
niti 128 odsutan, ved dozivate Onoga koji sve duje i sve vidi!"

.it)LJi(TT-i h)j\-J\ , . ;!>uJi(>TA/r) ojb f \ s i (t . ./t)|0— >\ }J 127

./jS\ (T1 . To/\V) ( J— j . olj*Jlt(\AV/U)tfjU^tljj l2S

108

Uzviseni Allah hvaledi Svoga Vjerovjesnika Zekerijjaa, a.s., je rekao:
Kad je on Gospodara svoga liAo zovnuo. (Merjem, 3.) Na drugom mjestu
Uzviseni veli: Molite se ponizno i usebi Gospodaru svome! (El-A'raf, 55.)

7. Da se dova zapocne sa zahvalom Uzvisenom Allahu, zatim
pohvalom Njegovim imenima i svojstvima, te trazenjem blagoslova
za Njegova Vjerovjesnika, s.a.v.s., a da se zavrsi, takoder, trazenjem
blagoslova za Njegova Vjerovjesnika, s.a.v.s., i zahvalom Allahu. Ovo
sve kao sto stoji u hadisu: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Cuo kako
jedan Covjek moli u namazu, a da prethodno nije pohvalio Allaha niti
zamolio blagoslov za Vjerovjesnika, s.a.v.s., na sto je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: 'Ovaj je pozurio.' Potom je ovoga pozvao, pa je -
obracajudi se i njemu i okupljenima - rekao: "Kada neko od vas
klanja, neka prvo zahvali svome Uzvisenom Gospodaru, zatim neka
zamoli blagoslov za Vjerovjesnika, s.a.v.s., a neka onda moli sta
hoce!" 129

8. Da vodi racuna da sve sto jede i pije bude lijepo, Cisto i
halal, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Uzviseni Allah je lijep i
prima samo ono sto je lijepo. Uzviseni Allah je vjernicima naredio ono
sto je naredio i poslanicima, pa je rekao: 0 poslanici, dozvoljenim i
lijepim jelima se hranite i dobra djela finite! (El-Mu'minun, 51.), a na
drugom mjestu: 0 vjemici, dozvoljenim i lijepim jelima kojasmovam
podarili se hranite i budite Allahu zahvalni, tavi se samo Njemu klanjate!
(El-Bekare, 172.) Zatim je spomenuo Covjeka koji dugo ostaje na
putovanju, Cupave kose i prasnjava, koji svoje ruke dize prema nebu i
moli: 'Boze, Boze!', a hrani se haram hranom, pije haram pice, oblaCi
haram odjecu i izdrzava se haram opskrbom. Pa kako ce takvom biti
uslisana dova?! 130

Iako su u navedenom slucaju ispunjena Cetiri uvjeta za
uslisanje dove, navedena u njegovim rijeCima:

a) "Koji dugo ostaje na putovanju", jer kada je Covjek dugo na
putu, mogucnost da mu dova bude uslisana je velika, bududi da je
skrhan tudinom i dugim odsustvom iz zavicaja, a iscrpljenost i
podnosenje teskoca na putu, spadaju u najvaznije preduvjete za
uslisanje dove.

liiJcjJl Jli j ^_JI (t t/r ) j!UJ\ j > WUJl ( U 1A) ) >p y\ } ».IpjJI(T>/\\ ) iii.jJl.ljj 129

109

b) "Cupave kose i prasnjava", jer su pocijepanost odjece,
zapustenost u izgledu, razbarusenost kose i prasnjavost dobra
pretpostavka za uslisanje dove.

c) "Koji svoje ruke dize prema nebu", jer je i u drugim
hadisima pohvaljeno dizanje ruku prema nebu za vrijeme upudivanja
dove, kao sto stoji i u ranije navedenom hadisu koji prenosi Selman
el-Farisi, a u kome se kaze: "Allah je stidljiv i darezljiv. Stid Ga je -
kada Covjek digne ruke (i zamoli Ga) - vratiti ih prazne i ocajne." 111

d) "Izgovarajudi: 'Boze, Boze!", jer je upornost u dovi i
ponavljanje Gospodareva imena jedna od najznacajnijih pretpostavki
da 6c se Gospodar odazvati i onome sto se moli, udovoljiti.

Medutim, i pored ispunjenja svih ovih preduvjeta za ispunjenje
dove, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaze: "Pa kako ce takvom biti
uslisana dova" tj. kako ce biti uslisana dova onome ko se hrani haram
hranom, ko pije haram pice, ko nosi haram odjecu i ko se izdrzava
haram opskrbom?

9) Da se prilikom upudivanja dignutih ruku okrene prema
Kibli i da u dovi ne nabraja (tj. da rijeCi dove ne nabraja i ne izgovara
u rimovnoj prozi "sedz'u"). Najbolje je moliti kur'anskim dovama i
dovama naslijedenim od Poslanika, s.a.v.s. U dovi se ne smije moliti
ono sto je grijeh niti prekidanje rodbinske veze, kako je ve6 receno u
hadisu koji pripovijeda Ebu Se'id.

10. Da se prilikom upudivanja dove od Uzvisenog Gospodara
moli nesto sto je obilno i veliko, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Kada neko od vas nesto od Allaha moli, neka moli ono sto je obilno i
veliko, jer Njemu nije nista tesko." 132

11. Da se ispuni osnovni preduvjet za uslisanje dove, a to je da
se Onaj koji ju upucuje iskreno pokaje, da izgladi sporove sa drugim
ljudima, da se posveti Uzvisenom Allahu i da bude ubijeden da ce mu
se On na dovu odazvati, jer Uzviseni veli:

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu:
odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome
udovolje! (El-Bekare, 186.).

110

Prema tome, robovo odazivanje na poziv Uzvisenog Allaha je
preduvjet da bi se Allah odazvao na njegovu dovu i udovoljio njegovu
moljenju, kao sto Vjerovjesnik, s.a.v.s., u kudsi-hadisu prenosi od svoga
Uzvisenog Gospodara primjer o Allahovom sticcniku, koji se
Uzvisenom Allahu priblizava sve dok ga ne zavoli, a za onoga koga
zavoli On veli: "... a ako od Mene sta zatrazi, Ja cu mu dati." 133

BLAGOSIUANJE VJEROVJESNIKA, SA.V.S. 134

Uzviseni Allah veli: Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika.
0 vjernici, blagosiljajte ga i vi i Saljite mu pozdravl (El-Ahzab, 56.) Ibn
Kesir, Allah mu se smilovao, u vezi s ovim ajetom kaze: "U ovom ajetu
Uzviseni Allah Svoje robove upoznaje sa visokim polozajem - kod
Njega - u visem svijetu - Njegova roba i vjerovjesnika (Muhammeda),
gdje ga On, prcd odabranim i Njemu bliskim melekima hvali i
blagosilja, tc da ga i meleki blagosiljaju. Uzviseni, zatim, nareduje i
nizem svijetu da ga i on blagosilja i pozdrave mu salje, kako bi u
njegovom hvaljenju zajedno udestvovala oba svijeta; i visi i nizi."

Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, u svome djelu "fi^Sn
kaze: "To znadi: Ako Allah i Njegovi meleki njega blagosiljaju,
blagosiljajte ga i vi, jer nikome nije preCe da ga blagosilja i pozdrave mu
vise salje, nego vama, zato sto vam je on, zahvaljujud blagodarnosti svoga
poslanstva i svoje misije, pruzio Cast i dobrobit i ovoga i onoga svijeta."

§ta znaii blagosiljanje Vjerovjesnika, s.a.v.s. ?

Ebu el-'Alije kaze: "Allahovo blagosiljanje Vjerovjesnika,
s.a.v.s., znadi njegovo hvaljenje u drustvu meleka, a njegovo
blagosiljanje od strane meleka znaCi njihovo moljenje za njega." 135

Ibn Abbas, r.a., je rekao da rijed "blagosilju" znadi "za njega
mole srecu / bericet." 136

Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaze: "Naredeno
blagosiljanje u ovome ajetu je moljenje Allaha i Njegovih meleka da
ga blagoslove, tj. da ga pohvale, pokazu njegovu odabranost, poCaste i
uCine sebi bliskim."

. jiUSi r-i- jrli > null jui - pili j?i ^ .*» j - jdsT j^j: >i 134

. f >i W~ tfJ taj ,/i 135

111

Pohvaljenost Vjerovjesnikova, s.a.v.s., blagosiljanja:

Od Abdurrahmana b. Avfa, r.a., se pripovijeda da je rekao:
"Dosao sam kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i zatekao ga na sedzdi, pa (mi)
je nakon duge sedzde rekao: 'Dosao mi je Dzibril i rekao mi: - Ko
tebe blagoslovi, ja cu njega blagosloviti, i ko tebi pozdrav posalje, ja
cu njemu pozdrav poslati - pa sam iz zahvalnosti prema Allahu na
sedzdu pao." 137

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: "Ko mene blagoslovi jednom, Allah ce njega blagosloviti deset
puta.'" 38

Od Ja'kuba b. Zejda b. Talhe et-Tejmijje se prenosi da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Dosao mi je glasnik od moga Gospodara i
saopclo mi:' Nema roba koji cb tebe blagosloviti jednom, a da njega
Allah necb blagosloviti deset puta. 'Na to je ustao jedan cbvjek i rekao:
'Allahov Poslanice, pola svoje dove posveticu tebi' - na sto mujeon
odgovorio: 'Kako hoces.' Na to je ovaj upitao: 'Kako bi bilo da ti posvetim
dvije trecme svoje dove?' - pa mu je rekao: 'Kako hoces.' Zatim je ovaj
rekao: 'Posveticu ti svu svoju dovu' - na sto mu je on rekao: 'Onda 6c te
Allah rasteretiti briga i na ovome i na buducem svijetu." 139

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ponizen je cbvjek u Cijem se prisustvu spomenem, pa me ne
blagoslovi. Ponizen je cbvjek koji doceka da kod njega ostare roditelji,
pa zahvaljujudi njima ne ude u Dzennet. Ponizen je cbvjek koji doceka
da ramazan dode i prode, pa mu u njemu ne bude oprosteno." 140

Od Alija b. el-Husejna se prenosi da je rekao: "Pricao mi je
moj otac, a njemu djed da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ne
pravite od moga kabura mjesto za svetkovanje, vc6 me blagosiljajte i
pozdrave mi saljite, jer cb mi vasi blagoslovi i pozdravi stidi, ma gdjc
vibili."' 4 '

:^uVi jti j ..uy4 ,1 j il-mi :r ru-i ju ^j^y } ^\ } (oo ./\) ^ai 137

( o./r )t /_Ji J «-)U)i(\o\n )Jj b y \ jci^uJicTv./Y)^^ Jl i-)U)i(\TA/t ) jO— .i jj 138
...u, L. <l j^A, j^Vlj^ J-^lJu» :^gS/i Jli j <T<\ .ijj 139

. cf ^\ ^gSi jii j jy* ;>i)i >

112

Od Abdullaha b. Mes'uda se prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Allah ima posebnu vrstu meleka koji putuju i koji mi
od mojih sljedbenika prenose pozdrave." 142

Od El-Hasana se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Dovoljan znak neclje skrtosti je da u njegovom prisustvu budem
spomenut, pa da na mene salavat ne donese." 143

Od Muhammeda b. Alija se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "U dijem prisustvu budem spomenut, pa salavat ne
donese na mene, skrenuo je sa puta za Dzennet." 144

Od Abdullaha b. Amra se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Ko mene blagoslovi ili za mene zamoli visok polozaj u
Dzennetu («l — zasluzlo je da se za njega zauzmem na Sudnjem
danu.'" 45

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Nijedna se grupa ljudi u drustvu nije sastala i posjedila, ne
spomenuvsi Allaha i ne blagoslovivsi svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., a da
zbog toga svoga sastanaka na Sudnjem danu nece zazaliti. Ako htjedne,
On (Allah) ce im oprostiti, a ako htjedne, kaznice ih." l4ft

Kako se Vjerovjesnik, s.a.vs., blagosilja?

Od Ibn Mes'uda el-Ensarije se prenosi da je rekao: "Dok smo
sjedili u drustvu sa Sa'd b. Ubadom, prisao nam je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
pa mu je Bisr b. Sa'd rekao: 'Allah nam je, Allahov Poslanice, naredio
da te blagosiljamo, pa (nam reci) kako demo te blagosiljati! On (tj.
Mes'ud) kaze: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sutio, tako da smo pozeljeli
da ga ovaj nije ni upitao. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: -
Izgovarajte: 'Boze, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu,
kao sto si blagoslovio Ibrahima i porodicu Ibrahimovu i podaj srecu

jv^, .iL-i ^USli ju } ^ili } o^. j ( t t > /y) ^U-i } < (t r/r ) .ijj 142

JU j «JU j

J- i^lUVl JU j .1*0)1 (on/^LLl j j^^ijli j^olj*jll(ri\ 1) tfJUjJLIjj 143

.«Li U ti J+^t

.iL-i ju j( to) j» ... ^ji jki^uii j^u ^ Lr ^i r \ .ijj 144

113

Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao sto si dao srecu
Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj medu svjetovima. Ti si hvaljen i
slavljen! A vec" znate kako se pozdrav upucuje." 147

Koristi i plodovi od blagosiljanja Poslanika, s.a.v.s., su:

1. Pokoravanje zapovijedi Uzvisenog Allaha i pristajanje uz
Njega i Njegove meleke u njihovom blagosiljanju Vjerovjesnika,
s.a.v.s.

2. Zasluzivanje za svaki blagoslov donesen na Vjerovjesnika,
s.a.v.s., deset blagoslova od Uzvisenog Allaha.

3. Zasluzivanje Vjerovjesnikova, s.a.v.s., zauzimanja na
Sudnjem danu (sefa'ata), pogotovu ako se jos uz blagoslov za njega
zamoli visoki polozaj u Dzennetu (iL-VO-

4. Zasluzivanje rasterecenja od briga, kako je ranije navedeno
u hadisu koji pripovijeda Zejd b. Talha.

5. Onome ko blagosilja Vjerovjesnika, s.a.v.s., blagosiljanje
pomaze da ide putem za Dzennet, a onoga ko ga ne blagosilja,
neblagosiljanje odvodi sa puta za Dzennet.

6. Onaj ko blagosilja Vjerovjesnika, s.a.v.s., zasluzuje lijep
spomen i blagoslov od Uzvisenog Allaha. Ovo zato sto onaj ko
blagosilja Vjerovjesnika, s.a.v.s., Allaha moli da Svoga Poslanika i
njegovu porodicu pohvali, pocasti i blagoslovi, a takva dova je, bez
ikakve sumnje, uslisana, pa na taj naCin i onaj ko blagosilja za svoje
dobro djelo dobija nagradu.

7. Blagosiljanje je preduvjet trajne ljubavi izmedu roba i
Allahova Poslanika, s.a.v.s. Sve sto se Poslanik, s.a.v.s., vise blagosilja,
ta veza ljubavi je sve jada. Toje jedna od karika u lancu vjerovanja
koja se ni na jedan drugi naCin ne moze postidi. Blagosiljanje je,
takoder, preduslov za sve vecu Poslanikovu ljubav prema svome
sljedbeniku - muslimanu i za Poslanikovo, s.a.v.s., upoznavanje sa
imenom onoga ko ga blagosilja. Zar covjek moze imati vecu Cast od
one koja mu se ukazuje prilikom pominjanja njegova imena pred
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.?

y \ j i ^ ( * o / \ r ) Jl-jJi j ( ni i » n • / » > y d*« j • nun ( » t • . ^ t t / 1 > pi— ' 47

.(11 , ta/r) JUA j^-Jl(^V)

114

Najodabranije prilike za blagosiljanje Poslanika, s.a.v.s., su:

1. Najvaznija i najdokazanija prilika za blagosiljanje
Vjerovjesnika, s.a.v.s., je na zadnjem sjedenju (tesehhudu) u namazu.
Svi su muslimani jednoglasnog misljenja da je njegovo blagosiljanje u
namazu vjerozakonom propisano, s tim sto nisu suglasni o stepenu
obaveznosti.

2. Za vrijeme dzenaze-namaza poslije drugog tekbira. U torn
smislu od Ez - Zuhrija se prenosi da je rekao: "Cuo sam od Ebu
Umame b. Sehla b. Hunejfa kada je Se'idu b. el-Musejjibu rekao: 'U
dzcnazi-namazu sunnet je prouCiti Fatihu, blagosloviti Vjerovjesnika,
s.a.v.s., iskreno se zamoliti za umrlog, uCedi dovu samo jednom, a
zatim u sebi predati selam.'" 48

3. Kada se spomene Allahov Poslanik, s.a.v.s., s tim sto nema
jednoglasnog misljenja o stepenu obaveznosti, kada se svaki put
spomene ime Allahova Poslanika, s.a.v.s. Et-Tahavi i el-Halimi kazu:
"Svaki put kada se spomene Poslanikovo, s.a.v.s., ime, vadzib je
blagosloviti ga." Drugi, pak, kazu da je to mustehab, a ne obaveza iz
koje bi proizilazio grijeh onoga ko to propusti uCiniti.

4. Prilikom ulaska u dzamiju i izlaska iz dzamije. Od Fatime,
r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada ulazis u
dzamiju izgovori: 'U ime Allaha! Pozdrav Allahovu Poslaniku! Boze,
blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu, oprosti nam i
otvori vrata Tvoje milosti!', a kada zavrsis (tj. kada izlazis) ponovo to
izgovori, s tim sto ces sada redi:'... i otvori nam vrata Tvoje
dobrostivosti!"' 49

5. Poslije slusanja ezana, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Kada cujete mujezina, ponavljajte ono sto on izgovara, a zatim me
blagoslovite, jer ko mene blagoslovi jednom, Allah ce njega
blagosloviti deset puta. Zatim zamolite Allaha da mi da visok polozaj
u Dzennetu (iL — • ^) jer je to mjesto u Dzennetu koje zasluzuje samo
jedan Allahov rob, a ja se nadam da cu to biti ja. Ko za mene zamoli to
mjesto u Dzennetu (il — . yi), zasluzio je moje zauzimanje za njega na
Sudnjem danu (sefa'at). 150

^ <i3\ } jo^lt^ ^ «~w, } jjUrl (fl./\) , . jILJrl (Vo/t) jJUJl .\ }J 148

115

6. Prilikom upudivanja dove, jer se u hadisu koji prenosi Fudala
b. Ubejd, drug Allahova Poslanika, s.a.v.s., kaze: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., cuo je kako jedan Covjek moli u namazu, a da prethodno nije
pohvalio Allaha, niti zamolio blagoslov za Vjerovjesnika, s.a.v.s., na sto
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Ovaj je pozurio.' Potom je ovoga
pozvao, pa je - obracajudi se i njemu i okupljenima - rekao: "Kada neko
od vas klanja, neka prvozahvali svome Uzvisenom Gospodaru, zatim
neka zamoli blagoslov za Vjerovjesnika, s.a.v.s., a neka onda moli sta
hoce!"' 3 '

7. U petak, jer u hadisu koji prenosi Evs b. Evs stoji da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vas najbolji dan je petak. U
njemu je stvoren Adem, u njemu je umro, u njemu ce se puhnuti
(u rog) i u njemu ce biti udar. Zato me sto vise blagosiljajte, jer se
vasi blagoslovi meni pokazuju.' "Allahov Poslanice," - upitali su -
"kako ce ti se, kada istruhnes, pokazivati nasa blagosiljanja?" - na
sto je on odgovorio: "Allah je zemlji zabranio da jede tijela
vjerovjesnika." 1 "

8. Prilikom hutbe za vrijeme dzuma-namaza, bajram-namaza,
kisne dove i slicno.

9. Prilikom ustajanja i napustanja druzenja.
10. Prilikom vjeridbe zene za zenidbu.

NOdNI NAMAZ (KIJAMU-L-LEJL)" 3

Uzviseni Allah veli: Bokovi njihovi se postelja lisavaju i out se
Gospodaru svome iz straha i zelje klanjaju, a dio onoga sto im Mi
dajemo udjeljuju. (Es-Sedzda, 16.), a nakon toga dodaje: / niko ne
zna kakve ih, kao nagrada za ono sto su fini/i, skrivene radosti Zekaju,
(Es-Sedzda, 17.)

Opisujudi dobrocmitelje, Uzviseni Allah na drugom mjestu
kaze: No6u su samo malo spavali, i u praskozorje oprost od grijeha molili.
(Ez-Zarijat, 17.-18.) Od Katade i Mudzahida se prenosi da to zna£i da

,<vt*)JU»«*> fjjs 151

(YVA/\) ^U-l j (\ . AO) J j M ( n < \\tT) Jl-Jl j (\ "ft) >p y\ *)j

<~~> , <s jUJl t> J* ^joJl oil j j UfijJ. > <~~» j

. ^jJI f jU «L~I j jjUJl jv^- Cr i jjUl j»» >l 153

116

po ditavu nod, sve do sabaha nisu spavali, ved je u ibadetu provodili.
Od Ibn Abbasa se prenosi da je u torn smislu rekao: "Znala bi im
prodi po ditava nod, a da oka ne bi sklopili."

Uzviseni, takoder, veli: Da lije onaj koji u nocnim satima u molitvi
vrijeme provodi, padajuci licem na tie i stojeci, strahujuci od onoga svijeta i
nadajuci se milosti Gospodara svoga. (Ez-Zumer, 9.) Sejhu-l-Islam kaze da
izraz "kanut - ^ >»" ovdje znadi: ustrajnost u pokornosti i da se onaj koji
dugo ostaje na kijamu, ruku'u i sedzdi naziva "kanit (om) ".

Opisujudi one koji istinski robuju Milostivom, Uzviseni kaze:
... /' oni koji provode nocipred Gospodarom svojim na tie padajuci i stojeci.
(El-Furkan, 64.)

Buharija u "Poglavlju o odabranosti nodnog namaza" navodi
lanac prenosilaca hadisa na dijem je kraju Abdullah b. Omer koji
kaze: "Za zivota Vjerovjesnika, s.a.v.s., bio je jedan dovjek koji bi -
kada bi nesto usnio - svoj san pridao Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., pa
sam i ja pozelio da mi je sta usniti i ispridati Allahovu Poslaniku,
s.a.v.s. Tako sam jedanput, dok sam jos bio djedak - dok sam, u
doba Allahova Poslanika, s.a.v.s., spavao u dzamiji - usnio da su me
dva meleka uzela i odvela do Vatre koja mi se udinila da je obzidana
kao bunar i da ima dva stupa. U njoj sam vidio neke ljude koje sam
odranije poznavao, pa sam podeo uditi: 'Utjedem se Allahu od
Vatre!', pa nas je sreo jos jedan melek koji me je upitao: 'Sta ti je,
sta si se prepao?' San sam ispridao Hafsi, a Hafsa ga je ispridala
Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., koji je rekao: 'Divan li je Abdullah
dovjek, samo da jos nodu ustaje i klanja!" 54 Poslije toga, on je spavao
samo, sasvim mali dio nodi." 155

Dokaz da je nodni namaz odabran su Poslanikove, s.a.v.s.,
rijedi: "Divan li je Abdullah dovjek, samo da jos nodu ustaje i
klanja!", jer se pod Njegovim rijedima: "Divan li je dovjek..."
podrazumijeva onaj ko nodu ustaje i klanja. Druga poruka ovog hadisa
je da nodni namaz odvrada nesredu.

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Poslije propisanih (tj. farz) namaza, najbolji
namaz je nodni namaz." 156

l54 Odavde pa do kraja su rijedi Abdullah b. Omerova sina Salima.

.jilt f u (x . v/r) jl-Ji j civ— J> (TTv/x ) jj-jJi j . f ,-» (T n T> ijb ,1 j . r W— J' (»<>/*) (J— -ijj 156

117

Od 'AH b. Ebu Taliba, r.a., se pripovijeda da je njemu i Fatimi,
Vjerovjesnikovoj kcerci Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedne nodi pokucao
na vrata i upitao ih: "Zar ne klanjate?" - pa sam rekao: 'Allahov
Poslanice, nase su duse u Allahovoj ruci i On ih ozivljava (tj. budi) kada
On hocV - pa se, kada sam to rekao, okrenuo nista mi nc odgovorivsi.
Zatim sam ga Cuo kako odlazedi i udarajudi se po stegnu govori: ... alije
Zovjek, vilenego iko, spreman da raspravlja? 51 (El-Kehf, 54.)

Ibn Bettal kaze: "I ovaj slucaj je dokaz koliko je nocni namaz
odabran i pohvaljeno budenje ukudana i rodbine radi njegovog
obavljanja."

Et-Taberi u vezi ovoga slucaja kaze: "Da Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
nije znao za posebnu odabranost nocnog namaza, on sigurno ne bi
uznemiravao svoju kcerku i svoga amidzica, pogotovo u vrijeme koje
je Allah Svojim stvorenjima odredio za poCinak. Medutim, on je za
njih odabrao ono sto je po njih bolje."

Kako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavljao noini namaz?

1. Duzina nocnog namaza:

Od Abdullaha b. Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao:
"Klanjao sam sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., nocni namaz pa je toliko
dugo ostao na kijamu da sam pomisljao da uCinim nesto sto ne valja."
Upitali smo ga: "A sta si to pomisljao?" - pa je rekao: "Pomisljao sam
da sjedem, a da Vjerovjesnika, s.a.v.s., ostavim (sama 158 na kijamu)."

El-Hafiz kaze: "U ovom hadisu je dokaz da se Vjerovjesnik,
s.a.v.s., opredijelio za oduljenje nocnog-namaza. Ibn Mes'ud je tada
bio u snazi i privrzen slijedenju Vjerovjesnika, s.a.v.s., i sigurno da ne
bi pomisljao na sjedanje, da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije neobiCno dugo
ostao na kijamu. Medutim, mnogi ashabi, kao i drugi poslije njih,
smatrali su da je bolje u namazu obaviti sto vise ruku 'a i sedzdi. U
torn smislu, u hadisu koji prenosi Sevban, a biljezi Muslim, stoji da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "U najbolja djela spada Ciniti sto vise

.^.Lil (lo ( 1 ih) (JL— j i -u^JI ( \ . /r) cf jUJl .1 jj 157

.ju.U.1 (ir/i) fX-* s i ji-hJi o l/r) ^>Ji ,\ }J m
U pogledu ovog sluiaja en-NevevI ka2e: "Ovo je dokaz da prema imamima i starijim osobama
treba biti uitiv i da im se ni rijeiima ni djelima ne treba suprotstavljati, izuzev ako se radi o ne£emu
Jto nije dozvoljeno." Islamski uienjaci su jednoglasni u miJIjenju da muktedija, kako u farz namazu,
tako i u nafili - ukoliko ne moze stajati na kijamu - kijam mo2e obaviti i sjedeti. To Sto to nije ufinio Ibn
Abbas, bilo je iz poitovanja prema Vjerovjesniku, s.a.v.s. Vidjeti: (ir/i - pi— J* c5j>Jt

118

sedzdi." 159 Zato izgleda da to zavisi od dovjeka do dovjeka i od sludaja
do sludaja. Muslim u svojoj Zbirci biljezi hadis koji pripovijeda
Huzejfe, u kome on kaze da je jedne nodi klanjao nodni-namaz sa
Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u kome je Vjerovjesnik, s.a.v.s., na jednom
rekatu, proudio (tri najduze sure) El-Bekare, Ali 'Imran i Rn-Nisa' i da
je - kada god bi naisao na ajet u kome se hvali Gospodar - Gospodara
pohvalio, kada bi naisao na ajet u kome se nesto moli, Allaha zamolio i
kada bi naisao na ajet u kome se trazi Allahova zastita, od Allaha
zastitu zatrazio, te da bi na ruku'u ostao koliko i na stajanju, ponovo
se uspravio i ostao uspravno koliko i preget na ruku'u, a onda pao na
sedzdu i na njoj ostao koliko i na stajanju, 160 a za to je potrebno,
najmanje, okodva sahata. Mozda je Vjerovjesnik, s.a.v.s., cijelu tu nod
proveo u namazu? Sto se, ostalih nodi tide, po kazivanju 'Aise, On je u
nodnom-namazu obidno provodio oko jedne tredine nodi."

Kako i koliko je Vjerovjesnik, s.a.v3., noti provodio u
namazu?

Od Abdullaha b. Omera, r.a., se prenosi da je rekao: "Jedan
dovjek upitao je Allahova Poslanika kako se klanja nodni namaz, pa
mu je rekao: "Dva po dva (rekata), a ako se bojis da te ne zatekne
sabah, onda klanjaj bar jedan (rekat) !"' 61

El-Hafiz u El-Fethu kaze: "Sto se tide hadisa koji pripovijeda
Ibn Omer, najbolje je da se sljedbenici njega pridrzavaju, jer je to
odgovor na konkretno pitanje."

Od 'Aise, r.a., se prenosi da je rekla: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi
nodu klanjao trinaest rekata, od kojih je jedan rekat vitr-namaza i dva
rekata sabaha." 162

U zbirkama sahih hadisa od Buharije i Muslima, od nje se,
takoder, prenosi da je rekla: "Izmedu jacije i sabah-namaza Allahov
Poslanik, s.a.v.s., bi klanjao jos po jedanaest rekata, pri demu bi, na
svaka dva rekata, predavao selam i na kraju klanjao vitre sa jednim
rekatom.'" 63

.dJoT .Ur.ilUJlO'A^tf.i.jJl j. .U£.iM-JI(Y.o/t) r L- < .ljj 159
.l^# c l=iVI(\VV i m/Y) JLjk j. .Uf.ftUll (AT > ) Jjb j,l jc ^yL-lliV-ClT . -wh)^.^ 160

.iiLJi (rrv itti/t) (J— } t o -l r ) ^j^ 1 ' 6 '

119

U koje doba je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ustajao na notni
namaz?

Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., bi u mjesecu mrsio toliko da bi mi znali pomisliti da (nikako)
ne posti i postio toliko da bi mi znali pomisliti da nikako ne mrsi.
Kada bi nocu pomislio da ne klanja, vidio bi ga da klanja, a kada bi
pomislio da ne spava, vidio bi ga da spava." 154

El-Hafiz u El-Fethu kaze: "Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., je
potvrdeno da je on klanjao i na podetku nodi, i u sredini nodi i na
kraju nodi. Medutim, u hadisu koji prenosi Abdullah b. 'Amr b. el-
'As, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je dao do znanja koji je nocni namaz
najdrazi Uzvisenom Allahu, rekavsi: "Allahu najdrazi namaz je namaz
kakav je klanjao Davud, a.s. Allahu najdrazi post je Davudov post. On
bi spavao pola nodi, tredinu provodio u namazu i ponovo legao u
zadnjoj sestini i jedan dan postio, a drugi dan mrsio." 165

El-Muhelleb kaze: "Davud, a.s., bi legao i zaspao na podetku
nodi. Zatim bi, u vrijeme u kome Allah doziva: 'Ima li ko da sta trazi,
pa da mu dam?', ustao i klanjao. Zatim bi prilegao koliko je potrebno
da se odmori od iscrpljenosti od nodnog namaza u ostatku nodi. To je
taj san u vrijeme sehura. Ovaj nadin obavljanja nodnog namaza postao
je omiljen zato sto se daje oduska dusi i sto se izbjegava moguda
mrzovolja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u tome je smislu rekao: "Allahu
nede dodijati dok vama ne dodije." 166 Prema tome, Allah, dz.s., voli da
Svojom dobrostivosdu sto duze obasipa i da Svoje dobrodinstvo sto
vise izljeva. Gore navedeni nadin obavljanja nodnog namaza je laksi,
jer kratak san poslije nodnog namaza odmara tijelo, otklanja stetnost
nespavanja i klonulost tijela, za razliku od nespavanja sve do sabaha.
Covjek ovako sabah-namaz dodekuje odmoran, pa se kako njemu,
tako i ostalim dnevnim obavezama, aktivnije i predanije moze
posvetiti. Osim toga, to je najbolji nadin da se izbjegne oholost, jer
san u zadnjoj sestini nodi vrada svjezinu lieu i vitalnost tijelu, sto
dovjeku omogudava da pred onim ko ga vidi sakrije u demu je nod
proveo. Na ovo ukazuje Ibn Dekik el-'Id."

p-i/r> tfjtaJ .tjj 165

120

U koju vrstu propisa spada notni namaz?

Ibn Abdulberr kaze: "Pojedini, rijetki tabi'ini smatrali su da je
nocni namaz obavezan (vadzib) makar koliko je potrebno da se
pomuze ovca." Medutim, islamski ucenjaci su misljenja da je on
pohvalan ( mendub). Et-Tirmizi od Ishaka b. Rahevejha navodi da je
rekao: "Nodni namaz je namaz onih koji se druze sa Kur'anom."
Ovakvo misljenje se prenosi i od El-Hasana. Bit ce da je to i
najispravnije misljenje. Ni u njemu nema nedvosmislene izjave o
obaveznosti nocnog namaza."

Olaksavajufl faktori za obavljanje notnog namaza:

Znaj da je redovito obavljanje nocnog namaza izuzetno tesko i
naporno, osim onima kojima to Uzviseni Allah olaksa. Postoji ukupno
sedam olaksavajudih faktora za redovito obavljanje nocnog namaza,
od kojih su detiri vanjske, a tri unutrasnje prirode.

Vanjski faktori:

1. Da se puno ne jede i ne pije, pa da se covjek snu ne moze
oduprijeti. U tome smislu neko je mudro rekao: "Ne jedite puno, pa
da morate piti puno i spavati puno!"

2. Da se preko dana ne opterecujc svakodnevnim poslovima
koji previse iscrpljuju fizidku i psihidku snagu covjeka, bududi da se
tako premoren Covjek ne moze oduprijeti snu.

3. Da se ne preskace svakodnevno kratko prilijeganje u
popodnevnim satima (kajlula), kako bi se moglo izdrzati nespavanje
nocu i obavljanje nodnog namaza.

4. Da se vodi raduna da se preko dana sto manje grijesi, jer
grijcscnjc otupljuje srcc i sprjedava da milost padne na njega.

I vladari na ovome svijetu, samo onima koji su im potpuno
vjerni, pokorni i naklonjeni, dozvoljavaju da se sa njima osamljuju i u
privatnom zivotu druze i razgovaraju.

Pripovjeda se da su se neki Ibn Mes'udu, r.a., pozalili da ne
mogu izdrzati redovno obavljanje nodnog namaza, pa im je rekao:
"Od njega vas udaljavaju (vasi) grijesi."

El-Hasanu je se, takoder, jedan covjek pozalio rijedima: "Ne
mogu izdrzati nodni namaz, pa mi propisi kakav lijek?" - na sto mu je

121

on rekao: "Ne budi prema Njemu (tj. Allahu) nepokoran preko dana,
pa de ti pomodi da pred Njim bdijes preko nodi!"

Od Es-Sevrija se pripovijeda da je rekao: "Zbog jednog grijeha
koji sam podinio, pet mjeseci nisam mogao obavljati nodni namaz."

Od El-Hasana se, Allah mu se smilovao, pripovijeda da bi -
kada bi otisao na pijacu i duo sta sve na njoj govore - imao obidaj redi:
"Mislim da ovi imaju teske i zle nodi." Sve vrste grijeha na svoj nadin
zazivaju surovost srca i odvradaju od redovnog obavljanja nodnog
namaza, mada se po jadini utjecaja, posebno izdvaja haram zalogaj. Za
razliku od njega, halal zalogaj, kao malo sta drugo, disti srce i pokrede
ga na dobro. To najbolje znaju oni koji prate i kontroliraju svoje srce,
jer su se u to kroz praksu, koja ima utemeljenje u Serijatu, uvjerili. Zato
je neko od njih, s pravom primijetio: "Koliko je samo zalogaja zbog
kojih se propusta nodni namaz! Koliko je samo pogleda zbog kojih se
ne udi Kur'an! Govjeku se ponekad zbog haram lokme ili nevaljala
djela, ne da da izvrsava (obavlja) sunnet (tj. nodni namaz)."

UnutraSnji faktori:

1. Cistoda srca i njegova nepokvarenost novotarijama, mrznjom
prema muslimanima i nepotrebnim radoznalostima vezanim za ovaj
svijet. Ovo posljednje, zato sto onome ko je preokupiran ovosvjetskim
problemima, ne polazi za rukom da se nodu budi i ustaje, a i ako ustane,
ne razmislja o namazu, ved o svojim ovosvjetskim brigama i poslovima,
lutajudi po svojim grijesnim mislima. O takvima je pjesnik davno rekao:

iSorlir mi reSe da Jes spavai.
QZad ono ti, i kad si biidan, spared!

2. Strah od grijeha i bojazan od smrti, drze srce uvijek budnim,
tako da se dovjeku - dim se sjeti provalija dzehennemske vatre i
strahota Sudnjega dana - odmah razbije san. U tome se smislu od
Abdullaha b. Revvahe prenosi da je rekao: "Kada se Allahovu robu
spomene Dzennet, dugo uzdise za njegovim ljepotama, a kada mu se
spomene Dzehennem, odjednom mu se pospanost razbije." Ibn
Mubarek, Allah mu se smilovao, je u stihu rekao:

&im ih mrak nodi pritisne, oni se usplahire,
T&r njeno osvitanje na ruku'u do&kaju.
05/ran razbije njihov san, pa na namaz telanu,
d! 3ok dunjaludari, asjecajudi se sicfumim. spavaju.

122

Neko je drugi, takoder, u stihu rekao:

QZur'an srv/im obe&tnjima i pri/etn/ama sppedant
da se o£i zatwre. pa budte noa praeode,
(sRjjeii QPladara ^IZzmienog su, kako Ireba, razumjde
<\!k elf* vralovi moraju bilipogeti ipokorni.

3. Covjekovo shvadanje vrijednosti nodnog namaza, onako
kako se o njemu, u navedenim ajetima i tradiciji govori, potrebno je i
zato kako bi se u njemu pobudila nada i zelja za nagradom, a kada se
to postigne, u njemu 6c sve vise jacati zelja za sto visim polozajem u
Dzennetu.

£fa tradicija kaze o notnom namazu?

Od Ibn el-Munkedira se pripovijeda da je rekao: "Od
poslastica ovoga svijeta ostale su samo tri: nocni namaz, susret sa
bracom u vjeri i namaz u dzematu."

Od Ebu Sulejmana se pripovijeda da je rekao: "Nocni namaz
onima koji ga obavljaju, sladi je od nocne zabave onima koji svoje
nodi u njoj provode. Da nije nodi i nocnog namaza, na ovome svijetu
ne bih pozelio ni jednog trena vise ostati."

Ibn Mes'ud, r.a., bi - kada bi se smirila nod i svijet pospao -
ustao i podeo klanjati i uditi tako da bi se sve do sabaha, poput zujanja
pdela, duo njegov glas.

123

STANJA DU§E I ISPITIVANJE NJENE
SAVJESTI 167

Putnici - poboznjaci, na svome putu do Uzvisenog
Gospodara, - ma koliko njihovi putevi i iskustvo bili
razliCiti - jednoglasni su u misljenju da je covjekov nefs
taj koji srce ometa da stigne do svoga Gospodara. Oni, takoder, tvrde
da se Covjek ne moze pribliziti ni stid do Uzvisenog, bez prethodnog
obuzdavanja svoje duse, njenog savladavanja i prisiljavanja da radi
suprotno njenim prohtjevima.

U torn pogledu, dvije su vrste ljudi: jedna, Ciji je nefs njima
zagospodario i prisilio ih da njegovim prohtjevima budu pokorni i
poslusni, pa su propali, i druga koja je svojim nefsom zagospodarila i
prisilila ga da bude pokoran i poslusan njihovim naredbama.

U tome smislu neko je od onih koji istinski poznaju Allaha
rekao: "Putovanje onih koji traze istinu zavrsava se sa pobjedom nad
svojim nefsom. Onaj ko uspije savladati svoj nefs, uspio je i pobijedio,
a onaj ko dopusti da ga savlada njegov nefs, izgubio je i propao."
Uzviseni Allah veli: ... onda ce onome kojije obijestan bio i zivot na ovom
svijetu vise volio Dzehennem prebivaliste postati sigurno. A onome kojije od
stajanja pred Gospodarom svojim strepio i dusu od prohtjeva uzdrzao
Dzennet ce boraviste biti sigurno. (En-Nazi'at, 37.-41.)

Nefs poziva na obijest i da se zivot na ovom svijetu vise voli,
dok Gospodar Svoga roba poziva da Ga se boji i da dusu svoj u od
prohtjeva suzdrzava. Srce je, prema tome, izmedu ova dva pozivaCa;
nefsa sa jedne, i Gospodara, sa druge strane. Ono se okrece, Cas
jednom, a Cas drugom pozivaCu. To je, doista, polozaj prepun muka i
iskusenja. Uzviseni Allah u Kur'anu je nefs opisao sa tri atributa, i to
kao: smirenu dusu, dusu koja kori i dusu koja je sklona zlu. O tome
da li je dusa jedna, a navedeni atributi samo opis njenih osobina, ili

124

Covjek ima tri duse, medu ljudima nema jednoglasnog misljenja.
Prvog misljenja se drze islamski pravnici i tuma£i Kur'ana, a drugog
mnogi medu ucenjacima tesavvufa. Zapravo, i ova se dva misljenja
mogu pomiriti, jer se, na kraju krajeva, pitanje opet svodi na jedno; da
je dusa po sebi jedno, ali da ima tri svojstva.

Smirena duSa (i^i

Kada se dusa povuce Uzvisenom Allahu, smiri se sa Njegovim
spominjanjem, pokajniCki Mu se obrati, kada jedva Ceka kada 6 e se sa
Njim sastati i kada je sretna u Njegovoj blizini, ondaje ona smirena

Od Ibn 'Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao: "Smirena znaCi:
potpuno uvjerena"

Katada, Allah mu se smilovao, kaze: "To je vjernik Cija je dusa
potpuno predana onome sto je Allah obecao."

Covjek sa ovakvom dusom potpuno je predan vjerovanju u
Allahova, dz.s., imena i Njegove atribute, onako kako ih je sam On
opisao i kako ih je opisao Njegov Poslanik, s.a.v.s. On je, zatim,
potpuno uvjeren - kao da svojim oCima gleda - u kazivanje sta ce biti
poslije smrti, u zivot u Berzahu, te u dogadaje Sudnjeg dana, poslije
toga. On je, zatim, potpuno uvjeren u Allahovu, dz.s., odredbu,
predan joj i s njom zadovoljan, pa se ne ljuti, ne zali, niti se njegovo
vjerovanje koleba. Zato ne zali za onim sto je proslo, niti se raduje
onome sto ce dodi, jer je nedaca sto ce dodi, unaprijed odredena, prije
nego sto je i stvoren bio, kao sto veli Uzviseni: Nikakva nevolja se bez
Allahove volje ne dogodi, a On ce srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti.
(Et-Tegabun, 11.)

Vise ranijih i destitih uCenjaka je reklo: "To je cbvjek koga
zadesi nevolja, pa se - znajudi da je to od Allaha - sa stvarnosdu pomiri
i zadovoljan ostane."

Sto se, pak, tiCe smirenosti i zadovoljstva u dobru, to je
zadovoljstvo sa odredbom. Ono dolazi iz pokornosti, iskrenosti i
poslusnosti, pa mimo nje nema nikakve druge zelje, prohtjeva, niti
potrebe za oponasanjem drugoga. Zato se ne prepusta niCemu sto je
sumnjivo i u suprotnosti sa njegovim znanjem, niti kakvoj zelji za
drugaCijim nego sto jeste, vec* je - ako mu takva pomisao naleti - kao
zlu odbaci i bude mu teze nego da je sa neba na Zemlju pao, a to je,

125

kao sto je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Cisti iman". 168 On, takoder,
bojazan i strepnju od grijeha, zamjenjuje smirenoscu u pokajanju i
uzivanjem u njemu.

Kada se Covjek umjesto sumnje prihvati sigurne spoznaje,
umjesto neznanja znanja, umjesto nehaja sjecanja na Allaha, umjesto
nevjere pokajanja, umjesto oholosti iskrenosti, umjesto lazi iskrenosti,
umjesto nesposobnosti pronicljivosti, umjesto napada uobrazenosti
ponizne skrusenosti i umjesto nadmenosti skromnosti, tek tada ce
njegova dusa biti smirena.

Temelj svega ovoga je budnost koja srce oslobada nehaja i
osvjetljava mu dzennetske palace, pa od ushicenja na sav glas govori:

TyeSfo lebi dufo, sar mi nedd fvmodi
<\3k se Itudom txvjim no6ni mrak prebrodi?
GWo&Za 6d i li, na ^dktnu sudnjem, poslidi
&agodan Sivot u lint winania?!

Ugledavsi u svjetlu budnosti sta mu je sve Allah stvorio i sta ce
pred njega biti stavljeno, od dana kada umre, pa sve dok ne ude u
Kudu vjecnosti. Ugledavsi, takoder, kako ovaj svijet brzo prolazi, kako
ne ispunjava odekivanja njegovih stanara, kako ubija one koji su u
njega zaljubljeni i na najrazliCitije ih nadine mudi, on se u tome
svjetlu na noge dize i govori: Tesko merit, koliko sam samo duznosti prema
Allahu propustio! (Ez-Zumer, 56.) provodedi ostatak zivota u
nadoknadivanju onoga sto je propustio, ozivljavajudi ono sto je
umrtvio, ispravljajudi greske koje je ranije podinio, koristedi svaku
priliku da, koliko god moze, sto vise dobra udini zaledi, akokakvo
dobro djelo propusti, kao da je sva dobra djela propustio. On, zatim, u
svjetlu te budnosti opaza blagodati kojima ga je njegov Gospodar
obasuo, nemocan da ih sve nabroji, a kamoli da se za njih oduzi. U
svjetlu te budnosti on, nadalje, opaza mahane svoje duse, poroke svojih
djela, ranije udinjene grijehe i prijestupe i mnoge neispunjene obaveze

.juvip.r/r)^-.^ 168

On od Ebu Hurejre prenosi da je rekao: "Neki od drugova Vjerovjesnika, s.a.v.s.. su doili i
upitali ga: 'Mi u sebi ponekada nalazimo tako krupne stvari da se niko od nas ne usudi o njima
progovoriti.' - pa ih je upitao: 'Zar ste to vet kod sebe primijetili?' - Jesmo, odgovorili su, na Sto je
on rekao: 'To je Cisti iman. m Muslim, takoder. od Abdullaha b. Mes'uda navodi da je rekao:
"Upitan o doiaptavanju (vesvesi) Vjerovjesnik. s.a.v.s., je odgovorio: "To je fisti iman."

En-Nevevl kale: "To !to to toliko krupnim drtite. da o njemu ne smijete ni govoriti je iisti iman.
jer vase drianje da je to toliko krupno i vai strah od njega da ga rijefima pomenete. a kamoli da
srcem vjerujete. najbolji je dokaz upotpunjenosti vaseg imana. Ovo zato Jto se to dogada samo onima
«iji je iman istinski upotpunjen i u koji vi5e nema nikakve sumnje." ( \ » ih J*>J}^^)-

126

i neobavljene duznosti, pa svoju dusu opominje i organe na pokornost
privoljava da se Allahu pognute glave upravlja, okruzen Njegovim
blagodatima s jedne, a svojim prijestupima i porocima duse, s druge
strane. U svjetlu te budnosti on, takoder, uvida dragocjenost i opasnost
svoga vremena, koje je najveCi kapital njegove srece, pa ga ne trati u
onome sto ga ne priblizava svome Gospodaru, jer je njegovo uzaludno
tracenje gubitak i propast, a valjana iskoriscenost dobitak i sreca. Ovo
su samo neki od rezultata koji proizilaze iz budnosti i prvi stupanj
smirene duse, sa koga poCinje njen put ka Allahu i onome svijetu.

DuSa koja kori (u ^M\)

Jedni kazu: "To je dusa koja ne moze da se smiri u jed nom
stanju. Kao takva ona je sklona Cestoj prevrtljivosti i promjeni svoje
naravi, pa je Cas sklona sjecanju, a Cas nehaju, Cas prihvacanju, a Cas
odbijanju, Cas voli, a Cas mrzi, Cas se raduje, a cas tuguje, Cas jc
zadovoljna, a Cas se ljuti i Cas pokorna, a Cas bojazljiva."

Drugi kazu da je to dusa vjernika. Tako El- Hasan cl-Basri vcli:
"Zato ti je vjernika tesko sresti, a da ne kori svoju dusu i da stalno ne
govori: 'Sta sam ovim htio... ', 'Zasto sam ovo uradio?', 'Ovo je bilo
prece od toga' i tome sliCno."

Tre6 kazu da je to dusa koja ce se koriti na Sudnjem danu, jer
svako svoju dusu kori; ako je grijesnik, zato sto grijesi, a ako je
dobroCinitelj, zato sto pravi propustc. Imam Ibn cl-Kajjim kaze: "Svc
je ovo taCno."

Dvije su vrste korenja duse: duse koja se kori za pokudeno i
duse koja se kori za nepokudeno:

- Dusa koja se kori za pokudeno je ncpravedna i nesvjesna
dusa koju kori Uzviseni Allah i Njegovi melcki.

- Dusa koja se kori za nepokudeno je dusa koju kori njen
vlasnik, zato sto je nedovoljno pokorna Allahu, iako on ulaze svc
napore da je privoli na pokornost. Medutim, najbolja je ona dusa koja,
pokorna Allahu, sama sebe kori i koja za svoje bolesti trpi
prekoravanja, pa je pred Allahom niko drugi ne kori. Jedino je takva
dusa postedena Allahova korenja. Za razliku od ovakve duse, ona
dusa koja je zadovoljna sa sobom i svojim djelima, pa niti sama sebe
kori, niti, Allaha radi, podnosi korenja od strane drugih, je dusa koju
kori Uzviseni Allah.

127

Dusa koja na zlo navodi f* j-Ju Sjt,St

Ova vrsta duse je pokudena, jer na svako zlo navodi. Bududi
da je u njenoj prirodi urodeno navodenje na zlo, od njena zla se niko,
do onaj kome Allah pomogne, ne moze spasiti. U tome smislu
Uzviseni Allah navodi rijedi Upravnikove zene koja rekla: Ja ne
pravdam sebe, ta dusa je sklona z/u, osim one kojoj se Gospodar moj sm iluje.
Gospodar moj zaista pralta i samilostan je. (Jusuf, 53.)

Uzviseni Allah, takoder, veli: A da nije Allahove dobrote prema
vama i milosti Njegove, nijedan se od vasne bi nikada od grijeha olistio.
(En-Nur, 21.)

Obradajudi se svojim drugovima i podudavajudi ih kako de u
nuzdi moliti za pomod, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je desto izgovarao:
"Zahvalnost, doista, pripada Allahu! Njega hvalimo, od Njega pomod
trazimo, od Njega oprost molimo i Njemu se, od zla nasih dusa i nasih
zlih djela, utjedemo!" 169

Zlo se, prema tome, skriva u dusi. Iz njega proizilaze nevaljala
djela. Kada Allah Svoga roba prepusti njegovoj dusi, on - okruzen
njenim zlom, s jedne i losim djelima koja iz njega proizilaze, s druge
strane - propadne, a ako ga Allah pomogne, od svega toga se spasi.
Zato, molimo Svevisnjeg Allaha da nas od zla nasih dusa i nasih
nevaljalih djela, saduva!

Ukratko, dusa je jedna, samo sto se razlidito moze ponasati:
navoditi na zlo, koriti i biti smirena. Smirenost duse je vrhunac
njenog savrsenstva i distode. Smirenu dusu uvijek prati melek koji je
upravlja, nadahnjuje istinom, ulijeva joj sklonost prema istini i u
lijepoj je slici prikazuje. Zato se slobodno moze redi da je - sve sto se
dini radi Allaha i u ime Allaha - poniklo u smirenoj dusi.

Na drugoj strani, dusu koja navodi na zlo, prati sejtan koji je
zavarava, ulijeva joj lazna obedanja, nadahnjuje neistinom, nareduje joj
i uljepsava zlo, zavladi sa laznom nadom i pokazuje laz u lijepom liku.

Smirena dusa i melek koji ju prati nareduju smirenoj dusi da
vjeruje u jednog Allaha, da dini dobra djela, da bude bogobojazna, da
se u Allaha pouzdaje, da Mu se sa pokajanjem obrada i odaziva, da se
Allahu posveti, te da je zivot kratak, pa da se za smrt i ono sto poslije

.j,juJ|(\a^ . nWo^uji J,^«J^l(^o^/■l) ( a_-.l JJ 169

128

nje dolazi, pripremi, za razliku od sejtana i njegove vojske koji dusi
sklonoj zlu, nareduju potpuno suprotno od toga.

Smirenoj dusi nema nista teze nego svoja djela, potpuno,
saCuvati Cistim od sejtana i duse koja navodi na zlo. Jer, kada bi,
makar jedno jedino djelo, koje ona u£ini do Allaha doslo potpuno
Cisto, covjeku bi bilo dovoljno da se spasi. Upravo zato, sejtan i dusa
koja kori su se zarekli da nece dopustiti da i jedno dobro djelo, prije
nego sto ga pokvare, nece stidi do Allaha, kao sto neko od onih koji
dobro poznaju Allaha reCe: "Tako mi Allaha, kada bih znao da je
makar jedno moje dobro djelo, neiskvareno doslo do Allaha, smrti bih
se vise radovao, nego sto se odsutni od svoje kuce, raduje svojima
ukucanima." Abdullah b. Omer, r.a., u tome je smislu rekao: "Kada
bih znao da je Allah od mene primio makar jednu sedzdu nista mi od
smrti ne bi bilo draze."

Tako dusa koja navodi na zlo stoji naspram smirene duse, pa
kada god ova uradi neko dobro djelo, ona pozuri da poCini isto toliko
zla, kako bi dobro djelo pokvarila. Zato ona smisao borbe na Allahovu
putu prikazuje u liku ubijanja drugog, uzimanja zarobljenice za zenu,
ostavljanju djece sirocadi i podjelom ratnog plijena, a smisao davanja
zekata i sadake u liku rastanka sa imetkom, njegova umanjivanja,
zastrasivanja siromastvom, ovisnosti o drugim ljudima i spadanja na
polozaj siromaha.

ISPITIVANJE SA VJESTI DU$E

Kada dusa koja navodi na zlo zavlada srcem vjernika, jedini
lijek protiv nje je ispitivanje njene savjesti i djelovanje suprotno nego
sto ona hoce. Imam Ahmed od Omera b. el-Hattaba, r.a., navodi da je
rekao: "ObraCunajte se sa sobom, prije nego sto od vas bude
zatrazeno da racun polozite! Izvagajte svoja djela, prije nego sto vi
budete na vagu stavljeni! Sutra ce vam, na Sudnjem danu, biti lakse
poloziti racun, ako se danas obracunate sami sa sobom. Zato se okitite
(dobrim djelima) za dan Velikog obraCuna, dan kada cete ispitivani biti,
i nijedna tajna vasa nece skrivena ostati. " I7 ° (El-Hakka, 18.)

El-Hasan kaze: "Vjernik vodi raCuna o svojoj dusi, pa se, Allaha
radi, sam sa sobom obraCunava. Zato ce na Sudnjem danu, ljudima koji
su to Cinili, sudenje biti olaksano tako da ce ga obaviti bez polaganja

129

racuna. Pred vjernika, ponekad, nesto sto mu se svidi, iznenada iskrsne,
pa pomisli: 'Tako mi Allaha, to je ono sto zelim i sto mi treba. Ali, tako
mi Allaha, nema nadina kako da ga se domognem. Ma kakvi! Nespojivi
smo mi jedno sa drugim!' Tako se on malo upusti, ali ubrzo se pribere,
pa sam sebi kaze: 'Nisam ja to htio. Sta ja imam sa tim? Tako mi
Allaha, nikada to vise necu udiniti!' i si. Vjernici su takvi da ih Kur'an
zaustavi da ne posrnu, pa ih tako od propasti sacuva. Vjernik je na
ovome svijetu kao zarobljenik koji gleda kako ce sacuvati glavu. Na
njemu mu nista nije sigurno, sve dok se ne susretne sa Allahom, jer zna
da ce odgovarati za sve sto svojim usima cuje, odima vidi, jezikom kaze,
rukama dohvati, nogama prode, ukratko, za sve sto udini."

Malik b. Dinar je rekao: "Neka se Allah smiluje robu koji
svojoj dusi kaze: 'Zar nisi udinila to i to? Zar nisi udinila to i to?' - pa
je onda pritegne, zauzda i prisili da se drzi Allahove Knjige i da joj on
vodid bude."

Svaki vjernik koji dvrsto vjeruje u Allaha i Sudnji dan duzan je
ispitivati savjest svoje duse i na nju vrsiti pritisak, kako u stanju
njenog djelovanja, tako i u stanju njenog mirovanja i razmisljanja, jer
Uzviseni Allah veli: Onoga dana kad svaki Zovjek pred sobom nade dobro
djelo koje je uradio i rdavo djelo kojeje uftnio - pozeljeceda se izmedu njih i
njega nalazi udaljenost velika. (Ali 'Imran, 30.)

Dva su nadina ispitivanje savjesti duse i to: prijc i poslije
udinjenog djela.

Prvi nafin je da dovjek, kod prve naumi i zelje da nesto udini,
prije nego sto prede na samo djelo, mora zastati, dobro razmisliti i
uvjeriti se da ga je bolje udiniti, nego ne udiniti.

El-Hasan je rekao: "Neka se Allah smiluje robu koji se kod
svoje prve naumi da nesto uradi, zaustavi i dobro razmisli, pa ako vidi
da je, Allaha radi, nastavi, a ako vidi da je radi nekog drugog,
odustane."

Komentirajud ovo, neko je rekao: "Kada se dusa pokrene da
nesto uradi, pa to i dovjek naumi, on prvo zastane i dobro razmisli: Je li
to bas njemu sudeno da uradi ili nije i moze li to on uraditi? Jer, ako mu
nije sudeno, ne moze ga ni uraditi, a ako mu je sudeno da to bas on
uradi, ponovo zastane i dobro razmisli: da li je to bolje uraditi ili ne
uraditi? Akozakljudi da ga je bolje ne uraditi, ostavi ga, jerga zato ne bi
mogao ni uraditi, a ako zakljudi da ga je bolje uraditi, zastane po treti

130

put i dobro razmisli: kakav je motiv da ga uradi; da li je to iz zelje da
postigne Allahovo, dz.s., zadovoljstvo i za to od Njega zasluzi nagrada,
ili iz zelje za dascu, ugledom, ili nagradom od nekog od Allahovih
stvorenja? Ako zakljuCi da seradi o ovom drugom, opetce odustati, jer
ga kao takvog ne bi ni mogao uraditi, i jer bi to znadilo popustanje dusi
da se upusti u sirk i radi ono sto nije u ime Allaha, znajudi - koliko god
joj se popusti da radi kako ona hoce - da mu nece nista biti teze do
ponovo je natjerati da radi u ime Uzvisenog Allaha. Ako, pak, zakljudi
da se radi o prvom sluCaju, ponovo ce zastati i dobro razmisliti: Moze li
to on sam uraditi i da li je potrebno da to sam radi, zatim ima li
prijatelja koji <fe mu pomodi? Ako zakljudi da mu je pornoc* potrebna, a
ne bude imao prijatelja koji <fe mu pomodi, ponovo ce odustati, kao sto je
i Vjerovjesnik, s.a.v.s., odustao od borbe protiv Mekke, dok nije okupio
dovoljno snage i saveznika, a ako nade prijatelja koji ce mu pomodi,
onda ce poslu, sa Bozijom pomodi, pristupiti i uspjeti, jer uspjeh
nedostaje samoonima koji propuste nekuod navedenih stvari, a kada su
svi ovi uvjeti ispunjeni, ni uspjeh nece izostati. Ovo su ta detiri stepena
na kojima se rob mora preispitati, prije nego se na djelo odludi."

Drugi nacin ispitivanja savjesti duse je njeno ispitivanjc poslije
uCinjenog djela. Tri su vrste ispitivanja na ovaj nadin i to:

a) Ispitivanje za djela u kojima ona nije u potpunosti ispunila
svoje obaveze prema Uzvisenom Allahu, tako da ni djelo nije obavila
onako kako treba, a da bi djelo bilo valjano i obavljeno kako treba,
potrebno je prema Allahu ispuniti sljededih sest obaveza: da je od srca
uradeno, da je unideno u ime Allaha, da je uradeno po uzoru na
Poslanika, s.a.v.s., da se njim potvrdio neki vid dobrodinstva, da se
kroz njega pokazala Allahova zasluga i da se, nakon svega, priznala
nepotpunost. Dakle, potrebno se preispitati da li su svi ovi uvjeti
ispunjeni kako treba i da li su, uopce, u djelu svi bili zastupljeni.

b) Ispitivanje za svako djelo koje je, mozda, bilo bolje ne
udiniti nego ufiiniti.

c) Ispitivanje za svako mubah djelo: zasto ga je udinio, da li je
njime zelio postidi Allahovo zadovoljstvo i dobrobit na onome svijetu,
pa da bude dobitnik, ili je zelio ovosvjetsko prolazno dobro, pa da
bude gubitnik?

Posljednje sto bi trebao udiniti je da sve zanemari, da ne
preispituje savjest, da se preda i prepusti da stvari idu svojim tokom,
jer to najavljuje sigurnu propast i jer je to stanje zavedenih, koji pred

131

posljedicama zatvaraju o£i i uzdaju se u oprost, pa zanemaruju
preispitivanje savjesti duse i obaziranje na posljedice. Ako tako bude
Cinio lahko bi mogao zapasti u grijehe i na njih se naviknuti, tako da
ce mu ih se kasnije biti tesko osloboditi, Cak, i ako se nekada
otrijezni, jer <fe vidjeti da se i groznice lakse osloboditi, nego onoga
sto je preslo u obicaj i naviku.

Sve u svemu, Covjek se prvo treba preispitati za svoje
najprece obaveze (farzove), pa ako se sjeti da je sta propustio, to ce
naknadno uCiniti ili popraviti. Zatim <fe se preispitati u vezi zabrana,
pa ce se - ukoliko vidi da je sta od njih poCinio - pokajati, zamoliti
Allaha da mu oprosti i nastojati da ih sa dobrim djelima izbrise.
Zatim ce se preispitati za svoju nemarnost, pa ce - ukoliko vidi da je
sta zapostavio - to pokusati nadoknaditi sto ccsdim sjecanjem i
posvedivanjem Uzvisenom Allahu. Zatim ce se preispitati za svoje
rijefi koje je jezikom izgovorio, korake kuda su ga noge nosile, djela
koja je rukama uradio, glasove koje je usima slusao i upitati se sta je
s time htio, zasto je to uCinio i kako je to uCinio, jer ce ga to i
Uzviseni Allah pitati: / Tako Mi Gospodara tvoga, njih cemo sve na
odgovornost pozvati za ono sto su radili! (El-Hidzr, 92.-93.), zatim: /
sigumo cemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitacemo, doista, i
poslanike, i iz/ozicemo im, pouzdano, sve sto o njima znamo, jer Mi nismo
odsutnibili, (El-A'raf, 6.-7.).

Uzviseni, zatim, veli: ... da bi On mogao da pozovena odgovornost
vjerovjesnike za ono sto sugovorili. (El-Ahzab, 8.). Ako ce se, dakle, oni
koji su istinu govorili, pozvati na odgovornost za ono sto su govorili,
moze se samo zamisliti kako ce biti sa onima koji su lagali?!

Uzviseni, zatim, veli: ... zatim cete toga dana za sladak zivot biti
pitani sigurno! (Et-Tekasur, 8.)

Muhammed b. Dzerir, Allah mu se smilovao, kaze: "Uzviseni
Allah kaze da 6c vas pitati za blagodati vase na ovom svijetu, sta ste s
njima uradili, kako ste do njih dosli, i u sta ste ih utrosili?"

Katade kaze: "Allah ce svakog roba pitati za blagodati koje mu
je dao i duznosti s kojima ga je zaduzio."

Dvije su vrste blagodati za koje ce se odgovarati: jednu, koja je
na dozvoljen na£in steCena i u dozvoljeno potroscna, da li se na njoj
bilo zahvalno, i drugu, koja je na nedozvoljen na£in stecena i u
nedozvoljeno potrosena, odakle je stecena i gdje je potrosena?

132

Ako ce vc6 rob za svaku stvar biti odgovoran i pitan, dak i za
ono sto mu usi Cuju, oCi vide i srce osjeti, kao sto veli Uzviseni: / sluh,
i vid, i razum, za sve to cese, doista, odgovarati. (El-Isra', 36.) prilidilo bi
mu da se sam pred sobom preispita, prije nego sto na Sudnjem danu
bude polagao racune.

Na obavezu preispitivanja savjesti upucuju i rijeCi Uzvisenog:
0 vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki tovjek gleda sta je za sutra pripremio!
(El-Hasr, 18.) gdje Uzviseni govori da svako pogleda kakva je djela
pripremio za Sudnji dan; dobra koja ce ga spasiti, ili losa koja ce ga
upropastiti.

Katade kaze: "Vas Gospodar toliko upozorava na blizinu
Sudnjeg dana, da je rekao da je on koliko sutra."

Iz svega navedenog htjelo se red da distoca srca zavisi od
preispitivanja savjesti duse, a pokvarenost od njene zanemarenosti i
prepustenosti sebi samoj.

KORISTI OD PREISPITIVANJA SA VJESTI DU$E

U koristi preispitivanja savjesti duse u prvom redu spada
upoznavanje sa njenim porocima, jer onaj ko ne zna poroke svoje
duse, ne moze znati ni kako 6c ih uklonuti. Kada dovjek upozna
poroke svoje duse, on je, Allaha radi, pocne prezirati. U tome smislu
Imam Ahmed od Ebu ed-Derda'a, r.a., biljezi da je rekao: "Covjek
vjeru ne shvaca potpuno, dok, Allaha radi, ne pocne prezirati druge
ljude i dok se ponovo ne vrati na sebe i ne pocne svoju dusu prezirati
jos vise."

Muhammed b. Vasi' je rekao: "Kada bi grijesi zaudarali na
(neprijatan) miris, niko pored mene ne bi mogao sjesti."

Ebu Hafs je rekao: "Ko u svoju dusu stalno ne sumnja, u svako
doba ne radi drugadije nego sto ona hoce i ne nagoni je na ono sto joj
nije drago, je zaveden, a upropastio ju je onaj ko na nju gleda
blagonaklono."

Od Ukbe b. Suhbana el-Henaija se prenosi da je rekao:
"Upitao sam 'Aisu, r.a., o rijedima Uzvisenog: Micemo utinitida Knjigu
poslije naslijede oni naSi robovi koje Mi izaberemo; bite onih koji ce se prema
sebi ogrijeSiti, bite onih Hja ce dobra i loSa djela podjednako teSka biti, i bice
onih koji ce, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaSiti.

133

(Fatir, 32.), pa mi je rekla: 'Sinko, to su oni koji ce biti u Dzennetu.

Pod izrazom "Sabikun / j>\ misli se na onoga ko je zivio u doba

Allahova Poslanika, s.a.v.s., i za koga je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
posvjedoCio da ce biti u Dzennetu. Pod izrazom "muktesidun / A^i."
misli se na njegove drugove koji su ga slijedili sve dok se nisu njemu
pridruzili, a pod izrazom "zalimun linefsihi I <~iJ ,1U»" na one koji su
kao sto sam ja i ti. ', £ime je sebe svrstala sa nama."

U svome djelu Kitabu-z-zuhd Imam Ahmed navodi: "Jedan
Izraeldanin je proveo sezdeset godina u ibadetu moled za neku svoju
potrebu. Kada je ni nakon toliko vremena nije dobio, sam sebi je
rekao: 'Tako mi Allaha, da u tebi ima ikakva dobra, postigao bi ono
sto ti treba.' Zatim mu je u snu receno: 'Jesi li vidio kako si u tome
momentu prezreo svoju dusu? Taj momenat je bolji od svih sezdeset
godina tvoga ibadeta."

Ovo zato sto dusa navraca na propast, sto pomaze neprijatelje,
sto je pohlepna za svim sto ne valja, sto se povodi za svakim zlom i
sto, po svojoj prirodi, prkosi.

Bududi da je robovanje nefsu najveca prepreka izmedu
Covjeka i Uzvisenog Allaha u najvece blagodati spada osloboditi se
toga robovanja. Zato se protiv njega najzesce bore oni koji svoj nefs
najbolje poznaju.

Zato je preziranje nefsa, Allaha radi, jedna od najprepoznatijih
vrlina osvjedocenih vjernika. Prezirom nefsa, rob se u jednom
trenutku moze pribliziti Uzvisenom Allahu vise, nego bilo kojim
drugim djelom.

U koristi preispitivanja savjesti nefsa, takoder, spada i to sto
Covjek na taj naCin spoznaje svoje duznosti prema Uzvisenom Allahu,
jer onome ko svoje duznosti prema Uzvisenom Allahu ne pozna
dovoljno, tesko da ibadet moze koristiti, a i ako sta koristi, toje
sasvim neznatno.

U najkorisnije sto srce moze uvidjeti, spada preispitivanje
svojih obaveza prema Allahu. To izaziva Covjekov prezir prema sebi,
pomaze mu da se oslobodi oholosti i da svjesno djeluje, £ime se
otvaraju vrata skrusenosti i poniznosti pred Gospodarom. Tako Covjek
gubi nadu u sebe i uvida da mu jespas jedino u Allahovoj milosti i
oprostu, te da Mu se duzan pokoriti, spominjati Ga i zahvaljivati Mu i
da nikada vise prema Njemu ne smije biti nepokoran, zaboravan i
nezahvalan.

134

Onaj ko ovako razmisli o svojim duznostima prema Gospodaru,
sigurno ce uvidjeti da ih ne ispunjava onako kako treba i da se moze
nadati samo u Njegov oprost i milost, a nikako osloniti samo na svoja
djela, jer bi u tome sluCaju, sigurno, propao.

Ovako o svojim dusama misle oni koji dobro poznaju
Uzvisenog Allaha, oni koji su u sebe izgubili nadu i svu je polo2ili u
Allahovu milost i oprost.

Ako bolje razmislis o tome kakva je vecma svijeta, vidjeces da
su potpuno drugaCiji nego sto je navedeno, jer kod Allaha gledaju
samo na svoja prava, a nikako i na svoje obaveze. Upravo zbog toga su
i otudeni od Allaha, a njihova srca prekrivena koprenom koja im
smeta da Ga upoznaju, vole, Ceznu za sastankom sa Njim i u2ivaju u
sjecanju na Njega. To je razlog covjekovog nepoznavanja, kako svoga
Gospodara, tako i samog sebe.

Covjekovo preispitivanje savjesti, prije svega je preispitivanje
svojih obaveza prema Uzvisenom Gospodaru, a time i postavljanje
sebi pitanja da li ih izvrsava kako treba. Nema boljeg razmisljanja, od
razmisljanja o tome, jer to Covjekovo srce usmjerava prema Allahu, s
jedne, i pred Njim Cini poniznim, skrusenim i skrhanim, s druge
strane, uvidajudi koliko je njegovo siromastvo naspram Allahova
bogatstva i niskost naspram Allahove uzvisenosti, te da je propustio
da uCini dobra vise nego sto je, mo2da, mogao uCiniti.

BOLEST LIGEMJERSTVA 171

Otome da je licemjerstvo strogo zabranjeno i da su
licemjeri prezreni govore brojni kur'anski ajeti,
Poslanikova, s.a.v.s., praksa i bogata islamska tradicija.
Uzviseni Allah veli:

- A teSko onima koji, kadmolitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba
ne izvrlavaju, koj 't se samo pretvarajul ( El-Ma'un, 4.-6.)

- Ko zudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka Bni
dobra djela i neka, klanjajuci se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga! (El-Kehf, 1 10.)

U kudsi-hadisu Uzviseni Allah veli: "Ja sam najneovisniji od
sudruga. Ko od vas bilo sta uradi, pripisujudi Meni sudruga,
prepusticu 172 ga onome koga Mi je pripisao.'""

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Najvise cega se za vas
bojim je mali sirk." Na to su upitali: "Allahov Poslanice, a sta je to
mali sirk?" - pa je rekao: "Pretvaranje. Uzviseni Allah ce takvima, na
Sudnjem danu, kada bude nagradivao Svoje robove za njihova djela,
redi: 'Idite onima pred kojima ste se na dunjaluku pretvarali, pa vidite
hocete li kod njih nagradu dobiti!"" 74

Vidjevsi jednog covjeka kako u dzamiji na sedzdi place, Ebu
Umame el-Bahili ga je upitao: "Kamo srece, da si to u svojoj kudi,
dinio?"

172 Tj. ko bilo Jta uradi i radi Mene i jo5 nekog drugog, netu mu to djelo primiti, vei iu ga prepustiti
torn drugom . Ovim se htjelo redi da je djelo licemjera ne samo neispravno. ved i grijeh.

•jL-I ttjjall JU v U*j/^(TIM) JU-jjl j(rTl/l i) ^ J \Sf$ } ( 1 1 1 . tTA/o) ±A »\ }J 174

136

$ta Je licemjerstvo i u (emu se pokazuje?

Arapski izraz "t\tj\ / licemjerstvo; pretvaranje" izveden je od

rijefi "« ijj / videnje, gledanje". Licemjerstvo u osnovi znadi

pokazivati se drugima u pozitivnim osobinama i pretvarati se
drugadijim nego sto covjek jeste, u cilju pridobijanja njihove
naklonosti i visokog misljenja o njemu. Licemjerstva ima vise vrsta.
Licemjerstvo u vjeri pokazuje se u pet sljededih stvari: u tijelu, u
izgledu, u govoru, u naCinu obavljanja vjerskih obreda i naCinu
odnosa prema drugima.

- Licemjerstvo u tijelu ogleda se u pokazivanju mrsavosti,
iscrpljenosti, blijedila i si., predstavljajudi to kao posljedicu
iznurenosti od ibadeta, sazaljenja na polozaj na koji je pala vjera i
straha od onog svijeta.

- Licemjerstvo u izgledu i odijevanju ogleda se u pokazivanju
nepodesljanosti kose, obaranju glave u hodu, smirenosti u kretanju,
ostavljanju na lieu tragova od sedzde, pohabanosti odjece i si. Ukoliko
se to namjerno radi, sve su to znaci licemjerstva.

- Licemjerstvo u govoru ogleda se u pretvaranju pred
poboznim ljudima, savjetovanju, opominjanju, citiranju mudrih izreka
i primjera iz islamske tradicije, kako bi se na taj nadin pokazala
navodna poboznost i privrzenost povodenju za dobrim ljudima. U
ovo, takoder, spada micanje usnama i pokazivanje zauzetosti zikrom
pred drugim ljudima.

- Licemjerstvo u obredima npr., u namazu, ogleda se u
namjernom oduljivanju kijama, sedzde, ruku'a, obaranju glave,
neokretanju i sliCno, sve radi toga da bi to drugi vidjeli.

- Licemjerstvo u odnosu sa drugima ogleda se u probirljivosti
onih koje 6c pozvati u posjetu, npr. poznatu osobu ili uCena dovjeka,
samo sa ciljem da bi se pridalo kako je taj i taj posjetio toga i toga.

Zbog dega su ljudi licemjerni?

Znaj da se iza pretvaranja svakog licemjera, sigurno, krije neki
cilj koji zeli postidi! Oni mogu biti razliCiti:

1. Da se drugima pokaze kako je pobozan i kako se duva od
grijeha. U tu vrstu spadaju oni koji pred drugima pokazuju svoju
poboznost, bogobojaznost i skrusenost, s ciljem da steknu povjerenje,

137

pa da im se, kao takvima, povjeri kakav polozaj i mjesto od utjecaja
na kome ce se modi materijalno okoristiti. To je Uzvisenom Allahu
najomrazenija vrsta licemjera, jer cm pokornosti prema Njemu
zloupotrebljavaju i koriste kao sredstvo za dokazivanje
nepokornosti.

2. Da se iza pretvaranja krije namjera postizanja kakve
ovosvjetske blagodati; imetka, zene i si. U tu vrstu spadaju oni koji
svoje znanje i poboznost pokazuju drugima sa ciljem da se ozene iti
dobiju kakvu materijalnu nagradu. I ova je vrsta pretvaranja
zabranjena, jer se pokazivanjem poboznosti i pokornosti Allahu zeli
postidi neka od ovosvjetskih blagodati, s tim sto je ona man je opasna
od prve vrste.

3. Da se iza pretvaranja ne krije nikakav cilj za postizanje neke
od ovosvjetskih blagodati, imetka ili zene, ve<f da se na njega ne bi
gledalo s ponizenjem i ubrajao u obiCni svijet, nego u odabrane i
pobozne ljude.

Skriveno licemjerstvo

Licemjerstvo moze biti oCevidno i skriveno. Ocevidno je ono
koje podstice i navodi na praktiCnu primjenu i ako se ima za cilj
nagrada. To je najoCevidnija vrsta. Nesto skrivenije od ovoga je ono
koje samo ne navodi na prakticnu primjenu, ali, ipak, umanjuje djelo
kojim se zeli postidi Allahovo zadovoljstvo. Primjer za to je neko ko
svake nodi sa teskocom obavlja nocni namaz, ali kada se kod njega na
konaku zadese gosti, onda mu to ulije dodatni motiv pa mu ga je
lakse obaviti.

U skriveno licemjerstvo, takoder, spada i to da neko prikriva
svoju poboznost, ali i pored toga, kada vidi druge, pozeli da ga
doCekuju sa uvazavanjem, nasmijana lica, rijeCima punim hvale, da
mu budu pri ruci u slucaju potrebe, da sa njim u kupo - prodaji budu
susretljivi i da mu ukazuju pocasno mjesto, a kada mu to neko
uskrati, tesko ga se dojmi i na srce mu padne.

Zato se iskreni vjernici boje skrivenog licemjerstva, pa se
trude da svoju poboznost prikriju, vise nego sto se drugi trude da
prikriju svoje prijestupe. Ovo sve zato da bi im dobra djela bila sto
iskrenija i da bi ih Allah na Sudnjem danu za njih nagradio, znajudi da
ce On na Sudnjem danu primiti i nagraditi samo, iskreno, u£injena
dobra djela i da ce im to na Sudnjem danu toliko biti potrebno.

138

Kako se lijedi srce od bolesti licemjerstva?

Sada, kada si uvidio koliko licemjerstvo kvari djela, spoznao
razloge zbog kojih je kod Uzvisenog i Svemocnog toliko prezreno i
kao takvo veliki grijeh, trebas se ozbiljno upoznati i kako se najlakse i
najbrze uklanja. Za lijecenje bolesti licemjerstva postoji nekoliko
naCina:

Prvi na&n lijecenja bolesti licemjerstva je sasijecanje njegovih
zila u korijenu a to su: sklonost uzivanju u hvalisanju, izbjegavanje
bola prezira i pohlepa za postizanjem liCnih interesa kod drugih ljudi.
Te tri stvari su glavni pokretaC svakog licemjera. Ova vrsta bolesti
lijeCi se spoznajom njene stetnosti, uvidanjem da ono sprjeCava
Cistocu srca, onemogucava postizanje uspjeha, srece i visokog polozaja
kod Uzvisenog Allaha na buducem svijetu, te da covjeka izlaze,
kazni, zestokoj prezrenosti i ponizenju. Sve sto covjek vise razmislja o
posljedicama licemjerstva i svoj ugled kod drugih na ovom svijetu
poredi sa propustenom nagradom za dobra djela na onome svijetu, sve
ce mu biti lakse oduprijeti se ovoj opakoj bolesti, slicno onome ko zna
da je med sladak, ali ga nece okusiti ukoliko je svjestan da mu je u
njega poturen otrov.

Drugi nalin je da prilikom obavljanja namaza i drugih vrsta
ibadeta izbjegava pretvaranje pred drugima. Za to je, takoder, potrebno
znati da onoga ko se bori protiv pretvaranja, sasijecajudi ga u korijenu,
Cuvajudi se pohlepe i prezirudi hvaljenje i ukoravanje drugih, tokom
ibadeta, sejtan nece lahko ostaviti na miru, nego ce ga i dalje zasipati
nevaljalim mislima i navoditi na licemjerstvo. Tako ce, ako mu naleti
pomisao i zelja da ga drugi vide kako je pobozan, sam u sebi pomisliti:

Sta ja imam od toga znaju li ili ne znaju za ovo drugi ljudi? Vazno je da za
ovo zna Allah. Kakve koristi imam ako za ovo znaju i drugi mimo Njega?

Ukoliko mu se, pak, javi zelja da uziva u tome kako ga hvale
drugi, prisjetice se da je ta misao ponikla na licemjerstvu u dubini
srca i da bi zbog toga mogao biti izlozen preziru od svoga Gospodara i
izgubiti nagradu na buducem svijetu.

Izbjegavanje poboznosti u strahu od licemjerstva je greSka

Ima ljudi koji izbjegavaju neka dobra djela, bojedi se da
njihovo Cinjenje ne bude obojeno licemjerstvom. To je pogresno
Ciniti, jer tako sejtan hoce Covjeka navesti na besposlenost i da ga
odvrati od cmjenja dobra.

139

Dakle, sve dok je motiv za Cinjenje dobra sam po sebi ispravan
i u skladu sa propisima vjere, Cinjenje dobrih djela ne treba prekidati,
bojedi se pomisli da je to, mozda, iz licemjerstva. Naprotiv, covjek je
duzan boriti se protiv misli koje potpiruju licemjerstvo, svoje srce
navikavati da se stidi Allaha i umjesto zahvaljivanja drugima,
zahvaljivati Njemu.

U tome smislu od el-Fudajla b. 'Ijada se prenosi da je rekao:
"Ciniti dobra djela radi ljudi je pripisivanje Allahu sudruga (sirk). Ne
Ciniti ih radi ljudi je licemjerstvo. Iskrenost je moliti Allaha da te
sacuva i jednog i drugog."

Neko drugi je rekao: "Ko prestane Ciniti dobra djela, bojedi se
da ih ne Cini iskreno, ostace i bez iskrenosti i bez dobrih djela."

• • •

140

BOLEST OHOLOSTI 175

zviseni Allah veli:

II 1 - Odvraticu odznamenja Mojih one koji se budu bez ikakva
osnova na Zemlji oholili. (El-A'raf, 146.)

- Tako Allah pefati srce svakog oholog i nasilnog. (Gafir, 35.)

- On, doista, ne volt one koji se ohole. (En-Nahl, 23.)

- Oni koji iz oholosti nece da Mi se klanjaju - uci ce, sigurno, u
Dzehennem ponizeni. (Gafir, 60.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Uzviseni Allah veli:
'Velicanstvenost je Moja haljina, a uzvisenost Moj ogrtaC. Ko Mi se u
te dvije stvari usprotivi i sebi ih pokusa prisvojiti, u Dzehennem <fu ga
baciti i nimalo Mi to nece biti tesko uCiniti." 176

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, takoder, rekao: "Allah nece
pogledati na Covjeka koji iz oholosti svoj ogrtac" ostavlja predugim da
seza njim vuce." 177

Muslim u svome Sahihu biljezi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "U Dzennet nece u<fi niko ko u svome srcu ima makar koliko
je trun oholosti" - pa je jedan Covjek rekao: "Covjek (po svojoj
prirodi) voli da mu je odjeca i obuda lijepa?" Na to mu je on

Komentirajudi ova] kudsi-hadis, el-Hattabi kaie: "To znaii da su velidanstvenost i uzviienost dva
svojstva Uzvisenog Allaha. svojstvena jedino Njemu 1 nikome vise i da niko od Allahovih stvorenja
nema pravo ova svojstva pripisivati sebi, jer je njihova osobina poniznost i pokornost. Zato je za
ove dvije osobine Uzviseni i naveo primjer haljine i ogrtaia i time, a On najbolje zna. htio re£i:'Kao
Jto Covjek nema suvlasnika u svojoj haljini i ogrtaiu. tako niko od stvorenja nema pravo da sa
Mnom dijeli Moje veliianstvo i Moju uzvisenost." (A o ./a ^ j^li jj*).

. Jlyil fJ U .VJ M

., 175

176

141

odgovorio: "Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je omalovazavanje
istine i potcjenjivanje drugih ljudi." 171 ' Poslanikove, s.a.v.s., rijeCi
j — znace: izbjegavanje da se prihvati istina onakva kakva je, njeno
omalovazavanje i gledanje na nju sa prijezirom, u cilju samouzdizanja
i pridavanja sebi vise vrijednosti nego sto se zasluzuje, dok njegove

rijeCi "^-l Ji J> — znace potcjenjivanje drugih ljudi i njihovo

ponizavanje.

U Hemu se oholost naj£e§6e ispoljava?

1. Oholost se najcesce ispoljava u znanju. Ona se tako brzo
pojavi kod nekih ucenih ljudi da odjednom postanu umisljeni da su
pokupili svo znanje i dospjeli do vrhunca. Kao rezultat toga, kod
takvih ljudi se javlja osjecaj vise vrijednosti s jedne, i ponizavanje,
omalovazavanje i drzanje neznalicama ostalih ljudi s druge strane. Sto
je jos gore, takvi ljudi se vremenom uobraze i sebe pocnu smatrati
vrijednijim kod Uzvisenog Allaha od ostalih ljudi.

2. Oholost se, zatim, cesto ispoljava po pitanju porijekla i
pripadnosti, tako da oni koji vode plemidko porijeklo ponizavaju one
koji ne vode, Cak i u slucaju kada su ovi po znanju ili djelima bolji od
njih. Takvo ponasanje spada u svojevrsni vid paganstva, o cemu
nedvosmisleno govori i sluCaj sa Ebu Zerrom, r.a., od koga se
pripovijeda da je rekao: "Pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., sam se
preporekao sa jednim covjekom, i, u uvrijedljivom kontekstu,
spomenuo mu majku, na sto se Poslanik, s.a.v.s., naljutio i rekao mi:
"O Ebu Zerre, u tebi je jos ostalo tragova paganstva. Oni su tvoja
braca." 179

3. Oholost se, zatim, ispoljava u imetku, tako sto se on
pokazuje u odjedi, konjima i drugim jahalicama, dok se Covjek krece
u drustvu bogatih. I to je jedan vid oholosti jer se na taj naCin
ponizavaju siromasni od strane bogatih, sve zbog njihova neznanja da
je u takvim situacijama siromastvo vrlina, a bogatstvo mahana.

4. Oholost se, zatim, ispoljava u ponosenju sa brojem pristalica,
prijatelja, porodice i si. Ovo su samo neke od stvari kojima se ljudi
jedni nad drugima ponose i oholo ponasaju. Molimo Uzvisenog da nas
Svojom miloscu i dobrotom pomogne i od toga saCuva!

142

Znaj da se oholost moze ispoljavati i u Covjekovim osobinama,
kao stosu: dizanje glave, gledanje poprijeko, na£in i ton govora, na£in
hodanja, stajanja i sjedenja, te kretanja i mirovanja. Neki u svojoj
oholosti ispoljavaju sve navedeno, dok neki djelimicno ispoljavaju, a
djelimiCno djeluju uobiCajeno.

U oholost spada i to kada neko voli da drugi pred njim ustaju
na noge, ili kada sa drugima ide da on bude na celu, a da ostali idu iza
njega ili sa strane. U oholost spada i neobavljanje sobom
svakodnevnih poslova u ku<5i, sto je u potpunoj suprotnosti sa
skromnoscu.

Tako se pripovijeda da su jednom prilikom kod Omera b.
Abdulaziza dosli gosti, pa mu je nocu - dok je pisao - u Ciraku nestalo
ulja, na sto je jedan od gostiju htio ustati i sam dosuti ulja, ali mu to
Omer nije dozvolio rijeCima: "Ne priliCi Covjeku da ga sluzi njegov
gost." Na to je gost htio da probudi slugu pa da to on uradi, ali je to
Omer odbio rijeCima: "Nemoj, tek je zaspao!" - a zatim ustao i sam
dosuo ulja. Na to mu je gost rekao: "Vladaru pravovjernih, zar sam
ustajes i to radis?" - a on odgovorio: "Ustao sam kao Omer i vratio se
kao Omer i nista nisam izgubio. Najbolji Covjek je onaj koji je pred
Allahom skroman i ponizan."

Ukratko, skromnost i lijepo vladanje bili su praksa Allahova
Poslanika, s.a.v.s., i svaki vjernik ga u tome treba slijediti.

Tako se od Ibn Ebu Seleme pripovijeda da je rekao: "Upitao
sam Ebu Se'ida el-Hudrija kakve su sve novine ljudi unijeli u vezi sa
svojim oblacenjem, jelom, picem i jahalicama, pa mi je rekao: 'O sine
moga brata, kada jedes, jedi u ime Allaha, kada pijes, pij u ime Allaha
i kada se oblaCis, oblaCi se u ime Allaha, jer u svemu od toga moze
biti licemjerstva, oholosti, ponosa i zelje za slavom, a to je grijeh i
pretjerivanje. U svojoj ku<fi sam obavljaj poslove koje je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., obavljao, a on je sam muzao ovce, popravljao obucu,
krpio odjecu i jeo zajedno sa svojim slugom. On je licno odlazio na
pijacu i kupovao sto mu treba i nije ga bilo stid na ruci nositi posudu.
Rukovao se i sa bogatim i sa siromasnim. Prvi je selam nazivao koga
god je sreo, svejedno radilo se o mladem ili starijem. Kada god bi ga
neko pozvao, odazivao se na poziv i nikada nije omalovazavao ono na
sta bi bio pozvan. Bio je lijepe naravi, prijatan u drustvu, vedra lica,
strog, ali odmjeren, skroman, i nije dozvoljavao da se ponizi, darezljiv,
ali ne i rasipan. Sve u svemu, bio je osjecajan i njezan."

143

'Aisa, r.a., dodaje: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada se nije
najeo koliko je mogao i da se nikada nikome nije pozalio. Govorioje:
'Iznosenost (odjece) je znak imana."" 80

Harun kaze: "Pitao sam sta znadi iznosenost, pa mi je rekao:
'To je stara i dotrajala odjeca.' Ko trazi skromnost, neka se ugleda na
Poslanika, s.a.v.s. Ko nije sa tim zadovoljan, veliki je neznalica, jer je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., najodabraniji Allahov rob i u vjeri i u zivotu,
tako da nema drugog puta za postizanje ugleda i casti do ugledanje na
njega."

Ka'b kaze: "Kada Allah nekog Svog roba, na ovome svijetu,
obaspe blagodatima, pa Mu ovaj na njima bude zahvalan, Allah 6c mu
sigurno dati da ih se nauziva na ovome svijetu, i visok polozaj na
buducem svijetu."

Kako se lijefi oho lost i post He skromnost?

Znaj da je oholost jedan od teskih grijeha i da je discenje od
njega stroga obaveza svakom pojedincu ( 01— * J»j — »)• Oholost se ne
iskorjenjuje samo pukom zeljom za njenim nestankom, vec" dugotrajnim
lijecenjem. Lijecenje od oholosti ima dva stepena:

1. Sasijecanje njenih korijena na mjestu gdje se razvija, tj. u srcu i

2. Otklanjanje uzroka zbog kojih se ona pojavljuje.

Prvi stepen lijecenja oholosti, tj. sasijecanje njenih korijena,
mora podrazumijevati spoznajnu i prakticnu stranu. Kada se ova oba
preduvjeta ispune, lijecenje ce, s Bozijom pomodi, biti uspjesno.
Spoznajna strana lijecenja oholosti sastoji se u tome da covjek dobro
upozna sebe i svojstva Uzvisenog Gospodara, a kada to upozna
uklanjanje oholosti ce biti moguce, jer sve sto Covjek bolje upoznaje
sebe, sve vise uvida da mu, kao takvom, dolikuje samo skromnost i
poniznost, a sve sto vise upoznaje osobine svoga Uzvisenog
Gospodara, sve vise uvida da uzvisenost i velidanstvo prilidi samo
Allahu i nikom vise.

Drugi stepen lijecenja oholosti sastoji se u uklanjanju ranije
spomenutih uzroka. Tako onaj ko se oholi zbog svoga porijekla, svoje

ilj-U-Jd J* jjjil j^Si - jiiA J* Jx Mr* i*l i-V fc*. «i. j i«

144

srce mora lijeCiti spoznajom da je to neznanje, jer se ponosi neCim Sto
nije njegovo, nego tude, upravo onako kako je pjesnik rekao:

Ah) se pomsS wfabm stv/ih preddca,
s5>stinu si rekao, samo ilo su hi pored ' izrvdih.

Dakle, kako se neko ko je bijednik, svoje bijede moze prati i
kititi tudim vrlinama? Kako se neko moze ponositi svojim precima,
kada su veC zemlja postali i kada je Uzviseni Allah za porijeklo rekao:
... koji je prvog tovjeka stvorio od ilovate - a potomstvo njegovo stvara od
kapi hude tekucine. (Es-Sedzda, 7.-8.)

Sto se, pak, tiCe oholosti u bogatstvu, mnoStvu imetka,
pristalica i prijatelja, te oholosti sa polozajem, vlaSCu i si., to je najgora
njena vrsta, jer je van Covjekove kontrole i jer se u svakom momentu
moze izgubiti. Sta ce drugo do ponizenje dozivjeti, ukoliko mu
imetak propadne ili kuca izgori?! Osim toga, svaki oholi covjek bi,
uvijek, morao imati na umu koliko je samo Zidova od njega bogatije,
koliko ih ima visfe imetka od njega i koliko ih bolje i udobnije od
njega zivi? Uh, kakva je ta Cast koju je Zidov prije njega dobio ili
koju, u samo jednom momentu, lopov moze opljaCkati, a on bez svega
ostati i ponovo ponizen i siromaSan postati!

Sto se oholosti sa znanjem i poboznoScu tice, od nje, zbog dva
razloga, nema goreg poroka:

Prvo, Sto je odgovornost ucena covjeka pred Allahom veca i Sto
se ni deseti dio od ucena Covjeka ne moze ocekivati koji se ocekuje
od neznalice. Zato je neposluSnost ucenog Covjeka, uz svo njegovo
znanje i spoznaju, tezi i opasniji grijeh.

Drugo, Sto bi, kao uCen Covjek, morao znati da uzviSenost i
veliCanstvo dolikuje samo UzviSenom Allahu i da je ohol Covjek kod
Allaha prezren i omrazen, Sto bi moralo utjecati na njega da odbaci
oholost i prihvati se skromnosti i poniznosti.

145

BOLEST SAMOLJUBLJA 181

Znaj da je samoljublje bolest i da je kao takvo prezreno u
Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Prezirud samoljublje Uzviseni Allah veli:

- ... a i onoga dana na Hunejnu kada vasje mnostvo vase zanijelo,
ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. (Et-Tevbe, 25.)

Odgovarajuti nevjernicima na njihovo ponosenje sa svojim
utvrdama, opremom i silom, Uzviseni Allah veli:

- ... a oni su mis lilt da ce ih utvrde njihove od Alia hove kazne
odbraniti, ali im je Allahova kazna dosla odakle se nisu nadali. (El-Hasr, 2.)

Preziruci samoljublje, Uzviseni Allah, takoder, veli:

- ... a koji ce misliti da je dobro ono sto rade. (El-Kehf, 104.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Tri su stvari spasonosne, a tri
pogubne. Spasonosne su: bogobojaznost i u tajnosti i u javnosti, govoriti
istinu i u zadovoljstvu i u ljutnji i umjerenost i u bogatstvu i u
siromastvu, a pogubne su: povodenje za strastima, povodenje za skrtoscu
i dovjekovo divljenje samom sebi. Ovo posljednje je najpogubnije." 182

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, takoder, rekao: "Dok je jedan
covjek ogrnut sa dva ogrtaca, dived se sam sebi, nadmeno isao, Allah
je dao pa se pod njim zemlja provalila i da je u nju propao i takoce
kroz nju propadati sve do Sudnjega dana."' 81

Ibn Mes'ud, r.a., je rekao: "Dvije su stvari po covjeka propast:
beznadeznost i samoljublje."

f> Ol .u, jJb Jli j( \/rAT/T)0KVi^ J } ( r ' Wt) U^i J ^ y \ Jl( A. jij ) j>^>\ }J 182

146

Ove dvije stvari spomenuo je zajedno jer se sreca postize samo
trudom, trazenjem, ozbiljnoscu i zasukivanjem rukava. Za razliku od
toga, beznadeznost je nenastojanje i netrazenje naCina da se nesto
postigne, a onaj ko je zadivljen samim sobom misli da je srecu i sve
sto zeli postigao, pa se vise nizasto ne trudi. U tome smislu Uzviseni
veli: 0 vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredamal
(EI-Bekare, 264.) tj. isticanjem svoje zasluge i pogovaranjem za
uCinjeno dobro, a to nije nista drugo do samoljublje.

Opasnosti bolesti samoljublja

Znaj da od bolesti samoljublja vrebaju velike opasnosti.
Bududi da je samoljublje jedan od uzroka oholosti, ono najcesce
prelazi i u oholost, a oholost sa sobom nosi brojne, dobro poznate
poroke u odnosima sa drugim ljudima.

S druge strane, u odnosu na Uzvisenog Allaha, samoljublje
izaziva zanemarivanje, pa cak, i zaboravljanje da se vodi raCuna o
grijesima. Otuda se, s jedne strane, zaboravlja na pokajanje, a s
druge strane, preuvelicava i pred Allahom istice svoja zasluga za
pokornost i cmjenje bilo kakva dobra djela. Covjek koji se sam
sobom odusevljava, svojim misljenjem zavarava sam sebe, do te
mjere da se osjeca sigurnim od Allahova iskusenja i kazne i misli da
mu kod Allaha pripada, za njega posebno, odabrano mjesto. Zato ne
slusa niCije savjete ni preporuke, niti mu njegovo samoljublje
dozvoljava da se za misljenje obrati ucenim ljudima. Za sve ove i
slicne nedace krivo je samoljublje. Ono se zato i ubraja u teske
grijehe. Ovo zato, sto za Covjeka nema vece nesrece od toga da misli
da se spasio, da je postao neovisan i Slobodan i tako zanemari
Cinjenje dobra i ne znajudi da je to otvorena propast. Molimo
Uzvisenog Allaha da nas od takvih zabluda saCuva i da nam, uCinivsi
nas Njemu pokornim, srecu i uspjeh podari!

Ukratko o lijetenju bolesti samoljublja

Znaj da se pri lijeCenju svake bolesti, prvo mora pristupiti
uklanjanju njenih uzroka. Bududi da je uzrok bolesti samoljublja
neznanje, tj. covjekovo nepoznavanje sebe i svoga Uzvisenog
Gospodara, najbolji lijek za nju je ono sto je suprotno neznanju, tj.
upoznavanje sebe i svoga Gospodara, svejedno da li se radi o
samoljublju vezanom za znanje, imetak ili porijeklo, jer je to sve dar
Boziji, kao sto stoji u rijeCima Uzvisenog: - Od Allaha je svaka blagodat
koju uzivate. (En-Nahl, 53.)

147

Sreca koja ti se dogodi od Allaha je, a nesrecu koja te zadesi sam si
zasluzio. (En-Nisa', 79.) Pod srecom se u navedenom ajetu misli na
svaku blagodat od Allaha, a pod nesrecom na nedace. Nema vece
blagodati nego sto je Allahova uputa i otvaranje vrata korisnog znanja
i dobrih djela, jer samoljublje nastaje od neznanja i Covjekova
poricanja blagodati Uzvisenog Allaha. U tome smislu Uzviseni veli: A
da nije A llahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne
bi nikad 'od ' grijeha ottstio. (En-Nur, 21.)

Ovo zato sto niko, ma koliko bio znan i ma koliko se trudio da
udini dobrih djela, nece ucM u Dzennet zahvaljujud njima, sve dok ga
Allah ne obaspe Svojom miloscu, kao sto je najbolji i najodabraniji rob,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., najboljoj generaciji ljudi, svojim drugovima,
rekao: "Nema niko medu vama koga ce njegova djela spasiti." Na to su
ga upitali: "Zar ni tebe Allahov Poslanide?" - pa je odgovorio: "Ni
mene, osim, ako me Allah obaspe Svojom miloscu." 184

Neko je lijepo rekao: "Nemoj da te prevari mnostvo djela, jer
ne znas hoce li ti biti primljena ili nece! Ne budi siguran od svojih
grijeha, jer ne znas hoce li ti biti oprosteni ili nece! Sva tvoja djela za
tebe su nepoznanica. Sto se, pak, imetka tide, njega covjek ne
posjeduje svojom zaslugom, nego distom dobrotom Uzvisenog Allaha.
Zato se Uzviseni Allah i Cudi nevjerniku koji se zaslijepljen svojim
imetkom, svome prijatelju usudio red: Od tebe sam bogatiji i jaieg sam
rodaf (EUKcM, 34.)

Uzviseni, takoder, o Karunu prenosi da je rekao: Ono sto imam
stekao sam znanjem svojim. (EI-Kasas, 78.)

Uzviseni Allah na drugom mjestu veli: 0 ljudi, M i vas odjednog
(ovjeka i od ' jedne zene stvaramo i na narode vas i plemena dijelimo da biste
se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvise boji. (EI-
Hudzurat, 13.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Allah je od vas odstranio
pristrasnost paganstvu - tj. oholost. Svi ste vi Ademovi potomci, a
Adem je od zemlje." 185

.(r . <r . o/T) ^jUIi , , (lo\/rT) jjt-\ } , v& U«, (m/w ) ,0— 3 . JU> (T \) jjUJi ,\ }J 184
.jiUS/l <^ j ^> li* :Jti ) sJl* (r • ./W) ji-jJl } t .vjS/I (» • M) >)\> y\ .Ijj 185

148

POKAJANJE' 86

Pokajanje od grijeha, obracanjem Onome koji zna sve
tajne i oprasta grijehe, po£etak je puta poboznih, kapital
pobjednika, prvi korak onih koji istinu traze, kljuC za
izvodenje na pravi put zalutalih, polaziste odabranih i pribjeziste
Allahu bliskih.

Pokajanje je prva, srednja i posljednja stanica u zivotu
covjeka. Pobozan Covjek je od njega nerazdvojan. Ono ga prati sve
do smrti. Cak, i kad preseli u drugu kudu, ono ide sa njime i u stopu
ga prati. Ukratko, pokajanje je i poCetak i kraj puta. Uzviseni o
njemu veli: / svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono sto
(En-Nur, 31.)

Ovim ajetom u navedenom poglavlju, objavljenom u Medini,
Uzviseni se obraca vjernicima i Svojim najodabranijim stvorenjima i
nareduje im da Mu se pokaju. Ova zapovijed dolazi nakon sto su
povjerovali, toliko trpjeli, Hidzru uCinili i na Njegovom se putu protiv
neprijatelja borili. U njemu je uspjeh uvjetovan pokajanjem od grijeha,
s dodatnom pogodbenom cesticom "J«J"/ "mozda" u znaCenju: ako se
pokajete, mozete se nadati uspjehu. Drugim rijeCima, toznaCida se
uspjehu mogu nadati samo oni koji se Allahu za svoje grijehe pokaju.
Neka nas Allah od takvih uCini! Uzviseni veli: A oni koji sene pokaju -
sami sebi dine nepravdu. ( El-Hudzurat, 11.)

Tako je Allah sve ljude podijelio na dvije vrste: one koji se za
svoje grijehe kaju, a to su oni koji 6c postidi ono sto zele, i one koji se
ne kaju, koji sebi nepravdu Cine. Trece vrste nema. Pada u oCi da je
nepokajanje za grijehe, Uzviseni imenovao nepravdom (zulumom), a
kako bi se drugaCije i mogao imenovati onaj ko ne pozna svoga
Gospodara, pa prema tome ni sebe, usljed cega ne priznaje svoje
greske i za njih ne moli oprost?! Kako, kada je sam AHahov Poslanik,

149

s.a.v.s., rekao: "O ljudi, pokajte se Allahu, jer, tako mi Allaha, i ja Mu
se svaki dan kajem preko sedamdeset puta!" 187 Ovo uprkos tome sto
je od svih stvorenja najbolje poznavao Uzvisenog Allaha.

Pokajanje od grijeha je, dakle, covjekovo obracanje Allahu sa
molbom da ih oprosti i Cvrsta odluka da vise nikada nece idi putem
onih koji su protiv sebe Allahovu srdzbu izazvali niti onih koji su
zalutali.

Preduvjeti za valjano pokajanje

Ukoliko se Covjek ogrijesio prema Uzvisenom Allahu,
preduvjeti za valjanost njegova pokajanja su: iskreno kajanje za
udinjeni grijeh, odustajanje od daljnjeg dinjenja grijeha i cvrsta odluka
da se to vise nikada nece ponoviti.

Bez kajanja nema valjanog pokajanja, jer je nekajanje za ruzno
djelo najbolji dokaz da je dovjek sa njim zadovoljan i spreman ponovo
ga ufiiniti. S druge strane, uz neodustajanje od grijeha i nastavak
njegova Cinjenja, nezamisliva je valjanost pokajanja.

Sto se, pak, treceg preduvjeta za valjanost pokajanja tide, tj.
Cvrste odluke da se on vise nikada nece ponoviti, on se, u prvom
redu, temelji na iskrenosti namjere i odluCnosti da se dato obecanje
odrzi.

Neki islamski udenjaci kao preduvjet navode i neponavljanje
istog grijeha i tvrde da je njegovo ponavljanje dokaz da pokajanje nije
bilo valjano i ispravno. Medutim, vedina islamskih uCenjaka smatra da
ovo posljednje nije preduvjet za valjanost pokajanja, navoded kao
primjer izreku: "Koliko je samo onih koji, iako vole svoje zdravlje,
jedu ono sto je po njega stetno."

Ukoliko se, pak, covjek ogrijesio prema nekome drugom
Covjeku, za valjanost njegova pokajanja potrebno je da sa njim izmiri
rafiune, da popravi ono sto je pokvario i da mu ovaj halali ufiinjenu mu
nepravdu, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko je prema svome
bratu udinio nepravdu i povrijedio mu imetak ili obraz, neka, koliko
je jos danas, od njega zatrazi halala, prije nego sto nestanu i zlatnici i
srebrenjaci i nc ostanu samo dobra i losa djela!" 188

150

Ovo zato sto grijeh prema drugoj osobi podrazumijeva povredu
dva prava: jednog prema Allahu i drugog prema Covjeku. Za valjanost
pokajanja od ovakve vrste grijeha, potrebno je prvo rasCistiti raCune sa
covjekom, vratiti mu njegovo pravo i od njega zatraziti halala, a onda
se iskreno obratiti Allahu sa molbom da mu oprosti povrijedeno pravo
prema Njemu.

Neke specif tfne vrste pokajanja

# Ukoliko je nekome nepravda uCinjena, tako sto se o njega
ogrijesilo: klevetanjem, ogovaranjem ili panjkanjem, a da to i ne zna,
postavlja se pitanje da li je za valjanost pokajanja preduvjet upoznati
ga o tome?

Ebu Hanifa, Malik i neki drugi islamski uCenjaci, na osnovu
gore navedenog hadisa, su misljenja da je preduvjet za valjanost
pokajanja od takvog grijeha o tome upoznati osobu prema kojoj se
pogrijesilo i od njc zatraziti halala.

Drugi su misljenja da to nije preduvjet za valjanost pokajanja i
da je dovoljno pokajati se pred Allahom, s tim da se onaj ko je
oklevetan ili opanjkan spomene lijepom rijeCju i pohvali pred onim
istima pred kojima se ranije oklevetao i opanjkao i da se zamoli za
oprost njegovih grijeha. Za ovo misljenje opredijelio se i sejhu-l-Islam
Ibn Tejmijja, potkrijepljujudi ga tvrdnjom da bi upoznavanje o tome
onoga prema kome se pogrijesilo stetilo i da ne bi imalo nikakve
koristi. Osim toga, Zakonodavac to nigdje nije propisao kao potrebni
postupak, a pogotovo kao obavezu koja bi se morala ispuniti.

*Sto se tice pokajanja onoga ko je nekoga opljaCkao, on je prvo
duzan vlasnicima vratiti ono sto je opljaikao. Ukoliko to ne moze
vratiti zbog nepoznavanja vlasnika, njihove smrti i si. , duzan je to u
njihovo ime podijeliti kao milostinju, s tim sto ce oni na Dan
sravnavanja racuna (tj. na Sudnjem danu), imati pravo da biraju
izmedu dvije mogucnosti: da budu nagradeni za ono sto je on uradio i
da svi sevapi za podijeljenu milostinju pripadnu njima, ili da, umjesto
toga, od njegovih dobrih djela uzmu onoliko koliko je vrijedio njihov
imetak, a da sevapi za milostinju pripadnu njemu. U svakom slucaju,
Allahova nagrada za tako podijeljenu milostinju, necc izostati. U tome
smislu se od Ibn Mes'uda, r.a., pripovijeda da je od nekakva Covjeka
kupio robinju i da je njen gospodar, dok je ovaj vagao dogovorenu
protuvrijednost, otisao i nestao. Ibn Mes'ud, r.a., ga je cekao nece li
se pojaviti, kako bi mu isplatio dogovorenu cijenu, sve dok nije

151

izgubio nadu da Ce se ikada pojaviti. Tada je dogovorenu vrijednost
uzeo i podijelio kao milostinju rekavsi: "Boze, ovo je od robinjina
gospodara, pa ako bude zadovoljan, neka njemu pripadne nagrada, a
ako odbije, neka onda pripadne meni, a neka on protuvrijednost
uzme od mojih dobrih djela!"

*Sto se tiCe pokajanja onoga ko je od drugoga uzeo
nedozvoljenu protuvrijednost, kao sto je naknada za prodavanje vina,
za pjesmu ili lazno svjedoCenje, pa se za uCinjeno djelo pokajao, a
naknada kod njega ostala, o tome medu islamskim uCenjacima
preovladavaju dva razliCita misljenja:

Po jednima, takvu naknadu, ukoliko se zna da je to njegov
imetak, treba vratiti onome od koga se dobila, jer nije zaradena na
dozvoljen naCin, s jedne, niti se vlasniku uCinila nikakva dozvoljena i
korisna usluga, s druge strane.

Po drugima, sto je po nama ispravnije misljenje, za pokajanje
je potrebno naknadu podijeliti kao milostinju, jer se njenim
vracanjem prvobitnom vlasniku, taj isti vlasnik pomaze da i dalje
grijesi i da prema Allahu bude neposlusan. SliCan je sluCaj i sa onim u
Cijem imetku ima i halala i harama, pa ne moze da taCno razlikuje sta
je steCeno na dozvoljen, a sta na nedozvoljen naCin. Zato je potrebno,
a Allah, opet, najbolje zna, da takva osoba procjeni koliCinu imetka
koji je stekla na nedozvoljen naCin i da ga podijeli kao milostinju,
kako bi preostali dio ostao Cist.

Pitanje: Kakav je polozaj Covjeka koji se pokaje za uCinjeni
grijeh? Vraca li se on poslije pokajanja na stepen koji je imao prije
uCinjena grijeha, ili ne vraca?

Neki islamski uCenjaci smatraju da vraca, jer iskreno
pokajanje, u potpunosti, brise grijeh i Covjek postaje Cist, kao da ga
nije ni uCinio.

Drugi, pak, smatraju da ne vraCa, jer polozaj vjernika nije u
stanju mirovanja, nego uspona. Osim toga, grijeh ne samo da Covjeka
usporava u usponu, nego ga vraCa unazad. Zato, Cak, i kada se Covjek
za grijeh pokaje, on je u svom usponu zakasnio za onoliko kolikoje
mogao napredovati u sluCaju da grijeha nije bilo.

U vezi sa ovim, Sejhu-l-Islam kaze: "TaCno je da se neki
pokajnici ne vraCaju na polozaj na kome su bili. Isto takoje taCno da
neki pokajnici, ne samo da se vraCaju na polozaj na kome su bili, nego

152

postizu i vedi polozaj i postaju bolji, nego sto su bili prije udinjenog
grijeha. Najbolja potvrda za tojedaje Davud, a.s., poslije pokajanja
postao bolji, nego sto je bio prije grijeha."

Ibn cl-Kajjim, Allah mu se smilovao, u vezi sa ovim, kaze:
"Ovakav sludaj moze se uporcditi sa primjerom putnika - namjernika
koji se na svome putu osjeca sigurnim, pa das pozuri, das ide obidnim
hodom, a das zastane da se odmori i naspava. I dok tako putuje, pored
puta, u basdi sa puno cvijeda, zdencom i debelim hladom, iznenada
uglcda pogodno mjesto za odmor, te ne mogavsi odoljcti, side sa puta
i uputi se prema tim prelijepim mjestima. Medutim, tamo ga saccka
neprijatelj, uhvati, stavi u okove i silom sprijedi da nastavi put, tako
da mu se na momente udini da je sa svim gotovo, da je zavrsio s
putem, da de biti ubijen, baden divljim zvijerima i hijenama da ga
pojedu i da nema nikakva izgleda da stigne do cilja prema kome je
krcnuo. No, dok o tome razmislja, odjcdnom, pored sebc uglcda
svoga smionog oca koji mu razvezuje lance, skida okove i savjctuje da
nastavi put i da sc duva neprijatelja, jer ce ga na putu i dalje vrebati i
zasjedc mu postavljati. Ujedno, on ga ohrabruje i daje do znanja da
mu, ako bude oprezan, neprijatelj nista nede modi nauditi, upozorava
da cc ga, ako bude neoprezan, ponovo, napasti, te da dc on pozuriti i
kod kucc ga sa poklonima dekati, pa da pozuri tragom kuda je on
prosao. Ako je pomenuti putnik - namjernik pametan, bistar, darovit i
oprezan, na ostatku puta, ponasace se sasvim drugadije nego ranijc;
bice mnogo brzi, oprezniji i spremniji da se odupre ncprijatelju, tako
da de mu nastavak puta biti bolji, a dolazak do cilja brzi i sigurniji
nego sto je bio.

Medutim, ako i dalje bude neoprezan, ako se ne bude duvao
neprijatelja, ako bude skretao s puta i zadrzavao se, gdje god mu sta
zapadne za oko, neprijatelj ce ga opet napasti pa ce ponovo zapasti u
nevolje, pogotovu ukoliko se ne mogne oduprijeti prisjedanju
ljepote basde, njena mirisa, hladovine i zdenca. U tome slucaju,
izgubljeno vrijeme, ne samo da nece modi nadoknaditi i stidi na
vrijeme, kao da navedenog nije bilo, ved de dolazak do cilja biti
neizvjestan."

Iskreno pokajanje

Uzviseni Allah veli: 0 vi koji vjerujete, uftnite pokajanje Allahu
iskreno, da bi Gospodarvaspreko ruznih postupaka vasih presao i da bi vas
u dzennetske baste, kroz koje ce rijeke teci, uveo. (Et-Tahrim, 8.)

153

Od Ebu Musa el-Es'arije, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Uzviseni Allah preko nodi pruza ruku ne bi li se
pokajao onaj ko je grijesio preko dana, a preko dana pruza ruku ne bi
li se pokajao onaj ko je grijesio preko nodi. Tako de diniti sve dok
Sunce ne izade sa Zapada." llw

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: "Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Ko se iskreno pokaje prije nego Sunce
izade sa Zapada, Allah de mu pokajanje primiti i grijehe oprostiti."" 90

Od Ebu Abdurrahmana Abdullaha b. Omera b. el-Hattaba, r.a.,
se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Uzviseni Allah od Svoga
roba prima pokajanje sve dok njegova (robova) dusa ne dode do
grla."""

Iskreno se pokajati od grijeha, znadi pokajanje odistiti od svake
vrste patvorenosti, nedostataka i onoga sto ga kvari.

El-Hasan el-Basri kaze: "Iskreno pokajanje od grijeha je
dovjekovo kajanje za ono sto je proslo i dvrsta odluka da vise nikada
nede diniti grijehe koje je dinio."

El-Kelbi kaze: "Iskreno pokajanje od grijeha je dovjekovo
trazenja oprosta jezikom, kajanje srcem i odustajanje da ih ubudude
dini bilo kojim organom tijela."

Se'id b. el-Musejjib kaze: "Iskreno se pokajati za grijehe znadi
sam sebe savjetovati da se vise ne dine."

Ibn el-Kajjim kaze: "Iskrenost u pokajanju za grijehe
podrazumijeva tri stvari:

1. Pokajanjem obuhvatiti sve grijehe i ne ostaviti nijedan, a da
se za njega ne pokaje.

2. Bid potpuno odludan i iskren u trenutnom pokajanju za sve
grijehe, ne ostavljajudi nikakva traga kolebanju, odgadanju ili
odugovladenju, ved uloziti svu volju i odludnost da to bude odjednom
i zauvijek za sve grijehe.

.s,,di(vi/w rijj m

..UJkJl j /jjl (Y»/\V ) |J— > 190
, (T »V/ I) pTULl j , ( t T of) »M, jfi j tj TLi (HV)wl, ( ol^oJl (o A/\T) .Ijj

.^USli j »M : /Li x^l Jli j , ^ vx.>Ji Jli j Uiij j
154

3. Ciscenje pokajanja od svih nedostataka i mrlja koje
narusavaju njegovu iskrenost. Osim toga, ono mora biti motivirano
bojazni i strahom od Allaha, zudnjom za onim sto je kod Njega i
strahopostovanjem prema Njemu, a ne zeljom da se sacuva lidni
interes, nepovrijedljivost, polozaj, vlast, mod, utjecaj, imetak, slava
medu ljudima, posteda od njihove kritike i si. Pokajanje, takoder, ne
smije biti motivirano strahom da ce drugi njim zagospodariti,
pohlepom za ovim svijetom ili pak osjecajem neuspjeha i nemodi i
tome slidno, jer to sve umanjuje valjanost pokajanja i odanost prema
Uzvisenom Allahu."

Prva od tri stvari odnosi se na ono za sto se dovjek kaje, druga
na onoga ko se kaje, a treca na Onoga kome se sa pokajanjem obraca.
Prema tome, valjano pokajanje mora biti istinito, iskreno i
podrazumijevati sve grijehe. Nema sumnje da ovakvo pokajanje,
podrazumijeva i upu&vanje molbe za oprost. Ukoliko su svi navedeni
uvjeti ispunjeni, pokajanje je potpuno i ono ce, s Bozijom pomodi,
grijehe izbrisati.

Covjekovo pokajanje Allahu uvjetovano je Allahovim nadah-
nucem cbvjeka da Mu se pokaje s jedne, i Allahovim primanjem
covjekova pokajanja, s druge strane. To znadi da je za Covjekovo
pokajanje potrebno da ga prvo Allah nadahne i pomogne da se pokaje,
pa da mu, kada se pokaje, pokajanje primi i grijehe oprosti. Upravo na
to se aludira u rijedima Uzvisenog: ... a i onoj trojici koja su bila izostala,
i to tek onda kad im je zem/ja, koliko god da je bila prostrana, postala
tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dusama njihovim i kad su uvidjeli da
nema utofista od Allaha nego samo u Njega. On je poslije njima oprostio
da bi se i ubuduce kajalijer, Alia A, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.
(Et-Tevbe, 118.)

U navedenom kur'anskom ajetu, Uzviseni daje do znanja da je
Njegov oprost prethodio njihovom pokajanju i da je, upravo to, bilo
ono sto ih je navelo da Mu se iskreno pokaju. U tome i lezi tajna
Njegovih lijepih imena "Prvi i Posljednji". On je, dakle, Onaj koji
priprema i koji pruza. Od Njega dolazi i motiv i rezultat. Rob je
pokajnik, a Gospodar onaj koji nadahnjuje pokajanjem i prima
pokajanje. Robovo pokajanje je vracanje Gospodaru od koga je
odbjegao, Gospodaru koji ga je nadahnuo i omogucm mu da se
pokaje, s jedne, i primio mu pokajanje, s druge strane.

Pokajanje ima svoj pocetak i svoj kraj. Podetak mu je vracanje
Allahu i slijedenje pravog puta koji mu je nareden rijedima

155

Uzvisenog: / doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drzite i druge puteve
ne slijedite, pa da vas odvoje odputa Njegova!' (El-En' am, 153.), a kraj
vracanje Allahu na Dan prozivljenja putem koji roba vodi u Dzennet.
A za one, koji se na ovome svijetu, Allahu vrate sa pokajanjem za
svoje grijehe, a na buducem sa nagradom za dobra djela, Uzviseni
veli: A onaj ko se bude pokajao i dobra djela iinio, on se,uistinu, Allahu
iskreno vratio. (El-Furkan, 71.)

Nedostaci valjanosti pokajanja

U nedostatke valjanosti pokajanja spadaju:

*Nedovoljna odludnost, nerasCisdenost srca sa grijesima i
njegovo povremeno golicanje i prizeljkivanje da njihovu draz i slast
ponovo osjeti.

*Covjekova bezbriznost i ubijedenost da se dovoljno pokajao i
da mu je pokajanje primljeno, kao da mu je uruCena potvrda o
garanciji. Naprotiv, onome ko se tako ponasa, to je najbolji znak da se
nije valjano pokajao.

*Zaslijepljenost, nehaj i necmjenje dobrih djela koja se nisu
Cinila ni prije uCinjenog prijestupa.

Znaci valjanosti pokajanja

U znake valjanosti pokajanja za uCinjene grijehe spada:

*Da covjek poslije pokajanja bude bolji nego stoje bio prije
pokajanja.

*Da se nijednog trenutka ne prestaje bojati Allaha i Njegovog
iskusenja, jer ga strah mora pratiti, sve dok mu meleki, kada mu budu
uzimali dusu, ne kazu: Ne bojte se inezalostite se, i radujte se Dzennetu
koji vam je obecan! (Fussilet, 30). Tek kada cuje da mu se ovo kaze,
moze se prestati bojati.

*Covjekov osjecaj da mu se, u zavisnosti od tezine grijeha,
od straha i kajanja dupa i cijepa srce. Tako je Ibn 'Ujejne
protumadio rijedi Uzvisenog: Zgrada koju su oni sagradili stalno ce
unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. (Et-Tevbe,
110.) On kaze: "Tj. dok ne popucaju od pokajanja, jer nema sumnje
da strah od zestoke kazne izaziva njegovo cijepanje i Cupanje. U
tome je smisao pucanja srca koje se u ajetu spominje, tj. pucanje od

156

kajanja i zalosti sta je sve Covjek Cinio i straha od posljedica koje bi
ga zbog toga mogle zadesiti. Onaj ko ne osjeti strah od pucanja
svoga srca zbog pretjerivanja i grijesenja na ovom svijetu, dozivjece
njegovo pucanje na buducem svijetu, kada sve izade na vidjelo,
kada se istina obistini i kada se pokornima za njihova djela predoCi
nagrada, a nepokornima za njihova nedjela kazna. Prema tome, do
pucanja srca, prije ili kasnije, na ovome ili buducem svijetu,
neminovno ce dodi."

*Kroz pokajanje, Covjekovo srce dozivljava takvu skrhanost i
slomljenost, kakvu grijesnik ni na kakav drugi naCin ne moze
dozivjeti, ni kroz izgladivanje, ni kroz vjezbu, niti kroz samu ljubav.
Slomljenost srca kroz pokajanje je nesto posebno. Ono jace djeluje
nego sve navedeno. Covjekov osjecaj slomljenosti srca, dok stoji pred
svojim Gospodarom, je sveobuhvatan. On uvida da je sa svih strana
opkoljen i da mu ne preostaje nista drugo, nego da skruseno, ponizno
i poslusno, padne pred svoga Gospodara i da Mu se pokaje. Njegov
polozaj je poput polozaja odbjeglog roba, kada se uhvati i ponovo
dovede pred svoga gospodara, od Cije ga ljutnje nema ko zastititi niti
ponovo od njega moze pobjedi, pa mu nema drugog izlaza nego da se
pomiri sa tim da su njegov zivot, sreca, uspjeh i spas u gospodarovim
rukama i zadovoljstvu, jer je svjestan da njegov gospodar zna tezinu
greske koju je prema njemu napravio. Sve ovo, iako voli svoga
gospodara, kome je toliko potreban, svjestan svoje nemod i poniznosti
naspram gospodarove modi i vlasti nad njim.

Robova pokornost, poniznost i kajanje pred svojim gospodarom,
u takvom polozaju, je najvise u njegovu interesu, jer se jedino na taj
naCin moze umiliti gospodaru i ponovo stedi njegovo zadovoljstvo.
Ovo zato sto gospodaru, u takvom momentu, od robove poniznosti,
pokajanja, priznanja greske, padanja pred njega i preklinjanja za
oprost, nema nista draze sto bi rob mogao uCiniti, niti boljeg naCina na
koji bi se pred njim mogao opravdati.

Najljepse sto bi rob svome Gospodaru u takvom momentu
mogao re<fi je da Ga zamoli rijeCima:

"Preklinjem Te Tvojim velicanstvom i mojom poniznosdu da
mi oprostis! Tako Ti Tvoje modi i moje nemodi! Tako Ti Tvoga
bogatstva i moga siromastva! Eto, moj lazni i grijesni uvojak kose je u
Tvojim rukama! Ti mimo mene imas jos mnogo robova, a ja mimo
Tebe nemam drugog Gospodara. Od Tebe se drugaCije ne mogu

157

spasiti, nego da se od Tebe sklonim kod Tebe. Molim Te molbom
prosjaka i preklinjem skrusenosti sluge poniznog i poslusnog! Molim
Te dovom uplasenog i nemocnog, koji je pred Tobom, svoj vrat
pogeo i nos oborio, dije se odi pred Tobom u suzama kupaju, a srce
strepi,

(E> TZi kod kafa se skht/am i nadam,
QZod koga saftitu IraSm od onafa Ho se bojim
QZos/ ko/u 'Ui sbmi drugi ne mogu nam/est iti,
&Citi mogu sbmiti host ko/u T5i namjeslS. "

Eto kakvi su znaci valjanog i primljenog pokajanja. Ko ih u
svome srcu ne moze na<fi, neka se prihvati ispravljanja svoga
pokajanja. Kako je samo tesko, na djelu, do valjana pokajanja do<fi, a
kako ga je samo lahko ustvrditi da se, jezikom, izgovorilo!

U Hemu lezi tajni smisao pokajanja?

Znaj da mudar i pronicljiv dovjek, dim pogrijesi, treba poduzeti
tri sljedece stvari:

1. Razmisliti o Allahovim zapovijedima i zabranama, jer 6c ga
to navesti na zakljudak i priznanje pred samim sobom da je pogrijesio.

2. Razmisliti o Allahovim obecanjima i prijetnjama, jer 6c mu
to izazvati strah koji ce ga navesti na pokajanje.

3. Razmisliti o tome da ga Allah u svakom momcntu zbog toga
moze kazniti, da mu je ostavljena mogucnost pokajanja i da ga je
Allah, da je htio, od toga mogao saduvati. Kroz razmisljanje o tome
covjek 6c se dotadi mnogih stvari koje vode spoznaji Allaha, Njegovih
imena i atributa, Njegove mudrosti, milosti, oprosta, blagosti i
plemenitosti.

Kroz takvu spoznaju, covjek ce, kao nikada do tada, osjetiti
svoj robovski polozaj naspram Gospodara, uvidjeti neraskidivu
povezanost Allahova stvaranja, zapovjedi, nagrade, obedanja i prijetnji
sa Njegovim imenima i atributima, spoznati da je to nuzna posljedica
imena i atributa u pojavnom svijetu i da svako ime i atribut,
neminovno, podrazumijeva da ostavi svoj trag i na njemu.

Ovakav polozaj spoznaje Allahovih imena, dovjeku omogudava
da proviri u prekrasne vrtove spoznaje, imana, tajni sudbine i
mudrosti, kakve se rijedima ne mogu izraziti i opisati.

158

*Da spozna i uvjeri se u Allahovu moC odluCivanja, tj. da
spozna da je Uzviseni Allah SvemoguC, da odreduje onako kako On
hoCe, da je, kao takav, Svome robu odredio da se njegovo srce prevrce
onako kako On hoCe i volju mu upravlja prema onome Cemu On
hoCe, da se On uplice izmedu Covjeka i srca njegova te da je
covjekova volja ograniCena voljom Mudrog i Svemoguceg. Navedeno
je dokaz potpune svemoCi kakvom raspolaze samo Allah. Maksimalno
sto neko od Allahovih stvorenja moze je da sa tobom i sa tvojim
tijelom fiziCki raspolaze i radi sta hoCe, dok je uCiniti Covjeka da zeli
ono sto on hoce i njegovu volju podvrgnuti svojoj volji, kadar jedino
Onaj koji je svemoguC, tj. Allah. Kada rob, kao takvog, upozna svoga
Gospodara, u navedeno se uvjeri svojim srcem i dusom i vidi oCite
dokaze Njegove, preokupiranost Njime postane mu najpreCa i
najkorisnija stvar u zivotu, pa nema kada grijesiti, jer je sa Allahom, a
ne sa sobom.

U znake covjekove spoznaje Allahove svemoCi u Njegovu
odredenju, spada i to da shvati da je u svojoj volji unaprijed upravljen
i potCinjen, da je njegov uvojak kose u tudoj ruci, da moze biti
saCuvan samo ako ga On saCuva, uspjeti jedino ako mu On pomogne,
te da je on nemocni jadniCak u ruci Svemocnog i Hvaljenog.

U dokaze Njegove svemoCi u odredenju, takoder, spada i to da
se Covjek uvjeri i potvrdi da savrsenstvo, zahvala, bogatstvo i svemoC,
u potpunosti pripadaju jedino Allahu, a da su nepotpunost, poniznost,
mahane, nepravda i ovisnost Covjekove osobine. Sve sto covjek vise
uvida svoju poniznost, manjkavost, nepotpunost i ovisnost, sve vise
uvida dokaze Allahove svemoCi, savrsenstva, slave i bogatstva i
obrnuto. Dakle, sto Covjek manje grijesi to vise uvida svoju
poniznost, a sto vise uvida svoju poniznost, to vise uvida Allahovu
svemoC.

*Da spozna Allahovu dobrotu prema njemu, koja se ogleda i u
tome sto ga pokriva, dok je prema Njemu neposlusan i dok Cini
grijehe, iako On sve savrseno vidi sta sve Covjek radi, pa bi ga, kada bi
htio pred svijetom mogao kada god hoce osramotiti. Ovo savrsenstvo
Njegove dobrote odraz je Njegova imena — H / DobroCinitelj". S
druge strane, Gospodareva dobrota prema Svome robu, znak je
Gospodareve apsolutne neovisnosti i robove potpune ovisnosti o
Njemu. Kada Covjek sve ovo uvidi, zabavi se razmisljanjem o
blagodatima, dobroCinstvu, darezljivosti i plemenitosti svoga Gospodara,
pa mu i ne pada na pamet da prema Njemu bude neposlusan i

159

nezahvalan, tako da stalno ostaje u drustvu sa svojim Gospodarom.
To je Covjeku bolje i korisnije, nego upustati se u grijehe i
nepokornost prema svome Gospodaru, jer je cbvjekova zauzetost
razmisljanjem o Allahu i neosvrtanje na druge, najuzviseniji cilj koji
moze postidi.

To ni u kom sluCaju ne zna£i da u takvom stanju cbvjek
zaboravlja razmisljati i o svojim grijesima. Naprotiv, tada se vise nego
ikada vraca na svoje grijehe i zbog njih kaje, jer cijelo vrijeme provodi
u robovanju onako kako mu i dolikuje.

*Kroz sve ovo, cbvjek uvida kolika je Allahova blagost prema
Svome grijesnom robu, jer mu odgada kaznu i pruza priliku za
pokajanje, a da hoce, mogao bi ga odmah kazniti, ali to ne Cini, jer je
On Blagi koji, kao takav, ne pozuruje sa kaznom. To cbvjeku pruza
priliku da bolje upozna svoga Uzvisenog Gospodara, znacenje
Njegova imena I Blagi", te razmisli o blagosti koja proizilazi iz

Njegova svojstva "p LJ-i / blagost". Ovo zato sto su cbvjekovo

dokazivanje svog robovskog polozaja, kad je u pitanju i ovo Bozije
ime, i iz toga poluCeni smisao i korist, kao vid moljenja za oprost
grijeha, Allahu drazi, a cbvjeku bolji i korisniji, nego da se propuste,
jer je posljedica bez njenog uzroka nezamisliva.

*Kroz sve ovo, cbvjek spoznaje kolika je plemenitost njegova
Gospodara zato sto od Njega prima opravdanje kada Mu se opravdava,
i to iskrenim pokajanjem za grijehe, a ne pravdajudi se sudbinom i
predodredenjem, jer je to svojevrstan vid upustanja u raspravljanje sa
Allahom. Kada Gospodar prihvati cbvjekovo opravdanje, ono u
cbvjeku pokrene tako neodoljivu zelju da Allaha sto vise spominje,
hvali i voli, kakvu nikada do tada nije osjetio. Ovo zato sto tvoja
ljubav prema onome ko ti je zahvalio za uCinjeno dobro i jos te za
njega nagradio, a potom ti oprostio i nije ti uzeo za zlo, kada si prema
njemu pogrijcsio, mora biti visestruko veca, nego prema onome ko ti
je na uCinjeno dobro samo zahvalio. To potvrduje svakodnevna zbilja.
Dakle, cbvjekovo robovanje poslije pokajanja za grijehe je nesto
posebno.

*Zatim, da se cbvjek uvjeri u dobrotu svoga Gospodara, tako
sto 6c uvidjeti da mu je jedino On kadar oprostiti grijehe. Allahovo
oprastanje cbvjekovih grijeha je Cista dobrota, jer i kad bi te zbog
tvojih grijeha kaznio, opet bi bio pravedan i hvaljen. Medutim, On ti
od Sebe oprasta, iz Svoje dobrote, a ne zato sto si Njegov oprost
neCim posebno zasluzio. Zato se u cbvjeku rada jos ve<fa zahvalnost,

160

ljubav, kajanje, radost i osjecaj srece. Sve je to rezultat spoznaje
znadenja Allahova imena " jUJi" / "Onaj koji oprasta", jer sve sto se
covjek u ovo vise uvjerava, sve vise i iskrenije robuje u vjeri svome
Gospodaru, a to je najbolji dokaz njegove ljubavi i spoznaje.

*Osim toga, covjek, kroz ovo, sve vise dotjeruje svoju
poniznost, pokornost i poslusnost pred svojim Gospodarom i uvida
koliko je o Njemu ovisan. Ovo je posebno vazno, ako se ima u vidu,
da dusa po svojoj prirodi hoce da i ona gospodari i da bi, kada bi kojim
sludajem mogla, rekla isto sto i faraon. Medutim, on je smogao pa to
javno priznao, dok drugi ne mogu, pa to taje. Ono sto dusu sputava da
to ne moze udiniti, nije nista drugo nego dovjekovo robovanje koje
ima detiri sljedeca stupnja:

Prvi stupanj je zajednidki za sva stvorenja. To je njihova
poniznost i ovisnost o Uzvisenom Allahu, jer su sva stvorenja i na
nebesima i na Zemlji ovisna o Njemu, a On nije ovisan ni o kome od
njih.

Drugi stupanj je poniznost u pokornosti i robovanju. To je
dobrovoljno opredjeljenje i odnosi se na one koji su Allahu pokorni i
poslusni. Zato u njemu i lezi srz robovanja.

Treci stupanj je poniznost u ljubavi, jer je onaj ko voli sam po
sebi ponizan. Iz toga proizilazi da je covjek ponizan u onoj mjeri u
kojoj voljenog voli, kao sto pjesnik rede:

G*Crt/ onih koji vole, dak su i grobovi s/romasn/
&Q njimaje i semlja dtvgadija nego na c&utpm qrdxmma

Cetvrti stupanj \c poniznost u grijesima i prijestupima.

Ako se kod dovjeka nadu sva detiri navedena stupnja, njegova
poniznost i poslusnost prema Allahu je veca i potpunija, jer prema
Njemu pokazuje vise strahopostovanja, ljubavi, pokajanja, pokornosti,
ovisnosti i siromastva.

*Kao sto svaki uzrok podrazumijeva i svoju posljedicu, tako i
Allahova lijepa imena podrazumijevaju predmet oditovanja. Tako
Njegova imena Ji" / "Onaj koji duje" i / "Onaj koji vidi",

podrazumijevaju i onoga (ili ono) ko je udinjen predmetom slusanja

•) ili gledanja (j^), isto kao sto i Njegovo ime "jij^" / "Onaj

koji opskrbljuje", podrazumijeva onoga ko je opskrbljen (Jjj^) ili
kao sto Njegovo ime jJi" / "Milostivi" podrazumijeva onoga kome

161

se smilovao (f^^-yO- Isci je slucaj i sa Allahovim lijepim imenima:
"j j / "Onaj koji mnogo oprasta", " 3 — / "Onaj koji daje
pomilovanje" i ">~>^ — Ji" / "Onaj koji prima pokajanje", jer ona
podrazumijevaju onoga kome se oprasta, onoga kome se daje
pomilovanje i onoga od koga se prima pokajanje. U svakom slucaju,
nemoguce je ova imena i atribute lisiti objekta na kome se
ispoljavaju, jer su to imena savrsenstva i atributi uzvisenosti. Na to se
ukazuje i u rijedima Allahova Poslanika, s.a.v.s., od koga niko bolje ne
poznaje Allaha, nego sto je on poznavao. On je, naime, rekao: "Tako
mi Onoga u dijoj je ruci moj zivot, kada vi ne bi grijesili, Allah bi dao
da vas nestane i, umjesto vas, doveo druge ljude koji bi grijesili i za
oprost molili, pa bi im oprastao." 192

Pretpostavimo da u svijetu potpuno nestane grijesenja i
neposlusnosti. Odmah se namece pitanja: Kome bi se onda oprastalo?
Kome bi se davalo pomilovanje? Kome bi se primalo pokajanje?
Prema kome bi se pokazivala milost?

Pretpostavimo, isto tako, da u svijetu potpuno nestane
siromastva i da svi ljudi postanu zdravi i bogati. Opet se namece
pitanje: Sta bi onda bilo sa trazenjem, moljenjem, skrusenim
preklinjanjem, odazivanjem, dokazivanjem dobrote i milosti, tc
posebnim obasipanjem blagodatima i pokazivanjem darezljivosti?!

Neka je slavljen Onaj koji se Svojim stvorenjima na sve
moguce nadine predstavio: ... da nevjernik ostane nevjernik poslije
oiigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije oiigledna dokaza, - a
Allah doista sve faje i sve zna. (El-Enfal, 42.)

*Najveca tajna koja se rijedima ne moze izraziti, niti aluzijom
pokazati, na koju, ne samo da, na sav glas i na oCigled svjedoka,
poziva glasnik imana, vec i srca najodabranijih robova koja su se u nju
osvjedodila, pa su, zahvaljujuci njoj, jos bolje upoznala svoga
Gospodara, jos Ga vise zavoljela, s Njim se smirila, u zelji da Ga
spominju, se zapalila i sagorjela, potvrdujuci Njegovu blagost,
plemenitost i dobroCinstvo, upoznavajuci se sa tajnom robovanja i
uvjeravajuci se u istinitost Njegove bozanstvenosti, su rijeCi hadisa
koji u svojim vjerodostojnim, sahih-zbirkama, preko Enesa b. Malika,
r.a., biljeze i Buharija i Muslim u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kaze: "Allah se vise obraduje kada se neko od Njegovih robova
Njemu pokaje, nego neko od vas ko na jahalici putuje kroz pustinju,

162

pa mu ona pobjegne odnijevsi na sebi svu njegovu i hranu i pice, pa
sc, izgubivsi svaku nadu da ce je nadi, uputi prema drvetu i, skrhan
odajom da 6e nadi svoju jahalicu, legne u njegov hlad, i dok je u
takvom polozaju, odjednom ugleda da ona stoji pored njega, pa je
uhvati za ular i od prevelike radosti kaze: 'Boze, Ti si moj rob, a ja
sam Tvoj Gospodar!' tj. zbuni se od silne radosti pa pogrijesi."' 9,

Eto, kako je Vjerovjcsnik, s.a.v.s., objasnio koliko Uzviseni
Gospodar voli pokajanje Svoga roba. Allah, doista, voli one koji se
Cesto kaju i koji se mnogo Ciste. Ta ljubav unosi radost kakva se samo
moze zamisliti. Ona je veca od radosti Covjeka koji je pronasao
izgubljena sredstva za prezivljenje, koja ce ga dovesti do kraja
putovanja, nakon sto je bio izgubio svaku nadu da ce ih, zajedno sa
svojom jahalicom, pronadi. Tako isto, i jos vise, Gospodar voli
pokajanje Svoga roba kada Mu se pokaje, a rob se ne moze nidemu
vise obradovati, nego kao kada nesto, sto toliko voli, nakon sto je
izgubio, ponovo nade i postane mu na dohvat ruke.

A sta, tek, mislis o nekome koga tako volis, koga je zarobio
neprijatelj, pa ti ne da da do njega dodes, a jos si siguran da ce ga na
najgore muke staviti i svakojakim patnjama podvrgnuti, pogotovu,
ako si mu ti predi od njega samog, jer si ga ti podigao i odgojio?

Sta mislis, ako bi on jednoga dana umakao neprijatelju i
iznenadio te, kada mu se najmanje nadas, i to na tvome pragu,
laskajudi ti se, nastojedi zadobiti tvoje zadovoljstvo i moledi tvoju
pomoc\ padajudi licem na zemlju pred tvojim pragom, kako bi se
obradovao onome koga si za sebe odabrao, odgojio i vise nego ikoga
zavolio?

Sve ovo, iako ga ti nisi ni rodio, ni stvorio, ni svojim
blagodatima obasuo, za razliku od Allaha koji je Svoga roba stvorio,
dusu mu udahnuo, blagodatima ga Svojim obasuo i jos hoce da mu ih
upotpuni, kako bi ih ovaj primio, pokazivao, na njima Mu zahvaljivao,
zavolio svoga Gospodara, bio Mu pokoran i obozavao Ga, a Njegovu
se neprijatelju suprotstavljao, mrzio ga i prema njemu neposlusan bio.

U svemu tome pokajanje ima veliki utjecaj. Zato je pokajanje
jedno od, Uzvisenom Allahu, najdrazih djela. Molimo Allaha da nam
da da Mu se iskreno pokajemo!

41 j, V> .Ijj j olyuJl 0 . Y/\ ^ 1^-* ^jUJI j iti JaiUt j (ir/\V) .Ijj 193

163

POZIVANJE NA DOBRO I ODVRAGANJE
OD ZLA 194

Pozivanje na dobro i odvracanje od zla je centralni stub
vjere zbog koga je Allah slao sve Svoje vjerovjesnike. Da
nije njega i znanja i rada po njemu prekinuto bi bilo
vjerovjesnistvo, nestalo bi vjere, doslo bi do opceg zastoja, zavladale
bi zablude, neznanje bi uzelo maha, svuda bi se rasirio nered,
opustjele bi zemlje i propali ljudi, a da to, sve do Dana pozivanja, ne
bi ni znali. Nazalost, desilo se, upravo, ono Cega smo se najvise bojali
- ali, mi smo Allahovi i Njemu se vracamo - da je znanje i rad po ovom
stubu izumrlo, pa je srcima zavladalo ulagivanje stvorenjima, a iz njih
nestalo razmisljanja o Stvoritelju, tako da se svijet, poput zivotinja,
odao slijepom slijedenju strasti i prohtjeva i da je na cijeloj zemaljskoj
kugli tesko na<fi iskrena vjernika koji se na Allahovu putu niCijeg
prijekora ne boji. Oni koji se trude da preduprijede ovu klonulost i
nadoknade gubitak, bilo preuzimanjem na sebe obaveze da ih objasne,
bilo ponovnim pokusajem da provedu ovaj sunnet, podnosedi teret na
svojim pledima i zasukujudi rukave u njegovom ozivotvorenju,
pokusavajudi sami, mimo toliko svijeta, ozivjeti praksu koju je
vrijeme umrtvilo i domognu se stupnjeva bliskosti, ne dospijevajudi
do njihova vrhunca.

Obaveznost i vrline pozivanja na dobro i odvradanja od zla

Uzviseni Allah veli: I neka medu vama bude onih koji ce na dobro
pozivati i traziti da se tint dobro, a odzla odvracati, - oni ce sta zele postici.
(Ali 'Imran, 104.)

U navedenom kur'anskom ajetu, u rijeCima Uzvisenog j&l /'
/ "/ neka medu vama bude" je objasnjena obaveznost pozivanja na
dobro i odvracanja od zla, a u rijeCima "J ^» disJjf" / "Oni ce sto zele
postici" dato je do znanja da bez njega nema uspjeha. U njemu je,

164

takoder, dokaz da je ovo zajednidka obaveza svih vjernika ,>»»,
a ne svakog pojedinca (o^ ,>»>), sto znadi da, ako jedna grupa izvrsi
ovu obavezu, ona spada sa ostalih, jer Uzviseni nije rekao: "Budite svi
oni koji de na dobro pozivati!", ved je rekao: / neka medu vama bude
onih kojice... Znadi, sve dok pojedinci ili grupe vjernika izvrsavaju ovu
obavezu, ona spada sa drugih, s tim sto su oni koji je izvrsavaju, na
kraju ajeta opisani rijedima ... oni ce sto zele postiii. Medutim, ako niko
od ljudi ovu obavezu ne bi izvrsio, odgovornost bi, sigurno, snosili oni
koji su to bili u stanju izvrsiti, a nisu izvrsili.

Uzviseni, takoder, veli: Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih
sljedbenika Knjige koji po svu noc Allahove ajete fitaju i mole se; Oni u Allaha
i onaj svijetvjeruju i traze da se (fine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju i
jedva cekaju da ufinite dobrofinstvo; oni su festiti. (Ali 'Imran, 113.-114.)
Kao sto se iz konteksta navedenih ajeta vidi, Uzviseni Allah ni ovima
zbog samog vjerovanja u Allaha i onaj svijet, nije potvrdio da su cestiti
sve dok tome nije dodao da oni pozivaju na dobro i traze da se dine
dobra djela i da odvracaju od nevaljalih.

Uzviseni, dalje, veli: A 'vjemici i vjernice su prijatelji jedni
drugima; traze da se fine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju, i mo litvu
obavljaju... (Et-Tevbe, 71.)

Dakle, i u ovome ajetu, Uzviseni je vjernike opisao da
pozivaju da se dine dobra djela i da od nevaljalih odvracaju, sto znadi
da oni koji ne pozivaju da se dine dobra djela i koji od nevaljalih ne
odvradaju i ne spadaju u vjernike koji su opisani ovim ajetom.

Uzviseni, zatim, veli: Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina,
prokleti su oni odsinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato sto su se bunili i
uvijek granice zla prelazi/i: jedni druge nisu odvracali odgresnih postupaka
koje su radili. Ruzno lije doista to kako su postupali! (El-Ma'ide, 78.-79.)
Koliko je odvracanje od nevaljalih djela stroga obaveza, najbolje sc
vidi iz navedenog ajeta, gdje se kao razlog zasluzenog prokletstva
navodi njihovo neodvracanje od nevaljalih djela. S druge strane, iz
rijedi Uzvisenog: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio: trazite
da se fine dobra djela, a od nevaljalih odvracate. (Ali imran, 1 10.) se
jasno vidi vrijednost naredivanja da se dine dobra djela i odvradanja
od nevaljalih, jer su muslimani, upravo zbog toga, postali najbolji
narod od svih koji se ikada pojavio.

Uzviseni, zatim, objasnjavajudi kako se spas zasluzuje
odvradanjem od nevaljalih djela, veli: I kada zaboravise ono fime su

165

bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvracali, a
teskom kaznom kaznismo gresnike, zato sto su stalno u grijehu bili. (El-
A'raf, 165.)

Od Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a., se pripovijeda da je rekao:
"Cuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Ko od vas vidi
nesto sto ne valja, neka ga otkloni svojom rukom, a ako ne moze,
onda jezikom, a ako ni to ne moze, onda, barem, srcem, ali je to
najslabiji iman!"' 9, Ovaj hadis upucuje na to da je osuda zla i
odvracanje od nevaljalih djela, onoliko koliko se moze, obaveza. Ona
se, u najmanju ruku, moraju srcem osuditi, jer ako se, barem, srcem
ne osude, to je znak da nema imana. Ibn Mes'ud je - cuvsi jednog
Covjeka kako govori: "Propao je onaj ko ne trazi da se dina dobra djela
i ne odvrada od nevaljalih djela" - rekao: "Propao je onaj di je se srce
ne obraduje dobru djelu i ne osudi nevaljalo djelo." To znadi da je
odvracanje od nevaljalih djela, jezikom ( tj. rijedima) i rukama (tj.
djelima), u obavezi onoliko koliko se moze, dok je odobravanje
dobrih djela i osuda nevaljalih, srcem, stroga obaveza (^» koja ni sa
koga ne spada, te da je propao onaj ko, barem, toliko ne udini.

Od Ibn Mes'uda se, takoder, prenosi da je rekao: "Kood vas
pozivi, uskoro dc svojim odima gledati ono sto ne valja, a da ga nedc
modi otkloniti, samo sto Allah zna da de to on srcem osudivati."

Poslanikove, s.a.v.s., rijedi: "Ko od vas vidi ono sto ne valja"
dokaz su da se pod osudom misli na osudu onoga sto se odima
vidjelo, a da se u ono sto se dulo, a nije vidjelo, ne treba upustati niti
po onome sto je Allah pokrio, kopkati. Tako je Ibn Mes'ud, kada
mu je za nekog dovjeka redeno da mu je brada pokapana vinom,
rekao: "Allah nam je zabranio da drugoga uhodimo." Poslanikove,
s.a.v.s., rijedi: "... ali je to najslabiji iman" dokaz su da u osobine
imana spada pozivanje na dobro i trazenje da se ono cini i
odvracanje od nevaljalih djela i da je onaj ko je u stanju sprijeciti zlo
i ko ga sprjedava, bolji od onoga ko to nije u stanju i ko ga ne
sprjedava. Na to, takoder, upuduju i Poslanikove, s.a.v.s., rijedi u
vezi sa danima hajza (mjesednog ciklusa) kod zene: "... a sto se tide
krnjavosti njene vjere, ona dane i nodi provede, a da ne klanja." 196 tj.
iako joj je u tim danima zabranjeno klanjati, to je opisano kao njena

.jtiJi(t.\r)«,L.^i j.oKVipu .
.juJi (t • .okrUjij, jUVi pi/T) , . .bu.^i ( t. oh) jjUJt 196

166

krnjavost u vjeri. Drugim rijeCima, to znaCi da je onaj ko je u stanju
izvrsavati obaveze i ko ih, doista, izvrsava, bolji od onoga ko nije u
stanju, pa ih zbog toga i ne izvrsava, iako za njihovo ncizvrsavanje
ima opravdan razlog.

Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., se, takoder prenosi da je rekao:
"Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moj zivot, ili (fete traziti da se dine
dobra djela i od nevaljalih odvracati, ili <fe Allah, uskoro, od Sebe,
protiv vas poslati kaznu, pa (fete Ga moliti, ali vam ne<fe biti
udovoljeno." 197

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, drugom prilikom, rekao: "Primjer
onoga ko ne izvrsava i onoga ko izvrsava Allahove zapovijedi je kao
primjer grupe ljudi od kojih su se jedni, bacaju<fi kocku izmedu sebe,
smjestili u donji, a drugi u gornji dio lade, pa je neko od ovih dolje,
uznemiren uskracfivanjem vode od ovih gore, uzeo sjekiru i podeo
busiti ladu na dnu, na sto su mu dosli i upitali ga: 'Sta ti je, sta to
radis?' - a on im odgovorio: 'Cinite mi nepravdu. I ja moram do<fi do
vode. 'Ako ga sprijede spasice i njega i sebe, a ako ga puste (da
probusi ladu) nastradace i on i oni." 198

Ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah prije mene poslao
svome narodu, a da nije imao pomagade i drugove koji su ga slusali i
slijedili njegovu praksu. Zatim su poslije njih dolazila druga
pokoljcnja koja su govorila ono sto nisu radila i radila ono sto im nije
bilo naredeno. Ko se protiv takvih svojom rukom bude borio je
vjernik. Ko se protiv njih bude borio i svojim srcem (tj. osudivao ih)
je vjernik. Ko se protiv njih bude borio svojim jezikom (tj. rijedima) je
vjernik. Ko nista od ovoga ne uCini, nema imana ni koliko je jcdan
trun."' 99

Od Ebu Bekra, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: "Nema nijednog naroda koji, uprkos svojoj mo<fi i brojnosti,
dopusti da se medu njima dine nevaljala djela i ne pokusaju da ih
sprijede, a da ih Allah zbog toga, sve zajedno, ne<fe kazniti." 2 " 0

j (Wit) ^i*>Ji jv^-. ji ^uty j , j-, U» :JU ,„<i) (\vM> ^jji .ijj 197

p l/l ) ji->li j . ( \rr/ 0) j>Ji .'jj 198
.JU.Vi(Tv/x > ,J — . ,<W

.^uSfi , (/Li or . y< , u/>> fij x»\ , , ( t • • o) i , ^vii ( i r \ -i) ,y» y \ ,* v 200

167

Ko su oni koji traie da se dine dobra djela?

Kada smo kod ovoga, potrebno je naglasiti da o ovom pitanju
pogresan pristup imaju dvije vrste ljudi:

Prva vrsta su oni koji ne izvrsavaju svoju obavezu, tj. ne traze
da se dini dobro i ne odvracaju od zla, pogresno tumaceti rijedi
Uzvisenog: Brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, nece vam nauditi
onaj kojije zalutao! (El-Ma'ide, 105.), jer je vise ashaba reklo da se to
odnosi na one koji ce zivjeti pred kraj svijeta, a ne na njihovo
vrijeme.

U tome se smislu od Mekhula prenosi da je rekao: "Jos nije
doslo vrijeme o kome se u ovom ajetu govori. To je vrijeme kada ce
se onaj koji savjetuje bojati, a onaj ko se savjetuje poricati. Ukoliko
takva vremena dozivis, tada se brini o sebi. Tada ti, ako na pravom
putu budes, onaj koji je zalutao nece modi nauditi."

Druga vrsta su oni koji bi svojim jezikom i rukom (tj. rijedima i
djelima) htjeli da, iskljudivo silom, zavode dobro i odvracaju od zla,
bez ikakva razumijevanja, milosti i strpljenja, ne gledajudi koliko 6c
to biti korisno, a koliko stetno, niti, koliko se to objektivno u stanju
moze provesti, a koliko ne moze, pa da se nareduje i zabranjuje,
misled da je to dokazivanje pokornosti Allahu i Njegovu Poslaniku, a
zapravo nije, vc6 prekoradenje Allahovih propisa, onako kako se
danas, u svojim naredbama i zabranama, postavljaju mnogi koji u
vjeru uvode novotarije i povode za svojim prohtjevima, od dijeg
djelovanja je veda steta nego korist.

Pravi put u pozivanju na dobro i odvratanju od zla

Da bi pozivanje na dobro i odvracanje od zla bilo valjano i
uspjesno, svako ko hoce da se tome posveti, mora se odlikovati sa tri
sljedece vrline: znanjem, blagosdu i strpljivosdu.

1. Znanje

Pod znanjem se podrazumijeva dobro poznavanje onoga sto se
nareduje i onoga od dega se odvrada, umijece razlikovanja jednog od
drugog, kao i poznavanje stanja onoga ko se poziva da Cini dobro i
onoga ko se odvrada od nevaljalih djela. Ovo zato sto je znanje
preduvjet za valjanost svakog djela. U tome smislu Omer b.
Abdulaziz je rekao: "Onome ko bez znanja robuje Allahu, robovanje
vise steti nego koristi (tj. vise zaraduje grijeha nego sevaba)."

168

Od Mu'aza, r.a., se prenosi da je rekao: "Znanje je ispred
djela, jer se djela na njega nadovezuju. Ovo je vise nego odito, jer su
djela, ako su udinjena bez znanja, neznanje, zabluda i povodenje za
prohtjevima."

Ukoliko cbvjek zna da ce usljed uklanjanja jednog zla do6'\ do
jos veceg zla, onda ga je zabranjeno uklanjati. To isto vazi i u slucaju,
ako to znadi uklanjanje dobra koje je vece od zla. Najbolji primjer za
to je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ostavio (nekaznjenim) Abdullaha b.
Ubejja b. Selula i njemu slidne kolovode licemjera koji su imali svoje
brojne istomisljenike. Ovo zato sto bi, da ih je na neki nadin kaznio,
to bilo na ustrb veceg interesa, jer bi se u torn slucaju, s jedne strane,
pobunile njegove pristalice i potpirile plamen raskola, a s druge
strane, sto bi svijet, kada bi to duo, poceo govoriti kako Allahov
Poslanik, s.a.v.s., ubija svoje drugove.

To znaCi da, prije nego sto se zatrazi da se neko dobro udini ili
neko zlo sprijeCi, prethodno mora razmisliti o posljedicama i uporediti
da li ce od toga bid veca korist ili steta.

2. Blagost

Prilikom trazenja da se dine dobra djela i pri odvracanju od
nevaljalih, mora se biti krajnje blag i obazriv, upravo onako kako je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "fiemu god se s blagoscu pristupi,
ona <5e to dotjerati, a cemu god se s gruboscu pristupi, ona <5e ga
pokvariti." 201 Jednom drugom prilikom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je
rekao: "Allah je blag i voli blagost u svemu. On za blagost daje ono
sto ne daje za strogost." 202

Od Dzerira se prenosi da je rekao: "fiuo sam Allahova
Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Ko me je uskracena blagost, uskraceno
mu je dobro." 203

Imam Ahmed je preporudivao blagost i poniznost, a ako bi mu
ispricali sta ruzno, nije se ljutio niti reagirao kao da sam sebi hoce da
se osveti, dok su Ibn Mes'udovi drugovi, prolazed pored onih koji
dine ono sto ne valja, govorili: "Polahko, Allah vam se smilovao!
Polahko, Allah vam se smilovao!"

.(.Ah) jjJ ) ii^i (Tt^) jf } « iu« } jfi ouM) pi— Jjj 201

169

Sufjan es-Sevri je govorio: "Pozivati na dobro i odvracati od
nevaljala moze samo onaj ko se odlikuje sa tri vrline: blagoscu i kada
na dobro poziva i kada od nevaljala odvraca, pravednoscu i kada na
dobro poziva i kada od nevaljala odvraca i znanjem i kada na dobro
poziva i kada od nevaljala odvraca."

3. Strpljivost

Onaj ko hoce da drugoga savjetuje, takoder, mora biti milostiv
prema onome koga savjetuje i strpljiv na uznemiravanja na koja ce
sigurno nailaziti. Tako je i Lukman Mudri savjetovao svoga sina
rijedima: Obavljaj molitvu i trazi da se (fine dobra djela, a odvracaj od
rdavih i strpljivo podnosi ono sto te zadesi - duznost je tako postupiti.
(Lukman, 17.)

Zato je Uzviseni od Svojih poslanika i najodabranijih ljudi
trazio da, u svome pozivanju na dobro i odvracanju od nevaljala, budu
strpljivi. Obradajudi se Svome posljednjem Poslaniku Muhammedu,
s.a.v.s., Uzviseni veli: 0 ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara
svoga velitaj! I haljine svoje oiisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj drzeci
da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi! (El - Muddessir, 1.-7.),
otpoCinjud ajete zapovjedi da se drugi opominju, a zavrsavajudi ih
zapovijedi da se pri tome bude strpljiv.

Uzviseni, takoder, veli:

- / //' strpljivo tekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe vidimo i
stitimo. (Et-Tur, 48.),

- / trpi ono sto oni govore i izbjegavaj ih na prikladan nalin! (El-
Muzzemmil, 10.),

- Strpljiv budi! AH strpljiv ces biti samo uz Allahovu pomoc. (En-
Nahl, 127.).

Dakle, navedene tri stvari: znanje, blagost i strpljivost su
neophodne i to: znanje prije pozivanja da se dini dobro i prije
odvradanja od nevaljala, blagost u toku pozivanja i strpljivost poslije
toga.

Osim toga, potrebno je znati da se vladanje sa sve tri navedene
vrline, pri pozivanju da se dini dobro i odvrada od nevaljala, mnogima
moze udiniti pretesko, pa pomisliti da to oni nisu duzni diniti, sto je
opasnije i od samog pozivanja bez navedenih preduvjeta, jer je

170

neizvrsavanje obaveze grijeh isto kao sto je grijeh Ciniti ono sto je
Allah zabranio. Jos gore od toga je sa jednog grijeha prelaziti na drugi,
jer bi to podsjecalo na onoga ko od vrucme hoce da se zastiti vatrom.
Isto tako, onaj ko sa jednog grijeha prelazi na drugi podsjeca na onoga
ko sa jedne krive vjere prelazi na drugu krivu vjeru, pri demu ova
druga moze biti gora od prve, manje kriva od prve, ili podjednako
krive. Takav je sluCaj i sa onim ko se oglusuje o Allahovu zapovijed
podsticanja na dobra djela i odvracanja od nevaljalih, jer njegov grijeh
u odnosu na onoga ko ne izvrsava ono sto je naredeno ili radi ono sto
je zabranjeno, moze biti vise, manje ili iste tezine, pa prema tome od
njega, u pogledu grijeha, moze biti gori, bolji ili isti.

Motivi podsticanja na dobra djela i odvracanja od nevaljalih

Znaj da motivi za podsticanje drugih da dine dobra djela i da
se odvracaju od nevaljalih mogu biti razliCiti. Nekada je to zelja za
nagradom, nekada strah od kazne, ukoliko se to ne dini, nekada
ogordenost zbog toga sto se ne postuju Allahove svetinje, nekada zelja
da se vjernicima da savjet, iz milosti prema njima i nade da ce im se
pomodi da izadu iz teskoca u koje su zapali, te zelje da se, na ovome i
buducem svijetu, sacuvaju Allahove srdzbe. Medutim, uz sve ovo,
motiv je i zelja da se Uzviseni Allah sto vise slavi, velida i voli, jer je
jedino On dostojan da Mu se covjek pokorava i da Mu nikada ne
bude nepokoran, da Ga stalno spominje i nikada na Njega ne
zaboravlja, da Mu je stalno zahvalan i da Mu nikada ne bude
nezahvalan, te da mu nista nije zao zrtvovati, samo da se Allahove
svetinje ne povrjeduju, upravo onako kako je neko od dasnih predaka,
davno, rekao: "Volio bih da su svi ljudi Allahu pokorni, pa makar se
moje meso na ognju przilo."

U tome smislu Abdulmelik b. Omer b. Abdulaziz je svome ocu
govorio: "Volio bih da smo i ja i ti, u ime Uzvisenog Allaha, u kljufialu
vodu u kazan baCeni, nego sto smo ovo dozivjeli." Onaj koje svjestan
ovog primjera i onog prije njega, bide mu lakse podnijeti
uznemiravanja na Allahovu putu, a mozda i zamoliti oprost za onoga
ko ga uznemirava.

* * *

171

BORBA NA ALLAHOVU PUTU 204

UjeziCkom smislu izraz "dzihad" znaCi ulaganje napora. U
vjerskom smislu on znaCi ulaganje napora u borbi protiv
nevjernika, visebozaca i zlikovaca. Borba protiv njih
nije propisana odmah, nego tek nakon Hidzre. Naime, dok su jos
muslimani bili u Mekki, bilo im je naredeno da se strpe, suzdrze i da
na uznemiravanje od strane visebozaca ne odgovaraju silom, vcc
oprostom i strpljenjem, u iscekivanju boljih dana. Medutim, kada su
muslimani sa preseljenjem u Medinu i spajanjem sa svojom bracom
Ensarijama, brojCano ojaCali i u svakom drugom pogledu osnazili, bilo
im je dozvoljeno da se onima koji su ih u Mekki progonili, odupru
silom, mada to jos uvijek nije bilo dignuto na nivo obaveze. Takva
dozvola dosla je u rijeCima Uzvisenog Allaha: Dopusta se odbrana
onima koje drugi napadnu, zato sto im se nasilje lini - a Allah je, doista,
kadarda ihpomogne. (El-Hadzdz, 39.).

Poslije toga do<fi ce zapovijed o obaveznoj odbrani i borbi
protiv onih koji ih napadnu, ali ne i onih koji ih ne napadaju. Takva
zapovijed dosla je u rijeCima Uzvisenog: I borite sena Allahovuputu
protiv onih koji se bore protiv vas! (El-Bekare, 190.).

Poslije toga, objavljivanjem rijeCi Uzvisenog: Borite se protiv
svih mnogobozaca, kao sto se oni svi bore protiv vas! (Et-Tevbe, 36.) do<fi
ce zapovijed o borbi protiv svih nevjernika i visebozaca. To su faze
objavljivanja propisa o borbi. Ona je dakle, prvo bila zabranjena, zatim
dozvoljena, zatim naredena protiv onih koji napadnu muslimane i
konacno naredena protiv svih vrsta visebozaca.

Sejh Hasan el-Benna, Allah mu se smilovao, kaze: "Islamski
uCenjaci, kako oni koji svoje zakljuCke donose samostalno, tako i oni
koji se ugledaju na ranija misljenja, kako iz ranijih, tako i iz kasnijih
pokoljenja, su jednoglasna misljenja da je borba na Allahovu putu

172

(dzihad) u sirenju Islama, zajedniCka obaveza svih muslimana na
svijetu (farzi - kifaje), a li£na obaveza svakog pojedinca (farzi - ajn) u
odbrani muslimana, u sluCaju kada ih neprijatelj napadne. Budwfi da
su danasnji muslimani, kao i sto sam znas, potlaCeni od nemuslimana,
da nad njima vladaju nevjernici, da im je zemlja pregazena, svctinje
pogazenc, da o njihovim pitanjima odluCuju njihovi neprijatelji i da je
vjerozakon u samim njihovim zemljama obesnazen, a da ne govorimo
o sirenju i propagiranju njihove vjere, svaki musliman je neminovno
duzan sve svoje potencijale posvetiti pripremi za borbu, sve dok se ne
pruzi prilika i dok se konaCno ne ispuni Allahova odredba.

Narodu koji zna kako valja umirati i koji zna cijcniti casnu
smrt, Allah ce, sigurno, dati Cestit zivot na ovom svijetu i vjccno
uzivanje na onome svijetu, za razliku od nase danasnje slabosti i
ponizcnja do kojih smo dopali samo zbog nase privrzenosti prema
dunjaluku i mrznje prema umiranju."

Imam Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaze: "Uzviseni
Allah vcli: Krecite u boj, bili slabi Hi snazni, i borite se na Allahovu putu,
zalazuci imetke svoje i zivote svoje! To vam je, da znate, boljel (Et-Tevbe,
41.). Govoredi o preduvjetima za spas od Vatre, za oprost grijeha i za
ulazak u Dzennet, Uzviseni veli: Ovjernici, hocetelida vam ukazem na
trgovinu, ona ce vas spasiti patnje nesnosne; u Allaha i Poslanika Njegova
vjerujte i imecima svojim na Allahovu putu se borite - to vam je, da znate,
bolje -, On ce vam grijehe vase oprostiti i u dzennetske baste vas, kroz koje ce
rijeke teci, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; - to ce biti uspjeh
veliki. (Es-Saff, 10.-12.), a zatim im, ako to budu Cinili, obecava da ce
im pomodi i skoru pobjedu dati: a dace vam i drugu blagodat koju jedva
?ekate:Allahovu pomoc i skoru pobjedu! ( Es-Saff, 13.)

Uzviseni, zatim, vjernicima daje do znanja da je On od njih
otkupio zivote njihove i imetke njihove u zamjenu za Dzennet koji ce
im dati, te da je to obecanje dao u najodabranijim nebeskim
knjigama: Tevratu, Indzilu i Kur'anu. Zatim im daje do znanja da
niko od Njega dosljednije ne ispunjava Svoje obecanje, nagovjestava
im njihovo radovanje pogodbi koju su s Njim ugovorili, te daje do
znanja da je to, doista, veliki uspjeh. Neka, zato, onaj koje sa svojim
Gospodarom zakljuCio ovakvu pogodbu, dobro razmisli; koliko je to
ozbiljna stvar i neka o njenim rokovima vodi raCuna, jer je kupac niko
drugi do Uzviseni Allah, cijena dzennetske blagodati, stjecanje
Allahova zadovoljstva i uzivanje u gledanju u Njega, te da je pogodbu
zakljuCio preko Allahova najodabranijeg poslanika, i medu melekima

173

i ljudima najodabranijim stvorenjem, sto samo po sebi govori o
velidini djela i nagrade koja je za njega pripremljena. Pjesnik je to
lijepo rekao:

Ako imab razumijd, pripremili su te sa ndto krupno,
<3*alo past kako desse od probisryeta saiuvalil

Cijena ljubavi i Dzenneta je zrtvovanje zivota i imetka koje od
vjernika otkupljuje njihov Gospodar. Propali kukavica nema robe sa
takvom cijenom. Tako mi Allaha, ona nije ni hrdava, pa da se oko nje
mogu cjenjkati propali trgovci, niti slabe prode, pa da se siromasima
daje na otplatu. Izlozena je na pijaci za one koji hoce. Vlasnik njen je
ne da, dok se za nju ne bude spremno platiti zivotom, pa odustaju
neozbiljni, a oko nje se guraju oni kojima se dopada i koji su spremni za
nju platiti zivotom, tako da kao roba dolazi samo u ruke onih koji su:
prema vjernicima ponizni, a prema nevjernicima ponositi. (El-Ma'ide, 54.)

Posto je mnogo onih koji tvrde da vole, od njih se trazi da za
svoju tvrdnju donesu valjan dokaz, jer kada bi se ljudima davalo samo
na osnovu njihove tvrdnje, onda bi i onaj ko je bezbrizan tvrdio kao i
onaj ko je u nevolji. Kako je mnogo i onih koji za svoje tvrdnje nude
svjedoke, njima ce se red da se tvrdnjama ne moze vjerovati bez
dokaza da se udovoljilo rijeCima Uzvisenog: Red: "Ako Allaha v olite,
mene slijedite, pa ce i vas Allah voljeti!" (Ali 'Imran, 31.), a tada ce svi
ustuknuti osim onih koji u praksi, na rijedima, nadinu zivota i
vladanju budu slijedili Allahova Poslanika, s.a.v.s. I od njih 6c se
zatraziti valjan dokaz, a dokaz nece biti valjan dok se ne potvrdi da su
se svrstali medu one koji se ... na Allahovu putu bore i koji se nitijeg
prijekora ne boje. (El-Ma'ide, 54.), pa 6c vecma i od ovih koji su tvrdili
da vole, ustuknuti, a pristupiti borci na Allahovu putu kojima 6c se
red: "Duse i imeci onih koji vole nisu njihovi!" - pa 6c se povinovati
onako kako je zakljufieno u ugovoru po kome je Allah od vjernika, u
zamjenu za Dzennet, otkupio njihove zivote i imetke, jer ugovor o
kupoprodaji predvida ispunjenje uvjeta od obje strane. Kada trgovci
vide ko je Kupac, kolika je vrijednost robe, kolika je vrijednost sa
Njim zakljuCenog ugovora i Knjige u kojoj je zapisan, tek tada 6c
shvatiti koliko je ta roba vrjednija i bolja od svih ostalih, da je disti
gubitak i naivnost prodavati je u bescjenje, za nekoliko dirhema, jer
ko bi takvo nesto uCinio ispao bi obidna budala. Umjesto toga,
pametni 6c, dobrovoljno, po svome izboru, sa Kupcem, na obostrano
zadovoljstvo, zakljuCiti ugovor i tc6\: "Tako nam Allaha, ugovor
necemo nikada raskinuti niti od Tebe traziti da ga raskines!" A kada

174

ugovor zakljuce i robu predaju, red ce im se: "Vasi zivoti i vasi imeci
postali su nase vlasnistvo, a sada vam ih vracamo, bolje i obimnije
nego sto su bili: Nikako ne smatraj mrtvima one koji suna Allahovu putu
izginuli! Ne, oni su zivi i u obilju su kod Gospodara svoga. (Ali 'Imran,
169.). Vase zivote i vase imetke od vas nismo trazili da bi na vama
zaradili, ved da bi se darezljivost i plemenitost pokazala u primanju i
od onog ko nije savrsen i u njegovom darivanju najskupocjenijim
darovima, tako da smo vam vrijednim i jos vrijednijim uzvratili.

Vrijednost borbe na Allahovu putu

Kur'anski ajeti koji govore o borbi:

- Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nesto,
a ono moze bid dobro za vas; a nesto volite, a ono ispadnezlo po vas, -
Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216.)

- Krecite u boj, bili slabi Hi snazni, i borite se na Allahovu putu
zalazuci imetke svoje i zivote svoje! ( Et-Tevbe, 41.)

- Allah je odvjernika kupio zivote njihove i imetke njihove u zamjenu
za Dzennet koji ce im dati - oni ce se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i
ginuti. (Et-Tevbe, 111.)

- VJemici koji se ne bore - osim onih koji su za borbu nesposobni - nisu
jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i zivotima svojim.
One koji se budu borili ulazuci imetke svoje i zivote svoje, Allah ce odlikovati
citavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obecava lijepu
nagradu. Allah ce borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu,
pocasti odSebe i milost. - Allah prasta i samilostan je. (En-Nisa', 95.)

Hadisi o borbi:

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: "Jedan je covjek
dosao Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: 'Uputi me na neko djelo
koje ce biti ravno borbi na Allahovu putu (dzihadu)!' - pa mu je
odgovorio: 'Ne vidim da ima takvo djelo' - a zatim ovoga upitao:
'Mozes li ti kada borac na Allahovu putu krene u borbu u<fi u dzamiju
i klanjati da ne prestanes i postiti da se ne omrsis (dok se on ne
vrati)?' - pa mu je ovaj odgovorio: 'A ko to moze?!'"

Ebu Hurejre je rekao: "Borcu na Allahovu putu ce, za svaki
predeni korak njegova konja, biti upisano dobro djelo." 205

.ijWil(To , rt/\r) ( JL_ j i al+A-t (t/l ) jjUJi

175

Od Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a., se prenosi da je rekao: "Upitan:
'Allahov Poslanide, koji je dovjek najbolji?' - Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
je odgovorio: 'Vjernik koji se svojim zivotom i svojim imetkom bori
na Allahovu putu. 'Na to su ga upitali: 'A poslije njega?' - pa je
odgovorio: 'Vjernik koji se u nekom od brda posvetio Allahu i
povukao od svijeta, kako im ne bi zlo ucmio." 20fi

Enes b. Malik, r.a., od Vjerovjesnika, s.a.v.s., pripovijeda da je
rekao: "Odlazak u borbu na Allahovu putu, ujutro i povratak iz nje,
navede, bolji su od ovoga svijeta i svega sto je na njemu." 207

Od Selmana, r.a., se prenosi da je rekao: "Cuo sam Allahova
Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: 'Jedan dan i nod provedeni na
granidnom utvrdenju bolji su nego postiti i klanjati mjesec dana, a ako
tamo umre ted de mu nagrada za djela koja bi inade udinio, bide
opskrbljen i posteden ispitivanja Munkira i Nekira." 208

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, takoder, rekao: "Ko umre, a da
prethodno nikada nije krodio u borbu na Allahovu putu, niti ga je za
njom povuklo srce, umro je nosedi sa sobom jednu od osobina
licemjerstva." 209

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: "Cuo sam
Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: 'Primjer borca na Allahovu
putu je kao primjer onoga ko (neprekidno) posti i klanja. Allah je
borcu na Njegovu putu zagarantirao da ce ga, ako pogine, uvesti u
Dzennet, a ako ne pogine, dati da se svojoj kudi bezbjedno, sa
nagradom i plijenom, vrati." 210

Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Kada budete kupovali i prodavali na kredit, kada se budete
posvetili samo dunjaludkim poslovima, kada budete zadovoljni sa

.JjL.1/1 (rl i VY/ \ T ) jj — ■ j i >\iir\ Oh ) Li>M 206

.;>Vi (Tv/\r > ,0— j t ii+Jri (\rh ) JjUJi >\ }j 207

s ^ "Jkiil " ) ( r^/l) JL-J , t i^l JJUu (UT/v ) c5-Up 3 < ijUVI (1 \/\r ) ,0— .Ijj 208
. ^1 (A/l ) JLJI , , V,l (TIAO) ) y\ , , JjU^I (»V\r) fL-* 2<W

Muslim navodi da je duo od Ibn Sehma. a ovaj od Abdullaha b. el-Mubareka da je rekao:
"MiSljenja smo da je tako bilo u doba Allahova Poslanika. s.a.v.s.", dok en-NevevI na to kaie: "To
Jto je rekao Ibn el-Mubarek. moguce da je taino. Medutim. viSe drugih je reklo da je znadenje
navedenog hadlsa opcenito. Njime se htjelo reci da onaj ko tako radi lifi na licemjere koji su izostali
iz borbe iza Allahova Poslanika. tj. da je izostajanje iz borbe. jedan od znakova licemjerstva.''

^(ttt , tir/\)Uf>i k >dttL. ji(T'/\r)«i*Jj-l»I «U«f. |J— • j . ^i(i/^)^jUJi .<jj 210

176

usjevima i kada se prodete borbe na Allahovu putu, Allah ce vam
takvo ponizenje dati koje sa vas nece skinuti, sve dok se ponovo
svojoj vjeri ne vratite." 2 "

Komentirajud navedeni hadis el-Albani kaze: "Pod
zaokupljenosti sjetvom i usjevima koji se, kao jedan od uzroka
ponizenja koje se moze dozivjeti, spominju, ne misli se na samo
sijanje i brigu za usjevima, nego na preokupiranost vlasnika njima,
zbog dega on zanemaruje borbu na Allahovu putu. Na to se u hadisu
misli. Sjetva koja na gore navedeno ne navodi, ne samo da je
dozvoljena, ve6 i mnogobrojnim drugim hadisima pohvaljena . Prema
tome, tu nema nikakvih nejasnoca."

Jedan primjer iz islamske tradicije

Ez-Zehebi biljezi da je Ibn el-Mubarek kao borac iz pograniCne
tvrdave u Turtusu 175, god. po Hidzri poslao pismo el-Fudajlu b.
'Ijadu sa sljededim stihovima:

© lipoboinjatie dvoju Q$€arema, kada bi nas vidio,
(58/io bi tijasno da sesa svojom poboinoidu iagravai.
Ui koji svoje lice staama mifd,
<%3bk note grudi u sopstveno/ krvi grcaju.
<$3)ok li svoje hnje uprazno samarrf,
&{aSi od iznurenosli bar bom, jutrom crkavaju.
<3Ue vama miris ambera, mismo sami sebi amber,
QPamice ispod kepla kenja ipraMna ftpie mirihi
&ulismo daje nas Q&jerovjesnik rekao,
(s%.jje8 ladne i isiinite, koje ne mogu tagali
"TSratina odAJIahovih kenja u nosu cov/eka,
&Qje islo Ho i valra rasbukiak. "
<3uVo i A.llahove QOijitfe koja pred noma govoii,
^Jk idnd njje mrtav, islinaje koja se ne moie pored.

Kada je el-Fudajl proditao pismo rasplakao se, a zatim rekao:
"Istinu je rekao Ebu Abdurrahman, i lijep mi savjet dao." Zatim se
okrenuo kuriru i upitao ga: "Zapisujes li hadise?" Kada rriu je

. > > fi j >ii j «i> t yJ, : JU j £_^JI ( r 1 1 o > y \ a Sj 2 ' 1

Er-Raft'i kale: Kupoprodaja na kredit (iiyJi ) je kada neko nekome neito proda uz odgodu
pladanja vrijednosti i takvom kupcu bez gotovine uru«i robu. a zatim je od niega. zbog nemoguinosti
da je isplati. ponovo otkupi. samo ovaj put uz mnogo nizu cijenu. (rrv - rr 1/v >#A\ j j*).

177

odgovorio da zapisuje, rekao mu je: "Zapisi i ovaj hadis iz Ebu
Abdurrahmanova pisma koje nam je poslao!" Zatim mu ga je
izdiktirao zajcdno sa lancem prcnosilaca. Gore navedeni hadis prenosi
Ebu Hurejre i nalazi se u poglavlju o dzihadu.

Vrline pogibije na Allahovu putu

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Niko ko ude u Dzennet nede pozeljeti da se vrati na ovaj svijet, i da
ponovo prode kuda je prosao, do sehid. Jedino on, zbog podasti koja
mu je ukazana, prizeljkuje da mu se ponovo vratiti na ovaj svijet i da
mu je poginuti jos deset puta." 212

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Tako mi Onoga u dijoj je ruci moj zivot, stalno sam
prizeljkivao da mi je krenuti u borbu na Allahovu putu pa poginuti,
pa opet krenuti u borbu pa poginuti, pa opet krenuti u borbu pa
poginuti!" 211

Od Abdullaha b. 'Amra b. el-'Asa, r.a., se prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sehidu de sve, osim duga, biti oprosteno." 214

Od el-Mikdada b. Ma'di Keriba se prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sehid se odlikuje sa sest osobina: bide mu
oprosteni grijesi sa prvim sikljajem krvi i ugledacc svoje mjesto u
Dzennetu, bide posteden kaburske patnje, bide posteden strahota
Sudnjega dana, definitivno de biti zaogrnut plastem imana, za zene 6c
mu se dad dzennetske hurije, crnih i krupnih odiju, i dade mu se
mogudnost da se zauzme za sedamdeset osoba od svoje rodbinc." 2l,

. ,i*M JlUi ( 1 1 i /v ) is^jA , . i>Vi ( t t/ \ r ) <J_, j , ^ (TT/i) j ji>J' 212
. ijuVi o -hr > ^ v ai+Jri (\i.h ) jj^' iijj 2n
.ijUDi ( r./\r > (4-.. i j, 214

Uvjet za otkup grijeha kod iehida je da u borbi bude izdrzljiv. oprezan. da se nada nagradi, da
ide naprijed na neprijatelja i da pred njim ne uzmiie unazad. Ovo se da zakljuiiti i iz jednog drugog
hadisa koji biljeii Muslim, a u kome stoji da je jedan iovjek upitao Allahova Poslanika: "Allahov
Poslaniie, 5ta mislii, ako u borbl na Allahovu putu poglnem, hole II mi biti izbrisani grijesi?" - na ito
mu je Allahov Poslanik. s.a.v.s.. odgovorio: "Hode. ako pogine! na Allahovom putu. ako bude5
izdrzljiv, ako se budeS nadao nagradi, ako budeS juriSao naprijed na neprijatelja i ako pred njim ne
budei uzmicao." Pod njegovim rijeiima "na Allahovu putu" podrazumijeva se i iskrenost. Izuzetak
su, dakle, jedino obaveze prema drugim ljudima, kako se moze razumjeti iz njegovih rijeii "osim
duga". Molimo Allaha da i nama da da, kao iehidi. poginemo na Njegovu putu, juriSajud na
neprijatelja, a ne uzmif utt pred njiml

juJJiiNl j (YV^) OrL^o-l ) ^ji-c^e j-, IJu.Jlijjl < i r l i j;Ui(M\/v) L JX.>.H 4 lj J 2 "

178

Od jednog od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., drugova se prenosi da
ga jc jedan Covjek upitao: "Allahov Poslanide, kako to da 6c i vjernici
u svojim kaburima biti iskusavani, osim sehida?" - pa mu je
odgovorio: "Dosta mu je bilo iskusenja od sijevanja sablji." 216

Svijetli primjeri borbe drugova Allahova Poslanika, s.a.vs.

*Od Enesa, r.a., se pripovijeda da je rekao: "Moj amidza
Enes b. en-Nadr izostao je iz Bitke na Bedru pa je upitao: 'Allahov
Poslanide, izostao sam iz prve bitke koju si vodio protiv visebozaca.
Ako me Allah pozivi da dodekam da ucestvujem u nekoj drugoj bici
protiv visebozaca, vidjeces sta 6u napraviti. Kada su u Bici na Uhudu
muslimani ostali nepokriveni (strijelcima) on je rekao: 'Boze, ja Ti se
ispricavam zbog onoga sta su ovi - tj. moji drugovi - uCinili.
Opravdavam Ti se da ja nemam nista sa onim sto ovi - tj. visebosci -
dine!' Zatim je krenuo naprijed, gdje ga je susreo Sa'd b. Mu'az,
kome je rekao: 'Sa'd b. Mu'aze, Dzennet! Tako mi en-Nadrova
Gospodara, ja osjecam njegov miris ispod Uhuda!' Sa'd je (kasnije)
rekao: 'Allahov Poslanide, ja nisam imao snage udiniti ono sto je on
uCinio.' Enes (tj. prenosilac hadisa) dalje kaze: "Na njegovu tijelu
nasli smo osamdeset i nekoliko rana, sto od udaraca sablje, sto od
uboda kopljem, sto od uboda strijela. Nasli smo ga ubijena. Visebosci
su ga bili toliko izmrcvarili da ga niko nije mogao prepoznati do
njegova sestra, i to po njegovim jagodicama na prstima." Enes dalje
kaze: "Vjerovali smo da je u povodu njegova i njemu sliCnih
sluCajeva, objavljen ajet: Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat
Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to ofekuju - nisu nista
izmijenili." (El-Ahzab, 23. ) 217

*Od Ebu Hurejre, r.a., se pripovijeda da je rekao: "Allahov
Poslanik i njegovi drugovi su pozurili da na Bedr stignu prije
visebozaca. Kada su dosli visebosci, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je
(svojim drugovima) rekao: 'Ustanite i pozurite u Dzennet koji je sirok
koliko nebesa i Zemlja!' - pa je na to Umejr b. el-Hamam rekao: 'Ah,
ah! (£— - £ — ;), na sto gaje Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: 'Stateje
navelo da kazes: Ah, ah!' - pa mu je odgovorio: 'Tako mi Allaha,
Allahov Poslanice, nista drugo do nada da du i ja biti njegov
stanovnik!' Na to mu je on rekao: 'Bides njegov stanovnik.' nastoje
on iz svoje torbe izvadio nekoliko komada hurmi i poCeo jesti, a onda

179

rekao: 'Bilo bi predugo ako bih zivio sve dok ne pojedem ove
hurme", pa ih je od sebe bacio i nastavio se boriti sve dok nije
poginuo." 218

Od Ibn Omera se prenosi da je rekao: "Bili smo u jednom
bizantijskom gradu kada se pred nas isprijedila velika grupa, u redove
poredanih Bizantijaca. Pred njih se isprijeCila, isto tako velika, ili jos
veca, grupa muslimana. Zapovjednik logora bio je Ukbe b. Amir, a
grupe Fudala b. Ubejd. Jedan covjek musliman zaputio se pravo
prema taboru Bizantijaca i usao medu njih, pa su ljudi povikali:
'Subhanallah! Ovaj se sam svojim rukama baca u propast.

'Na to je Ebu Ejjub el-Ensari rekao: 'O ljudi, zar tako tumadite
ovaj ajet? On je objavljen vezano za nas, Ensarije, nakon sto je Allah
pomogao Islam i nakon sto su njegovi pomagadi postali mnogobrojni.
Jedni drugima smo, tiho, govorili, kako ne bi duo Allahov Poslanik,
s.a.v.s., da smo imetak izgubili, da je Allah pomogao Islam i da su
njegovi pomagadi postali mnogobrojni, pa kako bi bilo da ostanemo i
pokusamo popraviti nase imetke i nadoknaditi ono sto je izgubljeno,
pa je povodom toga, Uzviseni Svome Vjerovjesniku, objavio kako ce
nam odgovoriti na ono sto smo govorili. Bile su to rijedi Uzvisenog: ...
/' sami sebe u propast ne dovodite! (El-Bekare, 195.), tako da je propast
bila ostati kod svoga imetka, posvetiti se njegovu popravljanju i
izostati iz pohoda u borbu. Zato Ebu Ejjub nije nikada izostajao iz
borbe na Allahovu putu, ved je u svaki pohod isao, sve dok nije
poginuo u zemlji Bizantijaca gdje je i pokopan." 219

ZUHD 220 / ODRIGANJE

Odricanje (-> — »jJ>) je obuzdavanje zelje prema nedemu i
usmjeravanje prema onome sto je bolje od toga, Cined
to, cbvjek spoznaje da je ono sto napusta bezvrijedno i
da, kao takvo, ne zasluzuje njegovu pozornost. Na taj naCin, on
spoznaje da je ono sto je kod Allaha trajno, da je onaj svijet bolji i
trajniji od ovog, kao sto je dragulj bolji od leda, jer je ovaj svijet poput
kocke leda ostavljene na suncu, od koga 6c se istopiti i nestati, za
razliku od onog svijeta koji se, kao skupocjeni dragulj, nece istopiti i
nestati. U onoj mjeri u kojoj je Covjek svjestan razlike izmedu ovog i
onog svijeta, jaCa njegova zelja da ovaj svijet zrtvuje, u zamjenu za
onaj svijet. Uzviseni Allah, na vise mjesta u Kur'anu, hvali zuhd i
odricanje od ovog svijeta, a kudi onoga ko mu je privrzen. Uzviseni,
tako, veli:

- Alt, vi vise zivot na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i
vjelanje. (El-A'la, 16.-17.)

- Oni se raduju zivotu na ovom svijetu, a zivot n a ovom svijetu
prema onom samo je prolazno uzivanje. (Er-Ra'd, 26.)

- Zivot na ovom svijetu nije nista drugo do zabava i igra, a samo
onaj svijet je - zivot, kada bi samo oni znali. (El-'Ankebut, 64.)

- Uistinu vi ovaj pro lazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne
vodite. (El-Kijame, 20.-21.)

- Vi zelite prolazna dobra ovog svijeta, a Allah zeli onaj svijet. (El-
Enfal, 67.)

Kazujud o vjerniku iz faraonova naroda, Uzviseni navodi da je
on svom narodu rekao: 0 narode moj, zivot na ovom svijetu samo je
prolazno uzivanje, a onaj svijet je, doista, Kuca vjeina. (Gafir, 39.).

181

I Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovaj svijet je opisao nistavnim.
Tako se od Dzabira, r.a., prenosi: "da se Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
okruzen svijetom, naisavsi pored pijace, zaustavio se pored mrtvog
culavog jarca, uzeo ga za uho i upitao: 'Ima li ko od vas da bi za ovo
dao srebrenjak (dirhem)?' - pa su rekli: 'Sve da je nase, ne bi znali sta
demo sa njime. 'Zatim je, ponovo, upitao: 'Bi li voljeli da je vas?' - pa
su odgovorili: 'Tako nam Allaha, i da je ziv, a ne mrtav, bio bi pod
mahanom, jer je dulav.' Na to im je on rekao: 'Tako mi Allaha, ovaj
svijet kod Allaha je manje vrijedan, nego sto kod vas vrijedi ovaj
(jarac)." 221

Od el-Mustewrida b. Seddada, r.a., se prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ovaj svijet naspram onog svijeta samo je kao
kada neko od vas umodi prst u more, pa pogleda sta mu je na njemu
od mora ostalo." 222

Od Sehla b. Sa'da, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Da ovaj svijet kod Allaha vrijedi koliko krilo komarca,
od njega nevjerniku ne bi dao da okusi ni koliko je gutljaj vode." 2 "

Allahov Poslanik, s.a.v.s., stalno je upozoravao na opasnost od
zavodenja ovim svijetom. Tako se od Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a.,
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ovaj svijet koji vam je
Allah u naslijede dao, je, doista, sladak i lijep (zelen) da bi Allah vidio
kakvi cete biti. Zato se cuvajte ovog svijeta i zena!" 224

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: "Cuo sam
Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: 'Ovaj svijet i ono sto je na
njemu su prokleti, osim sjecanja na Allaha, sto upucuje na to, udena
covjeka i onoga ko se posveti udenju." 225 Komentirajudi ovaj hadis el-
Albani kaze da se pod ovim svijetom ovdje misli na sve ono sto
Covjeka okupira i odvraca od sjecanja na Uzvisenog Allaha.

. ijl+Ui (iAi) jjb y \ j c (ir/\ A) fX-* .ijj 221

.(t\ • A) Oi-L" j;\ j, (\ W^) ) 1 U-^ ^ (^r/\A),J_* .Ijj " 2

) JU ) ■ ^/j ■ JU ) >^j*> (1 J :JU j (\ ) ji-jjl .Ijj 22 '

Komentirajud ovaj hadis en-Nevevi kaze: "Pod rijeiima 'Ovaj svijet je, doista. zalogaj slatkog
voia' moguie je da se misli na jednu od dvije stvari: prvo, da je ovaj svijet uporeden sa ugodnim,
siatkim. zrelim i ukusnim votem koje prija i razgaljuje duJu, i drugo, da se tim htjelo ukazati na
njegovu prolaznost tj. da te i ovaj svijet brzo prod kao Sto prode sezona voti i zelenila."

.^gSi c_ j ^j>\ ( n n t ) j . ^> ^ :ju , *»}\ ( \ \ kI\ ) ^)S\ .ij., 225

182

Kako je iivio Allahov Poslanik, s.a.v.s. 1

Vjerovjesnik, s.a.v.s., zivio je krajnje skromnim zivotom,
maksimalno se sustezuti od dunjaluka i svodedi koriscenje njegovih
blagodati na najmanju mogucu mjeru. Mozda 6c neko red da je tako
dinio zato sto je raspolagao sa ogranicenim sredstvima za zivot? Mi na
to odgovaramo cmjenicom da je Uzviseni Allah Svome Vjerovjesniku,
s.a.v.s., kao najodabranijem i najdrazem stvorenju, sigurno, za njega
dao i najodabranije prilike za zivot. Zato se Ibn Omer, r.a., tako
vjerno ugledao na Poslanika, s.a.v.s., i nakon sto se Islam, Allahovom
pomodi, na sve strane prosirio, odakle se na Arapski poluotok sa svih
strana slijevalo ogromno bogatstvo, uostalom, takav je prije njega, bio
i njegov otac Omer, r.a.

Kakva je bila hrana Allah ova Poslanika, s.a.vs. ?

Od en-Nu'mana b. Besira, r.a., se prenosi da je rekao:
"Prisjecajudi se kakva je nestasica bila pogodila svijet, Omer b. el-
Hattab je, jednom prilikom, rekao: 'Gledao sam kako se Allahov
Poslanik, s.a.v.s., cio dan previja od gladi, ne mogavsi na<*i ni
najslabiju vrstu hurmi kako bi utolio glad." 22 *

Od 'Aise, r.a., se prenosi da je rekla: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
je umro, a da se Muhammedova Celjad, dva dana uzastopno, nikada
nisu najela jeCmena hljeba." 227

Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., je
umro, a da nikada nije sjeo da jede za sinijom, niti se najeo hljeba -
somuna." 22 *

Od Urve se prenosi da mu je 'Aisa, r.a., jednom prilikom
rekla: "Sestricu moj, tako mi Allaha, znali smo dodekati i ispratiti
jedan, dva i tri mlada mjeseca, u dva mjeseca dana, a da se u
Poslanikovoj, s.a.v.s., k\i6'\ ne bi nalozila vatra." Upitao sam: "Tetka,

<"»/*> i*L>li ) .^O • ^ ) *» 22b

.4*jll(^.1 i \.o/\A )r L_ Jl JU;i(YAT/>\)ifjUJl .l_,j 227

.(TT1T) j,\ j 0*>ll (T \ I/* ) J.^>)l } i JU> (TVT/\ \ ) ^jUJl ,\ }J 228

Komentirajudi ova) hadis. Ibn Bettal kaie: "To Sto Allahov Poslanik. s.a.v.s., nije jeo za sinijom i
Sto nije jeo hljeb - somun, bilo je njegovo dobrovoljno izbjegavanje blagodati ovoga svijeta iz zelje za
blagodatima onoga. vjetnog svijeta. Sto se. pak. imetka tide i njega je pohvalno troStti u ono za Sto
de se biti nagradfeno na onom svijetu. Medtutlm. on Allahovom Poslanlku, s.a.v.s., u torn pogledu,
nije bio potreban. Ukratko, ovaj hadis ne govori da je siromaStvo bolje od bogatstva, ved da je
zadovoljstvo sa onim Jto se ima i skromnost bolja od pretjeranog nasladivanja sa blagodatima ovoga
svijeta."

183

sta ste onda jeli?" - na sto mi je ona odgovorila: "Hurme i vodu, s
tim sto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao komsije Ensarije koje su
imale deve - muzare, pa su mu slale mlijeka koje nam je on davao
da pijemo." 229

Kakva je bila odjeca Allahov a Poslanika, s.a.v.s. 1

Od Ebu Burde b. Ebu Musaa el-Es'arije, r.a., se prenosi da je
rekao: '"Aisa je pred nas iznijela iskrpljenu haljinu i ogrtaC od grubog
sukna t rekla: 'Allahova Poslanika, s.a.v.s., obucena u ovo dvoje
zatekla je smrt." 230

Kakva je bila postelja Allahova Poslanika, s.a.v.s. ?

Od 'Aise, r.a., se prenosi da je rekla: "Postelja na kojoj je
spavao Allahov Poslanik, s.a.v.s., bila je kozica napunjena suhom
travom." 231

Kako su iivjeli ashabi, r.a. 1

Iz zivota ashaba, r.a., najbolje generacije ovog Ummeta, koji je
opet najbolji narod koji se ikada pojavio, vidi se da su zivjeli krajnje
skromno i da su od ovosvjetskih blagodati uzimali samo onoliko
koliko im je bilo najnuznije.

Od Fudale b. Ubejda, r.a., se prenosi da su, dok bi klanjali iza
Allahova Poslanika, s.a.v.s., pojedini siromasi koji su se okupljali na
sofama ispred dzamije, od gladi, u namazu, znali padati na zemlju,
tako da su im beduini znali govoriti da su ludaci, a Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kada bi zavrsio namaz, znao se okrenuti prema njima i redi:
"Da znate kakva vas nagrada kod Allaha deka, pozeljeli bi da ste jos
siromasniji i u jos vecoj nuzdi." 232

Od Muhammeda b. Sirina se prenosi da je rekao: "Bi li smo
kod Ebu Hurejre, r.a., koji je na sebi nosio dvije haljine okicene
resama od lana, pa se o jednu od njih obrisao (oseknuo) i rekao: 'Ah,
ah! Ebu Hurejre se osede o lanenu haljinu, a sjecam se kako sam od
gladi nekada padao u nesvjest, izmedu minbera Allahova Poslanika,

o- a. ^v/na)^.,. Jii;i (YAr /> \ ) if jUJi .ijj 229

.^(OV/U)^.^ 23 "
. (OV hi ) fl— , JU> (XAX l\ \ ) ^fjUJl .Ijj 231

.J\fi\ «Wj j } J*}\ (X S Ah ) cS^jJl -Ijj " 2

184

s.a.v.s., i 'Aisine sobe, i kako mi prolaznik prilazi i stavlja svoju nogu
na vrat, misled da sam ludak, a nisam bio, nego sam od gladi padao u
nesvjest." 2 "

Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: "Vidio sam da Omer,
kao vladar pravovjernih, na svojoj odjedi, na ramenima nosi tri zakrpe
jednu preko druge."

Stepeni zuhda

Prvi stepen zuhda je da se dovjek na ovom svijetu drzi skromno,
iako je zeljan njegovih blagodati, osjecajudi da mu je srce i dalje
njima privrzeno i dusa prohtjevna, ali im se, i pored svega, nastoji
oduprijeti. To je onaj ko se trudi da bude zahid.

Drugi stepen zuhda je da Covjek prezrivo gleda na blagodati
koje mu se dusi prohtjevaju i dobrovoljno se uzivanja u njima, sam od
sebe, odriCe, s tim sto primjeduje i osvrde se na svoj zuhd, poput
onoga koji zrtvuje jedan srebrenjak (dirhem) da bi dobio dva.

Treci stepen zuhda je da se Covjek odriCe uzivanja u
blagodatima ovoga svijeta i da bude toliko skroman da, uopce, ne
primjeduje da se bilo Cega odride. Takav je kao onaj koje ostavio
kamenCid, a uzeo dragulj. fiovjek sa takvim stepenom zuhda je poput
onoga koji hoce da ude kod vladara, ali mu na vratima ne da pas, pa se
dosjeti, baci mu komad hljeba da se oko njega zabavi, ude vladaru,
bude poCasden i stekne njegovo povjerenje. Sejtan je kao pas koji
stoji na Allahovim, dz.s., vratima i svijetu ne da da ude, iako su vrata
otvorena i zastor dignut. Ovaj svijet je kao zalogaj koga se treba
odredi da bi se dobila vladareva naklonost, a ako je tako, zar je zalogaj
vrijedan da se covjek na njega obazire?

Kako su zuhd tumaflli raniji uHenjaci?

- El-Hasan je rekao: "Pravi zahid je onaj koji, kada drugog
vidi, kaze da je ovaj skromniji od njega."

- Ibrahim b. Edhem je rekao: "Zuhda ima tri vrste: zuhd koji
je farz, zuhd koji je pohvaljen i zuhd koji je spas. Zuhd koji je farz je
potpuno odricanje od onoga sto je zabranjeno (harama), zuhd koji je
pohvaljen je odricanje od onoga sto je dozvoljeno (halal), a zuhd koji
je spas je odricanje od onoga sto je sumnjivo (subuhat)."

185

- Junus b. Mejsere je rekao: "Zuhd na ovom svijetu nije ni u
zabranjivanju onoga sto je dozvoljeno, niti u zabranjivanju trosenja
imetka, nego da si sigurniji u ono sto je u Allahovoj ruci, nego u ono
sto je u tvojoj, da ti bude svejedno pogodila te nesreca ili nc pogodila
i da ti je u oCima isti onaj ko te hvali i onaj ko te kudi."

Sve tri navedene vrste zuhda stvar su srca, a ne djela. Zato je
Ebu Sulejman imao obiCaj redi: "Ni za koga ne tvrdi da je zahid!":

1. "Sve dok se ne uvjeris da je sigurniji u ono sto je u
Allahovoj ruci, nego u ono sto je u njegovoj!" Ovo zato sto to dolazi
od jaCine i ispravnosti ubjedenja.

Upitan sta ima od imetka, zahid Ebu Hazim je odgovorio:
"Imam dvije stvari kojc mi ne daju da se plasim siromastva:
pouzdanje u Allaha i izgubljenu nadu u ono s Cim raspolazu ljudi.", a
upitan: "Zar se ne bojis siromastva?" - odgovorio je: "Kako cu se
bojati siromastva kada je moga Gospodara: sve sto je na nebesima i sto je
na 7,emlji i sto je izmedu njih i sto je pod zemljom ?" (Ta-ha, 6.)

- El-Fudajl je rekao: "Temelj zuhda je zadovoljstvo sa
Uzviscnim Allahom." On je, takoder, rekao: "Zadovoljstvo sa malim
je zuhd, a zuhd je bogatstvo. Onaj ko potpuno vjeruje, u svemu je
pouzdan u Allaha, zadovoljan sta god mu odredi i osloboden ovisnosti

0 drugima, pa niti ih moli, niti ih se boji. To je ono sto mu ne da da
ovaj svijct trazi na nedozvoljcn naCin. Onaj ko je takav je zahid i
najbogatiji Covjek, makar na ovome svijetu nista ne imao, jer kao sto
je Ammar, r.a., rekao: 'Smrt je dovoljna kao opominjaC, sigurno
ubjedcnje kao bogatstvo, a ibadet kao posao."

Ibn Mes'ud, r.a., je rekao: "Sigurno ubjedenje je da ne
udovoljavas ljudima izazivajudi Allahov gnjev, da nikome ne zavidis
na onome sto mu je Allah dao i da ni od koga ne trazis ono sto ti Allah
nije dao, jer Allahovu opskrbu niti izaziva pohlepa onoga ko je
pohlcpan, niti zaustavlja prezir onoga ko prezire, ved Allah po Svomc
znanju i Svojoj mudrosti, u sigurnoj spoznaji i zadovoljstvu, daje srecu

1 radost, a u gnjcvu i sumnji, brigu i zalost."

2. Sve dok mu nagrada na onom svijetu za ono sto je na ovom
svijetu izgubio, u nesred koja ga je zadesila u imetku, djeci i si. , ne
bude draza od toga da ga nije pogodila i da od ovogsvijeta nista nije
izgubio. I ovo mozc samo onaj ko je potpuno uvjeren. U tome smislu
Alija je, neka Allah ozari njegovo lice, rekao: "Ko je zahid na ovom
svijetu, ncsrecc laksc podnosi ."

186

Neko je drugi rekao: "Da nije nesreca na ovom svijetu, na onaj
svijet bi otisli kao gubitnici."

3. Sve dok mu onaj ko ga hvali i onaj koga, s pravom, kudi ne
budu isti, jer dovjek privrzen ovom svijetu, vise voli onoga koga hvali od
onoga ko ga kudi. Jer, mozda ga to ponekad navede da, bojeti se kritike,
zanemari istinu, ili da, u zelji za pohvalom, stane na stranu neistine, za
razliku od onoga kod koga je isti i onaj ko ga hvali i onaj ko ga, s pravom,
kudi, sto je najbolji znak da je svoje srce odistio od brige sta ce o njemu
misliti drugi, a ispunio ljubavlju prema istini i onim sa dim je zadovoljan
njegov Gospodar. U tome smislu Ibn Mes'ud, r.a., je rekao: "Sigurna
spoznaja je u tome da drugima ne ugadas onim sto izaziva Allahov gnjev."

Onaj ko u zamjenu za ovaj svijet proda onaj svijet, od rekao se
onog svijeta, a onaj ko u zamjenu za onaj svijet proda ovaj svijet,
odrekao se ovog svijeta. Medutim, udomatilo se da se izrazi "zahid" i
"isposnik" upotrebljavaju za one koji dine pobozna djela i koji se
odridu uzivanja u blagodatima ovog svijeta. Tako je jedan dovjek
nekome od dobrih ljudi rekao:" Nisam vidio veceg zahida od tebe!" -
pa mu je ovaj odgovorio: "Ti si veti zahid od mene. Ja sam se odrekao
ovog prolaznog i nepouzdanog svijeta, a ti si se odrekao onog vjeCnog
svijeta. Ko je, onda, od tebe ve<$i zahid?!"

Postoji jos jedan preduslov da bi neko mogao biti zahid, a to je
da mu je na raspolaganju ono Cega se odriCe, jer kako se neko mozc
odricati od onoga sto nema? Tako je Ibn el-Mubarek, onome ko ga je
zovnuo: "O zahide!" - odgovorio:" Zahid je Omer b. Abdulaziz, kome
su sve blagodati ovog svijeta na dohvat ruke, pa ih se odride, a ne ja
koji se nemam dega odrecl"

El-Hasan el-Basri je rekao: "Zapamtio sam i druzio se sa
ljudima koji se nicemu od ovog svijeta, kada im je bio naklonjen, nisu
radovali, niti su za njime, kada im je uzmicao, zalili. Ovaj svijet u
njihovim odima bio je sitniji od prasine. Neki od njih su zivjeli po
pedeset ili sezdeset godina, a da nikada nisu obukli valjanu haljinku,
pristavili kotao, prostrli ispod sebe nesto na zemlju, niti ukucanima
naredili da im sta skuhaju za jelo, a kad bi dosla no6; licem bi padali
na zemlju, obraze umivali u suzama i molili svoga Gospodara da im
vratove postedi vatre. Kada bi uCinili kakvo dobro djelo, zahvaljivali
bi Allahu i molili Ga da im ga primi, a kada bi sta pogrijesili, tugovali
bi i molili Allaha da im oprosti, i tako sve do smrti. Tako mi Allaha, ni
pored svega toga, nisu mogli ostati postedeni od grijeha, niti se spasiti
bez Allahova oprosta, Njegove milosti i zadovoljstva!"

187

Jedan covjek je rekao tabi'inima (tj. generaciji koja je dosla iza
ashaba): "Vi vise radite od drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s., ali su
oni bili bolji od vas. Vise su se od vas odricali uzivanja u ovosvjetskim
blagodatima."

Ebu ed-Derda', r.a., je rekao: "Kada bi mi se za nekog covjeka
zakleli da je skromniji od vas, ja bih se vama zakleo da je bolji od
vas."

Mozda ce neko upitati: "Sta je to na ovom svijetu pokudeno i
u Cernu se ljudi trebaju sustezati? Je li to vrijeme u kome zive? Je li to
zemlja sa svim na sebi; brdima, drvecem i svakojakim blagodatima?
Hi su to ljudska djela koja najdesce nisu ispravna?"

Odgovor je u tome da se prezrenost spomenuta u Kur'anu i
sunnetu ne odnosi na ovosvjetsko vrijeme, jer ono nije nista drugo do
uzajamno smjenjivanje nod i dana sve do Sudnjega dana, kao sto veli
Uzviseni: On Bni da se noc i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoce
da razmisli ili Mi da bude blagodaran. (El-Furkan, 62.)

U jednoj predaji stoji: "Ova nod i dan su dvije riznice, pa
dobro pazite sta cete u njih pohraniti!"

Mudzahid je rekao: "Nema nijednog dana, a da negovori:
'Ademov sine, danas sam te posjetio, i nakon danas, nikada ti se vise
necu vratiti, pa dobro pazi sta u meni CinisT Kada istekne, dan se
smota, zapedati i nikada se vise ncce otvoriti sve do Sudnjeg dana
kada ce mu Allah presuditi." U tome smislu, neki je pjesnik lijepo
rekao:

<S)vaf sri/etje put ili sa ^iennet ili za <\$5ehennem.
su 3oyeka>a irgevina, a ciani pijaca.

Prema tome, vrijeme je dovjekov kapital kojim trguje sa
svojim Uzvisenim Gospodarom. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
"Ko kaze: 'Neka je slava i hvala Allahu Svevisnjem!' posadena mu je
palma u Dzennetu."" 4 Pogledaj koliko propusta palmi onaj koji trati
vrijeme!

Jedan od dobrih ljudi imao je obicaj, kada bi primijetio da se
drugi kod njega previse zadrzavaju, redi: "Zar se necete did?! Gospodar
ne prestaje okretati Sunce."

188

Prica se da je jedan covjek rekao uCenjaku: "Stani da te nesto
upitam!" - pa mu je ovaj odgovorio: "Hocu, ako ces zaustaviti sunce."

Prezretwst se, takoder, ne odnosi ni na mjesto ovoga svijeta,
tj. zemlju, planine, mora rijeke i rudnike, jer su to sve blagodati
kojima je Allah pocastio Svoje robove. Ovo zato sto u svemu tome
leze koristi i dokazi jednoce Uzvisenog Stvoritelja, Njegove modi i
veliSine.

Prezrenost se, prema tome, odnosi na ljudska djela na ovome
svijetu, jer ih vecma nije onakva kakva bi trebala biti, £iji ce rezultati
pohvalni biti, kao sto veli Uzviseni: Znajte da zivot na ovom svijetu nije
nista drugo do igra i razonoda, i uljepsavanje, i medusobno hvalisanje, i
nadmetanje imecima i brojem djere! (El-Hadid, 20.)

Tako Mi vremena, - iovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i
dobra djela (fine, i kojijedni drugima istinu preporufuju i kojijedni drugima
preporutuju strpljenje. (EI-'Asr, 1.-3.)

Ljudi se na ovom svijetu dijele na dvije vrste:

1. One koji poriCu bududi svijet i nagradu i kaznu koje na
njemu slijede za uCinjena djela na ovom svijetu. To su oni za koje je
Allah rekao: Onima koji ne oiekuju da ce pred Nas stati i kojisu zadovoljni
zivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni i onima koji su prema
dokazima Nasim ravnodusni - prebivaliste njihovo bice Dzehennem, zbog
onoga sto suradili. (Junus, 7.-8.). Glavna briga i preokupacija takvih je
uzivanje na ovom svijetu i odavanje nasladama prije smrti, kao sto
vel i Uzviseni Allah: ... a oni koji ne vjeruju - koji se nasladuju i zderu kao
sto stoka zdere - njihovo ce prebivaliste vatra biti! (Muhammed, 1 2.)

2. One koji vjeruju u bududi svijet i nagradu i kaznu za
ucmjena djela na ovom svijetu. To su sljedbenici Allahovih poslanika.
Oni se dijele na tri vrste: a) one koji se prema sebi grijese (*— iJ ,iU»),
b) one koji su u uzivanju ovosvjetskih blagodati umjereni (j-aiL.) i c)
one koji, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmasuju

jib oiyi* 3^)

a) Onih koji se prema sebi grijese, od sve tri ove grupe, je
najvise. Vecma ih se opredjeljuje za Ijepote i blagodati ovog svijeta,
pa niti gledaju kako ih uzimaju, niti kako ih koriste, tako da je ovaj
svijet njihova glavna preokupacija, da su, kada im je naklonjen,
zadovoljni, a kada im izmice, ljuti i nezadovoljni i da se zbog njega i
prijateljuju i svadaju. To su pobornici igre, zabave, razonode i

189

gizdanja. Oni, iako, nadelno vjeruju u onaj svijet, nikada nisu shvatili
cilj zivota na ovom svijetu, niti da je to samo mjesto na kome se
trebaju opskrbiti za bududi svijet i vjedno boraviste.

b) Oni koji su u uzivanju ovosvjetskih blagodati umjereni, tj.
koji ono sto je dozvoljeno od ovoga svijeta uzimaju u vecbj mjeri nego
sto je neophodno. Takvi za ono sto rade nece biti kaznjeni, s tim sto
im to umanjuje stepen uzivanja na onom svijetu. U torn smislu Omer
b. el-Hattab je rekao: "Da se ne bojim da nagrada za moja dobra djela
na buduccm svijetu nece biti umanjena i ja bih vam se pridruzio u
vecem uzivanju ovosvjetskih blagodati. Medutim, Cuo sam kako
Uzviseni ukorava neke ljude rijedima: Vi ste u svom zivotu na Zemlji sve
svoje naslade iskoristili i u njima uzivali. (El-Ahkaf, 20.)

c) Oni koji, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge
nadmasuju su oni koji shvacaju smisao ovog svijeta i po tome
shvacanju rade. Oni su svjesni da je Allah Svoje robove na ovom
svijetu nastanio zato da bi ih iskusao i vidio ko 6c se od njih Ijepse
vladati, kao sto veli Uzviseni: Sve sto je na Zemlji Mi smo kao ultras njoj
stvorili da iskusamo ljude ko ce se od njih Ijepse vladati. (El - Kehf, 7.) tj.
da vidimo ko ce se u zelji za onim svijetom, ovoga vise odricati.
Uzviseni Allah, zatim, veli: A Mi cemo nju i golom ledinom ufiniti. (El-
Kchf, 8.)

Oni koji svojim dobrim djelima druge nadmasuju od ovoga
svijeta uzimaju samo onoliko koliko im je najnuznije, poput putnika
koji na svoj put sa sobom nosi samo ono sto mu je potrebno. U tome
smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Sta ja od ovoga svijeta
imam? Ja sam naspram ovoga svijeta kao putnik koji zastane i odspava
u hladu drveta, a zatim ga ostavljajudi nastavi dalje." 2 "

Savjetujudi Ibn Omera, r.a., on mu je rekao: "Budi na ovome
svijetu ili kao stranac ili kao prolaznik!" 216

Pobozan dovjek, poslusan Allahu, dak i kada hoce nekom
svome nagonu udovoljiti ono sto je dozvoljeno (mubah), zbog svoje
pokornosti ce biti nagraden. U tome je smislu Mu'az, r.a., rekao:
"Nadam se da cu i za vrijeme provedeno u spavanju biti nagraden,
kao i za vrijeme dok sam budan."

.UJ-i ( r . > It ) ^ y \ } . x*p (T .rh > ^X.^ } , (Tt /t> > , , J\iJ\ (trr/\ \ > ^>gi .\ }J m

190

Se'id b. Dzubejr je rekao: "Varljivo nasladivanje je ono sto te
sputava da nc trazis onaj svijet. Ono sto te od toga ne sputava nije
varljivo nasladivanje, nego nasladivanje koji te vodi onome sto je jos
bolje!"

Jahja b. Mu'az je rekao: "Kako da ne volim ovaj svijet na
komc mi je odredena opskrba, na kome privrjedujem za zivot i
dokazujem pokornost s kojom cu zasluziti Dzennet?!"

Upitan: "Sta je to od ovog svijeta sto je Allah u Kur'anu
pokudio Cega se pametan dovjek treba cuvati?" - Ebu Safvan er-
Re'ini je odgovorio: "Sve sto, zelecM ovaj svijet, od ovog svijeta
uzmes, je pokudeno i sve sto, zeleci onaj svijet, od ovog svijeta
uzmes, nije pokudeno."

El-Hasan je rekao: "Divan li je ovaj svijet za vjernika koji, i uz
malo truda na njemu, zaradi Dzennet, a jadan li je ovaj svijet za
nevjcrnika i licemjera koji nod dangubi u uzivanju, pa na njemu
zaradi Dzchcnncm!"

Avn b. Abdullah je rekao: "Ovaj i onaj svijet u srcu vjernika su
kao dva tasa vage. Koji god od njih pretegnc, budc na raCun drugoga."

Vehb je rekao: "Ovaj i onaj svijet su za covjeka kao kada ima
dvijc zene, pa kada god jednoj udovolji, ona se druga naljuti."

Opasnosti od privrzenosti ovom svijetu

Privrzenost ovom svijetu je ono sto onima koji su mu privrzeni
priprema Dzehenncm, a odricanjc od ovog svijeta je ono sto onima
koji ga se odridu priprema Dzennet. Opijenost privrzenoscu ovom
svijetu je jada od opijenosti vinom, jer 6c se njome opijeni dovjek
otrijezniti tek u mraku svoga groba. Jahja b. Mu'az je rekao: "Ovaj
svijet je scjtanovo vino. Onaj ko se njime opije, otrijeznice se tek u
logoru mrtvih, kajuci se medu onima koji su propali. Opijenost ovim
svijetom covjeka, u najmanju ruku, odvraca od ljubavi prema Allahu i
sjecanja na Njega, a onaj koga zavede njegov imetak, sigurno ce biti
od onih koji su na gubitku. Kada sree zanemari sjecanje na Allaha, u
njemu se nastani sejtan i njime upravlja kako on hoce, navodedi ga na
zlo toliko lukavo da mu udovoljava i ponekim dobrim djelom, samo
zato da bi ga uvjerio da dini dobro." Ibn Mesud, r.a., je rekao: "Niko
na ovomc svijetu nije osvanuo a da nije kao gost koji je sve sto ima
pozajmio. Gost cc uskoro otiti, a pozajmica se mora vratiti."

191

Ljubav prema ovom svijetu je uzrok svih grijeha koji
visestruko kvare vjeru:

1. Zato sto ljubav prema njemu za sobom povlaCii njegovo
velicanje, a kako ce se veliCati ono sto je kod Uzvisenog Allaha
bezvrijedno i prezreno? Jer, medu najvece grijehe spada velidati ono
sto je Uzviseni Allah udinio bezvrijednim.

2. Zato sto ga je Allah prokleo i sto sve na njemu, osim onoga
sto koristi vjerniku, mrzi i prezire, a onaj ko voli ono sto Allah
proklinje, mrzi i prezire sam se izlaze iskusenju i Allahovoj mrznji i
preziru.

3. Zato sto ga Covjek, kada ga zavoli, sebi uzme za cilj, pa se
umjesto Allahu i buducem svijetu, posveti njemu, tako da potpuno
pobrka dvije stvari; da sredstvo uzme za cilj i da, umjesto za onaj, radi
za ovaj svijet, a to je zlo koje potpuno sve izopaCava, u prvom redu
srce, upravo onako kako stoji u rijedima Uzvisenog: Onima koji ze/e
zivot na ovom svijetu i Ijepote njegove - Mi cemo dati plodove truda njihova
i nece im se u njima nista prikratiti. Njih ce na onom svijetu samo vatra peci;
tamo nece imati nikakve nagrade za ono sto su na Zemlji radili i bice
uzaludno sve sto su iinili. (Hud, 15.-16.)

U tome smislu govore i mnogobrojni hadisi Allahova
Poslanika, s.a.v.s. Tako se u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, kao
trojica kojima 6c se prvo raspiriti dzehennemska vatra, navode: borac,
davalac milostinje i uCad Kur'ana koji su u svojim djelima imali za cilj
ovaj svijet i polozaj na njemu.

Pogledaj kako je ljubav prema ovom svijetu, navedene tri
osobe ostavila bez nagrade, obezvrijedila njihova djela, i uCinila da
budu prvi koji ce udi u dzehennemsku vatru!!!

4. Zato sto ljubav prema ovom svijetu i preokupiranost njime,
sprjeCavaju dovjeka da se posveti onome sto 6c mu na onom svijetu
biti bolje i korisnije. U zavisnosti od stepena privrzenosti ovom
svijetu, stepen zapostavljenosti onog svijeta, od jednog do drugog
covjeka, je razlidit. Tako medu ljudima nailazimo na one koje je ovaj
svijet preokupirao, do te mjere da niti vjeruju, niti se drze vjere.
Drugi su njime preokupirani, pa ne izvrsavaju vedinu svojih vjerskih
duznosti, tredi da ih ne izvrsavaju na vrijeme i onako kako treba i
valja, dok istovremeno dragocjeno vrijeme trate u besposlice, detvrti
da ne izvrsavaju zajedniCke obaveze, nego nesto drugo, peti da se, u

192

obavljanju svojih duznosti, nemaju kada predati srcem i dusom, pa ih
obavljaju samo povrsno, bez udubljivanja u njihov smisao itd. Sve je
to daleko od onih koji su privrzeni ovom svijetu i njime zaslijepljeni.
Rijetki su oni koji ovom svijetu nisu odani toliko, da ih, u najmanju
ruku, odvraca od razmisljanja o trajnoj sredi i radosti, koje nema dok
se covjekovo srce ne posveti ljubavi prema Allahu, a jezik Njegovu
spominjanju, dok se njegov jezik ne bude oslanjao na srce, a srce na
Gospodara. Ukratko, ljubav i privrzenost prema ovom svijetu, bez
sumnje ide na ustrb onog svijeta, isto kao sto ljubav prema onom
svijetu ide na ustrb ovog svijeta.

5. Zato sto Covjekova ljubav prema ovom svijetu prelazi u
njegovu glavnu preokupaciju. U torn smislu et-Tirmizi od Enesa b.
Malika, r.a., navodi da je pricao kako je cuo da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Onome kome onaj svijet bude glavna preokupacija,
Allah ce u srce uliti bogatstvo i svega mu dati, a ovaj svijet ce mu sa
svih strana hrliti, dok ce onome kome ovaj svijet bude glavna
preokupacija, Allah u odima dati siromastvo, tako da mu uvijek nesto
fali, a ovaj svijet ce mu dolaziti samo onoliko koliko mu je sudeno."" 7

6. Zato sto ce onaj ko je privrzen ovom svijetu, najvise od svih
drugih ljudi, njime biti mucen, i to tri puta: Prvo na ovom svijetu,
trudedi se da ga stekne i sporedi se sa drugima, zatim tokom zivota u
Berzahu, iz zalosti sto ga je ostavio i izgubio, sto ce izgubiti svaku
nadu da 6c se sa voljenim ikada vise sastati i sto, umjesto njega, nece
vise tamo imati koga voljeti. Od njega se u grobu nece niko vise
patiti, jer 6c u dusi osjecati brigu, tugu i zalost, dok mu tijelo crvi
budu rastakali.

Kao sto <$e zaljubljenik u ovaj svijet patiti u svome grobu, tako
ce strepiti i biti pacen i na Dan kada se bude susreo sa svojim
Gospodarom, kao sto veli Uzviseni Allah: Neka te ne odusevljavaju
bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoce da ih njima kazni na ovom
svijetu i da skontaju kao nevjernici. (Et-Tevbe, 55.) Neko od ranijih
uCenjaka je rekao: "Oni se muCe njegovim skupljanjem, pate zbog
gubitka onoga sto vole i poriCu Allahovo pravo u njemu (tj. svoju
obavezu da ga dijele)."

7. Zato sto onaj ko je privrzen ovom svijetu i ko ga vise voli od
onog svijeta spada u najgluplje i najbezumnije ljude, jer vise voli

193

mastu od stvarnosti, san od budnosti, prolaznu hladovinu od vjecnog
uzivanja u dzennetskim blagodatima i privremenu kudu od kuce
vjecnog boravka. Onaj ko tako misli, kasno ce vidjeti da je vjecni
zivot na onom svijetu, zrtvovao za prolazni zivot na ovom svijetu, koji
nije nista drugo do pusti snovi ili prolazna hladovina, koja pametna ne
smije obmanuti. Ranije generacije cestitih predaka, cesto su, kao
primjer, citirale sljededi stih:

(2> ri hfi se nasladujete Hacpociatima any svijela,

znajle da su one prolazne,
i da Je soparamti se prolaznom hladovinom cfluposl!

Junus b. Abdu-l-A'la je rekao: "Ovaj svijet ninasto vi£e ne
podsjeca od covjeka koji zaspi, pa u snu vidi i ono sto mu je mrsko i
ono sto mu je milo, pa se, dok tako sanja probudi, i vidi da je to bio
samo san."

Ovaj svijet je poput hlada koji ti se uCini da je stalan i
nepomican, dok, odjednom, ne primijetis da se pomjerio i pomakao i
da ga, ako podes, ne mozes sticl Ovaj svijet je i kao varka u ravnici u
kojoj zedan vidi vodu, ali kaddo tog mjesta dode, nista ne nade, - a zateci ce
da ga ieka kraj njega Allahova kazna, i On ce mu potpuno isp/atiti raiun
njegov jer Allah veoma brzo obraiunava. (En-Nur, 39.)- Ovaj svijet je i
kao izopacena, rugobna starica koja se, Cuvsi za prosce, nagizdala,
sredila, dotjerala i prekrivsi sve sto je na njoj ruzno i odvratno, prosce,
koji su joj musterije, a da je prethodno i ne pogledaju, prevari i
ucijeni rijeCima: "Pristajem jedino pod uvjetom da moj mehr bude
obecanje da na mene muz nece drugu dovoditi t j. ahiret, jer necu da
imam inocu s kojom cu ga dijeliti!" - pa da prosci pozure i kazu: "Nije
to grijeh onome ko zeli ugoditi svojoj voljenoj!" Medutim, kada dode
svadba, kada se skine maska i odjeca, kada se razotkrije prevara i
pokazu sve mahane, mladozenja 6c je; ili odmah otjerati i odahnuti, ili
se pomiriti da ju zadrzi i prvu braCnu nod zakukati.

Tako mi Allaha, glas o ovakvom slucaju cijelom kraju ne
najavljuje nista dobro. Zato se njoj sa molbom i preklinjanjem da ih
napusti i ode odakle je i dosla, upucuju sve cestite i probrane
komsije; ucenjaci i poboznjaci, Citavu nod provode u ubjedivanju iza
zatvorenih vrata, a ujutro padaju u njenu klopku i vracaju se
potkresanih krila, jer su i sami pali u mrezu njena lukavstva.

Za el-Hasana se pripovijeda da je Omeru b. Abdulazizu
napisao i poslao jedno dugo pismo o varljivosti ovog svijeta. U njemu

194

je, izmedu ostalog, stajalo: "Ovaj svijet je za odlazak, a ne za stain i
boravak. Vladaru pravovjernih, ne zaboravi da je Ademovo progonstvo
za njega bilo kazna, pa ga se i ti pripazi! Najbolja opskrba na njemu je
ne dirati ga. Bogatstvo na njemu je siromastvo. Ponizava onoga ko do
njega drzi, a osiromasuje onoga ko ga gomila. On je kao otrov koji
jedu oni koji ne znaju da ce od njega umrijeti. Cuvaj se ovog
zavodljivog, lukavog i varljivog svijeta! Budi oprezan da mu se
radujes, vise nego sto ga se bojis, jer iza radosti dolazi tuga, kao sto iza
bistre vode dolazi mutna. Cak da Stvoritelj o njemu i nije nista rekao
niti bilo kakav primjer naveo, gore navedeno bi probudilo uspavanog i
osvijestilo nemarnog, a kako tek, kada je o njemu toliko zabrana
izrekao i toliko savjeta uputio?! On kod Uzvisenog Allaha nema
nikakvu vrijednost ni tezinu. Na njega nije pogledao otkako ga je
stvorio. Nasem Vjerovjesniku, s.a.v.s., bili su ponudeni kljudevi svih
njegovih riznica i da to kod Allaha nece nista umanjiti od Njegovih
riznica ni koliko je krilce komarca, pa ga je odbio prihvatiti, jer nije
htio da voli ono sto njegov Gospodar mrzi, niti da uzdize ono sto je
njegov Gospodar dao da je nisko. Allah je dao da ga (ovaj svijet)
destiti dobrovoljno izbjegavaju, a Svojim neprijateljima dao da ih
zavodi i obmanjuje. Samo zaveden dovjek moze misliti da je sa
imetkom odabraniji i zaboraviti sta je Allah dao Muhammedu, s.a.v.s.,
kada je od gladi kamenom pritisnuo na svoj stomak. Tako mi Allaha,
nema nikoga kome je Allah u izobilju dao dobra ovog svijeta, pa se ne
boji da je to iskusenje, a da je zdrave pameti i rasudivanja. Isto tako,
nema nikoga kome je Allah nesto uskratio, pa nije pomislio da mu je
to, mozda, kod Allaha bolje, a da je zdrave pameti i rasudivanja."

195

STRPLJIVOST I ZAHVALNOST 238

Hvala Allahu, dostojnom hvale i zahvale, Jedinom koji,
se zaogrnuo plastom uzvisenosti, i samo za Sebe
zadrzao atribute slave i svemodi, koji odabranim
miljenicima Svojim ulijeva snagu da budu izdrzljivi i u sredi i u nesredi,
i zahvalni i u dobru i u zlu! Neka je blagoslovljen Muhammed,
najodabraniji vjerovjesnik, njegovi dasni drugovi i porodica, od koje
su sve uzorite vode i bogobajazni dlanovi. Neka ih sviju prati vjecni,
beskrajni, neprekidni, i od promjena vremena i sudbine, postedeni
blagoslov!

Kako se iman sastoji iz dvije polovine; jedne koja je
predstavljena u strpljenju, i druge u zahvalnosti, niko ko sebi zeli
dobro, spas i srecu ne bi smio dozvoliti da zanemari ova dva
velidanstvena stuba na kojima poCiva vjerovanje, niti da sa njih
skrene, na putu do Uzvisenog Allaha, ukoliko zeli da ga, na Sudnjem
danu, Allah svrsta u jednu od ove dvije, najbolje vrste vjernika.

STRPLJIVOST

Uzviseni Allah je strpljivost uCinio dobrotom neiscrpnom,
macem nesalomljivim, vojskom nepobjedljivom, tvrdavom neosvojivom
i pobjedom dva slozna brata. Hvaledi stxpljive, Uzviseni Allah u Svojoj
Knjizi kazuje da ce ih bez racuna nagraditi, pa veli: Samo ont koji budu
strpljivi bice bez racuna nagradeni. (Ez-Zumer, 10.). Kazujud na drugom
mjestu kako On strpljive upucuje, Svojom podrskom pomaze i njihovo
strpljenje sigurnom pobjedom nagraduje, Uzviseni veli: ... /' budite
izdrzljivi, jer Allah je, doista, na strani izdrzljivih. " (El-Enfal, 46.).

Zahvaljujud tome, strpljivi postizu dobro i ovog i onog svijeta,
kako nutarnje, tako i vanjske blagodati. Osim toga, Uzviseni je
vodecu ulogu u vjeri povjerio onima koji su izdrzljivi i potpuno

. jyLL*)! J.^ - jlA f > ,W - j^LJl i±e

196

uvjereni, sto se jasno vidi iz Njegovih rijedi: Izmedu njih smo Mi vode
odredivali i oni su, odazivajuci se zapovjedi NaSoj, na pravi put upucivali,
jer su strpljivi bili i u dokaze NaSe Zvrsto vjerovali. ( Es-Sedzda, 24. )

Uzviseni zatim strpljivima daje do znanja da je strpljivost bolja
od uzvracanja na nepravdu, pa veli: ... a ako otrpite, toje, doista, bolje za
strpljive. (En-Nahl, 126.)

On nadalje daje do znanja da uz strpljivost i bogobojaznost
vjernicima ne moze nauditi ni lukavstvo neprijatelja, dak ni ako je
neprijatelj snazniji i brojniji. On veli: I ako budete trpjeli i ono Sto vam se
zabranjuje - izbjegavali, njihovo lukavstvo vam nece nimalo nauditi. Allah,
doista, dobro zna ono Sto onirade. (Ali imran, 120.).

Navodedi izdrzljivost i bogobojaznost kao preduvjete za
uspjeh, Uzviseni Allah kaze: 0 vjernici, budite strpljivi i izdrzljivi, na
granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono Ito zelite! (Ali
'Imran, 200.)

A da bi podstakao vjernike na izdrzljivost i odvaznost Uzviseni
istide kako On voli izdrzljive i veli: ... a Allah izdrzljive voli. (Ali Imran,
146.)

Uzviseni, zatim, Svome Vjerovjesniku nareduje da strpljive
obraduje sa tri stvari, od kojih je svaka, bolja od onoga na demu ljudi,
na ovome svijetu, jedni drugima zavide. On veli: A ti obraduj izdrzljive,
one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kazu: 'Mi smo Allahovi i mi
cemo se Njemu vratiti!' Njih teka oprost od Gospodara njihova i milost; oni
su na pravom putu! (El-Bekare, 155.-157.)

Uzviseni, zatim, izdrzljivima, izmedu ostalog, obecava da 6c ih
uvesti u Dzennet i postediti dzehennemske vatre, pa veli: Njih samJa
danas nagradio za ono Sto su trpjeli, oni su, doista, postigli ono Sto su zeljeli.
(El-Mu'minun, 111.)

I konadno, posebno naglasavajudi, kako oni koji su strpljivi i
zahvalni, iz Allahovih ajeta, crpe pouku, Uzviseni na kraju detiri ajeta
u detiri razlidita kur' anska poglavlja veli: To su, doista, pouke za svakog
strpljivogi zahvalnog. (Es-Sura, 33; Sebe, 19; Ibrahim, 5; Lukman, 31.)

Strpljivost je, prema tome, omda u kodicu vjernika oko koga se
vrti, udaljava i primide, karika vjere za koju se drzi, vjere koju ne
moze imati onaj ko nema strpljenja, a i ako je ima, ona je slaba bez
pravog uvjerenja; ako ga prati sreca, on je smiren, a ako zapadne i u

197

najmanje iskusenje, vraca se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet.
( El-Hadzdz, 11.) tako da je svaki posao sa njom gubitak.

Najbolji zivot koji su srecnici zasluzili, zasluzili su svojom
upornoscu i strpljivoscu, penjudi se na najvise stepene svojom
zahvalnoscu, leted krilima izdrzljivosti i zahvalnosti iznad vrtova
svakojakih blagodati. To je pocast koju Allah ukazuje onome kome
On hoce. Allah je, doista, neizmjerno dobar.

Znataj i smisao strpljivosti

U Cisto jeziCkom smislu izraz "j> — a)i" / "strpljivost" znaCi
sprjedavanje; zadrzavanje itd. U vjerskom smislu ovaj izraz znafii
obuzdavanje duse od uznemirenosti, jezika od zaljenja, ruku od
udaranja i cijepanja odjede i si.

Neki su strpljivost definirali kao "pohvalnu vrlinu i etiCku
vrijednost Covjeka koja mu ne da da radi ono sto nije lijepo, te kao
duhovnu snagu koja regulira karakter svakog pojedinca."

Drugi su rekli "da je to izbjegavanje zabranjenog, smirenost u
nevolji i pokazivanje drugima bogatstva kada pogodi siromastvo."

Tredi su rekli "da je to dostojanstveno drzanje kada pogodi
nesreca", detvrti "da je to bogatstvo u nedadi i ne pokazivanje
znakova zaljenja", peti "da je to prozdiranje gordine bez pokazivanja
znakova mrgodenja" itd.

Zaljenje na svoje stanje i jadikovanje drugima osobina je
suprotna strpljivosti. Cuvsi kako se neki dovjek zali na svoje stanje
prijatelju, jedan od dobrih ljudi mu je rekao: "Tako mi Allaha, s tim
nisi dobio nista vise, osim sto si se pozalio na Onoga ko je prema tebi
milostiv, onome ko prema tebi nije milostiv."

&Ceh Je drugi rekao,
<£otajdase, kada se poialii dovjeku,
<&a/if na oUilasthPog eneme ko npe mtloslivf

Medutim, kada se dovjek na svoje stanje pozali Uzvisenom
Allahu, onda se to ne kosi sa strpljivoscu. Tako je Ja'kub, a.s., rekao:
Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim. (Jusuf, 86), iako je prethodno
rekao: ... ijasenecujadari. (Jusuf, 83.).

SliCno je i sa Ejjubom, a.s., koji je rekao: Mem je nevolja snasla,
a Ti si od milostivih najmilostiviji! ^(El-Enbija, 83.).

198

Za njega je, pak, Uzviseni Allah rekao: Mi smo znali da je on
izdrzljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao! (Sad, 44.)

Medutim, za Covjeka je zdravlje bolji dar Boziji od
izdrzljivosti. Ovo nije u suprotnosti sa Poslanikovim, s.a.v.s., rijeCima:
"Nikome nije dat bolji dar od izdrzljivosti." 219 jer se one odnose na
situaciju kada je vec" zadesila nesreca, za razliku od slucaja prije
nesrece, kada je zdravlje bolje od izdrzljivosti. Zato nikome nije
dozvoljeno da prizeljkuje ili da Uzvisenog Allaha moli da mu da
nesrecu. Naprotiv, Allah se moli za oprost i dobro i na ovom i na
buducem svijetu. Ipak, kada nesreca pogodi, izdrzljivost je najbolja
vrlina.

Dusa je cbvjekova jahalica koja ga nosi ili prema Dzennetu ili
prema Dzehennemu, a strpljivost je u odnosu na nju kao ular ili uzda
kojim se jahalicom upravlja. Ako jahalica nema ulara ili uzde ona
skrece i zaviruje kuda god joj se prohtije. Zato je neko od uCenjaka
rekao: "Dobro zauzdajte svoju dusu, jer je ona radoznala i hoce da
proba sve sto ne valja. Neka se Allah smiluje robu koji svoju dusu
zauzda, pa je zauzdanu, kuda on hoce, vodi i prisiljava na pokornost
Allahu i ne da joj da prema Njemu bude neposlusna i nepokorna. Ovo
zato sto je lakse Cuvati se Allahovih zabrana, nego trpiti Njegovo
kaznjavanje."

Dusa ima dvije sile; silu navracanja i silu odvradanja.
Strpljivost se sastoji u tome da Covjek silu navracanja svoje duse
preusmjeri sa onog sto je zabranjeno i stetno na ono sto je dozvoljeno
i korisno. Ovo zato sto ima ljudi koji su u stanju izdrzati redovno
klanjanje nodnog namaza ili sve teskoce posta, a da svoje o£i nisu u
stanju suzdrzati od zabranjena pogleda. Sa druge strane, ima ljudi koji
su u stanju suzdrzati se od gledanja i osvrtanja na ono sto je
zabranjeno, a da nisu u stanju traziti da se rade dobra djela, a od
nevaljalih odvradati i protiv njih se boriti.

Neko je rekao da je strpljivost hrabrost duse. Otuda je i
poslovica: "Hrabrost je strpljivost u momentu."

Ukratko, strpljivost i zaljenje su dvije suprotne osobine, kao
sto Uzviseni o stanovnicima dzehennemske vatre veli: Zalilise mi ili
trpjeli, svejedno nam je, spasa nam vise nece biti. (Ibrahim, 2 1 .)

. afjli (\t» tut /v ) fi— } < itf^i (Hi-o/r ) ^jUJi ,\ }J

199

Islamsha tradicija o vrlinama strpljivosti

*Od Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a., se prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah ce onome ko je strpljiv uliti snage da
izdrzi. Nikome nije dat bolji dar od izdrzljivosti." 240

*Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Kada Allah nekome zeli dobro, da mu da ga pogodi
nesreca." 241

*Od 'Ataa b. Ebu Rebbaha se prenosi da je rekao: "Jednom
prilikom Ibn Abbas me je upitao: 'Hoces li da ti kazem kakva je zena
Dzennetlijka?' - pa sam mu rekao da hodu. Na to mi je rekao: 'Ova
zena crnkinja dosla je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla: - Ja imam
padavicu, pa se (kada me spopadne) znam otkriti. Zamoli Allaha da
me izlijeCi!'

Na to joj je rekao: 'Hi ces da se strpis i da zbog toga udes u
Dzennet, ili da zamolim Allaha da ti da ozdravljenje?' - pa je
odgovorila: 'Strpicu se.' i dodala: 'Ja se (u neznanju) otkrivam, pa
zamoli Allaha da se, bar, ne otkrivam!' - pa Ga je zamolio." 242

*Od Ebu Musaa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Kada se rob razboli ili ode na put, pise mu se kao da je zdrav i
da kod svoje kuce svoje duznosti obavlja." 241

*Od Ummi Seleme, r.a., se prenosi da je rekla: "Svojim sam
usima dula kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nema nijednog
muslimana koji, kada ga nesreca pogodi, izgovori ono sto je Allah
naredio: Mi smo Allahovi i mi £emo se Njemu vratiti! (El-Bekare, 155.) i
doda: 'Boze, pomozi mi u nesreti mojoj i daj mi bolje stanje nego sto je
ovo!' a da mu Allah nece dati bolje stanje nego sto jeste. 'Kada je Ebu
Seleme umro, rekla sam: 'Ima li iko od muslimana bolji od Ebu
Seleme? Njegova porodica je prva koja je preselila Allahovu Poslaniku,
s.a.v.s. Rekla sam to, pa mi je Allah dao Svoga Poslanika, s.a.v.s.' 244

.jyJi J(\»i\h ) U.jU J jjju } i o -r/N . > ^>ui a, j 241
. iUli i ,»onM )ri- )*^J>0 -rh ■ ) cfjUJ ,\ }J 242
. ju\ ( r . vo) ijb y \ } « ( \ n/n > if jUJi 243

200

Od 'Aise, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Nema nesrece koja pogodi vjernika, dak ni kada ga trn ubode, a da
mu Allah zbog nje ne oprosti neki grijeh." 245

Islamska tradicija

*Tumacedi rijeci Uzvisenog: Izmedu njih smo Mi vode odredivali
i oni su, odazivajuci se zapovijedi Nasoj, na pravi put upucivali, jer su
strpljivi bili i u dokaze Nase tvrsto vjerovali. (Es-Sedzda, 24.) Sufjan b.
'Ujejne je rekao da to znadi: "Kada su uzeli stvar u svoje ruke, Mi
smo ih uCinili vodama."

*Omer b. Abdulaziz je rekao: "Nikome Allah nije dao
blagodat, pa mu je uzeo i nadomjestio strpljivoscu, a da onosto je
nadomjestio nije bolje od onoga sto je uzeo."

*Od Se'ida b. Dzubejra se prenosi da je rekao: "Strpljivost je
covjekovo priznanje Allahu nedace koja ga je pogodila, pouzdanje u
Allaha i nada da ce ga za nju nagraditi. Ponekad se desi da se potuzi i
prekaljen covjek, od koga se ocekuje da bude strpljiv."

Ibrahim, Allah mu se smilovao, je rekao: "Njegove (tj. Se'id
b. Dzubejrove) rijedi: 'Strpljivost je Covjekovo priznanje Allahu
nedace koja ga je pogodila' kao da su komentar Allahovih rijedi 'Mi
smo Allahovi' tj. priznanje da je on u Allahovu vlasnistvu s kojim
slobodno raspolaze kako On hoce, dok su njegove (tj. Se'id b.
Dzubejrove) rijedi: 'pouzdanje u Allaha i nada da <$e ga za nju
nagraditi' kao komentar rijedi Uzvisenog: / micemo se Njemu vratiti tj.
vraticemo Mu se, pa 6c nas On za nasu strpljivost nagraditi i nece
dopustiti da nase strpljivo podnosenje nesrece ostane nenagradeno.
Njegove (tj. Se'id b. Dzubejrove) rijedi: 'Ponekad se desi da se potuzi
i prekaljen covjek' znace: 'Nije strpljivost u prekaljenosti, vec" u
obuzdavanju srca da se ne ljuti na ono sto mu je sudeno i u
suzdrzavanju jezika od zaljenja i jadikovanja. Zbog toga onaj ko je i
prekaljen, ako mu je srce nezadovoljno sudbinom, nije strpljiv."

*Kada su 'Urvi b. ez-Zubejru trebali amputirati nogu, upitali
su ga: "Kako bi bilo da ti damo da popijes nesto, kako ne bi osjetio
bol?" - odgovorio je: "Ne, Allah me je stavio na iskusenje da vidi
ho<5u li modi izdrzati bol i hodu li se oduprijeti Njegovoj odredbi."

201

*Omer, r.a., je imao obicaj red: "Divne li su dvije strane tovara
i divan li je ustreselj za strpljive!" misled pod dvije strane tovara na
Allahov blagoslov i milost, a pod ustreseljom na pravi put, aludirajud
na rijedi Uzvisenog: A ti obraduj izdrz/jive, one koji, kad ih kakva nevolja
zadesi, samo kazu: Mi smo Allahovi i mi cemo se Njemu vratiti!" Njih (eka
oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu! (El-Bekare,
155.-157.)

Vrste strpljivosti

U zavisnosti na sto se odnosi, strpljivost se dijeli na tri vrste:
strpljivost u pridrzavanju zapovjedi i dobrih djela, kako bi se valjano
uradila, strpljivost prema zabranama i grijesima, kako se u njih ne bi
zapalo i strpljivost naspram odredbi sudbine, kako se na nju ne bi
ljutilo. Te tri vrste strpljivosti podrazumijevaju se pod rijeCima:
"fiovjek se mora dokazati u izvrsavanju zapovijedi, izbjegavanju
zabrana i strpljivosti prema sudbini."

S druge strane, u pogledu odredbi vjerozakona, strpljivost

moze biti: a) obavezna (s b) pohvalna (vj-^X c) zabranjenja

{jjk*), d) pokudena i e) dozvoljena (^L«).

a) Obavezna strpljivost je ona koja je potrebna da bi se
izbjeglo ono sto je zabranjeno (oL./l), izvrsilo ono sto je obavezno
(oUi i izdrzalo ono sto je sudbinom odredeno

b) Pohvalna (^jJ^O strpljivost je ona koja je potrebna da bi se
izbjeglo ono sto je pokudeno dinilo ono sto je pohvalno
(oU; A\) i da se onome ko je pogrijesio ne bi uzvradalo na isti nadin

c) Zabranjena (jj^) strpljivost je (nam jerno) trpiti glad i zed
do smrti, u nuzdi odbiti da se pojede meso uginule zivotinje, krv ili
svinjetina, ukoliko postoji bojazan da <$e se, zbog odbijanja da se
uzme i pojede, umrijeti. U zabranjenu strpljivost, takoder, spada
dovjekovo prepustanje onome od dega mu prijeti opasnost po zivot
kao sto je: prepustiti se krvolodnoj zvijeri, zmiji, pozaru ili neprijatelju
koji ga zeli ubiti, za razliku od predaje u sukobu i borbi izmedu
muslimana gdje je to, ne samo dozvoljeno, ved i u mnogim
sludajevima pohvalno, o cemu govore brojni islamski izvori.

d) Pokudena strpljivost je ustrajnost u dinjenju onoga
sto je pokudeno (oUj^i), ustrajnost u izbjegavanju da se dini ono sto je

202

pohvalno (v_j^-ii), te ustrajnost u pretjeranom izbjegavanju jela, pida,
odjece, polnog odnosa sa zenom i si. do te mjere da bi to stetilo
zdravlju organizma.

e) Dozvoljena (^i — ^) strpljivostje ustrajnost u dinjenju ili ne
dinjenju onih djela koja je podjednako dozvoljeno i Ciniti i ne Ciniti

dovjeku je potrebno da u svakoj situaciji bude strpljiv

Covjek se u svome zivotu sve do smrti, svakodnevno susrece
sa raznim situacijama i stvarima, od kojih su mu neke zapovijedene
da im se pokorava i izvrsava, a druge zabranjene, pa ih se mora kloniti
i izbjegavati ih. Sve s dime se dovjek na ovom svijetu susrece, ili mu
ide na ruku i podudara se sa njegovim zeljama i ciljem, ili mu smeta i
stoji na putu ostvarenja zeljenog cilja. Da bi uspio, i u jednom i u
drugom slucaju, on mora pokazati visok stepen umijeca i strpljivosti.

Vezano za prvi sluCaj, u stvarima koje mu idu na ruku u
postizanju zeljenog cilja, kao sto su zdravlje, sigurnost, ugled, imetak
i svakojake druge dozvoljene blagodati, prvo sto mu je potrebno je da
bude strpljiv i oprezan, i to u vise pogleda:

1. Da se ni na jednu od navedenih stvari previse ne oslanja i
njome ne zavarava, pogotovu, ako ce ga to navesti na oholost,
uobrazenost, nadmenost i zadovoljstvo sa onim sto je pokudeno, jer
takve Allah ne voli.

2. Da se previse ne upusta i ne pretjeruje u uzivanju
raspolozivih blagodati, da se one bi okrenule protiv njega, jer onaj ko
previse pretjeruje u jelu, picu i polnom opcenju, moze dodekati da se
to sve okrene protiv njega, pa da vise ne moze ni jesti ni piti ni spolno
opditi.

3. Da bude ustrajan u oduzivanju Allahu na Njegovim
blagodatima i da ih ne razasipa, pa da jednoga dana ne ostane bez njih.

4. Da bude uporan u svojoj odludnosti da ih ne trosi u
nedozvoljene i zabranjene svrhe.

Neko od ranijih udenjaka je rekao: "U nesredi mogu biti
strpljivi i vjernik i nevjernik, dok u dobru svoju strpljivost mogu
dokazati samo iskreni i Allahu bliski robovi." U tome smislu
Abdurrahman b. Avf je rekao: "Bili smo iskusavani u nesredi, pa smo

203

ostali strpljivi, a bili smo iskusavani i u sredi, pa se nismo pokazali
strpljivim." Zato Uzviseni Allah i upozorava na opasnost iskusenja u
imetku, zenama i djeci, pa veli: Ovjernici, i medu zenama vasim idjecom
vasom, doista, imate neprijatelja, pa ih se priZuvajte! (Et-Tegabun, 14.)

Za Ibn 'Abbasa se prida da je, upitan od jednog Covjeka na
koga se odnose rijeCi Uzvisenog: 0 vjernici, i medu zenama vasim i
djecom vasom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pricuvajte! - odgovorio:
"Bili su to ljudi iz Mekke koji su primili Islam i htjeli da dodu
Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa su im njihove zene i njihova djeca branili da
mu ne idu. Kada su dosli Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., i vidjeli koliko
su ostali napredovali i nauCili o vjeri, htjeli su da ih kazne, pa je
Uzviseni ob javio: 0 vjernici, i medu zenama vasim i djecom vasom, doista
imate neprijatelja, pa ih se pricuvajte!"

Koliko samo uspjeha i dobrih djela, zbog zene i djece,
promakne Covjeku?!

Vezano za drugi sluCaj, u stvarima koje covjeku stoje na putu u
postizanju zeljenog cilja, imamo tri razliCite situacije: Prva je
povezana sa slobodnim izborom covjeka, kao sto je Cinjenje dobrih ili
losih djela. Druga nije povezana sa njegovim slobodnim izborom, kao
sto su nesrece i udarci sudbine. TreCa je povezana sa njegovim
slobodnim izborom u ulasku, ali i izlasku, nakon sto je u nju zapao,
nema slobodnog izbora. Prema tome, i ovdje imamo tri razliCite
situacije:

1. Prva je povezana sa dovjekovim slobodnim izborom. Ovdje
spadaju sva dovjekova djela, svejedno da li se radi o dobrim djelima ili
grijesima.

Vezano za dovjekova dobra djela, treba naglasiti da je za
njihovo dinjenje potrebna strpljivost i upornost, jer je dusa po svojoj
urodenoj prirodi odbojna prema vedini oblika robovanja.

Kada je u pitanju namaz, dusa po svojoj prirodi njemu prilazi,
sa manjom ili vedom dozom Ijenosti i tromosti, jer joj vise godi
odmaranje i opustenost, pogotovu ako je jos srce surovo, zasjenjeno
grijesima, covjek sklon prohtjevima i druzenju sa nemarnim
drustvom. Tesko da takav Covjek, uz sve ove i druge mahane, moze

^ j,\ u^l j u»di J dijyfjA, Ju j j-j* li* :ju j <rrvr ) ,\ }J 246

204

obavljati namaz, a i ako ga obavlja, obavlja ga krajnje tesko, odsutnih
misli, nevoljno i dekajudi da ga sto prije zavrsi.

Kada se radi o zekatu, dusa je po svojoj prirodi tvrda i skrta.
Isti je sludaj sa hadzdzom i borbom na Allahovu putu. Ovdje je
covjeku potrebna strpljivost u tri stvari:

1/1. Iskrena i dista namjera i iskljufiivanje motiva licemjerstva i
zelje za slavom, prije nego sto se pristupi bilo kom emu poboznosti.

1/2. Strpljivost za vrijeme obavljanja, pri cemu Covjek mora
voditi raduna o tome da sta ne propusti, da ne pretjeruje i previse ne
oduljuje, da mu misli ne lutaju, da bude skrusena srca i svjestan da
stoji pred svojim Gospodarom, da Ga ne smece s uma, jer ne treba
razmisljati o onome sta je naredeno, nego o onome Ko je naredio i
Njega spominjati.

1/3. Strpljivost poslije obavljanja djela, koja se, takoder, ogleda
u nekoliko stvari:

1/3/1. Suzdrzavanju od dinjenja bilo dega sto bi uCinjeno djelo
moglo pokvariti, kao sto Uzviseni veli: 0 vjemici, ne kvarite svoju
milostinju prigovaranjem i uvredama! (El-Bekare, 264.)

1/3/2. Suzdrzavanju i Cuvanju od samoljublja, oholosti,
uobrazenosti i ponosenja onim sto je uCinio, jer to moze biti stetnije i
od mnogih drugih grijeha koji se dine oCitijim.

1/3/3. Suzdrzavanju od toga da se udinjeno dobro djelo u
tajnosti iznese u javnost, jer kada covjek udini neko dobro djelo tajno,
izmedu sebe i Allaha, ono bude upisano u posebnu, tajnu knjigu, a
dim se o njemu progovori ono u tajnoj knjizi bude izbrisano i zapisano
u drugoj, javnoj knjizi. Dakle, Covjek sa udinjenim dobrim djelom ne
smije pomisliti da je sa njim gotovo i da vise ne mora voditi raduna o
strpljivosti.

Sto se, pak, tide strpljivosti i suzdrzavanja od grijeha i svih
oblika neposlusnosti prema Allahu, vise je nego odito da u tome
najbolje pomaze prekidanje sa dotadasnjom praksom grijesenja,
raskidanje veza i ne druzenje sa onima koji su im skloni. Posebno je
vazno prekinuti sa dotadasnjim navikama, jer navike imaju poseban
utjecaj na udovoljavanju prohtjevima, a kada se sastave prohtjevi i
lose navike to postanu dvije snazne vojske sejtana, tako da motiv
vjere, u najvise sludajeva, nije sam dovoljno jak da ih savlada.

205

2. Druga nije povezana sa covjekovim slobodnim izborom, niti
ima nadina da ih izbjegne. U ovu vrstu spadaju sludajevi kao sto su
sudbinom odredene nesrece, zatim gubitak (smrt) voljene osobe,
krada imovine, bolest i si. I ove se nedace dijele na dvije vrste: one u
kojima nema udjela ljudska ruka i one u kojima ima, kao sto su
uznemiravanje, vrijedanje ili fizidki napad od strane drugih osoba.

2/1. Naspram prve vrste covjek se moze drzati na jedan od
cetiri sljedeca na£ina:

2/1/1. Nemocno i skrstenih ruku ne cmedi nista, jadikovati,
zaliti se ili se ljutiti. U ovu vrstu spadaju oni koji su na najnizem
stupnju vjere i razuma.

2/1/2. Strpljivo podnositi udarce sudbine.

2/1/3. Sa zadovoljstvom podnositi udarce sudbine. Ovaj nadin
podnosenja nedace je odabraniji od prethodnog - strpljivog
podnosenja. Sporno je medu islamskim ucenjacima da li je takav
nafiin obavezan, za razliku od strpljivog podnosenja koji je obavezan

2/1/4. Sa zahvalnoscu podnositi udarce sudbine, tj. osvjedoditi
se da je nesreca blagodat, pa na njoj zahvaljivati.

2/2. Naspram druge vrste nedaca koje dolaze od drugih osoba,
covjek se moze postaviti, takoder na jedan od sljedeca Cetiri nadina:

2/2/1. Ravnodusno predi preko nedade i onome ko ju je
prouzrokovao, sirokogrudno oprostiti.

21212. Saduvati srce od zelje za osvetom i uzvradanja istom
mjerom, biti zlopamtilo i stalno se prisjecati nanesene uvrede.

21213. Shvatiti to kao nesto sto je sudeno i da je onaj ko ti je
nepravdu udinio, iako je pogrijesio, to uCinio zato sto je tako bilo
sudbinom odredeno, te da Onaj koji odreduje sudbinu nije
nepravedan.

2/2/4. Prema onome ko ti je nanio nepravdu sirokogrudno
postupiti i na njegovu nepravdu i uCinjeno ti zlo uzvratiti
dobroCinstvom. To je najbolji naCin jer se u njemu kriju koristi i
dobrobiti koje zna samo Allah. Ako Covjek nije u stanju na ovaj
nadin postupiti, ne treba se, bar, zadovoljavati sa stepenima nizim
od njega.

206

3. U ovu vrstu spadaju situacije u koje covjek dobrovoljno,
sam svojom voljom, zapadne, ali kada zapadne nema slobodne volje
ni nadina da se iz njih izade. Takav sludaj je sa ljubavi u koju se ulazi
dobrovoljno, a izlazi samo na silu, zatim uzimanje sredstava koja
izazivaju bolove, koja, iako se prekinu uzimati, ne znaCc prekid
bolova, upustanje u opijanje alkoholnim pidima i si.

ZAHVALNOST

Pod zahvalnoscu se misli na pohvaljivanje i slavljenje onoga ko
je udinio neko dobro djelo. Da bi covjekova zahvalnost bila valjana,
ona u sebi mora sadrzavati tri osnovna elementa: priznanje ucmjenog
dobrodinstva u tajnosti, pridanje o njemu u javnosti i pomaganje
njime u dokazivanju pokornosti. Zahvalnost je vezana za srce, jczik i
djelo, pri Cemu srce sluzi za spoznaju i pokazivanje naklonosti, jezik
za slavljenje i hvaljenje, a tijelo za dokazivanje pokornosti prema
onome kome se zahvaljuje i suzdrzavanje od nepokornosti prema
njemu.

Stavljajudi zahvalnost i vjerovanje u istu ravan, Uzviseni Allah
daje do znanja da Svoje robove nece kazniti, ako Mu budu
zahvaljivali i u Njega vjerovali. To se razumije iz rijedi Uzvisenog:
Zasto bi vas Allah kaznjavao, ako budete zahvaljivali i vjerovali? (En-
Nisa', 147.), tj. ako ispunite dva cilja zbog kojih ste stvoreni; ako
budete zahvaljivali i vjerovali, Ja vas necu kazniti.

Uzviseni, zatim, kazuje da izmedu Svojih robova, miloscu
posebno obasipa one koji su zahvalni: / tako Mi jedne drugima
iskusavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, izmedu nas,
milost ukazao?' - A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni! (El-
En'am, 53.)

Uzviseni Allah sve ljude dijeli na dvijc vrste: one koji su
zahvalni i one koji su nezahvalni. Od svih stvari najmrza Mu je
nezahvalnost i nezahvalnici, a najdraza zahvalnost i oni koji su
zahvalni. To potvrduju rijeCi Uzvisenog: Mi mu na pravi put
ukazujemo, a njegovo je da li ce zahvalan Hi nezahvalan biti. (El-Insan, 3.)

Uzviseni, zatim, u Svojoj Knjizi navodi kako je Sulejman, a.s.,
u tome smislu rekao: Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskusava da
li cu zahvalan Hi nezahvalan biti - pa, Gospodar moj je neovisan iplemenit.
(En-Neml, 40.)

207

Uzviseni, nadalje, veli: / kadajeGospodarvasobjavio:'Akobudete
zahvalni, J a cu vam, zacijelo, jos vise dati; budete li nezahvalni, kazna Moja
doista ce stroga biti.' (Ibrahim, 7.). Uzviseni je, dakle, povecanje izliva
Svojih blagodati uvjetovao pojacanom zahvalnoscu Svojih robova. Zato,
kao sto nema kraja zahvalnosti, nema ni kraja Njegovim blagodatima.

Na mnogim mjestima u Kur'anu, gdje se govori o nagradi,
uslisavanju molbe, opskrbi, primanju pokajanja i oprostu grijeha i si.,
Uzviseni Allah naglasava Svoju volju kao preduvjet za prihvacanje.
Takav je sludaj i sa sljededim ajetima:

- ... pa Allah ce vas, ako hoce,iz obilja Svoga imucnim uttniti. (Et-
Tevbe, 28.)

- ... ako hoce, otkloniceodvas onozasto ste Ga molili. (El-En'am, 41.)
- ... daje u obilju onome kome On hoce. (El-Bekare, 212.)

- A Allah ce onome kome On hoce oprostiti. (Et-Tevbe, 15.)

za razliku od ajeta u kojima se govori o nagradi za zahvalnost,
gdje volja nije tako naglasena. To se najbol je vidi iz rijedi Uzvisenog:

- ... i sigurno cemo nagraditi zahvalne. (Ali 'Imran, 145.)

- ... a Allah ce zahvalne sigurno nagraditi. (Ali imran, 144.)

Uvidjevsi koliko je zahvalnost kod Allaha cijenjena i da je, kao
takva, jedna od najodabranijih i najuzvisenijih vrlina covjeka, Allahov
neprijatelj Iblis uzeo je sebi za cilj da ljude odvraca od zahvalnosti i
da ih navraca na nezahvalnost. To se vidi i iz njegovih rijedi: ...pacu
im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti,iTiceS ' ustanoviti da
vecina njih nece zahvalna biti! ( El-A'raf, 1 7. )

Govoredi o zahvalnicima, Uzviseni veli da ih je medu
Njegovim robovima malo, pa kaze: A maloje zahvalnih medu robovima
Mojim. (Sebe', 13.)

Prvog poslanika poslanog Svojim robovima na Zemlji, Uzviseni
Allah h vali i za njega kaze da je bio zahvalan: ... a potomci onih koje smo
sa Nuhom poslali! On je, doista, bio rob zahvalni. (El-Isra', 3.)

Istidudi posebno Nuha, a.s., ovdje Uzviseni Svoje robove
podsjeca da se kao Nuhovi potomci na Nuha trebaju ugledati, jerje
on njihov drugi otac, pogotovu zato sto je Uzviseni Allah dao da svi

208

ljudi poslije Potopa vode porijeklo od Nuha i njegovih potomaka, kao
sto stoji u rijeCima Uzvisenog: / Mi smo potomke njegove u zivotu
ostavili. (Es-Saffat, 77.)

Zato Uzviseni Nuhovim potomcima nareduje da budu kao i
njihov otac, tj. zahvalni, jer je i on bio rob zakvalni. Kazujudi ko Mu
najvise robuje, Uzviseni u prvom redu navodi one koji su zahvalni,
sto znadi da oni koji Mu nisu zahvalni, nisu ni skloni robovanju. U
tome smislu Uzviseni veli: ... /' budite Allahu zakvalni, tavisesamo
Njemu klanjate!. (El-Bekare, 172.)

Uzviseni, nadalje, navodi da je Njegovo zadovoljstvo u
zahvalnosti koja se pokazuje prema Njemu, pa veli: ... a zadovoljanje
vama ako budete zahvalni. (Ez-Zumer, 7.)

Kazujudi o Ibrahimu, a.s., Uzviseni ga hvali i istice njegovu
zahvalnost na Allahovim blagodatima, pa veli: Ibrahim je bio prim jer
(estitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim.
1 bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi
putizveo. (En-Nahl, 120.-121.)

Uzviseni, prema tome, Ibrahima, a.s., navodi kao primjer za
ugled koji je bio pokoran Allahu, ustrajan u dobru, zatim da je bio
pravi vjernik, potpuno posvecen Allahu, ne obracajudi paznju na
druge mimo Njega, posebno isticudi na kraju da je bio zahvalan
prema svome Gospodaru na Njegovim blagodatima, stavljajudi tako
njegovu zahvalnost u prvi plan.

Govoredi o zahvalnosti, Uzviseni Allah navodi da je to glavni
zivotni cilj dovjeka, zbog koga ga je njegov Gospodar i stvorio: Allah
vas iz trbuha majki vasih izvodi, vi nista ne znate, i daje vam sluh i vid i
razum da biste bili zahvalni. (En-Nahl, 78.)

Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., se u Buharijinom Sahihu i
Muslimovom Sahihu navodi da bi toliko dugo stajao na kijamu u
nocnom namazu da bi mu noge znale otedi, pa mu je receno zasto to
dini kada su mu unaprijed oprosteni i raniji i kasniji grijesi, pa je
odgovorio: "Zar da ne budem rob zahvalni?" 247

Od njega se, takoder, vjerodostojnom predajom prenosi da je
Mu'azu rekao: "Tako mi Allaha, volim te, pa nemoj zaboraviti da

juji , , buii (t . o , T . th ) i*u>» j jviiUi ou, (iit/i v > (j— , i ( n/r) ^uji .ijj 247

209

poslije svakog namaza proudis: 'Boze, pomozi mi da Te se sjecam, da
Ti zahvaljujem i da Ti, kako najljepse moze biti, robujem!" 248

Muslim u svome Sahihu od Vjerovjesnika, s.a.v.s., biljezi da je
rekao: "Allah je zadovoljan sa Svojim robom koji, kad pojede zalogaj,
na njemu zahvali Allahu ili popije gutljaj, pa na njemu zahvali
Allahu." 249

Zbog svega navedenog, nagrada za zahvalnost prema Allahu, je
Allahovo zadovoljstvo sa Svojim robom, a to je, kao sto stoji u ajetu,
najbolja nagrada: A i malo naklonosti Allahove vece je od svega toga. (Et-
Tevbe, 72.)

Osim toga, zahvalnost je preduvjet za sticanje blagodati i
njihov nepresusni tok, kao sto je Omer b. Abdulaziz rekao: "Cuvajtc
Allahove blagodati zahvaljivanjem Allahu na njima!"

Ibn Ebu ed-Dunja od Ali b. Ebu Taliba, r.a., navodidaje
jednom covjeku iz Hemedana rekao: "Blagodat se produzava
zahvalnoscu, sto se vise zahvaljuje blagodat je veca. Blagodat i
zahvalnost idu jedna sa drugom. Allah nece prestati da povecava
blagodat sve dok rob ne prestane zahvaljivati."

El-Hasan je rekao: "Sto vise spominjite ove blagodati, jerje
njihovo spominjanje zahvalnost na njima. Allah je Svome Vjerovjesniku
naredio da prica o blagodatima svoga Gospodara, rijedima: / o blagodati
svoga Gospodara kazuj! (Ed-Duha, 1 1 .)

Uzviseni Allah voli da na Svome robu vidi tragove Svoje
blagodati, jer je spominjanje Allahovih blagodati robova zahvalnost
Allahu na njima.

Ebu el-Mugira je, kada bi ga upitali: "O Ebu Muhammede, kako
si osvanuo?" - imao obidaj odgovoriti: "Osvanuli smo u izobilju blagodati,
da se nismo u stanju nazahvaljivati. Allah nam se umiljava, iako je o nama
neovisan, a mi Mu se omrazavamo, iako smo o Njemu ovisni."

Surejh je rekao: "Nijednog roba ne pogodi nedaca, a da sa
njom od Allaha ne dodu tri blagodati: da u vjeri ne dozivi iskusenje,

>J\jlSi\ j^Uy. (r Ao/l ) •iL-l \<j } ^\ Jli } i"5UJl ( \ o . A ) J jb y\ >\jj 248

*i» ijLJI j_» j ,—Jl »L- } >£± j t jJ_*J( j|l /> :LS _kll JU j .(I . l/A )

. Jbu «il 4,1 » '.j U* J j*J\

.i-J-Vt (i/a) a*jJi j /JJi (o \/\v > pJ-. .ijj 249

210

da ga zaobide teza nedaca od one koja ga je pogodila i da se desi ono
sto se moralo desiti."

Od Sufjana se prenosi da je u vezi rijeCi Uzvisenog: Micemo ih
postepeno odakle se i ne nadaju patnji priblizavati. (El-Kalem, 44.) rekao:
"Tj. obasipati ih blagodatima i smetati ih da na njih ne uzvracaju
zahvalnoscu", dok je neko drugi rekao da to znadi: "Tako da cu im,
kada god udine grijeh, uzvratiti nekom od blagodati."

Pripovijeda se da je nekakav Covjek upitao Ebu Hazima: "Ebu
Hazime, u Cernu se ogleda zahvalnost odiju?" - pa mu je odgovorio: "U
tome da, ako vidis sta lijepo, pricas, a, ako vidis sta ruzno, da sakrijes."
Na to je ovaj upitao: "U Cernu se ogleda zahvalnost usiju?" - pa mu je
odgovorio: "U tome da, ako cujes kakvo dobro, zapamtis, a, ako cujes
kakvo zlo, odbacis i prodes kao da nista nisi duo." Zatim je upitao: "U
ccmu se ogleda zahvalnost ruku?" - pa muje odgovorio: "U tome da
njima ne prihvacas za ono sto nije tvojc i da ne uskraciijes od onoga sto
u njima imas i sto si pred Allahom duzan davati." Zatim je upitao: "U
Cernu se ogleda zahvalnost stomaka?" - pa mu je odgovorio: "Da mu na
dnu bude hrana, a na vrhu znanje." Zatim je upitao: "A u Cernu se
ogleda zahvalnost stidnih mjesta?" - pa mu je citirao rijedi Uzvisenog: /
oni koji stidna mjesta svoja budu efuva/i i zivjeli jedino sa zenama svojim Hi sa
onima koje su u vlasnistvu njihovu - oni, doista, prijekor ne zasluzuju, - a oni
koji traze izvan toga, oni u grijeh upadaju. (El-Me'aridz, 29.-31.). Zatim je
upitao: "U cemu se ogleda zahvalnost nogu?" - pa mu je odgovorio: "U
tome da, ako zavidis nekom od umrlih, ides njegovim stopama i radis
kao sto je on radio, a, ako prezires nekogod umrlih, da ne radis kao sto
je on radio i da na tome Allahu budes zahvalan."

Onaj ko tako dini je zahvalan Allahu, za razliku od onoga ko
zahvaljuje samo jezikom, a ne i svim organima tijela i tako na
onoga ko ima odjecu, ali je ne obude, ved se samo njenim krajevima
zaogrne, pa se njome ne moze zastititi ni od vrudine, ni od hladnoce,
ni od snijega, niti od kise.

Jedan od udenih ljudi je svome bratu u pismu napisao: "Zatim,
dozivjeli smo da smo, iako smo prema Njemu toliko neposlusni, od
Allaha obasuti neizmjernim blagodatima, tako da ne znamo na Cemu
da Mu vise budemo zahvalni; sto nam je toliko lijepih stvari dao, ili
sto nam je toliko ruznih djela pokrio."

Od Junusa b. Ubejda se prenosi da je jedan covjek upitao Ebu
Tcmima kako je osvanuo, pa mu je ovaj odgovorio: "Osvanuo sam sa

211

dvije neizmjerne blagodati tako da ne znam koja je od njih vrijednija;
pokrivenih grijeha, pa mi niko zbog njih ne moze prebacivati i
naklonosti u srcima robova koju im je Allah (prema meni) ulio, kakvu
ja svojim djelima nikada ne bih mogao zasluziti."

El-Hasan je rekao: "Nema roba kome je Allah dao neku
blagodat, pa Mu na njoj bude zahvalan i kaze: "Hvala Allahu!", a da
ono sto je dao nije bolje od onoga sto je uzeo."

U vezi rijeCi Uzvisenog: Hvala Allahu! , Ibn el-Kajjim je rekao:
"I to je jedna od Allahovih blagodati, jer je Allahova blagodat i to sto
rob svome Gospodaru na blagodatima zahvaljuje. Neke blagodati su
vede od drugih. Tako je blagodat zahvalnosti veda od blagodati
imetka, ugleda, djece, zene i slidno. Allah, opet, najbolje zna!"

• • •

212

STRAH I NAD A 250

Hvala Allahu u koga se polazu nade u blagost i nagradu,
pred kojim se strepi od iskusenja i kazne, koji je srca
Svojih odabranih robova ispunio duhom nade, toliko da
su ih blagodati Njegove dovele u Njegovo dvoriste, postedile kuce
patnji namijenjene neprijateljima Njegovim, koji udarce bida
zastrasivanja i zestokog ukoravanja pokazuje na licima onih koji se
okrecu od Njegove uzvisenosti, upucujudi ih prema kudi nagrade i
blagodati, odvracajudi ih od suprotstavljanja Njegovim vodama i od
izlaganja Njegovu gnjevu, i koji, kako lancima sile i strogosti, tako i
uzdama njeznosti i blagosti, stvorenja Svoja vodi i usmjerava prema
Dzennetu Svome. Neka je Njegov blagoslov na Njegova najodabranijeg
vjerovjesnika i miljenika Muhammeda, njegovu porodicu, drugove i
potomke!

Nada i strah su dva krila kojima, Allahu bliski robovi, lete prema
svakom, hvale vrijednom polozaju i dvije jahalice s kojima se savladuju
sve prepreke koje vode ka onom svijetu, bliskosti Milostivogi mirisu
vrtova, iako su putevi do njih daleki, tereti teski, prepuni lukavstava i
smicalica za srce i izazova za organe tijela, jedino vode uzde nade. Od
vatre dzehennemske i bolne patnje, iako su putevi do njih prepuni
uzivanja i najrazliCitijih nasladivanja, odvracaju jedino bicevi
zastrasivanja i udarci kaznjavanja. Zato je smisao straha i nade, njihove
vrline i nacme na koje se mogu pomiriti, potrebno opisati i objasniti.
Allah pomaze da se postignu dobra djela i vodi do najvisih polozaja!

STRAH

Strah je Allahov bid kojim On tjera robove Svoje da uCe i rade
kako bi zasluzili Njegovu bliskost. Strah je izraz za bol i izgaranje srca
u iscekivanju da se u buducnosti ne desi nesto ruzno. Strah je ono sto
tijelu i njegovim organima ne dopusta da se upustaju u grijehe i sto ih

213

drzi u pokornosti. Pomanjkanje straha vodi dovjeka u nemarnost i
grijehe. Pretjeran strah ga, opet, baca u odaj i razodarenje. Strah od
Allaha das dolazi od spoznaje Allaha, Njegovih atributa i da, ako hode
moze unistiti sve svjetove, a da Mu se niko nije u stanju suprotstaviti,
das od spoznaje mnostva grijeha i neposlusnosti, a das od svega
zajedno. Stepen straha od jednog do drugog dovjeka je razlidit, u
zavisnosti od spoznaje sopstvenih mahana, spoznaje Uzvisenog Allaha,
dinjenice da On ni o kome nije ovisan, a da je sve o Njemu ovisno, te
da On nece bitipitan za ono sto radi, a oni ce bitipitani. (El-Enbija', 23.).
Otuda su najbojazljiviji oni ljudi koji sebe i svoga Gospodara najbolje
spoznaju. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: "Tako mi Allaha,
ja od sviju njih Allaha najbolje poznajem i od njih Ga se najvise
bojim." 251 U tome su smislu i rijedi Uzvisenog: A Allaha sebojeod
robova Njegovih - uteni. (Fatir, 28.)

Ibn 'Abbas, r.a., je rekao: "Znanje je dovoljan dokaz o strahu
od Allaha, a neznanje o zavedenosti."

Stupnjevi straha

Strah moze biti nedovoljan, pretjeran i umjeren. Onaj koji je
umjeren je najpohvalniji, jer je on sredisnji put. Nedovoljno bojazljiv
dovjek ponasa se kao razmazena zena, tako da, kada duje udenje
Kur'ana, ili vidi nesto strasno, podne plakati i proljevati suze, a dim to
prode, ponovo se svim srcem preda nehaju. Ova vrsta straha je
nedovoljna i od nje ima malo koristi, jer je slidna slamci kojom se
udara snazna zivotinja, pa se, zato sto je ne boli, niti moze natjerati na
ono sto se od nje trazi, niti ukrotiti.

Takav je sludaj i kod vedine ljudi sa osjedajem straha. Izuzetak
su samo udeni i oni koji su spoznali sebe i svoga Gospodara. U tome
smislu el-Fudajl b. Ijad kaze: "Kada te upitaju: 'Bojis li se Allaha?' ti
presuti odgovor, jer des se, ako kazes da ne bojis, svrstati u nevjefnike,
a, ako kazes da bojis, u lasce." Ovim je ukazao na strah koji organe
dovjekova tijela duva od grijeha i ujedno drzi pokornim Allahu.

Takoder se kaze da strah nije u pladu i brisanju suza, ved u
prolazenju onoga od dega bi mogla zadesiti kazna. Neko je drugi
rekao: "Ko se nedega boji, on ga izbjegava, a ko se boji Allaha, on
Njemu bjezi."

( \*\ , to j, jiUiii(A.n/^o )r L- j< voS»(»\r/\. > jjugi ,\ }J ).

214

Upitan: "Kada se moze redi da se rob boji?"- neko je lijepo
odgovorio: "Kada se spusti na polozaj bolesnika koji, iz bojazni od
duge bolesti, trazi lijeka."

Strah je taj koji przi prohtjeve covjeka do te mjere da mu,
nekada omiljeni grijesi, sada postaju odvratni, kao sto ljubitelju meda
i med postane odvratan, kada sazna da mu je u njega podmetnut
otrov. Strah ne samo da przi prohtjeve, disciplinira organe tijela,
razvija u srcu skrusenost, poniznost i smirenost i od covjeka
odstranjuje oholost, mrznju i zavidnost, vc6 toliko zaokuplja brigom
da se na posljedice grijeha ne smije ni misliti, a kamo li se u same
grijehe upustati. Zato se dovjek nema kada baviti tudim brigama, ved
se mora svim svojim bicem posvetiti sebi, sam se sa sobom boriti i
obradunavati, voditi raduna o svakom udisaju i izdisaju, u svakom
momentu se koriti za gresne misli, pogresno poduzete korake i
izgovorene rijeCi, ponasati se kao onaj ko je upao u kandze krvolodne
zvijeri, - koji nikada ne zna hoce li ga popustiti, pa da se iz njih
izvuce, ili napasti i raskomadati. Takav je sludaj i sa covjekom kod
koga preovladava strah, koji je i u svome unutarnjem osjecanju i u
vanjskom ispoljavanju, preokupiran strahom, da nema kada misliti ni
na sto drugo do na njega.

Zato ni pretjerani strah koji prelazi sve granice i covjeka baca u
beznade, odaj i razodarenje nije dobar i kao takav je pokuden, jer
dovjeku ne da da obavlja svoje poslove i obaveza onako kako treba.

Pozitivnosti straha

Uzviseni Allah, onima koji Ga se boje, obecaje visoke polozaje u
Dzennetu i istide da su to oni koji su na pravom putu i koji su obasuti
miloscu, znanjem i Allahovim zadovoljstvom. Uzviseni tako veli:

- ... uputstvo na pravi put imilostza one koji se Gospodara svoga
boje. (El-A'raf, 154.)

- A Allaha se boje odrobova Njegovih - uteni. (Fatir, 28.)

- Allah ce biti njima zadovoljan, a i oni ce biti Njime zadovoljni. To
ce biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga. (El-Bejjine, 8.)

Ukratko, zato sto je strah od Allaha rezultat znanja, sve sto
upucuje na vrlinu znanja, upucuje i na vrlinu straha. Uzviseni Allah u
tome smislu veli: ... a bojte se Mene, ako ste vjernici! (Ali 'Imran, 175.)

215

Allah ne samo da ljudima zapovijeda da Ga se boje, ve<5 ga
stavlja kao preduvjet za valjanost njihova vjerovanja. Zato je
nezamislivo da neko bude vjernik, a da se Allaha ne boji, makar to i
ne bilo dovoljno. Otuda je nedovoljan strah od Allaha najbolji dokaz
Njegovog nedovoljnog poznavanja, a time i nedovoljno jakog imana
vjernika, jer Uzviseni u imperativnoj formi veli: ... i samo se Mene bojte!
(El-Bekare, 40.) tj. bojte Me se i dobro pazite sta radite - sta smijete, a
sta ne smijete Ciniti! U ajetu je, takoder, potvrda da se istinski vjernik
boji samo Allaha.

Kazujudi o stanovnicima Dzenneta Uzviseni Allah veli: /
obracace se jedni drugima i jedni druge pitati: 'Prije smo medu svojima
strahovali' - govorice - pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju
nas saiuvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, dobrotinitelj i
milostiv. (Et-Tur, 25.-28.) Pod izrazom strahovali (oyLLi-) htjelo se red:
"Bojali smo se neposlusnosti prema Uzvisenom Allahu, pa smo Mu
bili pokorni i poslusni."

Uzviseni, takoder, veli:

- Onima koji se Gospodara svoga boje i kada ih niko ne vidi - oprost i
nagrada velika! (El-Mulk, 12.)

- On/ koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u
dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim
ne smatraju, i oni koji odonoga sto im se daje udjeljuju, i tija su srca puna
stralia zato sto ce se vratiti svome Gospodaru, - oni hitaju da dine dobra
djela, i radi njih druge pretitu. (El-Mu'minun, 57.-61.)

Tirmizi u svojoj zbirci hadisa navodi da je 'Aisa, r.a., rekla:
"Upitala sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., o ovom ajetu rijedima: 'Jesu
li to oni koji piju vino, koji Cine blud i koji kradu?' - pa mi je rekao:
'Nisu, o es-Siddikova kceri, nego oni koji poste, klanjaju i daju zekat,
pa strahuju da li ce im (njihova djela) biti primljena. To su oni koji
hitaju da Cine dobra djela." 252

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, takoder, rekao: "Jednom Covjeku
dosla je smrt, pa je, kada mu je dozlogrdio zivot, svojima ukucanima
oporuCio: 'Kada umrem, skupite veliku gomilu drva, bacite me na nju
i potpalite vatru, zatim pustite sve dok (vatra) ne pojede moje meso i

216

dok ne dode do mojih kostiju, pa ih, kada tako izgore, uzmite i
sameljite! Zatim sadekajte vjetrovit dan i to razaspite po moru!' - pa
su tako i udinili. Zatim ga je Allah ponovo sastavio i upitao: 'Zasto si
to udinio?' - pa je odgovorio: 'Iz straha od Tebe.' Na to mu je Allah
oprostio." 1 "

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je duo da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko se boji, na put krene na pocetku nodi, a
ko na put krene na pocetku nodi stigne na odrediste. Zar Allahova
roba nije skupocjena?! Zar Allahova roba nije Dzennet?"" 4 tj. onoga
ko se boji, strah natjera da misli na onaj svijet, pa bojedi se zapreka i
smetnji, pozuri sa dinjenjem dobrih djela.

El-Hasan el-Basri je rekao: "Vjernici su oni kod kojih su, tako
mi Allaha, usi, odi i ruke toliko ponizne, da neznalica pomisli da su
bolesni, a tako mi Allaha nisu, nego zdravi, samo sto se u njih, vise
nego u druge, uvukao strah, pa ih od ovog svijeta odvrada znanje o
onom svijetu i govore: "Hvala Allahu koji je od nas tugu odstranio!"
A tako mi Allaha, njih nije zalostilo ono sto i druge ljude, niti im je
ista, dime su trazili Dzennet, bilo tesko, za razliku od onoga ko se ne
tjesi Allahom, pa mu dusa puca za ovim svijetom, niti mimo jela i pida
ne vidi druge Allahove blagodati, pa de zbog kratke pameti kaznu
iskusiti."

O strahu

Uzviseni Allah veli:

- 0 vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje tuvajte od vatre Zije ce
gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj ce se meleki strogi i snazni brinuti, koji se
onome sto im Allah zapovijeda nece opirati, i koji ce ono sto im se naredi
izvrsiti. (Et-Tahrim, 6.)

- Eto, tako Gospodar tvoj kaznjava sela i gradove koji su nasi Ije
finili. Kaznjavanje Njegovo je doista bolno i strasno. To je pouka za one koji
se plale patnje na onom svijetu; a to je Dan kada ce svi ljudi biti sabrani i to
je Dan kada ce svi biti prisutni, a Mi ga odgadamo samo za neko vrijeme.

:JU } (r.A/t) p^ai j , ^t/ j— »• 0* :ju , oLUi u-. ( rrv/\ .) ^X.^ ,\ }J 1M

217

Onoga dana kad dode, bez dopustenja Njegova niko ni rijec" nece izustiti, a
medu njima bice nesrecnih i srecnih. I nesrecni ce u Dzehennem, u njemu ce
tesko izdisati i udisati. (Hud, 102.-106.)

Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je na hutbi, kakvu nikada nisam duo, govorio i izmedu ostalog,
rekao: 'Da znate ono sto ja znam, malo bi se smijali, a mnogo plakali',
pa su drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., jecajudi od plada, pokrili
svoja lica." 255

U jednoj drugoj verziji stoji: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., o svojim
drugovima je nesto duo, pa je odrzao govor u kome je, izmedu ostalog,
rekao: 'Pokazan mi je i Dzennet i Dzehennem, pa nikada kao danas
nisam vidio toliko i dobra i zla. Da znate ono sto ja znam, malo bi se
smijali, a mnogo plakali.' Drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., nisu
zapamtili tezi dan od toga, kada su svoja lica pokrivali i od plada jecali."

Od Abdullaha b. es-Sihhira se prenosi da se iz Poslanikovih,
s.a.v.s., prsa, kada bi stao na namaz, dulo zujanje poput kljudanja vode
u loncu. 256 Eto, kakav je bio strah Allahova Poslanika, s.a.v.s.!

Sto se tide meleka i strahopostovanja, Uzviseni o njima kaze:
Boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i line ono sto im se naredi. (En-
Nahl, 50.), a na drugom mjestu: / grmljavina xxlita i hvali Njega, a i
meleki, iz strahopostovanja prema Njemu. (Er-Ra'd, 13.)

Ako razmislimo o tome kako su se u torn pogledu drzali
ashabi, r.a., i destite generacije vjernika poslije njih, vidjet demo da
su, s jedne strane, bili maksimalno aktivni na djelu, a s druge strane,
pokazivali strahopostovanje, za razliku od nas koji ne samo da se ne
bojimo dovoljno, nego se previse osjedamo komotno i sigurno i jos ne
radimo.

Sve sto je dovjekova spoznaja Uzvisenog Allaha, a time i
samog sebe bolja, sve vise prema Njemu pokazuje strahopostovanje i

. ^ (Ml/1) ) tf a,jJ j . {X\\\\ \) rfjbsll .ij/"

.(n - Yo/t) a*l j , (tr/r) jUk } . V> " M w-» (An o 4J b J >\ }J 2,fi

Es-Sujuti ka2e: "Izraz "jv — J-r / "jecanje" u znaienju je "jtj" / "cvilenjeod plaia" tj. da se
kroz pla£ iuje cviljenje iz dubine prsa poput kljuianja vode u loncu. svejedno bilo lonac od zeljeza,
bakra. zemlje ill keramike. (JUJt ( \ r/r> ^U). a u djelu "W >i" dodaje: "I ovaj hadis je dokaz da
plat ne kvari namaz, svejedno da li on bio naglas ili u sebi." Kao dokaz da plat ne kvari namaz on
navodi i rijeii UzviSenog: Kada bi im se a]eti Mlostivog Mali, oni bi licem na tie padali i plakali.
(Merjem, 58.) Vidjeti: (\ vr/r) a^«il .

218

sve se vise zalaze da Cini dobra djela, i obrnuto, sve sto je njegovo
nepoznavanje svoga Gospodara i sama sebe vece, sve se vise osjeca
sigurnim.

Ebu Bekr es-Siddik, r.a., je rekao: "Volio bih da sam dlaka na
tijelu vjernika." On bi, kada bi stao na namaz, kao stapic\ od
strahopostovanja prema Uzvisenom Allahu se najezio."

Omer b. el-Hattab, r.a., je ucedi suru "Et-Tur", dosavsi do
ajeta: Kazna Gospodara tvoga sigurno ce se dogoditi. (Et-Tur, 7.) briznuo
u pla£, uplasio se i od straha se razbolio, da su ga u bolesti obilazili, te
da je na samrti svome sinu govorio: "Tesko tebi! Stavi mi obraz na
zemlju, ne bi li mi se Allah smilovao!" Zatim je tri puta uzdahnuo i
rekao: "Majko moja, sta 6u, ako mi Allah ne oprosti?!", a potom
ispustio dusu. Za njega se, takoder, prica da bi se, uCedi Kur'an nocu,
od prijetnji pojedinih ajeta toliko prepao da danima ne bi izlazio iz
kuce i da bi ga prijatelji, misled da je bolestan, obilazili. Na njegovu
lieu prepoznavale su se dvije erne crte nastale od placa. Pripovijeda se
da mu je Ibn Abbas jednom prilikom rekao: "Daj Boze da se pod
tvojim zapovjednistvom podignu mnogi gradovi i osvoje mnoge
zemlje (a to je i uCinio)!", pa mu je odgovorio: "Volio bih da mi sc
spasiti i bio bih zadovoljan kada ne bih imao ni nagrade ni kazne."

O Osman b. Affanu, r.a., se pripovijeda da bi znao stati iznad
mezara, zaplakati od straha i liti suze toliko da bi mu od suza sva
brada bila mokra. Jednom je, takvom prilikom, rekao: "Kada bih se
nasao izmedu Dzenneta i Dzehennema ne znajudi sta me Ceka, prije
bih se odluCio da budem prasina, nego da saznam gdje cu zavrsiti."

'Ali b. Ebu Talib, r.a., je jednom prilikom, predavsi selam na
sabah-namazu, obuzet potistenoscu, poceo prevrtati ruke i govoriti:
"Dobro se sjecam drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s. Danas ne vidim
nikoga ko im je slican. Ujutro su ustajali sa puno ljubavi i poleta,
ozarenih lica i tragovima prasine na celu od nodnog namaza, kao sto se
kod koza na koljenima vide tragovi od lezanja. Nakon sto bi nod, na
sedzdi ili stojedi na nogama, ucedi Kur'an, proveli osvanuli bi i novi
dan docekali spominjudi Allaha. Na nocnom namazu su bili toliko
ustrajni da su se na njemu njihali kao drvo na vjetrovitom danu i da su
suze toliko proljevali da im se od njih odjeca znala nakvasiti. Tako mi
Allaha, Cini mi se da su se ljudi previse opustili i zanemarili." Od tada,
pa sve dok mu Ibn Muldzim nije zadao smrtonosni udarac, nikada ga
nisu vidjeli da se nasmijao.

219

U Ibn Abbasa, r.a., su se ispod odiju, od silnih suza, mogli
vidjeti tragovi poput dotrajalih veza za obucu.

Ebu Zerr, r.a., je desto govorio: "Da znate na sto detesve
poslije smrti naidi, nikada s apetitom zalogaj hrane ne bi pojeli, gutljaj
vode popili niti se u kudu od sunceve zege sklonili, nego bi se,
udarajudi se po prsima, popeli na brdo i sami sebe oplakivali. Ponekad
pozelim da sam Bogdo vodka, pa da me posjeku i pojedu."

Od Abdullaha b. 'Amra b. el-'Asa se prenosi da je rekao:
"Pladite, a ako ne mozete, onda se pretvarajte da pladete, jer tako mi
Onoga u dijoj je ruci moj zivot, da neko od vas zna ono sto ne znate,
toliko bi pomagao da bi mu glasa nestalo i klanjao sve dok ne bi
kidmu slomio."

Musa b. Mes'ud je rekao: "Kada bi zajedno sjeli sa Sufjanom,
toliko smo osjecali da se boji i strepi, da nam se dinilo da je svugdje
oko nas vatra."

Opisujudi el-Hasana, neko ko ga je poznavao je rekao: "Kada
bi se pomolio, izgledao bi toliko tuzan kao da se vrada sa dzenaze
najdrazeg prijatelja, kada bi sjeo kao da je zarobljenik koji odekuje da
mu odsijeku glavu, a kada bi se spomenuo Dzehennem kao da je
jedino radi njega stvoren."

Pripovijeda se da je Zurara b. Ebu Evfa, kadija iz Basre,
klanjajudi ljudima kao imam sabah-namaz, podeo uditi suru "El-
Muddessir" i da je, kada je dosao do rijedi Uzvisenog: A kada se u rog
puhne. (El-Muddessir, 8.) zastao, rasplakao se, podeo jecati i na
namazu od straha umro.

NADA

Nada je dovjekovo radovanje srcem nedemu sto mu je drago.
Ako su izgledi za ispunjenje onoga sto se zeli, mali ili nikakvi, onda to
vise nije nada, nego zabluda ili bolje redi glupost. Ako je nesto
unaprijed odredeno i definitivno poznato, onda se to vise ne zove
nada. Zato se ne moze redi: "Nadam se da 6c izadi Sunce.", ali moze:
"Nadam se da bi moglo biti kise."

Oni koji dobro poznaju srce znaju da je ovaj svijet njiva na
kojoj se sije za onaj svijet, da je srce kao zemlja, a iman kao sjeme.
Covjekova djela su kao oranje, obradivanje zemlje, discenje usjeva od

220

plodova i kopanje bunara i kanala za navodnjavanje. Srce zaokupljeno
i zauzeto ovim svijetom je kao neplodna pustinjska zemlja na kojoj
sjeme ne uspijeva, a Sudnji dan kao dan zetve, pa se ne moze
poznjeti nista drugo nego sto se posijalo.

Prema tome, i valjana nada moze izrasti samo iz valjana
sjemena - imana, s tim sto i sjeme imana rijetko samo moze koristiti,
ako na drugoj strani preovladavaju pokvareno srce i nevaljale navike.
Kao sto se od sjemena posijanog na neplodnoj pustinjskoj zemlji ne
mogu odekivati plodovi, tako se i nada u oprost mora uporediti sa
nadom sijaca, jer svako ko potrazi plodnu zemlju, na vrijeme je i kako
treba uzore, posije dobro sjeme, a ne pokvareno i ucrvano, zatim
usjevu na vrijeme pruzi sve sto treba; kroz okopavanje, plijevljenje i
uklanjanje svega sto mu steti, ne zaboravljajud pri tome da Allaha
zamoli da na njega posalje plodonosnu kisu i da ga postedi od oluje,
grada, suse i drugih nepogoda sve dok ne poraste, sazrije i ne pozanje,
moze se nadati dobroj zetvi, za razliku od onoga ko sjeme posije na
neplodnu i pustu zemlju, na uzvisini na kojoj, niti pada kisa, niti se
navodnjava, ne vodedi racuna o kvalitetu i starosti sjemena, niti,
kasnije, o njegovu uzgoju. Ovaj posljednji nema se demu nadati, jer bi
njegova nada u dobru zetvu i obilan prinos vise lidila na glupost i
zavaravanje, nego na ozbiljnu nadu.

Prema tome, opravdana nada od koje se moze odekivati ono
sto se prizeljkuje je ona u kojoj dovjek ulozi sve sto je u njegovoj
modi i u okviru njegove slobodne volje, a ostalo prepusti Allahu i
Njegovoj volji, obracajud Mu se dovom da od njega otkloni ono sto
ne valja. To znadi da, kada dovjek posije dobro sjeme - iman, redovno
ga navodnjava i zaljeva vodom - poboznosti, disti od korova i trnja -
nevaljala odgoja, i od Uzvisenog Allaha moli da ga obaspe Svojom
miloscu i kao takvog ucvrsti sve do smrti, te da mu oprosti, tek se tada
moze red da mu je nada bila osnovana i opravdana.

Razlika izmedu opravdane nade ipraznih iluzija

Razlika izmedu opravdane nade i praznih iluzija je u tome sto
se opravdana nada temelji na trudu, zalaganju i djelovanju, a prazne
iluzije na Ijenosti, dokonosti i ogrezlosti u grijesima. Za onoga koga
njegova nada navodi na pokornost i dobra djela, a odvraca od
nepokornosti i grijeha, moze se red da se ima cemu nadati i da mu je
nada na mjestu, za razliku od onoga ko se previse nada, a nista za
ostvarenje nade ne dini. Nada ovog posljednjeg u pravom smislu rijeCi

221

i nije nada, vc6 prazna iluzija i zabluda. Kada bi se neko ko ima
komad zapustene, neuzorane i neposijane zemlje, nadao da ce od njc
imati korist kao i onaj ko ju je prethodno valjano uzorao, posijao,
zalijevao i o njoj se brinuo, svijet bi ga proglasio najvecom budalom.
Isti bi bio sludaj i sa onim ko bi se zarko nadao da 6c mu se, bcz
odnosa sa zenom, roditi sin i kada odraste postati najobrazovaniji
dovjek svoga vremena bez ikakve zelje za znanjem i ulaganja truda za
njegovim stjecanjem. Takav je sludaj i sa onim ko se pretjerano nada
da 6c zasluziti visoke polozaje u Dzennetu, uzivanje u njegovim
blagodatima i vjedni boravak, a da se prethodno ne nastoji pribliziti
Uzvisenom Allahu i stedi Njegovu naklonost, pokorno izvrsavajudi
Njegove zapovijedi i klonedi se Njegovih zabrana.

Mnogo je takvih dzahila (neznalica) koji su, oslanjajudi se na
Allahovu milost, oprost i darezljivost, zapostavili Njegove zapovijedi i
zabrane, zaboravljajudi na to da On zestoko kaznjava i da kazna
Njegova nece zaobici narod gresni. (El-En'am, 147.), te da je onaj ko se, i
pored upornog grijesenja, nada oprostu svojevrsni prkosnik.

Ma'ruf je nekome rekao: "To sto se nadas u milost Onoga
kome si nepokoran, je svojevrsna zabluda i glupost."

Jedan je ucenjak rekao: "Ne zaboravi da 6c kazna Onoga koji
je naredio da se onome ko ti je na ovome svijetu ukrao tri srebrenjaka
(dirhema) odsijede ruka, na onom svijetu, biti jos teza!"

Jedan covjek je el-Hasanu rekao: "Vidam te da stalno places."
- pa mu je odgovorio: "Bojim se da me (Allah) ne odbaci, pa da vise
na mene ne obraca paznju."

On (tj. el-Hasan) je desto imao obidaj redi: "Neke su ljude
zavele puste zelje za oprostom do te mjere da su i umrli, a da se
nikada nisu iskreno pokajali, govoredi: "Ja o svome Gospodaru imam
najljepse misljenje", a laze, jer da je o Njemu imao lijepo misljenje,
slusao bi Ga i radio dobra djela."

Sustina ovog pitanja lezi u tome da se pod nadom
podrazumijevaju preduvjeti koje je Allahova mudrost ugradila u
Njegovu vjerozakonu i odredenju, zatim u covjekovom ispunjavanju tih
uvjeta, njegovom lijepom misljenju o svome Gospodaru, nadi da ga nece
prepustiti samom sebi, nego da 6c ga dovesti do onoga sto prizeljkuje i
sto 6c mu koristiti, te odvratiti od onoga sto je suprotno tome. Onoga ko
u nesto polaze nadu treba podsjetiti da to podrazumijeva tri stvari:

222

1. Osjecaj ljubavi prema onome cemu se nada.

2. Osjecaj straha u slucaju neispunjenja onoga cemu se nada.

3. Zalaganje u granicama mogucnosti za ostvarenje onoga
cemu se nada.

Nada kojoj nedostaje bilo koji od gore navedenih elemenata
nije nada, nego puste iluzije, a nada i iluzije nisu jedno te isto. Ovo
zato sto svako ko se necemu nada, osjeca izvjesnu dozu i bojazni,
poput putnika koji se na putu boji pa pozuri da ne bi zakasnio.

U hadisu koji pripovijeda Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko se boji, na put krene na pocetku nodi, a
ko na put krene na pocetku nodi, stigne na odrediste. Zar Allahova
roba nije skupocjena?! Zar Allahova roba nije Dzennet?!" 257

Uzviseni Allah veli: Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na
Allahovu putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. (El-Bekare, 218.) tj.
takvi se mogu nadati Allahovoj milosti. To ne zna£i da se Njegovoj
milosti ne mogu nadati i drugi, ali je ovdje posebno istaknuto da ju
zasluzuju oni koji su spomenuti.

Vrline polaganja nade u dobro

*Kazujudi o vjerniku iz faraonove porodice, Uzviseni Allah

veli:

- "A ja Allahu prepustam svoj sluiaj; Allah, uistinu, robove Svoje
vidi. " / Allah ga je satuvao nevolje koju su mu oni snovali. " (Gafir, 44.-45.)
tj. nadajudi se od Allaha svemu najboljem on je rekao: A ja Allahu
prepultam svoj slufaj. Tj. prepustam se Allahu, pa neka me On od
svakog zla Cuva, na sto je odgovor Uzvisenog Allaha bio: / Allah gaje
saluvao nevolje koju su mu oni snovali.

*Uzviseni Allah u kudsi-hadisu veli: "Ja sam sa lijepim
misljenjem Moga roba o Meni." 258

U vezi ovog, Ibn el-Dzevzi kaze da se pod time misli na nadu i
ocekivanje oprosta.

J ^.ij- j, l/l «i> V v<> J—*" w-o- ll» :lJ a>jJi Jlij oUJI U^. ( lit x oiv ) .ljj Z57

223

*Od Dzabira b. Abdullaha, r.a., se prenosi da je, na tri dana prije
nego sto ce umrijeti, Allahova Poslanika, s.a.v.s., Cuo da je rekao:
"Neka niko od vas ne umre, sve dok o Uzvisenom Allahu ne bude
lijepo mislio!" 259 Islamski udenjaci kazu da misliti o Allahu lijepo znadi
nadati se da ce se Allah Svome robu smilovati i oprostiti mu, s tim da
Ga se ovaj, dok je zdrav, boji i u Njega polaze nadu, i da, kada mu se
priblizi smrt, kod njega preovlada nada. Ovo zato sto je cilj straha
prestanak sa grijesenjem i cmjenjem losih djela, s jedne, i podsticanje
na pokornost i dinjenje dobra, s druge strane. Bududi da je to, u
najvecem broju sluCajeva, tesko potpuno ostvariti, potrebno je o Allahu
imati lijepo misljenje, nadati se u Njegovu milost i oprost, biti Mu
pokoran i priznavati svoju ovisnost o Njemu. El-Kurtubi kaze: "Ovim je
vjernicima zabranjeno da umru ne misled o Allahu sve najljepse i ne
nadajud se da ce im oprostiti. BuducM da to svi nisu u stanju, onda se
pod lijepim misljenjem, spomenutom u Poslanikovim, s.a.v.s., rijedima
misli na to da umru kao muslimani, kao sto u torn smislu stoji i u
rijedima Uzvisenog: ... / umirite samo kao muslimani! (Ali 'Imran, 102.)"

*Od Enesa, r.a., se prenosi da je Cuo Allahova Poslanika,
s.a.v.s., kada je rekao: "Uzviseni Allah veli: 'O covjede, sve sto Me
zamolis i zatrazis da ti oprostim, Ja cu ti oprostiti. O dovjede, kada bi
tvoji grijesi do neba doprli, pa Me zamolio da ti oprostim, Ja bih ti
oprostio. O cbvjede, kada bi Mi dosao sa grijesima kolika je Zemlja, a
onda Me sreo, ne pripisujucM Mi nikakva sudruga, Ja bih ti, kolika je
ona, oprosta dao." 260

*Od jednog siromaha, skromnog Allahovog roba, se prenosi da
je rekao: "Otisao sam da obidem es-Safiju na njegovoj samrtnidkoj
postelji i upitao ga: "O Ebu Abdullah, kako si jutros osvanuo?"- pa mi
je odgovorio: "Osvanuo sam odlazed sa ovog svijeta, rastajucM se sa
svojom bracom i ispijajudi Casu smrti, ne znajudi hoce li moja dusa u
Dzennet, pa da joj cestitam, ili u Dzehennem, pa da je zalim i
oplakujem." Zatim je u stihovima rekao:

OZack mijc srce otvrdb i mahebi lijem postali,
QSbw stv/e node sam u TZvoj oprosl pobiia.
t^ii/esi moji su mi se ufimli preeelib.
AM, kada sam ih uporedw sa 'Uvyim tyros torn (£)ospodani!
QPidh sam da je on od nfih ve&.

. f& (T . \S) > } \> y\ } , »i- (T . \l\ V ) V (JL- .Ijj" 9
(\\N)^U«:/ f xa 260

224

ONADI

Uzviseni Allah veli:

*Reci: "0 robovi M oji koji ste se prema sebi ogrijeJili, ne gubite nadu
u Mahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo
pralta i On jemilostiv. " (Ez-Zumer, 53.). Ovo se svakako odnosi na one
koji se iskreno pokaju, jer Uzviseni Allah na drugom mjestu veli:
Allah neie oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostite manje
grijehove od toga, kome On hote. (En-Nisa', 48.)

U prvom ajetu obuhvaceni su opcenito svi grijesi, a u drugom
ajetu oprost grijeha je uslovljen da u njima nema pripisivanja Allahu
sudruga. Otuda islamski udenjaci smatraju da se pod prvim ajetom
podrazumijevaju oni koji su se pokajali za grijehe, a pod drugim oni
koji to nisu uCinili.

*... a milost Moja obuhvada sve. (El-A'raf, 156.) El-Bejdavi kaze
da se ovo odnosi na ovaj svijet, dok se na onaj svi jet od nose rijefi
Uzvisenog: ... dacuje onitna koji se budu grijeha klonili . (El-A'raf, 156.)

*... a da li Mi kaznjavamo ikog drugog do nevjernika,
tiezahvalnika?! (Sebe, 17.)

*Nama se objavljuje da ce sigurno stici kazna onoga koji ne povjeruje
i glavu okrene. (Ta-ha, 48.)

*Od Omera b. el-Hattaba, r.a., se prenosi da je rekao: "Pored
Allahova Poslanika, s.a.v.s., provedene su zarobljene zene i djeca,
medu kojima je bila i jedna zena koja je trCala trazedi svoje dijete,
pa bi, na koje god bi dojenfie naisla, uzela ga, prislonila uz prsa i
podojila. Vidjevsi to, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitao: "Sta
mislite, da li bi ova zena svoje dijete bacila u vatru?" Odgovorili
smo: "Tako nam Allaha ne bi!" - na sto je on rekao: "Allah je prema
svojim robovima milostiviji, nego sto je ova (zena) prema svome
djetetu." 26 '

*Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: "Kada je Allah
stvorio stvorenja zapisao je u Knjizi koja je kod Njega iznad 'Arsa:
'Moja milost je veca od Moje srdzbe" 262

. \& (v./w ) pi— } isi»V (tnA .) ^jWJi ,\ }J 261

225

Od Ebu Hurejre, r.a., se, takoder, prenosi da je rekao: "fiuo
sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: 'Allah je milost
podijelio na stotinu dijelova, pa je kod Sebe zadrzao devedeset i
devet dijelova, a samo jedan dio spustio na Zemlju. Od toga jednog
dijela je samilost svih stvorenja, dak i ona kada zivotinja podigne
svoje kopito (papak) sa novorodenog mladunceta, bojeci se da ga ne
zgazi." 2M

*Od njega, r.a., se, takoder, prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Tako mi Onog u Cijoj je ruci moj zivot, kada vi ne bi
grijesili, Allah bi dao da vas nestane i, umjestovas, doveo druge ljude
koji bi grijesili i za oprost molili, pa bi im oprastao." 2M

*Od Ibn Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao: "Bi li smo sa
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na vrhu jednog brijega oko detrdeset
dana, pa nas je upitao: 'Biste li bili zadovoljni da vi budete cetvrtina
(ukupnog broja) stanovnika Dzenneta?' - pa smo odgovorili da bismo.
Na to je upitao: 'Biste li bili zadovoljni da vi budete trecina (ukupnog
broja) stanovnika Dzenneta?' - pa smo odgovorili da bismo. Zatim je
rekao: 'Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moj zivot, ja se nadam da cete
biti polovina (ukupnog broja) stanovnika Dzenneta. Ovo zato sto u
njega niko ko nije musliman nece mod uci i sto ste vi medu
viseboscima samo kao bijela dlaka na kozi cmog bika, ili crna dlaka na
kozi bijelog bika." 26?i

Islamski udenjaci kazu: "Gdje god se od Uzvisenog Allaha i
Vjerovjesnika, s.a.v.s., za nesto reklo da ima nade, ona ce se sigurno
ispuniti, samo sto je u tim sludajevima upotrijebljen oblik nada,
umjesto cvrsto obecanje, formulacija kakvu, uostalom, i ovosvjetski
vladari koriste kada nesto odlude udniti."

*Od Ebu Musaa el-Es'arije, r.a., se prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada dode Sudnji dan Uzviseni Allah ce
svakom muslimanu dati po jednog Jevreja ili krscanina i red mu:
'Ovaj je tvoja otkupnina od Vatre." 26 *

U komentaru ovog hadisa en-Nevevi, Allah mu se smilovao,
kaze: "Njegovo znadenje je u duhu hadisa koji prenosi Ebu Hurejre,

226

r.a., a u kome stoji: 'Svako ima po jedno unaprijed pripremljeno
mjesto u Dzennetu i Vatri."

Kada vjernik ude u Dzennet, njegovo mjesto u Vatri ce zauzeti
nevjernik koji ga je, zbog svoga nevjerstva, zaista i zasluzio. Izraz

"vllTi £i" / "tvoja otkupnina; oslobodenje; izbavljenje" u gore

navedenom hadisu znaCi: "I ti si bio izlozen opasnosti da udes u
Vatru, ali si se zahvaljujudi ovome (tj. Jevreju ili krscaninu) otkupio,
jer je Uzviseni Allah za Vatru odredio tacan broj stanovnika koji ce je
popuniti. Drugim rije&ma, kada u nju, zbog svog nevjerstva i grijeha,
u tolikom broju udu nevjernici, oni ce za muslimane biti svojevrsna
otkupnina. Allah, opet, najbolje zna!"

Omer b. Abdulaziz i Safija su imali obiCaj redi: "Nema hadisa
da muslimanima ulijeva visu nadu, nego sto je ovaj hadis." U vezi
njihovih rijeCi en-Nevevi je rekao: "Upravo je onako kao sto su njih
dvojica rekli, jer se u njemu sasvim jasno kaze da 6c svaki musliman
imati nekoga ko 6c biti njegov otkup, tj. da 6c za muslimane
otkupnina biti opca. Hvala Allahu!"

*Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Cuo Allahova Poslanika,
s.a.v.s., da je rekao: "Vjernik 6c se na Sudnjem danu toliko primadi
svome Gospodaru da 6c ga (Gospodar) uzeti pod Svoje okrilje i pitati
za njegove grijehe: 'Znas li za taj i taj grijeh? Znas li za taj i taj grijeh?'
- pa 6c red: 'Znam, Gospodaru moj. 'Na to 6c mu On (Gospodar) red:
'Ja sam ti ih pokrio na dunjaluku, a danas 6u ti ih oprostiti.' - tako da
6c mu biti data samo Knjiga sa njegovim dobrim djelima." 267

*Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: "Nekakav je Covjek
dosao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: 'Allahov PoslaniCe, pogrijesio sam
i zasluzio kaznu, pa je na meni izvrsi!' U meduvremenu je nastupilo
vrijeme namaza, pa je stao i klanjao sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.
Kada je zavrsio namaz, opet je rekao: 'Allahov PoslaniCe, pogrijesio sam
i zasluzio kaznu, pa je po Allahovoj Knjizi izvrsi!' Na to ga je (Poslanik)
upitao: 'Jesi li sada sa nama klanjao?' - Jesam, odgovorio je, pa mu je
(Poslanik) rekao: 'Ved ti je oprosteno!'" 268

Komentirajudi ovaj hadis en-Nevevi, Allah mu se smilovao,
kaze: "Njegove rijeCi: 'Pogrijesio sam i zasluzio kaznu' znaCe: 'UCinio
sam grijeh koji zasluzuje prijekor, pa me ukori!', a ne da je prekrsio

. lijJi (AV ,Al/\V ) fU, j , jllUi <W») .'j/* 7

227

zabranu koja podrazumijeva izvrsenje stvarne serijatske kazne kao sto
je kazna za blud ili opijanje vinom i si. , jer se takva kazna ne skida
namazom niti je imamu dozvoljeno da je ne izvrsi."

Uzajamna povezanost straha i nade

Znaj da je covjeku, dok je zdrav, najbolje da se i boji i nada, tj.
da njegov strah i nada budu podjednaki, za razliku od bolesti kada je
bolje da se potpuno preda nadi u Allahovu milost i oprost. Izvori
Islama iz kojih se crpe odredbe vjerozakona, tj. Kur'an, Sunnet itd. o
strahu i nadi, obiCno, govore zajedno. Takav je sludaj i sa rijeCima
Uzvisenog:

- Gospodar tvoj je, doista, brz kad kaznjava, a On i oprasta i
samilostanje. (El-A'raf, 167.)

- Kazi robovima M ojim da sam J a, doista, Onaj koji pralta i da sam
milostiv, alt da je i kazna Moja, doista, bolna kazna! (El-Hidzr, 49.-50.)

Ajeta u ovom smislu, gdje se zajedno govori o strahu i nadi,
doista, ima dosta. Nekada je to dato u jednom, nekada u dva, a
nekada u vise ajeta koji dolaze u slijedu jedan iza drugog.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Da vjernik zna kakvih sve kazni kod Allaha ima, niko
Njegov Dzennet ne bi oCekivao, a da nevjernik zna kolika je samo
Allahova milost, niko nadu u Njegovu milost ne bi gubio." 269

*Poznati islamski udenjak Ibn el-Kajjim, Allah mu se
smilovao, u svome djelu "jv&LJi " kaze:

"Srce je na svome putu prema Uzvisenom Allahu poput ptice
u letu, pri demu je ljubav njegova glava, a strah i nada njegova krila.
Kada su glava i krila zdrava, ptica bez teskoce leti. Kada joj se
odsijede glava, ptica ugine. Kada su joj krila odsjedena, pticu sa svih
strana vrebaju opasnosti.

fiestiti preci, ipak su u zdravlju i mladosti davali prednost krilu
straha nad krilom nade, a na pragu odlaska sa ovogsvijeta krilu nade
nad krilom straha."

(tAt i r^v .rri /r>

228

Ebu Sulejman i jos neki drugi su imali obicaj red: "Srcem bi
viSe trebao da pravladava strah nego nada, jer ce se pokvariti ako
njime prevlada nada."

Neko je drugi lijepo rekao: "Najbolje stanje je ono u kome su
strah i nada podjednaki, a ljubav dominantna, jer kada je ljubav
jahalica, nada put, a strah vodiC, Allah ce Svojom miloscu i dobrotom
pomod da se stigne do zeljenog cilja."

229

OSLANJANJE NA ALLAHA 270

slanjanje na Allaha (JS'^Ji) je iskreno pouzdanje srca u

onom svijetu, postigne ono sto je korisno, a odagna
ono sto je stetno. Uzviseni Allah je za svako dobro djelo i njegov
stepen ne samo, unaprijed, odredio nagradu, ved se i Sam ponudio
da Covjeku bude pomagad i dovoljan oslonac. U tome smislu
Uzviseni veli:

- A onome ko se Allaha boji, On(e izlaz naci. (Et-Talak, 2.)

- Oni koji su poslulni Allahu i Poslaniku bice u druttvu vjerovjesnika. . .
(En-Nisa', 69.)

- Onome kojise u Allaha uzda, On mu je dosta. (Et-Talak, 3.)

Pogledaj samo kakva je nagrada obecana onome kose mimo
Allaha na druge ne oslanja. To je dovoljan dokaz da je pouzdanje u
Allaha, ne samo najbolji naCin da se nesto uspjesno zavrsi, nego i da
pouzdanje u Allaha spada medu Allahu najdraza djela. Zato Uzviseni i
veli: Zar Allah sam nije dovoljan svome robu? (Ez-Zumer, 36.), a na
drugom mjestu: Allah je zaltitnik dovoljan! (El-Ahzab, 3.), usljed cega
proizilazi da onaj ko mimo Allaha trazi drugog zastitnika nema
dovoljnog pouzdanja u Allaha.

Prema tome, ako je Allah dovjeku dovoljan zastitnik, onda je
jedino On dostojan da se dovjek na Njega oslanja, bududi da sva
druga stvorenja mimo Njega nisu dovoljna. Onaj ko se na nekoga
drugog od stvorenja oslanja, sa ciljem da mu u necemu pomognu,
mora biti svjestan da to niko mimo Allahove pomodi nije u stanju
udiniti, jer su i sami oni od kojih se pomod trazi nemocni. Bududi da
je Uzviseni Sebe opisao atributima dovoljnog zastitnika, Svojim
robovima je jasno daodo znanja da, u postizanju onoga sto je po njih

nastojanju da se, i na ovom i na

. ^ ^ jt>ji uuj - f£j.\ j fJ ui £.u - ^ojt rj u

, 270

230

korisno i odbacivanju onoga sto je po njih stetno, mimo Njega ne
trebaju traziti drugog pomagaca, niti sumnjati da je On dovoljan
zastitnik, u slufaju da ne budu postedeni svih nedaca, jer bi to
moglo navesti na pogresnu pomisao; da pouzdanje u Allaha nije
koristilo u postizanju onoga sto je korisno i odbacivanju onoga sto je
stetno, te da su se stvari odvijale istim tokom kao da pouzdanja
nikako nije ni bilo.

Takoder je potrebno znati da je pouzdanje stvar srca, a ne
stvar organa tijela i da nema iskljudivosti izmedu pouzdanja u Allaha i
povodenja za uzrocima. Sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., se najvise od svih
oslanjao na Uzvisenog Allaha, jer su pouzdanje u Allaha i
poduzimanje potrebnih mjera u svemu sto je radio, bili nerazdvojivi
od njcgove prakse. Zato je i receno da je nepoduzimanje potrebnih
mjera u granicama mogucnosti povreda vjerozakona, a vjerovanje
samo u uzroke (bez oslanjanja na Allaha) povreda tevhida.

Ovo zato sto oni koji zagovaraju nepoduzimanje nikakvih
potrebnih mjera na taj naCin hoce da dokazu da su savrseniji od
Allahova Poslanika, s.a.v.s., i njegovih drugova, r.a., od kojih nikada
niko nije tako Cinio niti bilo sta sto je mogao preduzeti izostavio.
Tako se Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Bici na Uhudu pojavio sa dva
oklopa. Nikada u bojni red nije stao golih prsa kao sto dine oni koji
ne znaju sta radc. Kada je iz Mekke u Medinu dinio Hidzru
iznajmio je vodida visebosca koji je bio u vjeri svojih predaka.
Udinio je to, iako je preko njega Allah uputio svjetove i prethodno
mu obecao da ce ga zastititi od svih ljudi. Svojim ukucanima pravio
je zalihe hrane za godinu dana, iako se od sviju na Allaha najvise
oslanjao. Kada je kretao na put u borbu, na hadzdz ili umru sa sobom
je nosio hranu i opremu, kako on tako svi njegovi drugovi koji su se
istinski oslanjali na Allaha. Poslijc njih, u Allaha su se najvise oslanjali
oni koji su odisali mirisom pouzdanja i slijedili njihov trag prasinom
kuda su prosli.

Primjeri Poslanika, s.a.v.s., i njegovih drugova najbolje je
ogledalo i mjerilo sta je zdravo, a sta bolesno. Njihovo shvacanje
pouzdanja u Allaha sigurno je ispravnije od shvacanja onih poslije
njih. Njihovo pouzdanje u Allaha bilo je otvaranje oCiju srcu, s ciljem
da se Allahu robuje sirom svijeta, da svi ljudi vjeruju u Jednog i
Jedinog Allaha i da iz njihovih srca obasjava svjetlo istinske vjere. I
doista, zahvaljujuci takvom pouzdanju u Allaha, oni su uputom i
vjerom punili srca ljudi, osvajali zemlje nevjerstva i pretvarali ih u

231

zemlje Islama. Vjetrovi i povjetarci sa mirisom pouzdanja, iza njih su
nastavili puhati i u srca pokoljenja koja su dolazila unositi sigurnost i
vjeru. Namjere ashaba, r.a., bile su daleko od toga da bi neko od njih
svoje pouzdanje u Allaha koristio za ciljeve koje mogu svojim trudom
i zalaganjem posticl Prema tome, smisao pouzdanja u Allaha je
oslanjanje srca jedino na Njega i pronalazenje sigurnosti, smiraja i
spokoja jedino kod Njega, uz prethodnu spoznaju da su covjekove
potrebe, siromastvo, nuzda i sve dobrobiti jedino u Allahovim rukama
i nidijim vise. Zar srce, kada to svega postane svjesno, moze imati
drugi izbor, nego da se u Allaha pouzda?

Ljudska djela dijelesena tri vrste:

1. Djela pokornosti i poslusnosti koja je Uzviseni Allah
zapovijedio Svojim robovima i ucmio razlogom spasa od Vatre i
zaslugom ulaska u Dzennet. Ova vrsta zapovijedi mora se izvrsavati,
oslanjanjem na Allahovu pomoc\ jer nema snage ni modi, osim u
Allaha koji, kada nesto hoce, bude, a kada nece, ne bude. Onaj ko u
bilo cemu od onoga sto je obavezan, zakaze, i sa stanovista
vjerozakona i sudbine, zasluzuje kaznu i na ovom i na onom svijetu.
Jusuf b. Esbat u tome je smislu rekao: "Radi kao Covjek koga mogu
spasiti jedino njegova djela, a na Allaha se oslanjaj kao cbvjek koga ce
zadesiti samo ono sto mu je sudbinom predodredeno!"

2. Svakodnevna djela na ovome svijetu koja je Allah Svojim
robovima naredio u sludaju potrebe, kao sto su: jesti kada se ogladni,
napiti se kada se ozedni, skloniti se u hlad kada dodije sunceva zega,
utopliti se kada je hladno i si. I za ova je djela obavezno zalaganje.
Onaj ko se o njih namjerno oglusi, ili ih izbjegava do te mjere da sebi
nasteti, uprkos mogucnosti da ih uradi, pretjeruje i zasluzuje Allahovu
kaznu.

3. Djela koja je Allah na ovome svijetu dao da se njima vedina
ljudi koristi, s tim da je u pojedinim slucajevima ostavljena
mogucnost izbora onim Njegovim robovima koji to sami hoce, kao sto
je npr. uzimanje raznih vrsta lijekova. Udenjaci se ne slazu oko toga
da li je bolje onome ko oboli od neke bolesti lijediti se, ili ne uzimati
nikakav lijek u zelji da se pokaze potpuna predaja Allahu i pouzdanje
u Njega. O tome, medu islamskim ucenjacima postoje dva razlidita
misljenja. Tako se iz Imami Ahmedovih rijedi da razumjeti da je
onome koje u stanju bolje osloniti se na Allaha. On kao dokaz navodi
Poslanikove, s.a.v.s., rijedi: "Od mojih sljedbenika 6c u Dzennet u6\

232

sedamdeset hiljada bez polaganja raduna." Zatim je dodao: "To su
oni koji ne zloslute, koji ne daraju, koji se ne kauteriziraju i koji se na
svoga Gospodara oslanjaju."" 1

Na drugoj strani su oni kod kojih preteze misljenje da se treba
lijeCiti i kao dokaz navode da se i Allahov Poslanik, s.a.v.s., lijeCio, a
on se od dvije moguce stvari uvijek opredjeljivao za onu koja je bolja.
Oni navedeni hadis razumijevaju tako da u njemu vide osudu
nedozvoljenog daranja od koga se strahuje da bi moglo imati znakova
sirka. Kao dokaz za svoje misljenje navode to sto su u njemu
spomenuti kauterizacija i zloslutnja koji su, takoder, pokudeni.

Mudzahid, Ikrime, en-Neha'i i vise drugih Cestitih predaka
kazu: "Izbjegavati potpuno trud i zalaganje u nekom djelu dozvoljava
se samo onome ko u potpunosti izbjegava oslanjanje na druga
stvorenja."

Upitan da li je dovjeku dozvoljeno da se bez opskrbe sa
hranom i picem uputi kroz bezvodnu pustinju, Ishak b. Rahevejh je
odgovorio: "Ako je dovjek kao sto je bio Abdullah b. Dzubejr, moze
se kroz pustinju uputiti bez opskrbe u hrani i picu, a ako nije, ne
moze."

* * *

233

ZADOVOLJSTVO 3

tome da je zadovoljstvo lijepo i pozeljno slazu
se svi islamski ucenjaci, ali se ne slazu u tome koliko je
ono obavezno. U tome pogledu postoje dva misljenja:

Sejhu-l-Islam kaze: "Ono nije zapovijedeno kao sto je slucaj sa
strpljivoscu, ali je iznesena pohvala onih koji su zahvalni."

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: "Slast imana osjetio je onaj ko
je zadovoljan da mu Allah bude Gospodar, Islam vjera i Muhammed
poslanik." 271

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, jednom drugom prilikom, rekao:
"Kada se cuje poziv (tj. ezan), pa kaze: 'Zadovoljan sam sa Allahom
kao Gospodarom, Islamom kao vjerom i Muhammedom kao
poslanikom!'- oprosteni su mu grijesi." 274

Ova dva hadisa su osovine na kojima poCiva i zavrsava se
centralno ucenje vjere. Ona sadrzavaju zadovoljstvo sa Uzvisenim
Allahom kao jedinim Bogom i Gospodarom, zadovoljstvo sa Njegovim
Poslanikom, s.a.v.s., te zadovoljstvo sa Njegovom vjerom i pokornosti

Autor djela kaze: "Biti zadovoljan sa neflm znafl biti ubijeden da je neJto dovoljno i ne

traziti drugo mimo njega. Vezano za ovaj hadis to znafi: mimo UzviJenog Allaha ne traziti drugog
boga, mimo islama ne traziti drugu vjeru i mimo Muhammeda. s.a.v.s., ne traziti drugog poslanika i
ne povoditi se za onim Sto nije u skladu sa Serljatom. Nema sumnje da tt onaj kod koga se nadu
ove vrline u srcu osjetiti slast imana."

El-Kadi 'Ijad, Allah mu se smilovao, kaze: "U pomenutom hadisu htjelo se reti da je vjerovanje
onoga ko ispuni navedene uslove valjano. du5a smirena i savjest mirna, jer je njegovo zadovoljstvo
sa navedenlm najbolji dokaz Cvrste spoznaje, pronicljivosti I srdainosti. Takav je sluiaj i sa vjernikom
kome je, kada mu jednom u srce ude Iman, lahko se pokoriti UzviSenom Allahu i u tome naii slast.
Allah, opet. najbolje znal (t/t ,0— ^> J* j>J>

273

234

prema Njemu. Ko uspije postidi ove detiri stvari istinski je i pravi
vjernik. Lahko je jezikom tvrditi da su postignute, ali ih je tesko u
stvarnosti potvrditi i u iskusenju dokazati, narodito kada se radi o
obuzdavanju duse i suprotstavljanju njenim prohtjevima i zeljama.
Otuda se onome ko jezikom kaze da je zadovoljan, ne moze vjerovati
dok to ne dokaze i na djelima.

Zadovoljstvo sa Allahom kao jedinim Bogom, podrazumijeva
zadovoljstvo sa Njim, strah od Njega, nadu u Njega i usmjeravanje
cijelog svoga bida, volje i ljubavi prema Njemu, jer se onaj ko je
zadovoljan sa voljenim, voljenom potpuno mora predati, a to
podrazumijeva robovanje i iskrenost prema njemu.

S druge strane, zadovoljstvo sa Allahom kao Gospodarom,
podrazumijeva zadovoljstvo sa Njegovim upravljanjem Svojim robom,
oslanjanje jedino na Njega, trazenje pomodi jedino od Njega, potpuno
pouzdanje u Njega i zadovoljstvo sa svim sto On sa Svojim robom dini.

U prvom sludaju, pod zadovoljstvom se podrazumijeva
zadovoljstvo sa onim sto se dovjeku zapovijeda, a u drugom, zadovoljstvo
sa onim sto mu je sudbinom odredeno.

Sto se tide zadovoljstva sa Njegovim Vjerovjesnikom, s.a.v.s.,
ono podrazumijeva potpuno ugledanje na njega i predanost njemu u
svakom pogledu, do te mjere da je on dovjeku predi od samog sebe
Osim toga, pod zadovoljstvom sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., podrazumijeva
se i to da, jedino iz njegovih rijedi i prakse, crpi i primjenjuje nadin na
koji je on zivio, da se za presudu obraca samo njemu, da mu niko
drugi mimo njega ne sudi i da nikada, pored njegove, ni sa dijom
drugom presudom ne bude zadovoljan.

Sto se, pak, tide zadovoljstva sa njegovom vjerom, potpuno je
zadovoljan sa bilo dime sto kaze, presudi, naredi ili zabrani, tako da
zbog presude njegove, u svome srcu, ne osjeti nimalo tegobe i da mu se
sasvim pokori, dak i onda kada je to u suprotnosti sa zeljama i
prohtjevima vlastite duse i rijedima svoga sejha ili svojih prijatelja.
Tada de te rastuziti svi, izuzev onih koji su svjesni da su na ovom
svijetu kao stranci ili sludajni prolaznici. U tome se sludaju dobro duvaj
da ti ne dodije samoda, jer, tako mi Allaha, to je vrhunac srede, prisnosti
i druzenja sa Allahom i Njegovim Poslanikom, te zadovoljstva sto ti je
Allah Gospodar, Muhammed, s.a.v.s., poslanik i Islam vjera.

Uzviseni Allah Svojim stvorenjima zadovoljstvo nije nametnuo,
ved ih je uputio kako se postize, pohvalio one koji su zadovoljni, dao im

235

do znanja da je nagrada za njihovo zadovoljstvo sa Allahom, Njegovo
zadovoljstvo sa njima, a od toga, od svega sto je u Dzennetu, nema
vece, bolje ni velicanstvenije nagrade. Jer, ko bude zadovoljan sa
svojim Gospodarom i Gospodar ce sa njim biti zadovoljan. Stavise,
Covjekovo zadovoljstvo sa Allahom rezultat je Allahova zadovoljstva sa
njim. To zna£i da se ovdje radi o dvije vrste zadovoljstva od kojih je
prvo rezultat drugog, a drugo prvog. Zato je zadovoljstvo najveca
Allahova kapija, dzennet ovoga svijeta, odmaraliste ucenih, zivot
zaljubljenih, uzivanje poboznih i radost pozudnih.

U pogledu onoga sto ne voli, Covjek se moze postaviti na dva
naCina: da ga sa zadovoljstvom prihvati, - ili da ga strpljivo podnosi, s
tim sto je prihvatiti ga sa zadovoljstvom pohvalno, a strpljivo ga
podnositi neizbjezna duznost vjernika.

Ljudi od zadovoljstva, u iskusenju, Cas vide dobro po onoga
koga je nesreca zadesila, ne drzedi ga za nju ni najmanje krivim, a cas
mu odaju priznanje za cestitost i savrsenstvo, pa se iskusenju
namjerno prepustaju, sve dok ne iskuse njenu bol i gorCinu. Na takvo
nesto spremni su samo pojedini dostojnici spoznaje i ljubavi koji su se
uvjerili da iskusenje u kome uzivaju dolazi od voljenog.

Razlika izmedu zadovoljstva i strpljivosti je u tome sto
strpljivost znaCi obuzdavanje duse, uprkos osjecaju bola njeno
suzdrzavanje od ljutnje, prizeljkivanje da bol prestane i suzdrzavanje
da se bilo kojim dijelom tijela pokaze nestrpljenje, dok zadovoljstvo
zna£i sirokogrudno prihvadanje sudbine, ne prizeljkivanje da bol
prestane, Cak i ako se on osjeca, jer ga zadovoljstvo, ulijevanjem u
srce duha sigurnosti i spoznaje, umanjuje, a ako se pojaca, osjecaj bola
moze u potpunosti neutralizirati.

Ibn Mes'ud, r.a., u torn je smislu rekao: "Svojom pravednoscu
i znanjem Uzviseni Allah je olaksanje i rasterecenje dao u ubjedenju i
zadovoljstvu, a brigu i zalost u sumnji i ljutnji."

TumaCedi rijeCi Uzvisenog: On ce srce onoga koji u Allaha vjeruje
uputiti. (Et-Tegabun, 11.) Alkame kaze da se pod time misli na
nevolju koja Covjeka, kada ga pogodi, ponuka na zakljuiak da je ona
od Allaha, pa joj se preda i sa njom se pomiri.

U vezi rijeCi Uzvisenog: Micemo datida prozivi lijep zivot" (En-
Nahl, 97.) Ebu Muavija el-Esved kaze da se pod tim misli na
zadovoljstvo i ubjedenje.

236

Za Ebu ed-Derdaa, r.a., se prica da je jednom prilikom otisao
da obide jednog bolesnika na samrtnoj postelji, pa mu je, zatekavsi ga
kako Allahu zahvaljuje, Ebu ed-Derda rekao: "Pogodio si ono pravo,
jer Uzviseni Allah voli kada nekome nesto odredi, da ovaj s tim bude
zadovoljan."

Ugledavsi jednom prilikom Addija b. Hatima potistenog, 'Ali
b. Ebu Talib mu je rekao: "Ko sa zadovoljstvom prihvati Allahovu
odredbu koja ga je zadesila, za to ce imati nagradu, a ko sa Allahovom
odredbom ne bude zadovoljan, opet 6e ga zadesiti a propasce mu
njegova djela."

Omer b. Abdulaziz je rekao: "Samo mi je jos u udarcima
sudbine preostao osjecaj srece." Dok je upitan: "Sta prizeljkujes?" -
odgovorio: "Ono sto mi Uzviseni Allah odredi."

El-Hasan je rekao: "Ko bude zadovoljan sa onim sto mu je
Allah odredio, to 6c mu biti dovoljno i Allah ce mu u njemu dati
bericet, a ko bude nezadovoljan, nece mu biti dovoljno niti 6c mu u
njemu dati bericet."

Neko je rekao: "Nema lijeka gluposti onog ko nije zadovoljan
sa svojom sudbinom." Neko je drugi rekao: "Na buducem svijetu 6c
se vidjeti da od onih koji su zadovoljni sa Allahom niko drugi nece
imati visi polozaj."

Sve u svemu, kome Allah da da bude zadovoljan, dospjece na
najbolji polozaj. Jednog jutra neki je Beduin zatekao da mu je uginulo
mnogo deva, pa je rekao:

take mi &noga kome sam ja rob u robovan/u.
<$dkr m/e duradosti slobnih nepnjdld/a,
< ^3raSe hi mi bib nego da su mi u torn sve deve na bnyu,
<S>da se niila odAllaheve odredbe npe desib.

• • •

237

LJUBAV PREMA UZVlSENOM
ALLAHU 275

Ljubav je onaj polozaj za koji se natjeCu natjecatelji,
prema kome se upucuju radise, za njegovu spoznaju
zasukuju rukavi i za mirisom njegova povjetarca tragaju
pobozni. Ona je opskrba za srca, hrana za duse i radost za oCi. Ona je
zivot, pa se onaj kome je uskracena ne ubraja u zive, nego mrtve. Ona
je svjetlo zbog Cijeg se gubljenja, ostaje u moru tmine. Ona je lijek,
usljed Cije nestasice, srce obolijeva od svih vrsta bolesti. Ona je slast
bez koje je zivot mucan i bolan. Ona je duh imana, dobrih djela,
visokih polozaja i srece, koji kada bez njega ostanu, postaju kao tijelo
bez duse. Ona u srca putnika ulijeva snagu da stignu do dalekih i
zabaCenih mjesta do kojih bi bez nje tesko mogli sticl Ona ih dovodi
do polozaja do kojih bez njih nikada ne bi dospjeli. Ona im priprema
poCivalista iskrenosti u koja, da je nije, nikada ne bi usli. Ona je
jahalica koja nosedi vlasnike na ledima uvijek dovede do voljenog.
Ona je put precac kojim se najblize stize do odredista. Tako mi
Allaha, oni koji vole, domogli su se Casti i ovog i onog svijeta, jer
imaju najvise srece druzenja sa voljenim. Allah je jos onoga dana,
kada je Svojom voljom i neizmjernom mudroscu odredivao sudbine
Svojim stvorenjima, presudio da je Covjek sa onim koga voli. Kakva je
to samo blagodat za one koji vole! Ljubav prema Uzvisenom Allahu
je najuzviseniji polozaj kome se tezi i vrhunac na najvisem stepenu.
Poslije ljubavi nema drugog stepena do ubiranja njenih plodova i
rezultata kao sto su Ceznja, intimno druzenje i zadovoljstvo, niti prije
ljubavi do neke od njenih prethodnica kao sto su pokajanje,
strpljivost, skromnost i si.

Najbolja, najkorisnija i najuzvisenija je ona ljubav koja osvaja
srce i koja je kao takva data za obozavanje, jer samo je Bog u srce
mogao uliti takvu ljubav, iskrenost, postovanje, pokornost, poniznost i

. Jljill ^jJI f > »UI <! 0U#JL3I UUI j - jtS ylfll ^\ ^ >l 275

238

robovanje. Robovanje je ispravno jedino ako se robuje samo Njemu.
Robovanje je savrsenstvo ljubavi uz potpunu pokornost i poniznost.
Uzviseni se Allah, kao Takav, voli u svakom pogledu, za razliku od
ostalih koji se vole prema njihovoj ljubavi. O duznoj ljubavi prema
Uzvisenom ude sve objavljene Knjige, svi Njegovi poslanici, urodena
priroda koju je Svojim robovima dao, zdrav razum kojim ih je obdario
i blagodati koje im je podario. Srca su po svojoj urodenoj prirodi
sklona da vole onoga ko im je dobro udinio i blagodatima ih obasuo, a
kako da ne vole Onoga koji daje samo dobro i od Koga su sve
blagodati kojima obasipa Svoja stvorenja, kao sto Uzviseni veli: Od
Allaha je svaka blagodat koju uzivate, a Urn vas nevolja kakva zadesi, opet
od Njega glasno pomoc trazite. (En-Nahl, 53.). Njegova lijepa imena,
uzvisena svojstva i znakovi Njegova stvaranja koje pokazuje Svojim
robovima, dokazsu Njegova savrsenstva, uzvisenosti i svemod.

U tome smislu Uzviseni Allah veli:

- I ma ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao sto se
Allah voli, ali pravi vjemici jos vise vole Allaha. (El-Bekare, 165.)

- 0 vjemici, ako neko neko odvas odvjere svoje otpadne, - pa, Allah
ce sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema
vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; onice se na Allahovu
putu boriti i nece se nictjeg prijekora bojati. (El-Ma'ide, 54.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Tako mi Onoga u Cijoj je
ruci moj zivot, niko od vas nece vjerovati dok mu ja ne budem drazi
od djeteta svoga, roditelja svoga i svih ljudi." 276 Omeru b. el-Hattabu,
r.a., on je rekao: "Ne, sve dok ti ne budem drazi od samog sebe."" 7

El-Haflz kaie: "Njegove rijeii " j-y V " / "nede vjerovati" znade da nede potpuno vjerovati.

El-Kadi 'Ijad, Ibn Bettai i drugi kazu da se ljubav dijeli na tri dijela: ljubav velifanja i slavljena. kao
Sto je ljubav prema roditelju. ljubav samilosti i saosjedanja. kao Sto je ljubav prema djetetu i ljubav
dobrof instva i udtivosti kao Ito je ljubav prema ostalim ljudima. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u
ljubavi prema njemu spomenuo sve tri vrste ljubavi. Ibn Bettai je rekao: "Ovaj hadis govori da onaj
kod koga je iman potpun zna da je Allahova Poslanika, s.a.v.s., duzan voljeti kao roditelja, dijete i
sve ostale ljude, jer smo zahvaljujufl njemu spaSeni od Vatre i upudeni na pravi put."

El-Kadi 'Ijad, Allah mu se smilovao, kaze: "U ljubav prema Aliahovu Poslaniku, s.a.v.s., spada
pomaganje njegova sunneta, odbrana njegova vjerozakona, zaljenje ito se nije fivjelo u njegovo vrijeme
pa da se za njega zrtvuje zivot i imetak." Ako se ima u vidu sve ito smo naveli jasno je da nema
potpunog imana dok se sve navedeno ne ispuni, te da iman nije valjan sve dok se Vjerovjesniku,
s.a.v.s., ne posveti tolika paznja kolika se posveduje roditelju, djetetu i svlm drugim ljudima zajedno. Ko
nije siguran u ovo i misli drugatfje nije (pravi) vjemik." 0 "U \ o/t ^X— jv*^ Je 15 ^^).

. jjjJl , oUVl (oTT7 \ \ ) tJjUvJl .1 jj 277

239

Ako nam je Vjerovjesnik, s.a.v.s., predi da ga volimo vise nego
sami sebe, sta onda redi o Uzvisenom Gospodaru? Zar On nije preCi
da se voli i da Mu se robuje od svakog drugog? Sve sto je od Njega,
roba poziva da Ga voli, svidalo se to njemu ili ne svidalo. To sto On
dariva i uskracuje, daje zdravlje i iskusenje, siromastvo i bogatstvo,
sto je od Njega pravednost i dobrota, smrt i zivot, dobrodinstvo i
milost, pokrivanje grijeha i oprost, blagost i strpljivost, sto se odaziva i
uslisava dovu, rasprsava brige i pruza utjehu i sto o njemu ni u kom
pogledu nije ovisan, ve<$ potpuno neovisan, sve su to razlozi zbog
kojih Mu srce robuje i zbog kojih Mu ljubav poklanja. Kada bi
nekome od Njegovih stvorenja neko drugi, i najmanje sto moze biti,
od gore navedenog udinio, ne bi se moglo suzdrzati da ga srcem ne
voli. Pa kako onda da covjek svim svojim srcem i bicem ne voli
Onoga koji mu, uz svaki uzdisaj i izdisaj, neprekidno, i pored
nezahvalnosti, toliko dobra dini?! Kako, kada se Allahovo dobro
spusta na covjeka, a covjekovo zlo dize Allahu?! Kako, kada mu se
Allah, iako je o njemu neovisan, obasipajudi ga neizmjernim
blagodatima, umiljava, a on Mu, iako je o Njemu ovisan, uzvraca
mrznjom i neposlusnoscu?! Kako, kada ga Allahova dobrota i
obasipanje blagodatima, ne sprjedava od neposlusnosti i nepokornosti
prema Njemu, niti njegova neposlusnost i nezahvalnost prekidaju
Gospodarovu dobrotu prema njemu?!

Takoder, svako koga od ljudi volis i ko tebe voli, voli te s
nekim interesom i ciljem i zeli za sebe, za razliku od Uzvisenog koji
zeli da to bude za tvoju dobrobit. Isto tako, svako s kim od ljudi
saobracas, zeli da od tebe ima neku dobit, jer ako nema dobiti s
tobom nece ni saobracati, za razliku od Uzvisenog Gospodara koji s
tobom saobraca iskljudivo da bi ti bio na dobiti i visestruko zaradio; za
jedno dobro djelo bio, od deset do sedam stotina puta, visestruko
nagraden, a za lose djelo bilo ti upisano samo jedno lose djelo koje ce
ti Uzviseni, uz tvoje pokajanje, brzo oprostiti.

Osim toga, potrebno je da znas da te je Uzviseni stvorio
iskljuCivo radi Sebe, a sve ostalo, i na ovom i na onom svijetu, radi
tebe, zbog dega ti nema nista prede nego da svu svoju ljubav poklonis
Njemu i da se, koliko god mozes, potrudis da steknes Njegovo
zadovoljstvo. I ne samo to, sve sto tebi i svim ostalim ljudima treba, je
dar tvoga Gospodara, koji je - od svih darezljivih najdarezljiviji i
plemenitih najplemenitiji, jer Svome robu daje - prije nego sto od
Njega zatrazi i vise nego sto odekuje, jer je i na malo truda zahvalan i
dovjekova djela spreman uvecati, a mnoge mu grijehe oprostiti i

240

izbrisati, kao sto je vc6, Sam o Sebi rekao: Njemu se mole on/ koji su na
nebesima i na Zemlji; svakog tasa On se zan/ma nei/m. (Er-Rahman, 29.).
On svadije obracanje duje, ni na koga ne zaboravlja, ne zbunjuje Ga
mnostvo obracanja i ne dosaduje Mu upornost molitelja. Naprotiv, On
voli da cuje dovu ustrajnih, voli da se moli, ljuti se kada se ne moli,
stidi se Svoga roba tamo gdje Ga se rob ne stidi, pokriva grijehe Svoga
roba tamo gdje ih sam rob ne pokriva i obasipa ga Svojom miloscu,
tamo gdje je sam rob prema sebi nema. Svojim blagodatima,
dobrodinstvom i obecanjima Gospodar je Svoga roba pozvao na
plemenitost i zadovoljstvo, pa je to ovaj odbio i nije prihvatio. Zatim
mu je, da bi ga privolio, slao poslanike Svoje i preko njih obecanje
Svoje. Zatim mu se Sam Uzviseni obratio rijefiima: "Ko Me zamoli,
dacu mu (sta god pozeli), a ko Me zamoli za oprost (grijeha), oprosticu
mu (ih) !" :78

Kako, onda, srce moze ne voljeti Onoga od koga dolazi samo
dobro?! Kako moze ne voljeti Onoga koji uslisava dove, uklanja
zapreke, oprasta grijehe, pokriva mahane, rasprsuje brige, pomaze u
nevolji i ispunjava zelje?! Nema nikoga koga je od Njega prede
spominjati, kome je prede zahvaljivati, kome je prede robovati i
koga je prede slaviti! Od svih od kojih se pornoc" trazi, On najbolje
pomaze, od svih koji imaju vlast, On je najobzirniji, od svih od kojih
se moli, On je najdare21jiviji, od svih koji daju, On daje najobilnije,
od svih od kojih se samilost trazi, On je najmilostiviji, od svih kod
kojih se namjerava odsjesti, On je najgostoprimljiviji, od svih kod
kojih se utoCiste trazi, On je najsigurniji, od svih na koje se oslanja,
On je najpouzdaniji. Milostiviji je i od oca i od majke. Vise se raduje
pokajanju Svoga roba, nego kada ovaj u pustinji izgubi svoju
jahalicu na kojoj su mu sva hrana i voda i izgubi svaku nadu da ce je
nadi i uspjeti prezivjeti, pa je, poslije toga, nade. On je jedini Vladar
koji vlada, a da ni u cemu nema nikakva sudruga niti pomocnika.
Sve 6c, osim Njega, propasti. Niko Mu ne moze biti pokoran bez
Njegova dopustenja, niti nepokoran, a da to On ne zna. On je Onaj
kome se duguje pokornost i zahvalnost, jer se, zahvaljujudi jedino
Njegovoj pomodi i blagodatima, prema Njemu pokorno. On je Onaj
prema kome se grijesi, pa opet, iako su Njegova prava pogazena,
oprasta i preko prijestupa prelazi. On je najblizi Svjedok svega sto se
udini i najpouzdaniji Cuvar. Od svih sto obecavaju, On Svoja obecanja

j i viVjdi(r./\r > ^i-jJi j t j^L-Li;^^ t r\h ) r l_> , > jl^i (iit/\r ) l i J uJ> 278

241

najbolje ispunjava. On je sudija najpravedniji. On rastavlja duse,
uzima za kiku, zapisuje djela i odgada rokove. Srca se sa Njim
osamljuju, tajna je kod Njega javna, a nevideno poznato. Svako za
Njim dezne. Lica se pokoravaju svjetlu Njegova lica. Razum je
nemocan da spozna Njegovu sustinu. Urodena priroda i svi dokazi
govore da niko nije kao On i da Mu niko nije sliCan. Zahvaljujud
svjetlu Njegova lica, rastjerane su tmine i obasjana svjetlom
prostranstva Zemlje i nebesa. Zahvaljujudi Njemu medu stvorenjima
vlada red i mir. On ne spava niti mu je potrebno da spava. Nagradu
smanjuje i povecava. Njemu se nocna djela uzdizu prije dnevnih
djela, a dnevna djela prije nocnih djela. Njegov zastor je svjetlo.
Kada bi ga otkrio, dokle god bi doprlo spalilo bi lica Njegovih
stvorenja.

Ljubav prema Uzvisenom Allahu zivot je za srca i hrana za
duse. Bez nje srce ne bi znalo sta je slast, zivot i spas. Kada ju srce
izgubi vise ga pad i pede nego sto pati oko kada izgubi vid ili uho
kada izgubi sluh. Kada u srcu nestane ljubavi prema Stvoritelju i
Gospodaru, jedinom pravom Bogu, po njega je to gore nego kada iz
tijela izade dusa. Ovo zna i vjeruje samo onaj ko zna sta je zivot, jer
mrtvac ne zna sta je bol ranjavanja.

Motivi koji kod iovjeka izazivaju osjetaj ljubavi

1. Pazljivo udenje Kur'ana, razmisljanje o njegovom znadenju i
cilju koji se zeli postidi, kao sto se razmislja o knjizi koju covjek dita i
objasnjava, kako bi razumio poruku autora.

2. Priblizavanje Uzvisenom Allahu ne samo kroz farz namaze,
nego i putem nafila, kao sto stoji u kudsi-hadisu: "Moj rob Mi se ne
moze pribliziti nidim drazim, od onoga s dime Sam ga zaduzio. Moj
rob Mi se sa dobrovoljnim ibadetom (nafilama) priblizava sve dok ga
ne zavolim.

3. Sjecanje na Allaha u svakoj prilici i svakom stanju te
Njegovo spominjanje pri svakom djelu kako jezikom tako i srcem, jer
se Allahova ljubav i naklonost stide u istoj onoj mjeri u kojoj se rob na
Njega sjeca i u kojoj Ga spominje.

4. Davanje prednosti onome sto voli Allah nad onim sto voli
Covjek, naroCito u momentima navale prohtjeva i strasti. Drugim
rijedima, pokazivanje sklonosti prema Allahovim prijateljima ma
koliko to tesko bilo.

242

5. Upoznavanje Allahovih lijepih imena, atributa i svojstava,
kroz prizmu proCiscenog srca i njegovog odrzavanja u Ijepotama te
spoznaje, jer onaj ko Allaha spozna po Njegovim imenima, svojstvima
i djelima, bez sumnje 6c Ga u istoj mjeri i zavoljeti. Zato se
dosadivanje i besposlidenje ubrajaju medu najgore razbojnike koji
napadaju srce i ne daju mu da dode do spoznaje nevidenog.

6. Promatranje i razmisljanje o Allahovoj dobroti, dobroCinstvu,
znamenjima i blagodatima, kako onim vidljivim, tako i o skrivenim,
jer to upucuje i izaziva ljubav prema Njemu.

7. Osjecanje skrusenosti i potpune skrhanosti pred Uzvisenim
Allahom. Sto se onome ko to nije dozivio rijedima ne moze opisati.

8. Osamljenje i potpuno posve&vanje Allahu u svakoj prilici, a
posebno prilikom upudivanja dove, ufienja Kur'ana, obavljanja namaza i
drugih dina ibadeta, kao i sva ta djela zavrsiti sa teobom i istigfarom.

9. Druzenje sa onima koji Allaha iskreno vole, ubiranje
njihovih rijeCi i savjeta kao sto se ubiraju najsladi plodovi. Zatim ne
govoriti pred takvim ljudima bez potrebe, osim ako setoCiniradi
povecanja znanja i dobijanja odgovora na ono sto nije jasno tebi ili
nekome drugom.

10. Izbjegavanje svega sto udaljava srce od izrazavanja ljubavi
prema Allahu.

Pridrzavanje ovih deset stvari pomodi 6c svakome onome ko
voli da dode do Voljenog.

Allahova ljubav prema Svojim robovima

Uzviseni Allah veli: Allah, doista,voli one koji su Zestiti i voli one
koji se mnogo fate. (El-Bekare, 222.)

Allah voli one koji se na Njegovu putu bore i u redovima kao da su
bedem ivrsti stoje. (Es-Saff, 4.)

Uzviseni Allah nece kazniti one koje voli. Zato one koji lazno
tvrde da Ga vole pita: Pa zalto vas onda kaznjava zbog grijehova valihP
(El-Mai'de, 8.)

Medutim preduvjet za ljubav i Allahovu naklonost je pokajanje
i oprost grijeha. U torn smislu Uzviseni veli: Red, ako Allaha volite, mene
slijedite, t vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! ' (Ali 'Imran, 31.)

243

U znakove Allahove ljubavi prema Svome robu spada i to da
ga pazi da u djetinjstvu bude lijepo odgojen, da mu u srce usadi iman,
prosvijetli razum, da slijedi sve sto ga vodi Njegovoj ljubavi, a
izbjegava sve sto ga od Njega odvraca. Zatim da mu olaksava poslove
i zivotne probleme, da se mimo Njega za pomod ne obraca drugima.
Sve svjesno kako svoje misli tako i djela treba upraviti iskljuCivo
prema Allahu, jer sve sto je vise okrenut prema Njemu, sve je
Njegova ljubav jaca, i sve se drugim manje zaokuplja.

Znaci ljubavi prema UzviSenom Gospodaru

Znaj da svako tvrdi da voli Uzvisenog Allaha i da je lahko
tvrditi, a tesko dokazati. Kada tvrdi da voli Uzvisenog Allaha Covjek
sebi ne smije dozvoliti da bude zaveden sejtanovim obmanama i
podvalama duse, sve dok je ne provjeri i ne dokaze da ima znakova za
takvu ljubav. . U znake Covjekove ljubavi prema Uzvisenom Allahu
spadaju: zelja da se sto prije sa Allahom sretne u Dzennctu, da vise
voli ono sto voli Uzviseni Allah nego sto sam, javno i tajno,
prizeljkuje, da se kloni povodenja za prohtjevima i izbjegava
bezbriznost i ljenost, da bude ustrajan u pokornosti Uzvisenom
Allahu i nastojanju da Mu se sto vise priblizi neobaveznim namazima
(nafilama). Ko istinski voli Allaha, on prema Njemu nije neposlusan,
iako se u osnovi neposlusnost ne kosi sa ljubavi, ved sa njenim
savrsenstvom, jer koliko samo ljudi voli zdravlje, ali, opet, jede ono
sto je po njega stetno. Ovo zato sto spoznaja moze oslabiti, a prohtjevi
nadvladati, pa da Covjek ne bude u stanju izvrsavati nesto u cemu se
ogleda ljubav. Na to upucuje i hadis koji pripovijeda Nu'man u kome
se kaze da su ga Cesto dovodili Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., pa je on
rekao da mu ga vise ne dovode. Kada su mu ga ponovo jednoga dana
doveli, jedan Covjek ga je izgrdio i rekao: "Zasto ga ovako Cesto
dovode?" - pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nemoj ga
grditi, jer on voli Allaha i Njegova Poslanika!" 279 sto znaCi da ga
neposlusnost prema Poslaniku, s.a.v.s., nije lisila ljubavi, ali ga je lisila
njene potpunosti.

. > } J±\ (Vo/\ T) tSjUJl >\)j a °

KomentirajuG ovaj hadis el-Hafiz kaie: "Ovo Je dokaz da prekrSenje Vjeroyjesnlkove zabrane
nije u suprotnosti sa ljubavi prema Allahu I NJegovom Poslaniku u srcu onoga ko je zabranu
prekriio. U hadisu. naime. nedvosmisleno stoji Poslanikova. s.a.v.s.. izjava da pomenuti voli Allaha i
Njegova Poslanika. uprkos tome 5to Je svojim postupkom prekrSlo zabranu. Ovdje je. takoder.
dokaz da ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku nije osporena u srcu onoga ko zabranu. iak. i
ponovo prekrsi Potvrda za to je da osporavanje imana onome ko pije vino nije trajna. vet samo u
momentu dok pije i dok je pod uticajem vina. kako je vet ranije objaJnjeno." (av/ \ t >s jM 1

244

U znake ljubavi prema Uzvisenom Allahu spada i to da Covjek
voli Allahove rijeCi, rijedi Njegova Poslanika, s.a.v.s., i rijeCi vjernika.

U znakove ljubavi prema Allahu, takoder, spada covjekovo
zadovoljstvo sa osamljivanjem, dosaptavanje sa Uzvisenim Allahom i
Citanje Njegove Knjige (Kur'ana). Zato se Covjek sto vise treba
osamljivati, u gluho doba nodi, kada ostali spavaju, ustajati, obavljati
nocni namaz (tehedzdzud) i u najmanju ruku nasladivati se u samodi i
uzivati u dosaptavanju sa Voljenim.

U znakove ljubavi prema Allahu spada i to da Covjek prema
muslimanima bude blag i milostiv, a prema svojim neprijateljima
strog i odvazan, kao sto Uzviseni, opisujudi vjernike, kaze da su: ...
strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom. (El-Feth, 29.)
Takoder je jcdan od znakova ljubavi prema Allahu da covjek, kada je
Allah u pitanju, ni od Cijeg prijekora ne zazire. Sve su to znakovi
ljubavi prema Allahu. Kada se svi ovi znakovi kod nekoga nadu,
njegova ljubav je potpuna, pa ce na onom svijetu imati disto
dzennetsko pice, za razliku od onoga dija ljubav prema Allahu bude
pomijesana sa ljubavi jos prema nekome, mimo Njega, usljed dega ce
mu i pice biti pomijesano, kao sto stoji u rijeCima Uzvisenog Allaha: ...
dace im se pa ce pice zapefaceno piti, fiji ce pe^at molus biti - i neka se za to
natjeiu oni koji hocedase natjeiu! - pomijelano s vodom iz Tesnima ce biti,
sa izvora iz koga ce Allahu bliski piti. (El-Mutaffifun, 25.-28.)

Na drugom mjestu Uzviseni kazuje da C"e za dista djela biti i
Cista nagrada, a za losa djela losa i nagrada: Onaj ko bude uradio koliko
trun dobra - vidjece ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjece ga.
(Ez-Zilzal, 7.-8.)

O znakovima ljubavi prema Allahu, neko je od dasnih predaka
u stihu lijepo rekao:

da/ se zavarcai, Jo- QfoJ/eni ima dokase,
<&> naiinada, onaj ke vob, do dor em dadc.
Uj njih spada i uimmje ugoriim isktdenja,
&3adowplw sa spim J/o Q&ofirti radi.
Uj znakove spada i to da se mdi nasmi/an,
<5> da mu srce QPofenom slaw/ bude
<!£> znakove spada i t da razumje,
(Rips onog ko ima stwto da Q$ra moli

245

Neko je drugi, takoder, u stihu rekao:

IX snahtv spadg/u spta njegova ijeeanje njcgow,
Q&trah da prcgavori i ono aailose ne krilikuje.
IX znakeve sped a i to daga vidis da odlaa,
IX borbu na Allahovu pulu i stake debro djelo.
1£ znakove spada i njegova skromnosl jer vidi,
<\%rje svpei bewri/edatt i uiivanja proLana.
IX znakove spada i da ga vidi! upkkana,
Oiada n>id i daje kakvo ruino djeb udin/o
IX znakeve spada i to da ga vidi! predana,
HX spim parltmma QPirdaru TSravednom
IX snakove spada i io da ga vidiS zadovej/na,
QSw svakom odre-dkom ko/a ga made.

• • •

246

GUBITAK NADE U DUG 2IVOT
I PRIPREMA Z A SMRT 280

Gubitak nade u dug zivot je spoznaja da se priblizila smrt i
da je zivot na izmaku. To je za srce jedna od najkorisnijih
spoznaja, jer mu ona ulijeva dodatni motiv da iskoristi
jedinstvenu priliku zivota koji, poput oblaka, brzo prode. Ona dovjeka
opominje da podne sa pakovanjem knjige svojih djela, da se priprema
za put i za onaj, vjedni svijet, da od ovoga svijeta uzme samo ono sto
mu je najpotrebnije i da jedva deka preseljenje na onaj svijet.

Uzviseni Allah veli: Pusti ih neka jedu i nasladuju se, i neka ih
zavarava nada, - znace oni! (El-Hidzr, 3.) tj. pusti ih neka zive kao
stoka ne misledi ni na sto drugo do sta ce pojesti i popiti!

RijeCi Uzvisenog: ... / neka ih zavarava nada. znaCe i neka ih ne
zavarava nada u dug zivot i ostvarenje zelja pa da ne vjeruju i zive
kako treba u pokornosti Uzvisenom Allahu.

El-Hafiz u svome djelu El-Feth kaze: "Ovo je upozorenje da
uzivanje i nasladivanje u ovosvjetskim blagodatima koji ulijevaju
laznu nadu u dug zivot, nisu osobine pravih vjernika."

Uzviseni, zatim, veli:

- / od onoga time vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom
od vas smrt dode, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me Jolsamo kratko
vrijeme zadrzil, pa da milosrinju udjeljujem i da dobar budem!" Allah
sigurno nece ostaviti u zivot u nikog kome smrtni tas njegov dode; a Allah
dobro zna ono Ito vi radite. (El-Munafikun, 10.-1 1.)

- / pokoravajte se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego Ito
vam kazna dode, - poslije vam niko nece u pomoc priskoiiti. 1 slijedite ono
najljeple, ono Ito vam Gospodar val objavljuje, prije nego Ito vam iznenada

. ^ui - jyi-uJi - fSM f > - j^a rj u ,vi 280

247

kazna dode, za ftji dolazak necete znati. Da (ovjek ne bi uzviknuo: "Tesko
meni, koliko sam samo duznosti prema Allahu propustio, efak sam se i
izrugivao!" ili da ne bi rekao: "Da me je Allah pravim putem uputio,
sigumo bih se Njegove kazne sacttvao. " /// da ne bi rekao kada dozivi patnju:
"Da mi se samo vratiti - dobra djela bih finio!" (Ez-Zumer, 54.-58.)

Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je povukao jednu crtu i rekao: 'Ovo je Covjek.' Zatim je pored
nje povukao drugu crtu i rekao: 'Ovo je njegova smrt.' Zatim je
povukao jos jednu crtu daleko od prethodne i rekao: 'Ovo je nada, pa
dok se nada (u dug zivot) dode mu ona najbliza." 281

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Kome Allah podari zivot dug sezdeset godina, a ne
bude se pokajao, nece imati opravdanja kod Allaha." 282

Od Ebu Hurejre, r.a., se, takoder, prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neka niko od vas niposto ne prizeljkuje
smrt, jer, ako je dobroCinitelj, moze udiniti jos koje dobro djelo, a ako
je grijesnik, mozda ce se pokajati!" 283

Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., me je uzeo za rame i rekao mi: 'Budi na ovome svijetu kao da
si stranac ili prolaznik!'" 2fM

Ibn Omer, r.a., je imao obidaj redi: "Kada osvanes, ne odekuj
da ces dodekati veCer, a kada zanotis, nemoj odekivati da ces dodekati
jutro. Uzmi od svoga zdravlja i ostavi za bolest, a od svoga zivota
ostavi za smrt!"

. ju;i(rr-i .Tro/\ \)^i*Ji .»jj 2si

.^ICITV/T)^! }l (TV./t)^l j i Jli> (TrA/\ \ )i^jUJl ,\ }J 2K

. (f ,t It ) JL-Ji j , ,ur. /Alt (a/w ) fJ— j . Jjl J l^j, ^>>i p rv/\ . > jjUJi ,\ }J 283

En-Nevevi kale: "U ovom hadisu je jasan dokaz da nije lijepo pri2eljkivati smrt zbog neke
nesrede koja je dovjeka zadesila poput bolesti, siromaStva. iskuSenja, mudenja od strane neprijatelja i
siidnih nedada na ovom svijetu. Medutim. ako se dovjek pribojava nesrede ili iskuSenja kome nede
modi odoljeti. po ovom i nekim drugim hadisima. to nije pokudeno. Zbog ovog drugog. iz straha od
iskuSenja u vjeri. neki od dasnih predaka prizeljkivali su sebi smrt.

U dokaze da jetakospadaju i Poslanikove. s.a.v.s.. rijedi: "A kada ljude budeS htio u vjeri iskuSati.
podaj mi smrt prije nego Sto budem iskuSanl" Ovajhadis prenose Imami Ahmed i Tirmizl. Za njega
Tirmizl kaie da spada u kategoriju vjerodostojnih hadisa (hasenun - sahihun). Od Ebu Hurejre. r.a.. se
prenosi da je rekao: "Ljudi de dozivjeti i takva vremena kada de udenim smrt biti draia od zlata I kada
de dovjek. kada naide pored groba svoga brata govoriti: 'Kamo srede da sam na tvome mjestu!'"

( r . \/r > JJJ-i j ^ y \ j , ( t . rl\ > } i ( i \ ,t i/t> ju*I } , ju;i ( t rr/\ \ > jjUJi ,\ }J 284

248

Osnovna poruka gore navedenog hadisa je da je ovaj svijet
prolazan i kratkotrajan i da ga, kao takvog, vjernik ne treba uzimati za
domovinu niti za stalno i sigurno mjesto prebivalista, vec" samo kao
odmaraliste na svome putovanju. U tome smislu govore preporuke
svih vjerovjesnika i njihovih sljedbenika. Tako Uzviseni Allah navodi
rijedi jednog vjernika iz faraonove porodice koji je rekao: Ziv ot na
ovom svijetu samo je prolazno uzwanje, a onaj svijet je, zaista, Kuca vjebia.
(Gafir, 39.)

Bududi da ovaj svijet za vjernika nije ni prava domovina ni
stalno mjesto boravka, on se prema njemu treba odnositi:

1. ili kao stranac u nekom nepoznatom mjestu, preokupiran
jedino brigom kako ce se snabdjeti za put i vratiti u svoju domovinu,

2. ili kao putnik koji se, na svome putu do kuce, nigdje ne
zaustavlja vise od jednog dana ili nodi.

Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., savjetujudi Ibn Omera, rekao da
se vjernik naspram ovog svijeta treba postaviti na jedan od sljedeca
dva nadina:

1. Kao da je na njemu stranac i kao da privremeno boravi u
nepoznatoj zemlji, ne vezudi se srcem za nju, vec - za svoju pravu
domovinu u koju tek treba da se vrati, zbog dega mu nepoznata
zemlja sluzi samo da se odmori i pripremi potrebnu opskrbu na put za
svoju domovinu. U tome je smislu el-Hasan rekao: "Vjernik je kao
stranac koji, niti se zali na nedace tudine, niti se natjeCe oko njenih
blagodati, jer on ima svoje, a ostali svijet svoje brige."

Bududi da je Uzviseni Allah, kada je stvorio Adema, njega i
njegovu zenu nastanio u Dzennetu, a zatim ih iz njega izveo, obecavsi
im da ce njih i njihove destite potomke u njemu ponovo nastaniti, u
urodenoj prirodi svakog vjernika je neodoljiva zelja i teznja za prvom
domovinom - Dzennetom, kao sto je neko u stihu lijepo rekao:

OZobko samo kuda promi/eni mlaJ foyek,
A da urijtk apeda naslalgi/u za prvom kudom!

Poznati uCenjak Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, u tome
je smislu u stihu lijepo rekao:

<^€ajde, poeuri u Move edenske, oni su
naie prve kude, u njima su iatori ra&tpeli.

249

All kako, kadsmo mi roblje nepiyalej/a, sar mislis
da cemo se u naiu domopinu watiti i spasili?

2. Kao da je na njemu putnik prolaznik koji se na svome putu
nigdje dugo ne zadrzava, nego se samo od jednog do drugog konaka
odmara i koji nema nikakve namjere da skuplja blagodati koje ovaj
svijet nudi, ved da od njega uzme samo onoliko koliko mu je za put
najpotrebnije.

Upitan od strane jednog covjeka kako je osvanuo, Muhammed
b. Vasi' je odgovorio: "A sta mislis kako bi mogao osvanuti neko ko
svaki dan prede jednu etapu puta prema onom svijetu?"

El-Hasan je rekao: "Ti nisi nista drugo do odreden broj dana.
Kada god prode jedan dan, prosao je dio tebe."

On je, takoder, rekao: "Covjece, budi svjestan da si samo
putnik koji svaki dan presjeda s jedne na drugu jahalicu; s jahalice
nodi na jahalicu dana i sa jahalice dana na jahalicu nodi, dok te ne
donesu i ne predaju onom svijetu. Ima li, onda, dovjede, iko u vedoj
opasnosti od tebe?!"

Jedan je mudrac rekao: "Kako se neko moze radovati ovome
svijetu, kada jedan dan moze upropastiti cio njegov mjesec, mjesec
godinu, a godina cijeli zivot?"

Pripovijeda se da je el-Fudajl b. 'Ijad upitao nekog dovjeka: "
Koliko imas godina?" - pa mu je odgovorio: "Sezdeset." Na to mu je
rekao: "To znadi da sezdeset godina putujes putem koji vodi do tvoga
Gospodara i da si pri kraju puta." Na to mu je ovaj rekao: Mi smo
Allahovi i mi cemo se Njemu vratiti. (El-Bekare, 156.), pa ga je el-Fudajl
upitao: "A znas li ti sta to znadi? Ti kazes: 'Aft smo Allahovi i mi cemo se
Njemu vratiti. ' To znadi da onaj ko zna da je Allahov rob i da de se
Njemu i vratiti, zna da de biti i zaustavljen, a ko zna da de biti
zaustavljen, zna da de biti i pitan, a ko zna da de biti pitan, mora
unaprijed pripremiti i odgovor." Na to je dovjek upitao: 'Ima li za to
kakva izlaza?' - pa mu je odgovorio: 'Ima, i to lahak?' Zatim ga je
upitao: 'U demu je on?' - pa mu je odgovorio: "Cini dobro u onome
sto ti je od zivota ostalo, pa de ti biti oprosteno za ono sto je proslo! U
suprotnom, ako u ovome sto ti je od zivota ostalo, budes zlo dinio,
uzede ti se za zlo i ono sto je proslo."

Od el-Hasana se pripovijeda da je rekao: "Jednom prilikom su
sc sastala trojica udenih ljudi pa su jednog od njih upitali: 'U sto se ti

250

nadas?' - pa je odgovorio: 'Nikada ne dode novi mjesec, a da ne
pomislim da cu u njemu umrijeti.' Na to su ostala dvojica rekla: 'To je
prava nada.' Zatim su upitali drugog: 'U sto se ti nadas?'- pa je
odgovorio: 'Nikada ne dode nova sedmica, a da ne pomislim da cu u
njoj umrijeti.' Na to su ostala dvojica rekla: 'To je prava nada.' Zatim
su upitali treceg: 'U sto se ti nadas?' - pa je odgovorio: 'Kako se mogu
nadati u ono sto nije u mojoj, nego u tudoj ruci?"

Od Ebu Bekra el-Muzenija se prenosi da je rekao: "Ako hoces
da ti namaz bude valjan kako treba i da od njega imas koristi, onda,
kada podes klanjati pomisli: 'Mozda vise necu imati priliku da
klanjam?' Ma'ruf el-Kerhi, je jednom prilikom prouCio ikamet za
namaz i rekao jednom covjeku da prode i da klanja kao imam, pa je
ovaj rekao: 'Ako vam, kao imam, klanjam ovaj namaz, nedu vam
klanjati drugi?' - na sto mu je Ma'ruf rekao: 'A u sebi si pomislio da
hoces.' i dodao: 'Utjecem se Allahu od nade da cu dugo zivjeti, jer to
sprjccava Covjeka da Cini dobro."

Razlozi koji ulijevaju laznu nadu u dug zivot

Znaj da postoje dva glavna razloga koji covjeku ulijevaju laznu
nadu u dug zivot i da su to: privrzenost ovom svijetu i neznanje.

Prvi razlog je Covjekova privrzenost ovom svijetu, jer kada se
Covjek srodi sa njim, oda prohtjevima i navikne na uzivanje u
njegovim blagodatima, tesko mu na srce padne pomisao da ce
jednoga dana morati umrijeti i sve sto je na ovom svijetu napustiti.
Zato vedina ljudi pokusava da sve sto im nije drago od sebe odagnaju,
prepustajudi se pustim zeljama i ulijevajudi sebi laznu nadu da ce im
uvijek sreca idi naruku. Bududi da cbvjek prizeljkuje sto duzi ostanak
na ovom svijetu, on neprekidno zamislja, planira i procjenjuje sta mu
je za ostanak potrebno, pa nastoji stedi sto vise imetka, djece, kuda,
prijatelja, stoke i drugih potreba za zivot, tako da mu se srce navikne
na razmisljanje o tome, zanemarujudi smrt i ne raCunajudi da se ona
primakla.

Ukoliko se ponekada i sjeti da se smrt, mozda, primakla i da se
za nju nije dovoljno pripremio, okupiran svakodnevnim poslovima,
razmisljanje o tome, on najcesce, odgodi za neku drugu priliku i
pomisli: "Ima jos dana pred tobom, ostavi pokajanje i razmisljanje o
tome kada prode mladost!", a kada prode mladost, pomisli: "Ostavi to
za stare dane!", a kada dozivi starost, pomisli: "Samo jos dok zavrsim

251

ovu kudu ili dok sredim imanje, ili dok se vratim sa puta, ili uradim to
i to!", tako da pokajanje, dinjenje dobra i razmisljanje o smrti, stalno
produzava i odgada, dok ne zavrsi jedan posao, i dok se u
meduvremenu ne pojavi na desetine drugih poslova itd., sve dok ga
iznenada ne iznevjeri nada i ne podne za propustenim prilikama zaliti.
Vedina stanovnika Dzehennema u Dzehennem 6c dospjeti i u njemu
pomagati, zbog toga sto su mislili i govorili da ima jos vremena,
zaboravljajudi jadnici da 6c ih, isto ono sto ih na odgadanje navodi
danas, navoditi i sutra i to, mozda, jos vise, kao sto pjesnik rede:

&Oko m/e uspo uradili sve ho je Irebao uraditi,
CS 7 njjednu iepu ostparili, a dase nije pgavila druga.

Drugi razlog je neznanje, i to zato sto se covjek, dok je ml ad,
zavarava i oslanja na svoju mladost, iskljudujudi mogudnost smrti i u
mladosti, zaboravljajudi, istovremeno, da su rijetki oni koji dozive
duboku starost. Kada bi taj isti, jadni covjek, dobro razmislio koliko u
njegovom mjestu ima staraca, vidio bi da su oni, u odnosu na ukupnu
populaciju stanovnistva, manjina i da u prosjeku mnogo vise umiru
mladi ljudi. Stavise, dok umre jedan starac u dubokim godinama
zivota, mozda umre hiljadu djece, mladica i srednjovjednih osoba.
Kada bi tako nemarni covjek dobro razmislio, i vidio da smrt ne bira
doba uzrasta, te da umiru djeca, omladina i odrasli ljudi, a ne samo
starci, i to u svako doba godine i ljeti, i zimi, i po danu, i po nodi,
mozda bi ga se to dojmilo pa da se i on podne za nju pripremati?!
Misli li on da 6c stalno ispradati dzenaze drugih i da nede dodi na red
da i drugi isprate njegovu? Misli li to zato sto je navikao da isprada i
gleda kako drugi umiru?! Misli li da se to isto nede i njemu desiti?!
Ukoliko hode da mu zakljudak bude valjan i ispravan, nema drugog
nadina, nego da i sebe uporedi sa drugima i da se pomiri sa tim da 6c,
neminovno, i njegovu dzenazu jednoga dana ispratiti i tijelo u grob
zakopati. Otkuda dovjek moze znati da ga njegovi nasloni ved ne
dekaju gotovi?! Mozda ga, a da toga nije ni svjestan, dekaju izatkani
defini? Zato je svako njegovo odgadanje sa pripremom za smrt dista
glupost.

Ukoliko si se uvjerio da je za sve ovo krivo neznanje i
privrzenost ovom svijetu, znaj da i za to ima lijeka, a on se sastoji u
tome da se otklone uzroci koji navode da se zaboravlja na smrt. Sto se
tide privrzenosti ovom svijetu, znaj da je srce od njega tesko odvojiti i
da je to opaka bolest koja se tesko lijedi, bolest s kojom su se nosile i
ranije i potonje generacije, te da je jedini valjani lijek protiv nje,

252

vjerovanje u onaj svijet, sa svim sto covjeka na njemu Ceka, zestokom
kaznom za losa djela na ovom svijetu, ili nagrada za dobra djela. Samo
se kod onoga, ko se u navedeno potpuno uvjeri, iz srca moze isCupati
ljubav prema ovome svijetu, isto kao sto, jedino, ljubav prema
lijepom, iz srca moze potisnuti ljubav prema ruznom.

Sto se, pak, lijeka protiv neznanja tice, dovoljno je da Covjek, s
vremena na vrijeme, pogleda u sebe i u svoje tijelo i da dobro razmisli
o tome kako ce ga, bez ikakve sumnje, jednoga dana, crvi rastoCiti i
kako 6c mu se kosti raspasti, jer nema nijednog dijela njegova mesa, a
da crvima nece hrana biti, niti kosti, a da se nece raspasti i istruhnuti.
fiovjek mora biti svjestan da 6c njegove oCi kojima gleda i njegov
jezik kojim govori, jednoga dana pojesti crvi, kao i to da 6c se njegove
tetive koje povczuju kosti raspasti i kosti se jedna od druge rastaviti i
u zemlju pretvoriti.

Pozurivanje sa dobrim djelima i izbjegavanje odgadanja

Znaj da se onaj kod koga su dva brata na putu, od kojih,
jednog ocekuje da se vrati sutra, a drugog za mjesec ili za godinu, za
njihov doCek ne priprema podjednako. On se ne priprema za docek
onoga koji 6c dodi za mjesec, ili godinu, nego za onoga Ciji se dolazak
ocekuje sutra. Drugim rijeCima, priprema jc rezultat priblizavanja
oCekivanog roka.

Od Omera b. el-Hattaba, r.a., se prenosi da je rekao: "U svakoj
stvari je bolje sacekati i ne pozurivati, izuzev kada se radi o dobrim
djelima za onaj svijet."

El-Hasan je u jednom od svojih vazova rekao: "Pozurite,
pozurite, sa dobrim djelima, jer se radi o trenucima udisaja i izdisaja!
Ako oni prestanu, prestace i vasa djela kojima se priblizavate
Uzvisenom Allahu. Neka se Allah smiluje Svome robu, koji pogleda
na sebe i zaplace zbog svojih grijeha", a zatim naveo rijeCi Uzvisenog:
Mi im polahko dane odbrojavamo. (Merjem, 84.), tj. posljednje izdisaje
pri izlasku duse iz tvoga tijela, zadnjim rastankom sa svojima i ulasku
u mezar.

Od Alije, r.a., se prenosi da je rekao: " Ovaj svijet prolazi, a
onaj dolazi. Svaki od njih ima svoje sinove. Budite sinovi onog, a ne
ovog svijeta! Danas je dan za djela, a ne za polaganje racuna. Sutra je
dan za polaganje racuna, a ne za djela."

253

SJEGANJE NA SMRT 285

vala Allahu koji je sa smrcii polomio vratove tiranima,
smrvio leda kraljevima i iznevjerio nade carevima, dija
srca nisu htjela da cuju za smrt, sve dok im se nije

obistinila prijetnja i dok nisu vraceni u ono sto su nekada bili, pa tako
preneseni iz palaca u grobove, sa svjetla po&valista u tminu grobova,
sa zabava sa konkubinama i djecacima u borbu sa crvima i
gusjenicama, sa sofri uzivanja u svakojakim jelima i pidima na
raspadanje u zemlji, sa zabava u drustvu u divljinu samoce i iz
mehkih postelja na popriste stradanja. Sta mislis, jesu li mogli od
smrti pobjedi, u kakvu se tvrdavu od nje sklonuti, silom se od nje
odbraniti, iza kakva se zastora od nje sakriti ili dime drugim zastititi?
Pogledaj dobro: Da li ijednog od njih vidis i da li najslabiji glas njihov
(Merjem, 98.)

Neka je slavljen Allah, Jedini koji ima mod da svakoga savlada
i nadvlada, Jedini koji je za Sebe odabrao vjeCnost, a sva stvorenja
Svoja potcmio i osudio na nestanak, koji je bogobojaznima smrt dao
kao spas i rok za sastanak, a nesretnicima tijesni grob kao tamnicu
sve do Sudnjeg dana.

Njegove su blagodati sve sto postoji, Njegova je odmazda
nezaustavljiva, Njegova je slava na nebesima i na Zemlji i Njegova je
hvala i na ovom i na onom svijetu. Neka je blagoslov i mir na
Muhammeda, koji je pokazao otvorena cuda i nepobitne znakove,
zatim na njegovu porodicu i sve njegove drugove! Neka ih Allah,
sviju, mnogo i mnogo blagoslovi!

Zato onome kome je smrt stradaliste, zemlja postelja, crv
prijatelj, Munkir i Nekir drugovi, grob staniste, utroba zemlje
prebivaliste, Sudnji dan sastanak, a Dzennet ili Dzehennem pojiliste,
nema nista prede nego da o tome razmislja i da se za to priprema.

254

Pohvalnost sjetanja na smrt

Znaj da ce srce onoga ko se prepusti ovome svijetu, posveti
njegovim varkama i preda strastima, sigurno, zaboraviti da se prisjeca
smrti, a kada se na nju podsjeti, pokazati prezrenost prema njoj,
okrenuti se i pobjecl To su oni za koje je Uzviseni Allah rekao: Red:
"Smrt od koje bjezite doista ce vas stici. Zatim cete Onome koji poznaje i
vidljivi i nevidljivi svijet vraceni biti i On ce vas o onom sto ste radili
obavijestiti." (El-Dzumu'a, 8.)

Ljudi se u pogledu sjecanja na smrt dijele na tri vrste: a) one
koji su se prepustili ovom svijetu, b) one koji se tek kaju i c) one koji
su vec" spoznali smisao smrti.

a) Oni koji su se prepustili ovom svijetu smrti se gotovo
nikako i ne sjecaju, a kada se je i sjete, sjete se samo radi zaljenja za
ovim svijetom i kada je treba (smrt) grditi. Ovakve ljude sjecanje na
smrt samo jos vise udaljava od Allaha.

b) Oni koji se kaju cesto se sjecaju smrti, kako bi u srcu
pobudili strah i bojazan, koji opet kao takvi doprinose da covjekovo
pokajanje bude potpuno. Takve osobe, mozda ponekad i preziru
smrt, bojedi se da ih ne iznenadi prije nego se potpuno pokaju i za nju
pripreme, s tim sto im se prezir smrti ne uzima za zlo. Oni podsjecaju
na onoga ko voli da se pripremi za sastanak sa voljenim, makar na
sastanak sa njim malo i zakasnio. Znakovi ovakvih pokajnika su da su
uvijek spremni za sastanak i da nidim vise nego tim nisu
preokupirani. U suprotnom, ne spadaju u ovu vrstu, vec" u one koji su
se prepustili ovom svijetu.

c) Sto se, pak, tiCe onih koji su vec" spoznali smisao smrti,
njima smrt nikada ne silazi sa uma i u svako doba su spremni za susret
sa voljenim. Takvi su se, obicno, umorili dekajudi na smrt i
prizeljkuju da im ona sto prije dode, kako bi se, jednom zauvijek,
oslobodili drustva neposlusnih na ovom svijetu i preselili u susjedstvo
Gospodara svjetova.

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Sjecajte se sto vise Onoga koji prekida nasladivanja!" 286 tj.

(I T * A) t*^ j,\ ) i jJUfi (t/l) jit-Ji j . ^/ci-*- '•*» :J U j-^>" 0 av/i ) tS-i-jJi jj 286

255

zadavljujte nasladivanja ovog svijeta zalogajima sjecanja na smrt kako
biste se lakse oslobodili oslanjanja na njega i usredsredili sjecanje na
Uzvisenog Allaha!

Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: "Dosao sam
Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., kao deseti u grupi, pa je jedan Ensarija
upitao: 'Allahov Poslanice, ko je od ljudi najbistriji i najplemenitiji
covjek?' - pa mu je rekao: 'Onaj ko se od njih najcesce prisjeca smrti i
ko je za nju najspremniji. To su najbistriji ljudi, jer stidu Cast ovog i
podast onog svijeta." 287

Na drugoj strani, Allah je smrt dao kao najvece iskusenje i
nazvao ju nesrecom (*,~-alO: •■• pa vas pogodi nesreca smrti. (El-Ma'ide,
106) jer ona predstavlja promjenu stanja i preseljenje iz jedne kuce u
drugu, a to doista i jcste velika nedaca. Jos gore od toga je zanemariti
je i o njoj uopce ne misliti, ne spominjati je i za nju se sa dobrim
djelima ne pripremati. Svi se slazu da je smrt sama po sebi pouka za
svakoga ko iole ozbiljno razmislja i ima imalo zdrave pameti.

U djelu Sj—S'-Di f j-i t stoji: "Braco, znajte da surovo srce, s
Bozijom pomoci, omeksavaju: posjecivanje grobova, prisustvo
vazovima, druzenje s dobrim ljudima, slusanje kazivanja o cestitim
robovima i poboznim ljudima iz ranijih generacija i poscbno, sjecanje
na smrt, koja prekida uzivanje u blagodatima na ovom svijetu, nakon
lagodna zivota, rastavlja druzine i nakon ponosa sa roditeljima, djecu
ostavlja sirocadima."

U koristi od sjecanja na smrt, takoder, spada: odvracanje
Covjeka od grijeha, prestanak radovanja ovom svijetu i lakse
podnosenjc nedaca. Zamisli brate, onoga ko je bio spreman na
izvrsenje i takvih grijeha, kao sto je ubistvo, pa se promijeni do te
mjere da vise nema motiva za grijesenje, niti za osvrtanje na
blagodati, ukrase i prohtjeve ovog svijeta, uz istovremenu spremnost
da lakse podnosi sve vrste nedaca koje ga mogu zadesiti! Kakve li
razlike izmedu njega i onoga ko se nada u dugzivot i radi potpuno
suprotno!

U stvari koje omeksavaju srce i otupljuju njegovu surovost,
svakako spada i posjeta bolesnika na samrti, jer se iz njihovih muka,
patnji i borbe prilikom rastavljanja sa dusom, moze izvuci zivotna

256

pouka, bududi da svakoga uskoro ceka ista sudbina. Ukratko, onaj ko
iz smrti drugog za sebe ne izvuce nikakvu pouku, taj je toliko ogrezao
da mu nikakav savjet ne moze pomocl

El-Hasan je rekao: "Nistavnost ovog svijeta ne razotkriva nista
toliko kao smrt. Nikome ko ima imalo zdrava razuma, ona ne ostavlja
nikakva prostora da se ovom svijetu raduje. Kada god se rob sjeti
smrti, u njegovim odima ovaj svijet i sve sto je na njemu postanu
bezvrijedni."

Ibn el-Muti' je jednoga dana pogledao u svoju kudu pa mu se
dopala. Zatim je zaplakao i rekao: "Tako mi Allaha, da nije smrti ja
bih ti se radovao. Da nije tjeskobe grobova, radovali bi se ovom
svijetu."

Omer b. Abdulaziz je rekao: "Zar ne vidite da svaki dan
nekoga docekujete, spremate i ispracate na putu ka Uzvisenom
Allahu i da svaki dan nekoga stavljate u zemlju, zatrpavate i odvajate
od prijatelja i imetka?"

Smisao smrti

Znaj da mnogi ljudi o smrti imaju pogresno misljenje! Jedni
misle da je smrt dovjekov kraj zauvijek, da poslije nje nema
prozivljenja niti bilo kakve nagrade ili kazne. Drugi misle da umrli ne
uziva nagradu za svoja dobra djela niti iskusava kaznu za svoja
nedjela. Tredi misle da dusa ostaje i nastavlja da i dalje zivi, a da tijelo
propada, raspada se u zemlji i da vise nikada nece biti prozivljeno.
Sva ova misljenja su pogresna i odudaraju od istine. Naprotiv, zdrava
pamet nalaze, a brojni kur'anski ajeti i islamska tradicija potvrduju da
smrt nije nista drugo do promjena stanja, te da dusa nastavlja zivjeti i
poslije odvajanja od tijela, bilo da se kaznjava u Dzehennemu ili
uziva u Dzennetu. Grob, takoder, moze biti ili jedan od dzennetskih
vrtova, ili jedna od dzehennemskih provalija.

Smrt je promjena stanja u dva pogleda

1. Smrt covjeka lisava njegovih odiju, usiju, ruku, nogu, jezika
i svih drugih organa. Ona ga lisava porodice, roditelja, rodaka i ostalih
prijatelja i poznanika. Ona ga, takoder, lisava njegovih konja, stoke,
sluga, kuca, imanja, i drugih vidova bogatstva. Nema razlike u tome
da li dovjek ostaje bez ovih stvari, ili ove stvari ostaju bez Covjeka. U
svakom slucaju rastanak je gorak i bolan. Ponekada se desi da dovjek

257

ostane bez imetka tako sto mu se pokrade, a ponekada da imetak
ostane bez vlasnika tako sto dovjek umre. I u jednom i u drugom
sludaju, bol za rastankom je zestok. U svakom sludaju, smrt znadi
dovjekovo otrgnude od njegova imetka i njegovo preseljenje na drugi
svijet, koji je drugadiji od ovog. Ukoliko dovjek na ovom svijetu ima
nesto sto mu je drago, sto mu je prionulo za srce ili nesto dime se
ponosi, tesko 6c mu se biti rastati i sa smrdu ga napustiti. Ukoliko se,
pak, na ovom svijetu, dovjek raduje samo spominjanju Allaha i uziva u
druzenju sa Njim, njegovo uzivanje i sreda, poslije smrti, bide
neizmjerni, jer izmedu njega i Voljenog nede vise biti nikakvih
zapreka kao na ovom svijetu, a sve zurbe za svakodnevnim poslovima
na ovome svijetu su neka vrsta zapreka. Ovo je jedna vrsta razlika
izmedu stanja smrti i stanja zivota.

2. Smrt covjeku otkriva i pokazuje ono sto je u zivotu na ovom
svijetu bilo pokriveno i nepoznato, slidno kao sto su budnome neke
stvari na ovom svijetu bile poznate, za razliku od onoga ko spava.
Drugim rijedima, ljudi su u snu, pa se probude tek kada umru. Prvo sto
ce covjeku biti otkriveno su koristi od njegovih dobrih djela i stete od
njegovih losih djela, tako da 6c zbog svojih losih djela zazaliti. Vjerniku
6c se, odmah nakon smrti, ukazati sirina onog svijeta u odnosu na ovaj i
udiniti, kao da je na ovom svijetu bio zatvorenik i da je sa smrcu, iz
tijesne i mradne zatvorske delije, na otvorena vrata, izasao u prostranu i
neprcglednu basdu punu svakojakih plodova, drveda, ptica i zelenila,
tako da vise nikada nece pozeljeti da se vrati u mrak zatvorske celije.

TRI neda6e SMRTI

Smrt je nesreda i kao takva je opisana u rijedima Uzvisenog: ...
pa vas pogodi ne sreca smrti. (El-Ma'ide, 106.). Nesreda smrti sa sobom
nosi sljedede tri nedade:

1. Smrtnu agoniju,

2. Susret i videnje sa melekom ili melekima smrti i

3. Strah od loseg svrsetka i nagovjestaj grijesnicima patnje u vatri.
1. Smrtna agonija

Da jadnog dovjeka ne deka nikakva druga nesreda, kazna,
prijctnja i strah, do smrtne agonije, i ona bi mu sama bila dovoljna pa
da mu zagorda zivot, pomuti radost i natjera ga da se okani nemara i
zaborava, s jednc, i da se preda razmisljanju o sebi, svome kraju i

258

pripremi za smrt, sa druge strane, jer smrt je, kao sto kaze poslovica
"tvoja nesreca u tudoj ruci, za koju nikada ne znas kada ce se na tebe
sruCiti."

ZaCudujuce je da bi covjeku bilo pokvareno uzivanje i
zagorcan zivot, kada bi bio siguran da ce, dok se provodi i sa drustvom
uziva, upasti vojnik i izudarati ga drvenom palicom, a da ga,
istovremeno, dok to isto Cini, ni najmanje nije strah da ne upadne
Melek smrti i da sa sobom ne donese agoniju i gorCinu smrti, tim prije
sto su smrtne muke teze i od udarca sabljom, i rezanja testerom i
przenja usijanim zeljezom. Osim toga, ako su udarci sablje po tijelu
toliko bolni, samo zbog toga sto u njemu jos kuca dusa, moze se
pretpostaviti koliko samo boli, kada se sama dusa muCi. To sto, sve
dok je tijelo izlozeno udarcima i muCenju, covjek pomaze i vide, ne
znaCi nista drugo do da u njegovu srcu i jeziku ima jos snage i zivota.
Kakav li je tek bol od smrtnih muka od kojih Covjek izgubi glas i
snagu do te mjere da ne moze ni pomagati ni vikati?! Bolovi od
smrtnih muka su toliko zestoki da zahvacaju svaku poru tijela i
potpuno oduzimaju svaku snagu, ne ostavljajudi od nje ni toliko da
Covjek moze zvati u pomoc\ Smrtni bolovi bili bi neizdrzivi i kada bi
zahvatili samo jedan nerv, a ne cijelo tijelo. Sta tek mislis kakvi su
bolovi koji ne zahvacaju samo tijelo, nego i dusu?! Sta mislis kakvi su
bolovi od kojih svaki dio tijela, jedan za drugim, umire i podinje se
hladiti, prvo stopala, pa potkoljenice, pa bedra itd., sve dok se ne
ugasi i posljednji znak zivota. Svaki dio covjekova tijela ima svoju
smrt i svoje patnje, jednu iza druge, dok smrt ne dode do grkljana, a
kada dode do grkljana prekida se obaziranje na ovaj svijet i kontakt sa
onima koji na njemu ostaju. U torn momentu se zatvaraju vrata
pokajanja, a nastupaju kajanje i patnje. U torn smislu, Mudzahid kaze
da se rijedi Uzvisenog: Uzaludno je pokajanje onih koji (fine hrdava djela,
a koji, kada se nekom od njih priblizi smrt, govore: "Sad se doista kajem!"
(En-Nisa', 18.) odnose na momenat kada se ugledaju izaslanici (tj.
meleki smrti). Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Covjekovo
pokajanje se prima sve dok mu dusa ne dode do grkljana." 288

lestina Vjerovjesnikove, s.a.v.s., smrti

Od 'Aise, r.a., se prenosi da je rekla: "Na samrti je ispred
Allahova Poslanika, s.a.v.s., stajala kofa - ili je rekla posuda - sa
vodom, pa je u nju zamakao svoju blagoslovljenu ruku, njome se

(U\ ) tjt (JJB m

259

potirao po lieu i govorio: 'Nema boga, osim Allaha! Doista je smrt
zestoka agonija!' Zatim je Poslanik, s.a.v.s., uspravio svoju ruku i
podeo govoriti: 'U drustvo najuzvisenijih drugova!' sve dok nije
ispustio dusu i dok mu ruka nije klonula." 289

Od nje se, takoder, prenosi da je rekla: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., mi je umro u narudju, pa nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrtne
agonije, ne prezirem vise nidiju." 290

2. Susret i videnje sa melekom Hi melekima smrti

Ova vrsta nedadc tide se neposlusnih grijesnika i nje de pravi
vjernici biti postedeni. Sam din umrtvljenja i uzimanja duse, na
nekim mjestima u Kur'anu se pripisuje Uzvisenom Allahu, kao sto je
sludaj sa sljcdecim ajetom: Allah uzima duse utasu njihove smrti. (Ez-
Zumer, 42.), na drugim mjestima Meleku smrti, kao sto je sludaj sa
sljededim ajetom: Reci: "Melek smrti, koji vam je zato odreden, duse ce
vam uzeti, a poslije cete se Gospodaru svome vratiti. " (Es-Sedzde, 1 1.), a
na tredem mjestu pomodnicima Meleka smrti, kao sto stoji u
sljededem ajetu: Izaslanici mu Nasi, bez oklijevanja, dusu uzmu. (El-
En 'am, 61.) Ipak, u krajnjem sludaju, svaku smrt daje Allah.

O tome kako nastupa smrt, el-Kelbi kaze: "Prvo Melek smrti
uzmc dusu, pa je tek onda, akose radi o vjerniku, predaje melekima
milosti (« — <_ &*5l«), a ako se radi o nevjerniku, melekima kaznc
(^u*!l i&M.)."

Imami Ahmed od el-Beraa ibn Aziba, r.a., navodi da je rekao:
"Zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., otisli smo na dzenazu
jednom Ensariji i dosli do groba. Kada je umrli zakopan, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je sjeo, pa smo i mi oko njega posjedali. Izgledali
smo potisteno, kao da nam je na glavama ptica. On je (tj. Poslanik) u
svojoj ruci drzao sipku kojom je deprkao po zemlji. Zatim je podigao
glavu i rekao: 'Zamolite Allaha, dva ili tri puta, da vas saduva od
kaburske patnje!' Zatim je rekao: 'Kada se robu vjerniku priblizi
rastanak sa ovim svijetom i otvori put za onaj svijet, sa neba se spuste
melcki, bijelih lica poput sunca, nosedi sa sobom za njega dzennetskc
define i balzam i sjednu nadomak njegova vida. Zatim dode Melek
smrti, sjedne pored njegove glave i pozove: 'O smirena duso, izadi (iz

.tfjlillpu/A) JjUJl .Ijj 289

260

tijela) i udi u Allahov oprost i zadovoljstvo! - pa podne izlaziti, curedi
poput kapi na otvoru mjesine za vodu. Zatim je uzme, a kada je
uzme, ni koliko je treptaj oka ne ostave je u njegovoj ruci, dok je ne
uzmu i ne stave u te define i taj balzam, a kada je stave, iz nje izade
prijatan miris, poput najljepseg mirisa mosusa na cijeloj Zemlji. Zatim
se sa njom podnu dizati. Kada tako sa njom naidu, ne produ ni pored
jedne grupe meleka, a da ne upitaju: 'Kakav je ovo lijep miris?' - pa
im odgovore: 'Miris toga i toga', prozivajudi ga najljepsim imenima
kojima su ga zvali dok je bio na ovom svijetu. I tako sve, dok ne dodu
do nama najblizeg neba, gdje zatraze da mu se otvore vrata, pa se
otvore. Odatle ga od jednog do drugog neba ispradaju najodabraniji
stanovnici, sve dok tako ne dode do sedmog neba, gdje Uzviseni
Allah rekne: 'Zapisite Knjigu Moga roba u Illijjun, i vratite ga u
zemlju, jer Ja sam ih od nje stvorio, u nju du ih vratiti, i iz nje du ih
ponovi izvesti.' On (Poslanik) je dalje rekao: "Pa de mu se dusa
ponovo vratiti. Zatim de mu dodi dva meleka i upitati ga: 'Ko je tvoj
Gospodar?' - pa ce odgovoriti: 'Moj Gospodar je Allah.' Zatim ce ga
upitati: 'Koja je tvoja vjera?' - pa ce odgovoriti: 'Moja vjera je Islam.'
Zatim de ga upitati: 'Ko je ovaj dovjek koji vam je poslan?' - pa de
odgovoriti: 'On je Allahov Poslanik, s.a.v.s.' Zatim de ga upitati: 'Sta
je tvoje znanje?' - pa de odgovoriti: 'Citao sam Knjigu Uzvisenog
Allaha, pa sam povjerovao i potvrdio da je tadno (sve sto u njoj pise).'
Zatim de sa neba glas povikati: 'Istinu je rekao Moj rob, pa mu
prostrite prostirku u Dzennetu, obucite mu dzennetsku odjedu i
otvorite mu dzennetsku kapiju, pa de do njega doprijeti zadah i miris
iz Dzenneta i prosiriti mu se kabur dokle god mu pogled doseze." On
(tj. Poslanik) je nadalje rekao: "Zatim de mu dodi jedan dovjek lijepa
lica, u lijepoj odjedi i sa ugodnim mirisom i redi mu: 'Donosim ti
radosnu vijest; ovo je onaj dan koji ti je obedavan.' - pa de ga upitati:
'Ko si ti? Tvoje lice najavljuje samo dobro!' Na to de mu odgovoriti:
'Ja sam tvoje dobro djelo.'- pa de na to povikati: 'Gospodaru, pozuri sa
Sudnjim danom! Gospodaru, pozuri sa Sudnjim danom!"

On (Poslanik) je zatim rekao: "Kada se robu nevjerniku
priblizi rastanak sa ovim svijetom i otvori put za onaj svijet, sa neba se
spuste meleki crnih lica, nosedi sa sobom kostrijetno sukno, i sjednu
nadomak njegova vida. Zatim dode Melek smrti, sjedne pored
njegove glave i pozove: 'O zla duso, izadi (iz tijela) i udi u Allahovu
srdzbu i gnjev!" On (Poslanik) je nadalje rekao: "Zatim se ona po
tijelu razide, pa je podne dupati kao sto se dupa trn iz mokre vune.
Zatim je uzme, a kada je uzme, ni koliko je treptaj oka ne ostave u

261

njegovoj ruci, dok je ne stave u to kostretno sukno. Tada iz nje izade
odvratan smrad kao od najpokvarenije lesine na cijeloj Zemlji. Zatim
se sa njom podnu dizati. Kada tako sa njom naidu, ne produ ni pored
jedne skupine meleka, a da ne upitaju: 'Kakav je ovo odvratni
smrad?' - pa im odgovore: 'Smrad toga i toga', prozivajudi ga
najruznijim imenima kojima su ga zvali dok je bio na ovom svijetu, i
tako sve dok sa njom ne dodu do nama najblizeg neba, gdje zatraze
da se otvore vrata, pa se ne otvore." Zatim je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., izgovorio rijedi Uzvisenog: Kapije nebeske nece se otvoriti, i prije
ce debelo uze kroz iglene usi proci nego sto ce oni u Dzennet uci. (El-A'raf,
40.). Zatim de Uzviseni Allah redi: "Zapisite knjigu njegovu u
Sidzdzinu na dnu Zemlje!" Zatim de njegova dusa odatle biti bacena.
Potom je on (Poslanik) citirao: A onajko bude smatrao da Allahu ima iko
ravan - bice kao onaj kojije s neba pao i koga su price razgrabile, Hi kao onaj
kojeg je vjetar u daleki predio odnio. (El-Hadzdz, 31.) Zatim ce se dusa
njegova ponovo u njegovo tijelo vratiti. Zatim ce mu dodi dva meleka,
sjesti pored njega i upitati ga: "Ko je tvoj Gospodar?" - pa de redi:
"Ha! Ha! Ne znam!" Zatim 6c ga upitati: "Koja je tvoja vjera?" - pa
6c redi: "Ha! Ha! Ne znam!" Zatim 6e ga upitati: "Ko je ovaj dovjek
koji vam je poslan?" - pa se nece modi sjetiti njegova imena, te ce mu
biti receno: "Muhammed" - pa ce, opet, redi: "Ha! Ha! Ne znam!"
Zatim 6c sa neba neki glas povikati: "Laze Moj rob, pa mu prostrite
prostirku od vatre i otvorite mu vrata Dzehennema, pa ce do njega
dospjeti vrudina i uzarenost vatre, a grob mu se jos vise stijesniti, da
ce mu se rebra saplesti. Zatim ce mu dodi jedan dovjek u ruznoj
odjedi i sa ruznim zadahom i redi mu: "Donosim ti zlu vijest: 'Ovo je
onaj dan kojim ti je prijedeno."- pa 6c ga upitati: "Ko si ti? Tvoje lice
najavljuje samo zlo." Na to 6c mu odgovoriti: "Ja sam tvoje zlodjelo."
- pa de redi: "Gospodaru, ne uspostavljaj Sudnji dan!"

U kazivanju o vjerniku on je jos dodao: "... a kada izade
njegova dusa, blagoslovi ga svaki melek izmedu neba i Zemlje i svaki
melek na nebu, pootvaraju mu se nebeske kapije i duvari svih kapija
mole Uzvisenog Allaha da se njegova dusa popne prije njih."

U kazivanju o nevjerniku je, takoder, dodao: "Zatim de mu
biti poslan jedan slijep, gluh i nijem (dovjek) sa zeljeznom polugom u
ruci, kada bi njom udario o brdo zdrobio bi ga u prasinu, pa de ga
njome udarati dok ne postane prasina. Zatim de ga Uzviseni Allah
ponovo vratiti kao sto je bio, pa de ga ovaj ponovo podeti udarati, od
dega de pomagati i vikati toliko da de ga svako, osim ljudi i dzina,
duti."

262

El-Bera kaze: "Zatim de mu se otvoriti vrata od Dzehennema i
pripremiti postelja od vatre." 291

3. Strah od loseg svrsetka i nagovjestaj grijesnicima
patnje u vatri

Strah od loseg svrsetka kida srca onima koji znaju sta to znadi. To
je jedna od velikih nesreca smrtne agonije, jer tada de ljudi prezivljavati
svu gordinu smrti, nakon sto su prethodno izgubili svaku vrstu snage i
predali se rastanku sa dusom. Medutim, njihove duse nede izadi dok od
Meleka smrti ne cuju jednu od dvije najave: ili, "Tesko tebi od Vatre,
Allahov neprijatelju!" ili "Raduj se Dzennetu, Allahov prijatelju!"

To je ono cega se boje pametni!

Pripovijeda seda je Huzejfe b. el-Jeman, r.a., na svojoj samrti,
rekao Ibn Mes'udu, r.a.: "Ustani i pogledaj koje je doba!" - pa je Ibn
Mes'ud ustao, a zatim, vrativsi se, rekao: "Izaslo je Sunce" - na sto jc
Huzejfa rekao: "Utjedem se Allahu od jutra da me ne izrudi vatri."

Prida se da se Ebu Hurejre na samrti rasplakao i rekao: "Tako
mi Allaha, ne pladem iz zalosti za ovim svijetom, niti od tuge sto se sa
vama rastajem, ved zato sto iscekujem kakva de mi od moga
Gospodara najava dodi: za Dzennet ili za Dzehennem."

Buharija i Muslim u svojim Sahih zbirkama, od Ubade b. es-
Samita, biljeze hadis koji potvrduje da vjerniku, kada mu dode smrtni
das, budu najavljeni Allahovo zadovoljstvo i pocasti koje ga dekaju, a
nevjerniku Allahova kazna i mudenje. 292

Od Allahova se Poslanika, s.a.v.s., takoder, prenosi da je rekao:
"Ko prizeljkuje susret sa Allahom i Allah prizeljkuje susret sa njim.
Kome nije drag susret sa Allahom, ni Allahu nije drag susret sa njim.
Na to su rekli: " Nikome od nas nije draga smrt." - pa je rekao: " Ne
radi se o tome (na sto mislite), ved o tome da, kada Allah rasprsi strah
od onoga sta ga deka, vjernik zazeli susret sa Allahom, pa i Allah
zazeli susret sa njim." 291

:Jli j JUNi (rA .rv/\) r TU-i } , i^Ji (tvrv> , \ r ^c ;\J,\ {r\\\ ) > } \» y \ 2,1

• ±* > jMVI ) (TAA ,TAV /l ) JL^I j , j^jjl

. ;ju.io 'It ) Ji-Ji j i cUjJi j jS" jJi (\ hw , . jii;i ( rov/\ \ > 292

l /_J ) i jilil (TAV/t j «l*Jdl (^/\V ) ( X-* } i JU;i(rov/\ \ JJjUJl .Ijj 29 ' 1

263

U tome smislu Uzviseni Allah veli:

- Onima koji govore: "Gospodar nasje Allah"- pa poslije ostanu pri
tome - dolaze meleki: "Ne bojte se i ne zalostite se, i radujte se Dzennetu koji
vam je obecan. Mi smo zastitnici vasi u zivotu i na ovom svijetu, a i na onom;
u njemu cete imati sve ono sto duse vase zazele, i sto god zatrazite - imacete,
bicete poiasceni odOnoga koji prasta i kojije Milostiv. " (Fussilet, 30.-32.)

£fa je pohvalno diniti na samrti?

Znaj da je pozeljno da onaj ko je na samrti bude, koliko god moze
vise, smiren i priseban, da jezikom izgovara rijedi kelimei-sehadeta, da se
nada dobru i da o Uzvisenom Allahu ima lijepo misljenje.

Smirenost je pozeljna zato sto ce se susresti sa melekima milosti
koji su zaduzeni da mu uzmu dusu i obraduju ga Dzennetom. Uzviseni
Allah veli: One kojima ce meleki duse uzeti - a oni fisti, i kojima ce govoriti:
"Mirvama! Udite u Dzennet zbogonoga sto ste ctnili!" (En-Nahl, 32.)

O razvratnicima i nevjernicima Uzviseni, pak, veli: A da si samo
vidio kad su meleki nevjernicima duse uzimali i po licima ih njihovim i
straga udarali: "Iskusite patnju u ognju!" (El-Enfal, 50.). O nevjernicima
Uzviseni Allah, takoder, veli: A da ti je vidjeti nevjemike u smrtnim
mukama, kada meleki budu ispruzili ruke svoje prema njima! (El-En'am,
93.) Ucenjaci tefsira kazu da rijeCi Uzvisenog "^.^J i^k-ij " / " ispruzili
ruke svoje" znace ispruzili radi kazne i stavljanja okova na njih.

Kada nevjernicima bude saopceno da 6c u Vatru i da ih ceka
Allahov gnjev duse im u tijelima popucaju, pa ih meleki pocnu
udarati po licima i straga govoredi im: "Izvadite svoje duse!" (El-En'am,
93.). Utjecemo se Allahu od takvog necega!

Sto se tide jezika, lijepo je da covjek na samrti njime sto vise
izgovara rijedi kelime-i-sehadeta, tim prije sto je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Onaj kod koga posljednje rijeCi budu: "*iiJi ^1 *i\ y/
"Nema boga osim Allaha!", udi 6c u Dzennet." 294 To je lijep znak da
je umrli lijepo okoncao zivot i da 6c u Dzennet. U takve se ubrajaju i

Ei-Kermani kale da se pod njegovim rijeitma " j» V «— )l T/ "Nema boga osim Allaha"
podrazumijeva i drugi dio kelimei - iehadeta "i>l J ^- j ju*"/ "Muhammed je Allahov Poslanik!".
dok Muhammed Semsulhakk Abadi kaie: "Talkin znaii da se na ove rijefi podsjeti iovjek na samrti,
a ne da mu se naredi da ih izgovori." (rAl/A jjt-).

264

oni koji se budu slicno drzali, kao npr. ko poslije kelimei - sehadeta
progovori jos nesto, ali lijepo sto odise pokornoscu prema Uzvisenom
Allahu ili uradi ili naredi da se uCini neko dobro djelo i si.

Od Omera b. el-Hattaba, r.a., se prenosi da je rekao: "Budite
prisutni uz svoje na samrti i podsjetite ih na rijeCi kelime-i-sehadeta:
"Jil y\ «— )i V'7 "Nema boga osim Allaha", jer oni vide ono sto vi ne
vidite."

Takoder je lijepo da na samrti Covjeka budu prisutni pobozni
ljudi, jer onome ko umire njihova dova moze biti od koristi. Osim
toga oni ce, radi prisustva meleka i njihova aminanja na dovu, govoriti
samo ono sto je dobro i lijepo.

Sto se tice srca, od njega je pozeljno da ima lijepo misljenje o
Uzvisenom Allahu, jer u hadisu koji prenosi Dzabir b. Abdullah stoji:
"Na tri dana prije nego sto je umro, cuo sam da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: 'Neka niko od vas ne dopusti da umre, a da o
Uzvisenom Allahu nema lijepo misljenje." 295

Ebu el-Mu'temir b. Sulejman je rekao: "Kada je bio na samrti,
moj otac mi je rekao: 'Mu'temire, pricaj mi o olaksicama kako bih se,
imajudi lijepo misljenje o Uzvisenom Allahu, sa Njim sreo."

Neko je drugi na samrti rekao: "Kako da se u Njega ne nadam,
kada sam u Njegovo ime postio osamdeset ramazana?!"

Pripovijeda se da su jednom beduinu, kada se razbolio, rekli
da je na samrti, pa je upitao: "Gdje odlazim?" - pa su mu rekli:
"Allahu" - na sto je on odgovorio: "Drago mi je sto odlazim Onome
od koga dolazi samo dobro."

Prve generacije muslimana su smatrale da je lijepo Covjeka na
samrti podsjetiti na njegova dobra djela i na Allahovu milost, kako bi
se sa Uzvisenim Allahom sreo, misled o Njemu sve najljepse.

$ta su na samrti rekli neki vladari, namjesnici i dobri ljudi?

Kada je Mervan b. Abdulmelik bio na samrti, u blizini
Damaska je vidio peraca kako svojim rukama pere haljinu i udara je
prakljacom, pa je rekao: "Kamo srece da sam i ja bio peraC rublja i od
jednog do drugog dana zivotario od rada svojih ruku i da na ovom

265

svijetu nikada nisam postavljen ni na jedan polozaj!" fiuvsi za te
njegove rijeCi Ebu Hazim je rekao: "Hvala Allahu koji je dao da oni
na samrti prizeljkuju da budu ono sto smo mi, a da mi na samrti ne
prizeljkujemo da budemo ono sto su oni."

PriCa se da je neko Abdulmelika na samrtnoj postelji upitao:
"Kako se osjecas, vladaru pravovjernih?" - pa mu je odgovorio: "Kao
sto je rekao Uzviseni: A doci cete nam pojedinaino, onakvi kakve smo vas
prvi put stvorili, napustivsi dobra koja smo vam bili dali. (El-En'am, 94)

PriCa se da je Harun er-Resid pred smrt licno svojom rukom
odabrao svoje define, zagledao se u njih i rekao: Bogatstvo moje mi nije
odkoristi, snage moje nema vise. (El-Hakkatu, 28.-29.)

Pripovijeda se da je el-Me'mun pred smrt po svojoj postelji
posuo luga, legao na njega i zamolio: "O Ti Cija je vlast neprolazna,
smiluj se onome Cija je vlast prosla!"

El-Hadzdzadz je na svojoj samrti rekao: "Boze, oprosti mi, jer
svijet govori da mi neces oprostiti." Omeru b. Abdulazizu se dopala
ova njegova izjava, pa mu je pozavidio na njoj. Kada su el-Hasanu
ispricali sta je rekao, upitao je: "Je li to on, doista, rekao?" - pa su mu
rekli da jeste, na sto je on rekao: "Nadam se da ce mu i oprostiti."

Kada je Bilal, r.a., bio na samrti, njegova je zena rekla: "Kakve
li zalosti!" - pa je on rekao: "Kakve li radosti! Sutra cu biti zajedno sa
Muhammedom i njegovima."

PriCa se da je Abdullah b. el-Mubarek, na samrti otvorio o£i,
nasmijao se i rekao: Za ovako nesto neka se trude trudbenici! (Es-Saffat, 61.)

Poslusaj ove savjete u stihovima:

&G/e nesnanac neznanac Q&ama ni (^emena,
pet Je nesnanac u grobu i dejinima
Q$>ali mejih ctana prokze bez pokajanja,

bez ptada, sfralia i iapn/a
"Sr</ mije licdek, a cfsbba nedovoljna,
svoj id la Jo} uiivam, a smrt mi kuca na vrata
QZoliko je A.llalt prema meni bla$, pa mi odqaJa,
oqrezao sam u qrijesima, a <S>n ih pobiva.
<^asam laj hf Je zatrvna vrata upentom
nepaslrfnefcn ktko me A.llah na oku diii

266

Ah, grydiu zapisani, u nehaju udinjem.
ah, ialasu kopje estala da mi srce para.
<3 'Ui koji me korii, kerenja se predi,
jer, kada bi znao iiaje sa mnom, eproslio bi mi.
TSusti me daiaiim i da sam sebe eptaku/em,
da q/eb vrpeme u sjeianju i iabsti proved im.

TSusti da ben prestanka suae h/em,
moida ie me pouka ed fertile suza spasili.
OZao da sam medu idjach edusM i da
leiim na pesldfi na kgoj me njtheve ruke prerrdu.
<\t)ovdi su J/ekara da me hjedi,
ah nt vidim da mi pkar donas moie pomodi.
Agent/a me sve ptfe sleie, a smrt sebi vude.
is svakog nerva bes ikakoe paknje i elaktanja
08 grcanjem mi se is grkjjana dupa dtda,

u grkljanu opedam gerdinu grcanja.
°3ukrje iidupana, a ii/elo osiab ukodeno,
na postd/i na kgoj <fa njihove ruke ekredu.

<&atoorili su mi odi i svi me napusti/i,
i poshje odaja dab se na kupovinu dejina.
®naj koji mije najbli&i trait gasala,
kega de devesti da me ogasuli.
t^lopori: "<S> J/udi. hedemo debra i vjdla gasala,
koji je sbbedan, edaojen, udlic, uien ibislarV
t^edan ed njih je doiao ipoito da mi skida,
ed/edu i da mejaS i od nje rastavi igola osiam.

QSbtavili sume soma na komad daske,
a mad mene se du/e iubor vode lie me pere.
QPeda se po men/ edo&fe sipa ipere me,
po Iredi put, nakon deaa irate define.
<2Mxde me u ed/edu bes rukava,
a mefajedina opskrbaje bakam kecfa slaviie.

Oslarite me ispred mihraba i odose,
i za imama da kknjaju i ed mene se epreste.
QZIan/ali su mi dienazu bez jjednog ruku 'a,
isedide, nebi li mi se Allah smilovao.

267

(Jppazfirv me spuslili u kabur,
siiao Je ijatlan od n/ih dame namjesti.
Q&hnuo Je hapinu set mega lica da me vidi,
iprotio suae po lieu mome da ga naiepi.

Utsiaeje i skupio snagt odlu&m,
poredao nasbne iznad mene i ostavio me.
TSevikati su, A soda zatrpgUe zeml/em i zaradite
scrub od CMbsinvg i ^obrestwogV
UL mraht kabura gdje ntma m majke,
nioca, ni brata da me razgoveri.
(Bs/apiii su me i nastavili metli,
oSoze me/, mime TZebe me nema he spasili.
'UplaSie sam se kadsam pogtedao i
ugiedao slrahoie hofe dolaze.
<S>d Cttunhra i &Q/dra, ila da im kaiem,
had sam se od slraha od nfth ukxSo.
&Cado me/a uli mi snags i opresla,
okovan sam grytcima izabzen.
A moji su, kada su se trail//, imetak poidi krdmiti,
pa sejei veii leret na bda me/a spaiie.
&aio, ne depusti da le dun/aiuk i n/egovi ukrasi zavedu,
red pogbdaj ila on pravi od dej/adi i domevine

fSegbda/ flajt odoveg sxyeta ostafo,
Je li se iita drugo do d/da i dejini ponj/ele?
<3d ovog svpeia uzmi i aadmtj/i se sa ngjnuimjim,
had bi od tt/ega imae bar kehkoje dlan li/ela,
<& dulo, doslaje neposklnosti, zaradi bar
Jedno Ij/cpo dfeb, moida 6e mi se Allah smilevati!

Boze, probudi nas iz naseg sna i nemara, tako Ti Tvoje milosti
i dobrote! Oprosti nase grijehe, takoTi Tvoga pomilovanja i oprosta!
Pridruzi nas onima na koje si izlio Svoje blagodati u Kudi Tvoga
zadovoljstva! Opskrbi i nas kao sto si njih opskrbio slasdu dosaptavanja
sa Tobom! Oprosti nama, nasim roditeljima i svim muslimanima, tako
Ti Tvoje milosti, o od milostivih Najmilostiviji!

268

U2IVANJE I KAZNA U BERZAHU 296

Znaj da, po udenju casnih predaka ovog Ummeta i
njegovih prvaka, covjek poslije smrti uziva ili pati, i to,
kako duhovno, tako i tjelesno. Dusa nakon rastanka sa
tijelom nastavlja da uziva ili pati. Ona i poslije ima odredenu vezu sa
tijelom, pa zajedno uzivaju ili pate. Znaj, takoder, da ce se duse,
kada dode Sudnji dan, vratiti u tijela i zajedno se sa tijelom iz
grobova didi pred Gospodara svjetova. A da je tako, dokazi iz
Kur'ana i Sunneta su isuvise poznati da bi ih bilo potrebno
pominjati, i mnogobrojni, da bi se svi mogli pobrojati. Zato demo
navesti samo neke:

Dokazi iz Kur'ana su rijedi Uzvisenog Allaha:

- A ti, o dulo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On
tobom zadovoljan, pa udt medu robove Moje, i udi u Dzennet Moj! (E\-
Fedzr, 27.-30.). Neki tumadi Kur'ana kazu da ce se navedeno redi
dusi na samrti, jer je govor upucen dusi koja tek sto se oslobodila
tijela i iz njega izasla.

- / Allah ga je sacuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove
ljude zla kob zadesi. Oni ce se ujutro i navele u vatri prziti, a kada nastupi
6as: "Uvedite faraonove ljude u patnju najvilu!" (Gafir, 45.-46.) U ovom
ajetu Uzviseni Allah je jasno spomenuo patnju i u berzahu i na
buducem svijetu, tako da u to nema nikakve sumnje.

- Zato ih pusti dok se ne suoce sa Danom u kome ce pomrijeti, Danom
kada im lukavstva njihova nimalo nece koristiti i kada im niko nece pomoci.
A za sve nasilnike i druga ce kazna prije one biti, ali vecina njih ne zna. (Et-
Tur, 45.-47.) Moguce je da se ovdje misli na kaznu kroz pogibiju na
ovom svijetu, a moguce na kaznu u berzahu. Ovo drugo je vjerovatnije,
jer su mnogi od njih na ovom svijetu pomrli, a da na njemu kaznu
nisu iskusili.

269

- I Mi cemo utiniti da blazu kaznu iskuse, prije one najvece, ne bi li
se pokajali. (Es-Sedzda, 21.) Ovaj ajet Ibn 'Abbas, r.a., je naveo kao
dokaz o postojanju kazne u kaburu, sto ukazuje na njegovu
razboritost i preciznost u razumijevanju Kur'ana. Jer, Uzviseni je
obavijestio da ce oni iskusiti dvije vrste kazne; blazu i najvecu, pri
cemu ce ova blaza biti djelimicna ne bi li se pokajali. To znaCi da je
od ove blaze ostao dio koji 6c iskusiti nakon kazne na ovom svijetu.
Tako je nepobitno, slovom Kur'ana, dokazao postojanje kaburske
kazne. Zato o tome dobro razmisli!

- A zalto vi kada dula do gule dopre, i kada vi budete tada gledali, - a
Mi smo mu blize od vas, ali vi ne vidite - , zasto je onda kad niste u tudoj
vlasti ne povratite, ako istinu govoritePI ako bude jedan odonih koji su Allahu
bliski - udobnost i opskrba lijepa i dzennetske blagodati njemul A ako bude
jedan od onih koji su srecni, - pa, pozdrav tebi od onih koji su srecni! A ako
bude jedan odonih koji su poricali i u zabludi ostali, pa, kljufalom vodom bice
ugolcen i u ognju przenjem. Sama je istina, zbilja, sve ovo, - zato hvali ime
Gospodara svoga Veltfanstvenog! (El-Vaki'a, 83.-96.) Ovdje je Uzviseni
Allah izrekao sud o dusama na samrti, a na pocetku poglavlja je izrekao
njihovu presudu na Sudnjem danu. To sto je njihovu presudu na
Sudnjem danu izrekao prije presude na samrti, samo po sebi govori da
je krajnji cilj pomena vazniji. Kao sto su duse na samrti podijeljene na
tri vrste, tako su isto i na onom svijetu podijeljene na tri vrste.

Pored Kur'ana mnogobrojni su i dokazi iz Sunneta,
prvenstveno vjerodostojni hadisi, koji potvrduju istinitost kaburske
patnje. Navescemo samo neke:

*Od Ibn 'Abbasa, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
naisao pored dva kabura i rekao: "Njih dvojica su izlozeni kazni, i to
(na prvi pogled) ne zbog velikog grijeha: Jedan od njih nakon
mokrenja nije prao ud, a drugi je prenosio tude rijeCi." Zatim je
zatrazio da mu donesu palminu granu, pa ju je prelomio na dva dijela
i rekao: "Mozda 6c im olaksati, ukoliko se ne osusi?" 297

*Od Zejda b. Sabita se prenosi da je rekao: "Dokje Allahov
Poslanik, s.a.v.s., na svojoj mazgi, zajedno sa nama, prolazio gradinom
Beni en-Nedzdzar, ona je potrcala i umalo ga nije zbacila sa sebe, a
onda su se iznenada nasli ispred sest, pet ili cetiri groba, pa je upitao:
'Ima li ko da zna Ciji su ovo grobovi?' - pa je jedan Covjek rekao:
'Znam ja.' Na to je upitao: 'Kada su ovi pomrli?' - pa je rekao: 'Umrli

. Mum/1 >ji-dij« j iUri(UY/r) l f J i»gi .i^j 297

270

su u doba paganstva.' Na to je on (Poslanik) rekao: 'Ovaj Ummet 6c biti
iskusavan i u svojim grobovima. Da to nije tajna, zamolio bih Allaha da i
vi cujete kakva je kaburska patnja koju cujem.' Zatim se prema nama
okrenuo svojim licem i rekao: 'Zamolite Allaha da vas sacuva
dzehennemskc kazne!' - pa smo rekli: 'Utjecemo se Allahu od
dzehcnnemske kazne!' Zatim je rekao: 'Zamolite Allaha da vas sacuva
od kaburskc kazne!' - pa smo rekli: 'Utjecemo se Allahu od kaburske
kazne!' Zatim je rekao: 'Zamolite Allaha da vas sacuva od vidljivog i
nevidljivog iskusenja!' - pa smo rekli: 'Utjecemo se Allahu od vidljivog
i nevidljivog iskusenja!' Zatim je rekao: 'Zamolite Allaha da vas sacuva
od Dedzdzalova iskusenja!' - pa smo rekli: 'Utjecemo se Allahu od
Dedzdzalova iskusenja!" 298

*Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: "Kada nekood vas zavrsi sa posljednjim sjedenjem na namazu,
neka Allaha zamoli da ga sacuva od cetiri stvari: dzehennemskc
kazne, kaburske kazne, iskusenja u zivotu i na samrti i iskusenja
Mesiha Dedzdzala!" 299

Hadisi o ispitivanju u kaburu

*Od Katade se prenosi da je Cuo od Encsa, r.a., a on od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Kada se umrli spusti u kabur, i
njegovi prijatelji odu toliko da on jos Cuje njihovc korake, dodu mu
dva mcleka, posade ga i kazu mu: 'Sta si govorio o ovom Covjeku,
Muhammedu?' Vjernik 6c red: 'SvjedoCim da je on Allahov rob i
Njegov Poslanik!' - pa 6c mu se redi: 'Pogledaj svoje mjesto u
Dzehennemu! Allah ti ga je zamijenio mjestom u Dzennetu.' - pa 6c
ih, kaze Allahov Poslanik, s.a.v.s., istovremeno oba vidjeti."

Katade kaze: "Potom nam je spomenuo da 6c mu tada kabur
biti prosiren za sedamdcset arsina i sve do Sudnjeg dana biti pun
zelenila." Zatim je nastavio kazivati hadis koji prenosi Enes, rekavsi:
"Sto se tice nevjernika ili licemjera, i njih 6c upitati: 'Sta si govorio o
ovom Covjeku?' - pa 6c reel: 'Govorio sam ono sto je govorio i ostali
svijet.' Na to 6c mu se redi: 'Niti si znao (tj. odgovoriti) niti si prouCio
(tj. kelimei-sehadet)!' Zatim 6c izmedu usiju biti udaren zeljeznim
maljem, da 6c toliko zapomagati da ce ga svak na njoj (tj. Zemlji) Cuti,
osim ljudi i dzina." 100

.ji^i (nr.ut.i.r/rjwlv^f t-y/w ) r i_> ,\ }J 298
. jJL4i<Tt\/r)^>Ji .s,^
.(Ttr c >Ti/r)j^l j»^i(T.r/>v )r l— ( Trr cxrr/r) ^jUji .\ }J 300

271

*Od el-Beraa b. Aziba se prenosi da je duo da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "O sludaju kada musliman u kaburu bude
ispitivan, pa posvjedodi da nema boga osim Allaha i da je Muhammed
Allahov poslanik, govori se u rijedima Uzvisenog Allaha: Allah ce vjernike
postojanom rijeiju ucvrstiti i na ovom i na onom svijetu. (Ibrahim, 27.). I po
drugoj verziji ovog hadisa, rijedi Uzvisenog Allaha: Allah ce vjernike
postojanom rijeiju uivrstiti i na ovom i na onom svijetu. (Ibrahim, 27.)
odnose se na kabursku kaznu, kada ce umrli biti upitan: "Ko je tvoj
Gospodar?" - pa de odgovoriti: "Allah je moj Gospodar, a Muhammed
moj poslanik." 101

* Pored navedenog, treba znati da se u kabursku kaznu ubraja i
ona koja se, u rijedima Uzvisenog, spominje kao kazna u berzahu:
Pred njima ce prepreka (berzah) biti sve do dana kada ce ozivljeni biti. ( El-
Mu'minun, 100.)

Ukratko, svako ko, prethodno zasluzivsi kaznu, umre, morade
kaznu i iskusiti, bez obzira na to da li je zakopan u grob ili nije, dak i
kad bi ga pojele zvijeri, do pepela sagorjela vatra, pa bio baden da ga
raznese vjetar, ili se utopio u moru i si. Drugim rijedima, ma gdje bilo
ostavljeno, svako tijelo i dusu stidi ce zasluzena kazna, isto kao da je
zakopano u zemlju.

Evo jos nekoliko hadisa koji govore o vrstama kaburske kazne:

# Od Semure b. Dzunduba, r.a., se prenosi da je rekao: "Kada
bi klanjao namaz Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi se prema nama licem
okrenuo i upitao: 'Ima li ko medu vama da je sinod sanjao kakav san?'
Ako bi neko sta sanjao - kaze on (tj. Dzundub) - to bi i ispridao, a on
(tj. Vjerovjesnik) bi rekao: 'Bide onako kako Allah hode!' Jednoga
dana ponovo nas je upitao: 'Ima li ko medu vama da je sanjao kakav
san?' - pa smo rekli da nema. Na to je on rekao: 'Ali ja sam sinod
sanjao kako su mi dosla dva dovjeka (meleka), uzeli me za ruku i
odveli u Svetu Zemlju (Palestinu), kada tamo dva dovjeka; od kojih
jedan sjedi, a drugi stoji sa zeljeznim dengelama (kukama) u ruci koje
ovome gura kroz vilicu, sve dok mu ih ne protjera na zatiok, a onda to
isto ponavlja sa njegovom drugom vilicom. Cim mu rana na vilici
zaraste, on podne da mu ponovo provodi, isto kao i ranije.

Upitao sam: "Ko su ovi?" - pa su mi njih dvojica (tj. meleka)
rekli: "Nastavi dalje!", te smo krenuli i tako isli sve dok nismo naisli

. Url(T.t /VV)^ i jlU-l (TTT i TT\/r ) ^l>Jl .Ijj 301

272

na jednog Covjeka naslonjenog na zatiok, i drugog sa kamenom - ili
stijenom - kako mu stoji iznad glave i njome mu razbija glavu. Tako
se kamen, kada ga god udari, odbije i otkotrlja, pa ovaj ode za njim
da ga uzme i ne vraca se, sve dok ovome glava ne zaraste, a kada
zaraste, vrati se i ponovo ga, kao i ranije, poCne udarati. "Ko su ovi?"
- upitao sam, pa su mi njih dvojica (tj. meleka) rekli: "Nastavi
dalje!", te smo krenuli i tako is li sve dok nismo naisli na jednu
provaliju, oblika poput pedi (pekare), tijesnu pri vrhu, a siroku pri
dnu, ispod koje se lozi vatra. Kad ono u njoj goli muskarci i zene,
koji se, kako se pod njima vatra razbuktava i priblizava, penju prema
gore i kada, samo sto ne dodu do vrha i ne izadu, vatra malo splahne,
pa opet padnu nanize.

Upitao sam: "Ko su ovi?" - pa su mi njih dvojica (tj. meleka)
rekli: "Nastavi dalje!", te smo krenuli i tako isli sve dok nismo naisli
na rijeku od same krvi. U sredini rijeke stajao je jedan covjek, a na
obali drugi sa kamenom ispred sebe. Onaj Covjek sto je bio u sredini
rijeke okrenuo se i htio izadi, pa ga je onaj drugi kamenom pogodio u
usta i vratio onamo gdje je i bio. I tako svaki put kada bi pokusao da
izade.

Upitao sam: "Ko su ovi?" - pa su mi njih dvojica (tj. meleka)
rekli: "Nastavi dalje!", te smo krenuli i tako isli sve dok nismo naisli
na jednu zelenu basCu u kojoj je bilo jedno ogromno drvo na Cijem su
stablu bili jedan starac i djeca, a iza stabla jedan covjek koji je ispred
sebe lozio vatru. Njih dvojica (tj. meleka) su me potom popeli na drvo
i uveli me u jedan dvorac od kojeg nikada nisam Ijepseg vidio. U
njemu je bilo i staraca i mladica. Zatim su me odveli u jedan drugi
dvorac, jos ljepsi i bolji od ovoga.

Tada sam rekao: "Cijelu ste me nod vodali i sa mnom
obilazili. Hocete li mi bar sada red gdje smo bili i sta je ono sto sam
vidio?" - pa su rekli: "Dobro, hocemo! Onaj koga si vidio da mu se
probija vilica je lazov koji izmislja lazi pa se od njega svuda naokolo
prenose. Zato ce mu se ono sto si vidio Ciniti sve do Sudnjeg dana.
Onaj koga si vidio da mu se razbija glava je covjek kome je Allah
dao da nauCi Kur'an, pa niti ga preko nodi od spavanja ima kada
uCiti, niti preko dana po njemu radi. Zato 6c se sa njim onako
postupati sve do Sudnjeg dana. One koje si vidio u provaliji su
bludnici, a onaj koga si vidio u rijeci je lihvar. Onaj Covjek koji je na
stablu drveta je Ibrahim, a ona djeca su djeca svijeta. Onaj sto
potpaljuje vatru je Cuvar dzehennemske vatre. Prvi dvorac koji si

273

vidio je zajednidki dvorac obidnih vjernika, a ovaj dvorac je dvorac
sehida. Ja sam Dzebrail, a ovo je Mikail." Zatim su mi rekli: "A sada
podigni glavu!" - pa sam pod igao glavu, kad ono iznad mene nesto
poput oblaka. Rekli su mi: "Ovo je tvoja kuda!" - pa sam rekao:
"Pustite me da (malo) udem u svoju kudu!" Na to su rekli: "Ostalo
ti je jos zivota koji nisi do kraja zavrsio, a da si ga zavrsio sam bi
dosao u svoju kudu." 102

Navedeni tekst je vjerodostojan i jasan. On opisuje vrste
kaburske kazne i islamski ga se udenjaci u svome tumadenju striktno
drze. Poslanikov, s.a.v.s., opis sta je sve vidio u nodi Isra'a, takoder
govori i o drugim vrstama uzivanja i patnji u kaburu. Tako se u hadisu
koji biljezi el-Bejheki, a prenosi Ebu Hurejre, r.a., kaze da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., u vezi sa rijedima Uzvisenog: Hvaljen neka je onaj koji
je u jednom Zasu noci preveo Svoga roba... (El-Isra', 1.), rekao da mu je
doveden konj na koga je uzjahao i na kome je, u pratnji Dzibrila,
krenuo koradajudi dokle oko moze pregledati, sve dok nisu stigli do
ljudi koji u danu siju a sutradan zanju, i koliko god da pozanju, opet
ostane kao sto je i bilo, te da je upitao: "Dzibrile, ko su ovi?" - pa mu
je odgovorio: "Ovo su borci na Allahovu putu, kojima se udinjeno
dobro djelo uvedava za sedamdeset puta, kao sto stoji u rijedima
Uzvisenog: Sta god vi udijelite, On ce to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.
(Sebe, 39.)

"Zatim je dosao do ljudi dije se glave razbijaju kamenjem, pa
se svaki put kada se razbiju vrate kao sto su i prije bile." Natoje
upitao: "Dzibrile, ko su ovi?" - pa mu je rekao: "Ovo su oni dije se
glave tesko nakanjuju na namaz." "Zatim je - kaze - dosao do ljudi
sugavih i sprijeda i pozada i vidio kako se o suha stabla drveta
Zekkum i dzehennemske stijene, desu i drpaju kao sto se desu sugave
zivotinje. Na to je upitao: "Dzibrile, ko su ovi?" - pa mu je rekao:
"Ovo su oni koji ne daju zekat na svoj imetak. Allah im nije nepravdu
udinio, jer Allah robovima nepravdu ne dini." Zatim je dosao do ljudi
ispred kojih su stajala dva lonca sa mesom; jedan sa lijepim, kuhanim
mesom, a drugi sa neskuhanim, pokvarenim mesom, pa su podeli jesti
ono pokvareno, a ostavljati ono kuhano i lijepo. Na to je upitao:
"Dzibrile, ko su ovi?" - pa mu je rekao: "Ovaj dovjek je kod svoje
kude i ima lijepu, halal zenu, pa od nje odlazi drugoj ruznoj i
pokvarenoj zeni i sa njom provodi nod sve dok ne svane." (Hadis)

. jlU-l (ToT . To\/r ) ^>J> .Ijj

274

Zakljuiak I

Ako neko kaze: "Mi otkopavamo grobove i u njima ne
nalazimo nikakvih meleka, niti kakvih slijepih i gluho-nijemih ljudi
koji umrle udaraju zeljeznim maljevima. Takoder, u njima nema
nikakve razbuktale vatre.

Na ovakva provokativna pitanja moze se odgovoriti na
nekoliko nadina:

Prvo

Uzviseni je Allah dao tri vrste kuda: kudu na ovom svijetu
(dunjaluk), kudu u zivot poslije smrti (berzahu) i kudu na onom
svijetu (ahiretu) i za svaki od ova tri zivota dao razlidite zakone po
kojima sc zivot odvija.

Drugo

Uzviseni Allah je onaj svijet i sve sto je za njega vezano udinio
nedokudivim za stanovnike na ovom svijetu, sto uostalom govori i o
savrsenstvu mudrosti Njegova stvaranja, jer se vjernici, za razliku od
drugih, odlikuju i po tome sto vjeruju u nevideno.

Meleki se spustaju dovjeku na samrti i sjede u blizini njega.
Onaj ko je na samrti ih vidi i sa njima razgovara dok mu drze define i
balzam, vjerniku iz Dzenneta, a nevjerniku iz Dzehennema. Osim
toga, oni bdiju nad dovom prisutnih vjernika i duvaju ih od zla.
Uzviseni Allah u tome smislu kaze: Mi smo mu blizi odvas, ali vi ne
vidite. (El-Vaki'a, 85.) tj. Mi smo mu preko svojih meleka - izaslanika
blizi od vas, ali vi to ne vidite. Ovo je prvi korak prema onom svijetu
dovjeka koji je jos medu nama, na ovom svijetu. Zatim Melek smrti
ispruza svoju ruku prema onome ko je na samrti, razgovara sa njim i
uzima mu dusu, u nasem prisustvu, ali mi nista ne primjedujemo, ne
vidimo niti dujemo. Zatim iz nje (duse) izlazi svjetlo poput sundevih
zraka, pradeno ugodnim mirisom, ugodnijim od mirisa mosusa, a da
prisutni nista niti vide niti osjete. Zatim se spusta dusa i prisustvuje
dok se tijelo gasuli, zamotava u define i nosi. Dusa pri tome govori:
"Propustite me naprijed! Pustite me naprijed! ili: Gdje me to nosite?"
- a da to prisutni ljudi ne duju. Kada se umrli polozi u kabur i zagrne
zamljom, zemlja nije nikakva zapreka pa da meleki ne mogu do njega
dodi. Sve su to nevidene (gajb) stvari koje je Uzviseni Allah takvima
dao, kako bi se vjernici i po tome odlikovali od nevjernika.

275

Trece

Vatra i zelenilo u kaburu o kojima se govori nisu kao
ovosvjetska vatra i zelenilo, pa da ih vidi onaj ko je jos ziv i na ovom
svijetu, nego onosvjetska vatra koja je mnogo jaca od ovosvjetske
vatre pa je niko od ljudi na ovom svijetu ne osjeca. Isti je slucaj i sa
zelenilom.

Jos cudnije od ovoga je da dva dovjeka budu ukopani jedan do
drugog, pa da jednom jedno te isto mjesto bude dzehennemska
provalija, a drugom dzennetska basda i da do ovog drugog od
dzehennemske provalije prvog ne dopire nikakva vrudina, niti do
prvog od dzennetske basce drugog nikakav miris. Svemod Uzvisenog
Gospodara je visa nego sto se moze zamisliti. On nam je i na ovom
svijetu pokazao, i stalno pokazuje, bezbrojne znakove Svoje svemodi,
jos vede i zapanjujude od navedenog, ali pokvarene duse su sklone
sumnjicavosti i pobijanju svega sto one svojom ogranidenom modi ne
mogu shvatiti. Toga su postedeni jedino oni kojima Allah pomogne i
saduva ih. I na ovome svijetu smo svjedoci da dvije osobe mogu
dijeliti istu postelju, jedna sanjati lijep san, uzivati u njemu i
probuditi se dila i vesela, a druga uzasne snove i probuditi se sva
iznurena i ispadena, a da pri tome ni jedna ne zna sta je druga u toku
nodi prezivljavala.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Da se vi ne ukopavate
(nakon smrti), zamolio bih Allaha da i vi cujete kakva je kaburska
patnja koju cujem." W3

Pored toga, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazao da de se Dedzdzal
pojaviti nudedi dvije stvari: vodu i vatru - upozorivsi na to da je
njegova vatra voda, a voda razbuktala vatra. Hadisi o Dedzdzalu su
vjerodostojni - mutevatir, a ono o cemu oni govore jos je dudnije od
onoga sto je gore navedeno. Osim toga, Dzibril, a.s., je dolazio
Vjerovjesniku, s.a.v.s., pojavljivao se u ljudskom liku, sa njim
razgovarao i slusao sta mu govori, za razliku od onih koji su bili u
drustvu Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji ga nisu ni vidjeli ni culi. Ponekada
sc pri njegovu dolasku cula samo zvonjava poput zvona koju prisutni
nisu Culi.

U Bici na Bedru, na strani vjernika borili su se i meleki i
odsijecali glave nevjernicima, a da ih vjernici nisu ni vidjeli ni Culi.

.(MA) r .u; JM

276

Sustina ovog pitanja lezi u tome da je Uzviseni Allah ljudima dao
mogucnost da prate samo ono sta se na ovom svijetu odvija, za razliku
od onog svijeta koji je pokrio, kako bi za vjerovanje u njega bili
nagradeni srecom. Kada im se (sa smrcu) zastor skine, onaj svijet
postane vidljiv.

Zakljudak II

Ako neko kaze: "Kako ce onaj Cije se tijelo raskomada, izgori,
utopi se ili se objesi, osjetiti uzivanje i kaznu za svoja djela?", nas
odgovor je:

Onome koji sve moze, ni najmanje nije tesko dati dusi
mogucnost da bude u vezi sa svojim tijelom, bez obzira na to na
koliko je dijelova ono raskomadano i na kojoj su udaljenosti oni
razbacani, tako da i dijelovi tijela mogu osjecati sve vrste uzivanja i
patnji, isto kao da su u jednom komadu.

Osim toga, Uzviseni je Allah Cak i neorganskim materijama
dao neku vrstu osjecaja i spoznaje, tako da mogu slaviti svoga
Gospodara. Tako kamen iz strahopostovanja prema Njemu puca i
odranja se, na sedzdu Mu padaju planine i drvece, a pijesak, vode i
rastinje Ga slave i hvale, kao sto stoji u rijeCima Uzvisenog: ... / ne
postoji nista sto Ga ne velifa, hvaleci Ga; alt vi ne razumijete velifanje
njihovo. (El-Isra', 44.) Dakle, njihovo slavljenje i velicanje Gospodara
njihova, nije samo puki dokaz postojanja njihova Stvoritelja, jer u
torn slucaju ne bi rekao: ... alt vi ne razumijete xxliianje njihovo.

Na drugom mjestu Uzviseni veli: Zarne znas da Allaha hvale
svi koji su na nebesima i Zemlji, a iptice sirenjem krila svojih; svi znaju kako
ce Mu se moliti i kako ce Ga hvaliti. (En-Nur, 41.) Prema tome, svako ko
ima imalo zdrave pameti, vidjece da se ovim nije htjelo ukazati samo
na postojanje Stvoritelja, ved i na njihovo sljavljenje i velicanje svoga
Gospodara, i to na naCin koji zna samo Allah.

Ashabi, r.a., su svojim usima Culi kako hrana koju su jeli slavi
Allaha. Culi su i kako suhi panj u dzamiji place i jeca za Allahovim
Poslanikom, s.a.v.s. Ako su ove stvari mogle osjedati i Ciniti
pomenuto, onda je manje Cudo sto osjedaju i dijelovi tijela koja su ved
jednom bila ziva.

Kada bi se mrtvo tijelo na udaru vjetra objesilo na vrhove
drveda, opet bi njegovo tijelo iskusilo zasluzeno uzivanje ili kaznu u

277

berzahu. Kada bi se mrtvo tijelo destita dovjeka zakopalo na dno
kredane sa razbuktalom vatrom, opet bi njegovo tijelo i dusa uzivali
zasluzenu nagradu u berzahu. Stavise, Uzviseni Allah je kadar
vjernicima uzarenu vatru udiniti hladnom i spasonosnom, a nevjernicima
i zrak uzarenom vatrom. Sve materije i elementi na svijetu zajedno sa
svojim nalazistima poslusne su svome Gospodaru koji ih je stvorio i
koji ih mijenja kako On hode. Njemu ni najmanje nije tesko mijenjati
ih i oblikovati kako hoce. Naprotiv, one se pokorno i poslusno
povinjavaju Njegovoj volji i svemodi. Onaj ko to poride, poride i
Gospodara svijeta i Njegovu bozansku mod.

Zbog (ega se umrli u svojim kaburima kainjavaju?

Umrli se u svojim kaburima prije svega kaznjavaju zato sto su
bili neznabosci, sto nisu izvrsavali Allahove zapovijedi i sto su dinili
ono sto im je On zabranio da dine. Uzviseni Allah nede muditi dusu
koja Ga je spoznala, voljela, Njegovim se zapovijedima pokoravala i
zabrana klonila. Isti je sludaj i sa tijelom koje je tu dusu nosilo.
Kaburska i onosvjetska kazna znak su Allahove mrznje i gnjeva prema
Svome robu koji Mu je bio neposlusan i nepokoran. Zato onaj ko na
ovome svijetu svojim postupcima protiv sebe izazove Allahov gnjev i
srdzbu, manje ili vise mora iskusiti kabursku kaznu, vjerovao on to ili
poricao.

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je ispricao slucaj o dvojici ljudi koji se u
svojim kaburima mude, ni radi dega drugog, nego zato sto je jedan od
njih prenosio tude rijedi, a drugi nije pazio na svoju mokradu.

U ranije navedenom hadisu koji prenosi Semure govori se o
kazni lazova koji izmislja lazi i oko sebe ih na sve strane siri, kazni
onoga ko preko nodi zanemaruje udenje Kur'ana, kazni bludnika i
kazni onoga koji jede kamatu, onako, kako je to Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
vidio u Berzahu.

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je ispridao i sludaj sa jednim dovjekom i
njegovim ogrtadem koga je prikrio iz zajednidkog ratnog plijena,
rekavsi da de mu se na njemu pripaliti kaburska vatra. Ako je tako sa
onim u demu se dijelimidno ima pravo, kakav li je tek sludaj sa onim
sto se bespravno otme od drugog i u demu se nema nikakva prava?!

Bududi da vedina svijeta zasluzuje kabursku kaznu, vedina
umrlih de ju i iskusiti. Malo je onih koji de je se spasiti. Zato su
grobovi spolja zemlja, a iznutra nesreda i patnja. Iako spolja grobovi

278

mogu biti oblozeni i ukraseni klesanim kamenom, iznutra su
najdesde popriste muka, nesreda i zaljenja, od kojih kljudaju kao sto
kljuda kotao na vatri, zajedno sa onima sto su u njima. A tada,
nekadasnji prohtjevi i puste zelje, nikome nede ni na pamet padati,
istima onim koji su prije toga sve savjete odbijali i na upozorenja se
oglusivali da grade kudu koju, samo sto nisu napustili, a ruse drugu
u koju, samo sto nisu preselili, da grade kudu za drugoga, a da
istovremeno svoju ruse.

Ukratko, ovaj svijet je kuda natjecanja, spremiste djela i sjeme
za sijanja, a onaj ili dzennetska basda ili vatrena provalija.

Kako tovjek moze izbjefl kabursku kaznu?

Da bi dovjek poslije smrti izbjegao kabursku kaznu, on se prije
svega na ovom svijetu mora cuvati onoga sto do nje dovodi.

Najbolje je da dovjek, dok je jos na ovom svijetu, svaku vede
prije spavanja sjedne i dobro se preispita sta je taj dan zaradio, a sta
izgubio, te da se ponovo, iskreno pokaje Uzvisenom Allahu i tako
legne u postelju, cvrsto odlucan da, kada se sutra probudi, vise nede
grijesiti kao sto je do tada grijesio. I tako redom svaku vece, kako bi
bio siguran da de smrt, ako ga tu vece zadesi, docekati unaprijed
pokajan od grijeha, a ako se ziv i zdrav probudi, novi dan i obaveze
koje ga cekaju, docekati spreman za nove poslove, u iscekivanju smrti
i susreta sa svojim Gospodarom, pokusavajudi da, eventualno,
nadoknadi ono sto je ranije propustio.

Evo nekoliko hadisa Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji
konkretno govore o tome sta sve dovjeka moze spasiti od kaburske
kazne:

*Selman, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Bolje je kao borac jedan dan i nod provesti u pogranidnom
utvrdenju, nego mjesec dana postiti i klanjati kod kude. Onome ko
tako umre i dalje mu tede nagrada, za djela koja je dinio, i njegova
opskrba i bide posteden od kaburskog iskusenja." 304

*Od Fudale b. 'Ubejda se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Svakom umrlom se zapedaduju njegova djela, osim

^L-Jl j , ^ :Jli j JJUu (UT/V ) ^JL-jJl j , ("H / V V) (J— < .Ijj 304

279

onome ko umre kao borac na Allahovu putu u nekoj od pogranidnih
tvrdava. Njegova dobra djela se uvedavaju sve do Sudnjeg dana i bide
posteden kaburske patnje." 305

*Od el-Mikdama b^ Ma'di Keriba se prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sehid de kod Allaha imati sest prednosti:
bide mu oprosteni grijesi sa prvim sikljajem krvi i ugledade svoje
mjesto u Dzennetu, bide posteden kaburske kazne, bide posteden
strahota na Sudnjem danu, na njegovu glavu stavide se kruna
dostojanstva diji je jedan dragi kamen vrijedniji od cijelog ovog svijeta
sa svim sto je na njemu, dade mu se sedamdeset i dvije zene krupnih
crnih odiju i dade mu se mogudnost zauzimanja za sedamdeset osoba
od svoje rodbine." 306

# Ibn el-Kajim, Allah mu se smilovao, ka2e: "Ebu Omer b.
Abdulberr je rekao: 'Vjerodostojno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao da u jednom poglavlju (Kur'ana) ima trideset ajeta koji se
zauzimaju za onoga ko ih udi sve dok mu ne bude oprosteno. To je
poglavlje koje podinje sa: Uzvilen je Onaj u fijoj je ruci vlast. (El-
Mulk, l.) 307

I konadno, od kaburske kazne duva i izbjegavanje uzroka koji
dovode do kaznjavanja u kaburu a za koje smo ved ranije rekli da su
vjerodostojno preneseni od Allahova Poslanika, s.a.v.s.

280

SUDNJI DAN 308

anije smo ukazali na strahote i agoniju smrti, na strah od

strahote i opasnost od patnji u kaburu ukoliko se protiv
sebe izazvao Allahov gnjev i mrznja. Jos strasnije od svega toga je
iscekivanje trenutka kada 6c se puhnuti u rog, prozivjeti iz grobova,
izadi pred Svemoguceg Gospodara radi polaganja raCuna za uCinjena
djela na ovom svijetu koja ce biti stavljena na vagu i izvagana, zatim
prelaziti sirat-cuprija i Cekati proziv da se saopdi konaCna presuda i
vidi da li ce Covjek biti od onih sretnih i nesretnih.

Za sva ova stanja i uzase prvo se mora znati, zatim, u njih
cvrsto vjerovati i konaCno o njima neprekidno razmisljati, s ciljem da
u srcu pobudis motive za spremanje na takav put.

Nazalost, ve&nu ljudi, vjerovanje u onaj svijet nikada nije
ganulo u srce, niti su u dubini svoje duse u njega iskreno povjerovali.
Najbolji dokaz za to je njihovo toliko pripremanje za ljetnju zegu i
zimski mraz, zaboravljajudi na pripremanje za dzehennemsku zegu i
mraz koji ce im priCinjavati toliko patnji i uzasa. Stavise, ukoliko ih
upitas za onaj svijet, Cak i ako jezikom potvrde da u njega vjeruju, to
6c im poredi srce. Oni podsjecaju na onoga ko je upozoren da je pred
njim zatrovana hrana, pa onome ko ga je upozorio kaze da je to istina,
a onda potom, pruzi ruku prema njoj da jede, potvrdujudi istinu
jezikom, a poriCudi je djelom, zaboravljajudi da je poricanje djelom
gore od poricanja jezikom.

Zamisli sebe da si prozivljen i da ustajes iz groba, zaprepasten
od zestoke vriske i da sav blijed od straha ocekujes poziv, nakon sto je i
sav drugi svijet, na jedan zov ustao iz grobova, poslije toliko patnji,
uzasa, briga, neizvjesnosti i iscekivanja sta 6c se na kraju desiti! Razmisli
dobro o rijeCima Uzvisenog: I u rog cese puhnuti, iumrijece oni na nebesima

ovom svijetu, te na

.x*l ^ Jiia j^i j ^uu rtujii 308

281

/' oni na Zemlji, ostace samo oni koje bude Allah odabrao; poslije ce se u rog po
drugi put puhnuti i oni ce, odjednom, ustati i fekati. (Ez-Zumer, 68.)

Zamisli samo koliko ce svi biti ponizni, uplaseni i nemocni u
isdekivanju kako ce im biti presudeno; da budu vjediti sretnici ili
vjediti nesretnici! Zamisli da des i ti biti medu njima, potisten kao sto
su i oni potisteni, uplasen, kao sto su i oni uplaseni i zbunjen, kao sto
su i oni zbunjeni! Zamisli samo kako ces se osjecati, kada vise nista
ne bude kao prije; kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom,
kada ni nebesa ne budu ona ista, kada se Sunce ugasi i Mjesec sjaj
izgubi, kada Zemlja potamni, kada se ljudi, goli i bosi, ukocenih
pogleda, pocnu gurati i kada im od straha budu pucala srca! Zamisli
siromahu jedan, koliko 6c samo dug dan i iscekivanje biti, koliko 6c
stida pred Gospodarom Svemocnim od razotkrivanja sramote biti, dok
go, bps, jadan, ponizan, zbunjen, izbezumljen i od cuda zapanjen,
budes iscekivao kakva 6c ti presuda biti; da ti se kaze da si sretan ili
nesretan! Zato dobro razmisli o svemu ovome, jer su to isuvisc
ozbiljne stvari! Pripremaj se odmah za taj veliki dan, koji se nece
modi izbjedi i koji je tako blizu, za dan: ... kadacesvaka dojilja ono sto
doji zaboraviti, a svaka trudnica svoj plod pobaciti, a ti gledati ljude pijane,
a oni nece biti pijani, vec ce tako izgledati zato sto ce Allahova kazna strain a
biti. (E -Hadzdz, 2.), za dan kada 6c nebo rascjepljeno biti, zvijezde
od straha razasute, nebeska tijela popadala, Sunce sjaja izgubljena,
planine pokrenute, steone kamile bez pastira ostavljene, divlje
zivotinje sakupljene, mora vatrom napunjena, dusc sa tijelima
sparene, Dzehenncm rasplamsat, a Dzennet primaknut!

Bududi da 6c se na Sudnjem danu desiti mnogi dogadaji,
Allah je po svakom torn dogadaju nazvao i Sudnji dan, tako da za
svako ime ima i znacenje. Zato se taj dan naziva: Danom stajanja,
Danom zalosti, Danom potresa, Danom dogadaja, Danom katastrofc,
Danom nesvjesticc, Danom strcpnje, Danom ncsrece, Danom
najvece nesrece, Danom zaglusujucc buke, Danom susreta, Danom
nagrade, Danom prijetnje, Danom smotre, Danom odlukc, Danom
vjerc i Danom prozivljenja.

Neka je, zato, tesko nemarnima! Uzviseni nam salje
najodabranijeg Poslanika, objavljuje jasnu Knjigu, u njoj nam opisuje
Sudnji dan, a zatim nas upozorava na nas nemar pa veli:

- Ljudima se blizi ias polaganja raiuna njihova, a oni, bezbrizni, ne
mare za to. 1 ne dode im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj
se, slusajucije, ne podsmjehuju srca rasijanih. (El-Enbija', 1.-2.)

282

On nas, zatim, upozorava na blizinu Sudnjeg dana, pa veli:

- B/izi se fas i Mjesec se raspolutio! (El-Kamer, 1 .)

- Onimisledajeondaleko,a MiznamodajeUizu. (El-Me'aridz, 6.-7.)

- A tineznal, mozda je Smak svijeta blizu! (El-Ahzab, 63.)

Mjesto i na&n okupljanja

Razmisli, zatim, o tome kako ce se ljudi nakon prozivljenja,
goli, bosi, i neosuneceni, okupljati na jednom mjestu, na ravnoj
ledini, gdje neces ni udubina ni uzvisina vidjeti, kao sto Uzviseni veli:
A pitaju te o planinama, pa ti red: "Gospodar moj ce ih u prah pretvoriti i
rasuti, a mjesto na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, ni udubina ni
uzvisina na Zemlji neces vidjeti. " (Ta-ha, 105.-107.)

Uzviseni, takoder, veli: Na dan kada Zemlja bude zamijenjena
drugom zemljom, a i nebesa. (Ibrahim, 48.). Ibn 'Abbas u vezi sa ovim
kaze: "Ona 6e se povecavati i smanjivati. Sa nje 6e nestati drveca,
planina, dolina i svega sto je na njoj i prostrijeti se kao sto se prostire
ustavljena koza iz Ukkaza. Bide to sasvim drugaCija zemlja, bijela
poput srebra, na kojoj nije prolivena krv niti poCinjen grijeh. Sto se,
pak, nebesa tide, sa njih ce nestati Sunca, Mjeseca i zvijezda."

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: "Ljudi 6c se na Sudnjem danu
okupiti na bijeloj, do tada negazenoj zemlji, poput jufke od Cistog
brasna bez oljupine i mekinja, na kojoj niko nece imati nikakav
orijentir." 309

U hadisu koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi Ebu Hurejre,
r.a., daje se opis okupljanja i kaze: "Ljudi 6c, bilo im drago ili ne,
dolaziti iz tri pravca. Na devi 6c jahati po dvojica, po trojica, po
Cetvorica i po desetorica. Ostale 6c tjerati vatra, preko dana odmarati
gdje se i oni odmaraju, konaCiti gdje i oni konace, osvitati gdje i oni
osvidu i vecer doCekivati gdje je oni docekuju." 310

Od Katade se prenosi da je Enes, r.a., priCao da je jedan covjek
dosao i rekao: "Allahov Vjerovjesnice, kako 6c nevjernik (na Sudnjem
danu) i<5 i svojim licem okrenut prema zemlji?" - pa mu je rekao: "Zar

. oLiiiii^ <\rt/\V) )fX-> ) i Ji*;i(rvT/\ \ ) tSji^Ji »\ }J m

283

Onaj ko mu je dao da na ovome svijetu ide na nogama nije kadar dati
da na Sudnjem danu ide na lieu okrenutom prema zemlji?"

Katade je rekao: "Jeste, tako mi modi naseg Gospodara!" U
tome se smislu i kaze u rijedima Uzvisenog: Alt ' cemo ih, na Sudnjem
danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boraviste
njihovo bice Dzehennem; kada god 'mu plamen jenja, pojafacemo im oganj.
(El-Isra',97.) 3 "

Kolike li razlike izmedu ove dvije grupe! Kolike li razlike
izmedu njihova dva puta! Jedni de dolaziti jasudi i ulaziti u vrtove
uzivanja i milosti Milosnika Milostivog, a drugi biti vuceni licima
okrenutim prema zemlji i ubacivani u dzehennemsku vatru, bolnu
patnju gdje de se neprestalno kaznjavati i muditi, kao sto stoji u
rijedima Uzvisenog: Onoga Dana kada festite kao uzvanike pred Afifostivim
sakupimo i kada u Dzehennem zedne gresnike potjeramo. (Merjem, 85.-86.).
Ibn Abbas kaze da izraz "ijij" znadi jasudi.

'Ali b. Ebu Talib je rekao: "Tako mi Allaha, nede se okupljati
pjeske, idudi svojim nogama, ved jasudi na kamilama sa zlatnim
sedlima i na rasnim konjima sa sedlima od dragog kamenja, koji de,
kada zazele idi kasom, a kada zazele letjeti. Rijedi Uzvisenog: ... a
kada u Dzehennem zedne gresnike potjeramo. znade toliko zedne da de im
od zedi grla pucati, ali opet nede do pojilista dodi, nego de u
Dzehennem, dzehennemsku vatru, gnoj i kljudalu vodu, biti badeni.
U dugadkom hadisu u kome se govori o zauzimanju (sefa'atu)se
izmedu ostalog kaze: "Redi de im se: 'Sta ste pozeljeli?' - pa de
povikati: 'Vode, pocrkasmo od zedi!' Na to de im se pokazati na
Dzehennem kao varku (u kojoj de im se udiniti da ima vode), a
zapravo de biti vatra koja se jedna na drugu obrusava, i redi: 'Zarse
nedete napiti?" 312

Slavljen i hvaljen neka je Allah! Allah je velik! Na ovom
svijetu su bili ravnopravni, jednako je i jednima i drugima stizala
opskrba, jednako su isli svojim nogama, odlazili i dolazili, jednako su
blagodati bile na raspolaganju i onima koji vole i onima koji ne vole
Allaha, a kada im je dosla smrt, svako od njih je ugledao svoj put i
svoje podivaliste! Isto tako, dok su bili u berzahu, svako je ostao sam
sa svojim djelima i sa onim sto je uradio prije smrti! I dok budu tako,

,i-yiHM(Ui .ua/w ) r i— j i ju^t (rvv/\\)^uJi .ijj 3,1

284

zacuce se zaglusujudi glas i pozvati ih, pa 6c zacas iz grobova ustati i
prema onome koji poziva pozuriti, jedni na rasnim konjima, drugi na
devama, tredi pjeske, a Cetvrti, puzudi na svojim licima. Jedni ce na
svjetlu gledati, a drugi 6c u mraku slijepi biti, jedni 6c Milostivom
hitati, a drugi 6c u vatru ulaziti, jedni 6c srebrene narukvice nositi i
piti Cisto pice od svoga Gospodara, a druge 6c u okove stavljati i
zebanije maljevima po stomacima i ledima udarati.

Jedni 6c haljine od dibe, kadife i svakojakih skupocjenih
materijala oblaCiti, a drugi kosulje od vatre i katrana.

Jednima 6c njihov Gospodar redi: "Mir s vama! Zato sto ste
strpljivi bili Ceka vas najljepse prebivaliste!", a drugima: "Ostanite u
njoj prezreni i nista mi ne govorite!" i oni iz Vatre nikada nece izacl

Tada 6c istina izadi na vidjelo, razidi se njihovi putevi i
razdvojiti se dvije skupine. Tada 6c ono sto je bilo nevideno postati
videno, ono sto je bilo tajno, postati javno, ono sto je bilo pokriveno,
postati otkriveno, a ono sto je bilo sakriveno, postati ocevidno.

Uzviseni Allah veli:

- Zar cemo postupiti s onima koji vjeruju i tine dobro kao sa oni ma
koji prove tiered na Zemlji, Hi, zar cemo postupiti s onima koji se grijeha
klone isto kao i sa grelnicima? (Sad, 28.)

- Misle li oni koji tine zla djela da cemo s njima postupiti jednako
kao sa onima koji vjeruju i dobra djela tine, da ce im zivot i smrt biti istiP
Kako lose rasuduju! (El-Dzasije, 21.)

Koliko 6c onih koji su na ovom svijetu svakojaku odjecu nosili,
toga dana, toliko dugo goli ostati! Koliko 6c onih koji su na ovom
svijetu najrazliCitija jela jeli, toga dana, toliko dugo glad trpjeti!
Koliko je onih koji su na ovom svijetu sta god su htjeli pili, toga dana,
toliku zed trpjeti! Koliko je onih koji su na ovom svijetu u svemu
uzivali, a toga dana, 6c toliki bijednici biti!

Uzviseni Allah veli:

- Taj drugi svijet dacemo onima koji ne zele da sen a Zemlji ohole i da
neredZine, a one koji se Allaha boje, Zeka sretan kraj. (El-Kasas, 83.)

- Onajko uZini dobro djelo dobice desetorostruku nagradu za njega, a
onaj ko uradi zlo - pa, oni koji budu zlo radili bice tatno prema zasluzi
kaznjeni. (El-Kasas, 84.)

285

Kako 6e izgledati strahote Sudnjeg dana?

Uzviseni Allah veli:

- A ti nikako ne misli da Allah ne motri na otto sto rade nevjernici!
On im samo pusta do Dana kada ce im o(i ostati otvorene, i kada ce zureci,
uzdignutih glava, netremice gledati, a srca ce im prazna biti. (Ibrahim,
42.-43.)

El-Hasan kaze da rijedi Uzvisenog "o i znade zuredi,

— - }j ^ — ou" uzdignute glave tj. svako 6c toga dana dignute glave
gledati prema nebu i niko nikoga nede vidjeti, ^\ JJji

netremice gledati, tj. poglcdi 6c im se od prenapetosti ukoditi i
nikome nece ni padati na pamet da o drugome misli, a ^jJ-uit"
srca 6c im prazna biti. Katade kaze da 6c im srca izadi iz grudi i zastati
u grlu, pa nece modi ni izadi iz usta, niti se vratiti na svoje mjesto. U
njima nece nista biti Zato se ovaj isti izraz upotrebljava i za

prazni prostor izmedu Zemlje i nebesa, kao i za zrak.

Se'id b. Dzubejr kaze: "Tj. kruzedi naokolo po unutrasnjosti,
ne mogavsi nadi mjesto gdjc 6c se smiriti. U tome su znadenju i rijedi
Uzvisenog: ... kada ce srca do grkljana doprijeti i poprijetiti se. (Gafir, 18.).
Katade kaze: "Kada 6c srce u grkljanu od straha zastati, pa nede modi
ni izadi, niti se vratiti na svoje mjesto. Izraz " jy^UlT" znadi dutljiva,
jcr niko bcz Allahova dopustenja nede modi nista progovoriti." El-
Begavi kaze: "Potistena i ispunjena strahom i zebnjom, jer izraz
"r — laT" znadi smjenjivanje bijesa, straha i zalosti u srcu sve dok se ne
stijesni."

Uzviseni Allah veli: Kada bliznji nece bliznjega nista pitati. (El-
Me'aridz, 10.) tj. kada svako bude zaokupljen svojom brigom i kada
bliznji nede imati vremena da se raspituje za stanje svoga bliznjega,
kao sto na drugim mjestima Uzviseni veli: Toga dana ce se svaki Zovjek
samo o sebi brinuti. ( 'Abese, 37.) i Ako grijehovima pretovareni pozove da
mu se ponesu, niko mu ih nece ponijeti, pa ni rodak. (Fatir, 18.).

Ikrime kaze: "Na Sudnjem danu komsija 6c se uhvatiti za
komsiju i redi: 'Gospodaru, upitaj ovoga zasto je preda mnom zatvarao
svoja vrata?' Nevjernik 6c se hvatati za vjernika i govoriti: 'O vjernide,
daj mi svoju ruku! Ja znam kakav sam prema tebi bio na dunjaluku,
ali mi danas toliko trebas!' Vjernik 6c se kod svoga Gospodara toliko
za njega zauzimati da 6c i njega vratiti na mjesto koje mu prvobitno
nije bilo namjenjeno, tj. u Dzehennem. Otac 6c se na Sudnjem danu

286

drzati svoje dijete i govoriti mu: "Sine, kakav sam ja prema tebi kao
otac bio?" - pa ce ga spomenuti po dobru. Na to ce mu on redi: "Sine,
danas mi je potreban makar jedan trun od tvojih dobrih djela da bih
se spasio od ovoga sto vidis." Na to 6c mu njegovo dijete redi: "Oce,
znam da je malo to sto trazis, ali se i ja bojim onoga dega se bojis i ti,
pa ti ne mogu nista dati." Zatim 6c se uhvatiti za svoju zenu i redi joj:
"O ta i ta, kakav sam ja prema tebi kao muz bio?" - pa 6c mu
spomenuti udinjeno dobro. Na to 6c joj on redi: "Danas od tebe
trazim da mi posudis samo jedno dobro djelo, ne bih li se spasio od
ovoga sto sama vidis." Na to 6c mu ona redi: "To sto od mene trazis je
tako malo, ali ti to ne mogu ucmiti niti bilo sta dati, jer se i ja bojim
od istog onoga cega se i ti bojis."

Od 'Aise, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Ljudi 6c na Sudnjem danu ustajati pred Gospodarom svjetova. Neki
od njih kupace se u znoju do usnih skoljki." 1

Od el-Mikdada b. el-Esveda, r.a., se prenosi da je duo kada je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada bude Sudnji dan Sunce 6c se
iznad ljudi toliko nisko spustiti da 6c od njih biti koliko jednu ili dvije
milje, pa 6e ih Sunce topiti. Oni 6c se prema svojim djelima u znoju
obljevati. Nekome 6c znoj biti do koljena, nekome do pojasa, a
nekome skroz do usta." 114

Kako 6e izgledati sudenjef

Uzviseni Allah veli:

- Danas cemo im usta zapetatiti, njihove ruke ce Nam govoriti, a
noge njihove ce o onom sto su radili svjedoftti. (Ja-sin, 65.)

- A na dan kada Allahovi neprijatelji u Vatru budu potjerani, - oni
prvi bice zadrzani, da bi ih sustigli ostali, - i kada dodu do nje, usi njihove, i oc i
njihove, i koze njihove svjedocice protiv njih o onome sto su radili. "Zasto
svjedoBe protiv nas!" - upitace oni koze svoje. "Allah, kojije dao sposobnost
govora svakom bicu, obdario je darom govora i nas" - odgovo rice. "Onvasje
prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili. Vi se niste hili zato da ne bi usi vase
i oct vase i koze vase protiv vas svjedoale, vec zato sto ste vjerovali da Allah nece
saznati mnogo stosta sto ste radili. I to vase uvjerenje, koje ste o Gospodaru
svomeimali, upropastilo vasje, i sada ste nastradali." (Fussilet, 19.-23.)

287

Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: "Bili smo kod
Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa se nasmijao i upitao: 'Znate li cemu sam se
nasmijao?' - pa smo rekli: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Na to
je rekao: 'Prepiranju roba sa svojim Gospodarom. Rob ce red:
'Gospodaru, zar me neces postedjeti nepravde?' - pa ce odgovoriti:
'Hocii.' On (rob) 6c redi: 'Ne slazem se da protiv mene bude svjedok iko
drugi do sam ja.' - pa 6c mu redi: 'Dovoljno je da ti danas protiv sebe
raCun svidas i da pisari plemeniti budu svjedoci.' On (tj. Poslanik )je
rekao: "Zatim 6c mu se zapecatiti usta i redi njegovim organima tijela:
'Govorite!' - pa 6c poceti priCati o njegovim djelima." On (tj. poslanik) je
rekao: "Zatim 6c mu se pustiti da govori, pa 6c redi tj. svojim organima:
'Daleko vam, daleko bilo, pa ja sam se zbog vas prepirao." 315

Od 'Aise, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko
god bude ispitivan, bide kaznjen." - pa sam rekla: "Zar Allah nije rekao:
Onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data, lahko ce raiun
poloziti. (El-Insikak. 7.-8.) - pa je rekao: "To je samo izlaganje. Nema
nikoga ko 6c na Sudnjem danu biti ispitivan, a da nece propasti." 316

Od Ebu Berze, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Covjekova se stopala na Sudnjem danu nece pomadi dok ne
bude upitan za petoro: U cemu je zivot potrosio, u cemu je mladost
proveo, kako je imetak zaradio i u sto ga je potrosio i sta je radio po
onome sto je znao."" 7

Od Ebu Hurejrc, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Prava prema drugima na Sudnjem danu ce se morati
izravnati, dotle da ce se od rogate ovce uzeti i dati sukastoj." 318

Kakva 6e vaga i vaganje biti?

Uzviseni Allah veli:

- Mi cemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome
krivo nece uttniti; ako nesto bude tesko koliko zmo gorusice, Mi cemo za to
kazniti Hi nagraditi. A dostaje sto cemo Mi racune ispitivati. (El-Enbija', 47.)

j <■ oLiJI li^. (Y°a/\ \) .JX.jJl } l i-Lill fjt li-. (T .A/\V ) f J_^ } i Jli^Jl (t • -/\ \ ) cSjLfcJl >\ }J 316

.(\TV A\ i iVh)X*\

. o^^JI J .J*\^i «1— ) . J— JU J . i>LiJl ^ (Yor/S) ^JUjJl ,\ }J 317

.(YYT , Yro/Y } ■ -U»;Jl(YooM ) if-L-jJl j . lUJl j jjl (> YY/n 1) jj — < ••jj

288

- Mjerenje toga dan a bice pravedno: oni Bja dobra djela prevagnu,
oni ce sta zele postici; a oni Zija dobra djela budu lahka, oni ce, zato sto
dokaze nase nisu priznava/i, stradati. (El-A'raf, 8.-9.)

O tome sta ce se zapravo na Sudnjem danu mjeriti medu
islamskim ucenjarima postoje Cetiri misljenja:

1. Da ce se mjeriti sama djela, tj. da 6c se covjekova djela
otjeloviti i staviti na vagu. Uzviseni Allah veli: Onaj ko bude uradio
koliko trun dobra - vidjece ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjece
ga. (Ez-Zilzal, 7.-8.) U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dvije drage rijedi Milostivom, lahke
na jeziku, a teske na vagi su: "p — J*>i\ Jii OUv — - — j & Ol>w-" /
"Slavljen i hvaljen neka je Allah, slavljen neka je Uzviseni Allah!" 31 ''

2. Da 6c se mjeriti same knjige u kojima su zapisana djela. Na
to upucuje hadis u kome se govori o listicu, a koji prenosi Abdullah b.
'Amr b. el-'As, r.a., i u kome stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Uzviseni 6c Allah na Sudnjem danu, izmedu svih ljudi,
izabrati jednog dovjeka od mojih sljedbenika i razviti njegovih
devedeset i devet smotaka knjiga, od kojih 6c svaki smotak biti
dugadak dokle pogled dopire. Zatim 6c mu red: 'PoriCes li ista od
ovoga i mislis li da su ti Moji duvari - pisari kakvu nepravdu uCinili?' -
pa 6c red: 'Ne, Gospodaru!' Zatim 6c ga upitati: 'Imas li jos kakvih
opravdanja ili dobrih djela?' - pa 6c se dovjek uplasiti i red: 'Nemam,
Gospodaru.' Na to 6c On red: 'Naprotiv, kod Nas ima jedno tvoje
dobro djelo koje ti danas nece biti zaboravljeno, pa 6c mu izvaditi
jedan listid na kome 6c pisati: 'Svjedodm da nema boga, osim Allaha i
svjedodim da je Muhhammed, s.a.v.s., Allahov poslanik.' Zatim 6c
red: 'Dovedite ga!' - pa 6c ovaj upitati: 'Gospodaru, sta je ovaj listid u
odnosu na ovolike knjige?' Na to 6c mu red: 'Danas ti nede biti
udnjena nikakva nepravda.' Zatim 6c knjige biti stavljene na jedan
tas, a listid na drugi tas vage, pa 6c listid pretegnuti knjige. Nista nije
teze od onoga sto je uradeno sa prethodno izgovorenim rijedima: 'U
ime Allaha, Milosnika, Milostivog!'" 120

. oyi(W rort) jx.>Ji } «ujJi fji\ (\^/\v> r L^ } i oi^pjJi (T . n/\ \ )LsM^>bj m

. J\J?i\ } (ToTt (T\r/T)A^I_, c ^ill

El-Albani kaie: "Ovo je dokaz da te vaga na kojoj te se vagati djela imati dva vidljiva tasa i da de
se djela mjeriti. To je sastavni dio vjerovanja sljedbenika islamske tradicije (i^-Ji >t). O ovome Ima
viie isprepletenih hadisa. iako, istina nisu mutevatir." (it i t r/ \ ivu>>).

289

3. Da 6c se mjeriti nagrada za udinjena djela, kao sto stoji u
hadisu en-Nuvasa b. Sem'ana el-Kelabije, r.a., koji kaze da je duo da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Na Sudnjem danu bide doveden
Kur'an i oni koji su po njemu radili. Naprijed ce biti poglavlja "El-
Bekare" i "Ali 'Imran". Njih dva je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
uporedio sa tri primjera koja jos nisam zaboravio. On je rekao da su
ona (tj. poglavlja El-Bekare i Ali 'Imran) "kao dva crna oblaka ili dva
hlada, a izmedu njih istok, ili kao dva jata ptica koja kruze i
zagovaraju onoga ko ih udi." 321 Et-Tirmizi, Allah mu se smilovao,
kaze: "To znadi da 6c biti dovedeni i sevabi njegovog ucenja."

4. Da ce se mjeriti sami ljudi koji su dinili djela. Dokaz za to je
hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kome stoji da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Na Sudnjem danu 6c dodi krupan i debeo
dovjek pa kod Allaha nede teziti ni koliko je krilo komarca." dodavsi:
"Proditajte (rijedi Uzvisenog): ... / na Sudnjem danu im nikakva znaiaja
necemodati. (El-Kehf, 105.)

Na osnovu gore navedenih tekstova vidi se, a to, opet, Allah
najbolje zna, da 6c se na Sudnjem danu zajedno mjeriti i dovjek i
njegova djela, i knjige u kojima su ona zapisana. Zato izmedu
navedenih tekstova nema nikakva nepodudaranja. Allah, opet,
najbolje zna!

Kakva 6e biti sirat - tuprija?

U Buharijinom Sahihu i Muslimovu Sahihu od Ebu Hurejre, r.a.,
se u dugom hadisu o videnju i zauzimanju, prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "... pa 6c se izmedu dva kraja Dzehennema
postaviti duprija. Ja i moji sljedbenici demo biti prvi koji 6c ju precl
Nece biti dopusteno nikome da govori, osim poslanicima. Toga Dana
poslanici 6c moliti: "Boze, spasi! Boze, spasi!" U Dzehennemu 6c biti
kuke poput bodljiki od sa'dana (bot. Neurada procumbens). Jestc li
vidjeli kako izgleda sa'dan?" - pa su rekli: "Jesmo, Allahov Poslanice."
Zatim je nastavio: "One (tj. kuke) su poput bodljiki od sa'dana, samo
sto niko osim Uzvisenog Allaha ne zna kolike su. One 6c za sebc kaditi
ljude prcma njihovim djelima. Medu njima 6c biti onih koji 6c zbog
svojih djela propasti, onih koji 6c biti okovani, onih kojima 6c zapinjati
i padati na tic i onih koji 6c mimo njih prodi itd." 322

. jiyui^iyo* . u/u > tfJujji j . j,>L«ii bl# ( i\ . Wi )r^»'jj 32 '

290

U dugadkom, merfu' hadisu koji prenosi Ebu Se'id el-Hudri,
r.a., izmedu ostalog stoji: "Zatim 6c se donijeti duprija i postaviti
iznad dva kraja Dzehennema." Upitali smo: "Allahov Poslanide, a
kakva je duprija?" - pa je rekao: "Skliska i jako klizava sa hvataljkama,
kukama i siroko otvorenim kukastim bodljikama, slidne kao sto su
one na sa'danu koji raste u Nedzdu. Vjernik 6c preko nje predi kao
poglcd oka, kao munja, kao vjetar i kao jahad na najboljem rasnom
konju. Spaside se i musliman i onaj ko se malo ogrebe. Ostali 6c sve
do jednog propasti u dzehennemsku vatru vukudi za sobomjedni
druge." 323

U hadisu koji navodi Muslim u jednoj verziji stoji da je Ebu
Se'id rekao: "fiuo sam da je duprija tanja od dlake i ostrija od sablje."

Sravnavanje raiuna medu protivnicima

Znaj da 6c se od opasnosti na onome svijetu spasiti samo onaj
ko se na ovome svijetu stalno sam sa sobom obradunava, preispituje i
svoja djela, rijedi, korake i poglede mjeri i odmjerava jedino vagom
Vjerozakona. Samoobradunavanje je neophodno kako bi se covjek
prije smrti iskreno pokajao za svaki udinjeni grijeh, uvidio svoje
greske i nedosljednost u izvrsavanju obaveza prema Uzvisenom
Allahu, malo pomalo se oduzio prema onima kojima je nanio
ncpravdu, zatrazio halala od svih onih koje je na bilo koji nadin
uvrijedio; bilo to jezikom, rukom ili pogresnim misljenjem u sebi,
tako da bi prije nego sto umre, pridobio njihova srca, ne ostajudi
nikome duzan. To je ono sto dovjeka, bez polaganja raduna, uvodi u
Dzennet.

U suprotnom, ako covjek umre, prije nego sa svakim izravna
racune, na Sudnjem danu 6c se oko njega okupiti svi oni s kojima jc
bio u sporu, pa degajedni teglitiza ruku, drugi dupati za kosu, tredi
sc pribiti uz njega, detvrti govoriti da mu je nepravdu udinio, peti da
ga je opsovao, sesti da mu se rugao, sedmi da ga je u kupoprodaji
prevario itd. Ako tako ne uradi, bide i onih koji 6c govoriti da mu je
pod mahanom prodao robu, da je prikrio mahanu, da je varao na
cijeni, da ga je vidio siromasna i pomodi potrebna, te da mu, iako je
bio bogat, nije pomogao, da je vidio da mu je nepravda udinjena i da
mu, iako je mogao, nije u pomod pritekao i nepravdu otklonio.

,~ ^-^ j. fX-* :^JUl JU } V^i J* JIB j JlySll («a/1) pTU-i ,\ }J 323

291

Ukratko, oko tebe de se okupiti svi oni prema kojima si nesto duzan
ostao i traziti svoje pravo, a ti des zbunjeno gledati koliko ih je,
nemodan da im se odupres i suprotstavis. Jedino de ti preostati da se
nadas u svoga Gospodara, nede li te On iz njihovih ruku iscupati.
Medutim, usi de ti zaduti poziv Svemogudeg: Danas ce svaki fovjek
prema zasluzi ka&njen Hi nagraden biti; Danas nece nepravde bitil (Gafir,
1 7.) Tada ce ti srce, od straha, htjeti iskoditi. Tada des se sjetiti da te
je Allah preko Svoga Poslanika, s.a.v.s., upozoravao i opominjao: A ti
nikako ne misli da Allah ne motri na ono sto rade nevjernici! On im samo
pusta do dana kada ce im oft ostati otvorene, i kada ce zureci, uzdignutih
glava, netremice gledati; a srca ce im prazna biti. (Ibrahim, 42.-43.)

Kako ti je samo danas drago pretresati tude brige, druge tracati
i njihovu Imovinu zakidati i jesti! Kako ce ti tesko biti na Sudnjem
danu kada sve izade na vidjelo pravde i kada se razotkriju tvoje
sramote i nevaljali postupci! Zato se dobro pazi da protiv sebe ne
izazoves Allahov bijes i gnjev, a time i Njegovu bolnu kaznu. Budi
ustrajan na pravome putu, jer ko bude ustrajan na pravome putu na
ovom svijetu, bide mu lakse predi preko sirat-cuprije na onom svijetu
i spasiti se. Onaj ko na ovome svijetu skrene sa pravoga puta, bide mu
leda pretovarena teretom grijeha na onom svijetu, koje nece modi
izdrzati, nego de pokleknuti i pasti u provaliju vatre dzehennemske
na prvom koraku kojim krodi preko sirat-duprije.

292

D^ENNET I D2EHENNEM 324

OPIS DlEHENNEMA I NJEGOVIH KAZNI
I STRAHOTA

Opisujudi Dzehennem el-Gazali, Allah mu se smilovao,
kaze: "Hej ti koji o sebi ne vodis raduna i koji si se
zaokupio ovosvjetskim poslovima osudenim na propast i
nestanak, prestani razmisljati o onome sto napustas i svu paznju posvcti
na svoje budude odrediste, jer ti se u rijedima Uzvisenog poruduje da de
Dzehennem za sve odrediste biti: / svaki odvasce do njega stici! Gospodar
tvoj se sigurno tako obavezao! Zatim cemo one koji su se grijeha klonili spasiti,
a nevjernike cemo da u njemu na koljenima klefe ostaviti. (Merjem, 71 .-72.).
Sigurno des i ti do njega stidi, a u pitanju je da li des se spasiti. Zato u
srcu dobro razmisli o strahotama odredista, jer, mozda ces se poceti
spremati kako ces se od njega spasiti?! Zamisli samo kako de ljudi
izgledati, na Sudnjem danu nakon sto su prodeverali ono sto su
prodeverali. Zamisli da cc, dok u strahu i nesredi budu stajali,
isCekujudi sta de se dalje desiti i hode li se ko za njih zauzeti, grijesnike
tmina u tri pramena razdvojena obuzeti i prema njima se rasplamsala
vatra pomoliti. Zamisli samo prizor, kada de od straha, svi ljudi na
koljenima kledati, da de dak i nevini od zla svrsetka zazirati! Zamisli
samo kakav de strah biti, kada se pomoli neko od zebanija i upita: 'Gdje
je taj i taj, koji se na dunjaluku previse nadao, sve odgadao i koji je cio
svoj zivot u nedjelima proveo?! Zamisli samo kako de strasno biti, kada
ga gvozdenim maljevima podnu udarati, zastrasujudom kaznom mu
prijetiti, u zestoku patnju ga voditi i strmoglavadke ga na dno
Dzehennema bacati, rekavsi mu: Okusaj, ta ti si, uistinu, 'mocni' i
'postovani'. (Ed-Duhan, 49.) Zamisli samo kako de im biti kada se u
tijesnu kudu sa svih strana nakrcaju, kudu sa mradnim prolazima,
zastrasujudim nesredama, kudu u kojoj de vjedno zarobljenici ostati,
ispod koje de se vatra razbuktavati, u kojoj de im pide kljudala voda biti,

293

a Dzehennem stanistem postati, kudu u kojoj 6c ih Zebanije zeljeznim
maljevima po glavi udarati i gdje de se u dzehennemskoj provaliji
okupljati! U njoj 6c smrt prizeljkivati, okovi im se nikada nede skidati,
noge 6c im za kosu vezati, lica 6c im od grijeha pocrnjeti. Dozivace se
iz svojih boravista i na sve strane kukati i pomagati: 'O Malik, prijetnja
se na nama obistinila! O Malik, koze su nam se ispekle! O Malik,
izvedi nas odavde, nikada vise nedemo diniti ono sto smo dinili!' Na to
6c im zebanije odgovoriti: 'Daleko od toga da dete vise ikada mira
imati! Nema vam izlaska iz kude ponizenja! Ostanite u njoj prezreni i
nista ne govorite! I kada bi iz nje izasli, opet bi isto, kao i ranije, ono sto
vam je bilo zabranjeno dinili.' Tada 6c svaku nadu izgubiti i, zato sto su
u grijesenju prema Allahu pretjerali, zazaliti. Ali, od kazne ih nece
spasiti kajanje, niti 6c im pomodi zaljenje, nego 6c se, porazeni,
strmoglaviti i vatra 6c ih sa svih strana okruziti; iznad, ispod, zdesne i
slijeve njihove strane, pa 6c se u vatri gusiti. Ona 6c im biti i hrana, i
pice, i odjeda i postelja. Kuda god se okrenu, dekade ih gomile vatre,
kosulje od katrana, zeljezni maljevi i teski lanci. Tako de pomagati u
tjeskobi, krhati se po ponorima i biti udarani do besvijesti. Gorjede i
kljudati na vatri, kao sto kljucaju lonci, kukati i cviliti, i svaki put kada
zamole propast, na njihove ce se glave odozgo sruditi kljudala voda, od
koje ce im se topiti trbusi njihovi i koze njihove. Bide mladeni
gvozdenim maljevima kojima 6c im se razbijati dela njihova, pa 6c na
usta gnoj povradati, a od zedi im jetre pucati. Niz obrazc dc im se
zjenice proljevati, a sa jagodica lica meso otpadati, tako da 6c smrt
prizivati, ali im nede biti dato da umru." 325

Dubina Dzehennema i zestina njegove vatre

Od Utbe b. Gazvana se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: "Sa ivice Dzehennema 6c se baciti ogromni kamen i kroz njega
propadati sedamdeset godina dok ne padne na njegovo dno."" 6

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: "Bili smo kod
Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada se (iznenada) zaduo tup udar, pa je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Znate li sta je ovo?' - pa smo rekli da
Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., najbolje znaju. Na to je on rekao:
'Ovo je kamen koji je Allah u Dzehennem poslao prije sedamdeset
Ijeta, i upravo je sada zavrsio na njegovu dnu.'" 327

.(YUA - MAI) j^l fjU.l^l 3:

294

Dzehennem ima sedmora vrata, kao sto se kaze u rijedima
Uzvisenog Allaha: On ce sedam kapija imati i kroz svaku ce odreden broj
njih proa. (El-Hidzr, 43.) Neki smatraju da se pod izrazom 'VjJ" /
"kapije" misli na sedam katova Dzehennema.

Od Abdullaha b. Mes'uda, r.a., se prenosi da je u vezi rijedi
Uzvisenog: ... ttje ce gorivo biti ljudi i kamenje. (El-Bekare, 24.) rekao:
"da je to kamenje od sumpora koje je Uzviseni Allah na nama
najblizem nebu stvorio, jos onoga dana kada je stvorio nebesa i
Zemlju i da je ono pripremljeno za nevjernike." U Buharijinom
Sahihu i u Muslimovom Sahihu u vise verzija se navodi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "U Dzehennem ce se neprestano ubacivati, a
on ce cijelo vrijeme govoriti: 'Ima li jos?', sve dok na njega Svemogudi
Gospodar ne stane Svojim stopalama i ne savije ga, kada 6c on ( tj.
Dzehennem) redi: "Dosta, dosta, tako mi Tvoje modi!" 128

Od Ibn Mes'uda, r.a., se prenosi da je u vezi rijedi Uzvisenog:
On ce kao kule bacati iskre. (El-Murselat, 32.) rekao: "Ja ne kazem da 6c
one biti kao drvece, nego kao tvrdave i gradovi."

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Ova vasa vatra koju potpaljuje cbvjek, ima samo jedan
dio vreline od sedamdeset dijelova koliko ih ima dzehennemska
vatra." Na to su upitali: "Allahov Poslanice, tako nam Allaha i on je
dovoljan." - pa je dodao: "Ona je od ove (dunjaluCke) jaca za sezdeset
i devet puta. Svaki od njenih dijelova je poput njene vrudine." 129

Hrana stanovnika Dzehennema

Uzviseni Allah veli:

- Kada drugog jela osim trnja nece imati, koje nece ni ugojiti ni glad
utoliti. (El-Gasije, 6.-7.) Pomenuto trnje "gj*" je toliko odvratno da
ga, ni kada su najgladnije, nece ni zivotinje koje pasu travu.

- Bice u Nas dosta okova i ognja, i jela koje u grlu zastaje i patnje
nesnosne. (El-Muzzemmil, 12.-13.). U vezi rijeCi Uzvisenog: ... ijela
koje u grlu zastaje. Ibn Abbas, r.a., je rekao da se pod time misli na
trnje koje, kada se pode da proguta, zastane u grlu, pa ne moze ni
naprijed ni nazad da se protjera.

. ^UT (\Al/\ V ) fL-* } . (oMlA ) ^jbUl .Ijj m

295

- / tada cete vi, o zabludjeli, koji porihte ozivljenje, sigurno s drveta
zekkum jesti, i njime cete trbuhe punt ti, pa zatim na to, vodu kljutalu piti,
poput kamila koje tie mogu zed ugasiti, to ce na onom svijetu biti goscenje
njihovo. (El-Vaki'a, 51.-56.), a u opisu drva zekkum Uzviseni kaze:

- To je drvo koje ce usred Dzehennema rasti; plodce mu poput g/ava
sejtanskih biti. Oni ce se njime hraniti i trbuhe ce svoje njime puniti, zatim ce
to s kljutalom vodom izmijesati, a potom ce se, sigurno, opet u Dzehennem
vratiti. (Es-Saffat, 64.-68.)

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
proudio sljededi kur'anski ajet: Bojte se Allaha onako kako se treba bojati i
umirite samo kao muslimani! (Ali 'Imran, 102.) i rekao: "Kada bi samo
jedna kap od (dzehennemskog) zekkum drveta kanula na ovaj svijet,
pokvarila bi sve namirnice stanovnicima ovog svijeta. Kako li ce tek
onome kome ce on hrana biti?!"" 0

Uzviseni Allah je rekao: Zato on danas ovdje nema prisna
prijatelja, ni druga jela osim splactna. (El-Hakkatu, 35.-36.) Ibn Abbas
kaze da se pod izrazom "ov^" misli na krv, sukrvicu i gnoj koji ce
curiti iz njihovih tijela.

To sto se na jednom mjestu u rijedima Uzvisenog Allaha kaze
da ce njihova hrana biti: ... samo tmje. (El-Gasije, 6.), na drugom
mjestu: ... zekkum drvo. (El-Vaki'a, 52.), na trecem mjestu: Oni u trbuhe
svoje ne trpaju nista drugo do vatru. (El-Bekare, 174.) moze se razumjeti
da 6c im to sve biti hrana, ili da 6c hrana u zavisnosti od vrste kazne
biti razliCita, tj. da 6c jedni jesti samo tmje, drugi zekkum drvo, tredi
vatru, odnosno da 6c svaka vrsta stanovnika Dzehennema imati svoju
hranu.

Pi'le stanovnika Dzehennema

Uzviseni Allah kaze:

- / on ce biti pojen odvratnom kapljevinom, muHce se da je proguta,
ali je nikako nece moci prozdrijeti i smrt ce mu sa svih strana prilaziti, ali on
nece umrijeti; njega ce teska patnja cekati. (Ibrahim, 16.-1 7.) tj. bide pojen
gnojem koji 6c mu iz tijela curiti i koji 6c neprijatno zaudarati, pa ga
zbog pokvarenosti i gustoce nece modi prozdrijeti.

296

- Uzavrelom vodom ce se pojiri koja ce im crijeva kidati.
(Muhammed, 15.). Od ove uzavrele vode na vatri dzehennemskoj,
topice se ono sto je u trbusima njihovim, izlaziti im crijeva i raspadati
se koza, kao sto stoji u rijedima Uzvisenog: Odnje ce se istopiti ono sto je
u trbusima njihovim, i koza, agvozdenim maljevima bice mlaceni; k a da god
pokusaju da zbog teskogjada iz nje izidu, bice u nju vraceni: "Iskusite patnju
u uzarenoj vatri!" (El-Hadzdz, 20.-22.)

- . . . a ah zamo/e pomoc, pomoci ce im se tekucinom po put rastopljene
kovine koja celica ispeci. Uzasna li pica igrozna li boravista! (El-Kehf, 29.)

Odjeta stanovnika Dzehennema

Uzvisenr Allah veli:

- Toga Dana ces vidjeti gresnike povezane u zajednifke okove; kosulje ce
im od katrana biti, a vatra ce im lica njihova obavijati. (Ibrahim, 49.-50.)
Rijedi Uzvisenog: ... kosulje ce im od katrana biti. znade da ce im odjeca
biti od katrana koji 6c prziti njihove koze, tako da 6c i one izgorjeti i
pocrnjeti kao kosulje od katrana. Ovdje je uzet katran zato sto je u
dodiru sa vatrom brzo zapaljiv, sto ima neprijatan miris i ruznu boju. Za
katran se kaze da su njime odavnina mazali sugom zarazenu kamilu. U
torn se smislu od Ebu Malika el-Es'arija prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Akose narikada prije smrti ne pokaje, na Sudnjem danu
6c biti prozivljena u kosulji od katrana i u oklopu od sugave koze." 331

Uzviseni Allah, nadalje, veli: Onima koji ne budu vjerovali bice
odijela od vatre skrojena, a kljuZala voda bice na glave njihove Ijevana. El-
Hadzdz, 19.) tj. bide im odijela skrojena prema velidini, jer se odijelo
kroji prema veliCini onoga kome je namijenjeno. Ima misljenja da se
pod tim podrazumijeva od bakra koji se rastopio pa postao kao vatra.
Medutim, ispravno je vjerovati onako kako je receno u kur'anskom
tekstu.

Od Semure b. Dzunduba, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Neke od njih vatra 6c obuzeti do koljena, neke do
pojasa, neke do vrata, a neke do kljucne kosti." 332

En-Nevevl kale: "Ovaj hadis je dokaz da je naricanje zabranjeno. o demu su islamski udenjaci
jednoglasnog miSljenja. U njemu je takoder potvrda da je za taj grijeh pokajanje ispravno. ukoliko se
udini prije nego ito du5a dode do grkljana."

. oMpA./W)^.^ 332

297

Od Ibn 'Abbasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Od svih stanovnika Dzehennema najblaza kazna ce biti Ebu
Talibu. Obuzimacc ga dokle mu hvata obuca i od nje kljudati
mozak." 333

Postelja stanovnika Dzehennema

Uzviseni Allah kaze:

- U Dzehennemu ce im lezaji i pokrivaii od vatre biti. (El-A'raf, 41.)
tj. postelja ce im biti od vatre i pokrivadi od vatre, neka nas Allah od
nje saduva.

- Nad njima ce biti naslage od vatre, a i ispod njih naslage. (Ez-
Zumer, 16.) tj. pokrivadi, postelja i krovovi od vatre. Izraz "JLb" /
"hladovi" ovdje je upotrijebljen u ironidnom znadenju, jer hladovina
stiti od vrudine, za razliku od ove njihove koja 6c ih prziti, kao sto na
drugom mjestu stoji u rijedima Uzvisenog: Idite prema onome sto ste
neistinom smatra/i, idite prema dimu u tri prama razdvojenom. (El-
Murselat, 29.-30.)

Velidina - obim stanovnika Dzehennema i odvratnost
njihova izgleda

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: "Izmedu pledki nevjernika bide tri dana hoda za brzog
jahaca" 334 Od njega se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., takoder,
rekao: "Kutnjak nevjernika je kao (brdo) Uhud, a bora na kozi (tolika
da bi trebalo) tri dana hoda (da se prede)." 335

El-Hafiz el-Munziri je rekao: "I u ovom Ummetu 6c biti
pojedinaca koji 6c u Dzehennemu biti ogromni kao sto su ogromni i
nevjernici."

Ibn Madze, el-Hakim i neki drugi, navode hadis koji prenosi
Abdullah b. Kajs u kome stoji: "Jedne nodi sam bio kod Ebu Burejde
kada je kod nas dosao el-Haris b. Ukajs, r.a., pa nam je te nodi el-

.JitMi (Ao/r> (J— >\ }J m

. pH* (iA livh •) LS-^jJl ) ' ^ ii- (\A"V/\V) fL-> tljj 335

En-Nevevi kaie: "Ovo sve zato da bi mu bol i patnja bili ved. U ovo se ne smije sumnjati, jer je
to sve u Allahovoj modi. U to se mora vjerovati, jer je vijest o tome saopdio liino Vjerovjesnik.
s.a.v.s., koji je samo istinu govorio."

298

Haris ispridao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zahvaljujudi
njegovu zauzimanju («pUij) u Dzennet de od mojih sljedbenika udi
vise (ljudi) nego sto ih ima u Mudaru. Medu mojim sljedbenicima
bide i onih koji de radi Vatre toliko narasti da 6c zauzeti jedan od
njenih uglova." 336

Opis jo§ nekih vrsta kazni

Od Enesa b. Malika, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Na Sudnjem danu 6c se pridi dovjeku koji je na
dunjaluku najvise uzivao a bide od stanovnika vatre, pa 6c se samo
jedan put umoditi u vatru i upitati: 'Covjede, jesi li ikada vidio kakvo
dobro? Jesi li ikada osjetio kakvo uzivanje?' - pa de odgovoriti:
'Nisam, tako mi Allaha, Gospodaru!' Zatim ce se pridi jednom od
stanovnika Dzenneta koji je na ovom svijetu bio najnesretniji dovjek,
pa 6c mu se dati da samo jednom oproba Dzennet i upitati: 'Covjede,
jesi li ikada vidio kakvu bijedu? Jesi li ikada osjetio nestasicu?' - pa 6c
odgovoriti: 'Nisam, tako mi Allaha, Gospodaru! Nikada nisam osjetio
poteskodu, niti sam je kada vidio." 337

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Nema nikoga ko ima riznicu blaga, pa na nju ne daje zekat, a da
mu se ona na Sudnjem danu nede pretvoriti u delava junaka koji svojim
vilicama gricka dva zrna grozdica i koji 6c mu redi: 'Ja sam tvoj imetak.
Ja sam tvoja riznica.'" K U drugoj verziji jos stoji: "pa de od njega podeti
bjezati, a ovaj ga goniti i od njega se braniti, a ovaj ga svojom rukom
zaloziti i savladati i to mu o vrat objesiti.", a zatim je proudio ovaj ajet:
Neka onikoji skrtare u onom sto im Allah iz obilja Svoga daje, nikako ne misle
da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bice im o vratu
objeseno ono time su skrtarili. (Ali 'Imran, 180.)

Od Nu'mana b. Besira, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Od svih stanovnika Dzehennema najblaza kazna de
biti dovjeku ispod dijih peta de gorjeti dvije glavnje zeravice od kojih
de mu kljudati mozak kao sto na suhom granju kljuda kotao." 339

j\ p\ j ^ J :> 'S/i j.\ ju jUi ( trr \) j < ouli u-. ( \ t «i/> v> ,0— ,\ }J 337

. ^ (TVt t) ) tf-UjJl } . JU.VI (A1 t Ao/r) pi— J ijli^il (I \ W/\ \ ) lijbUl .Ijj 339

299

Od el-Hasana el-Basrija se prenosi da je u vezi rijedi
Uzvisenog: Kad im se koze ispeku, zamijenicemo im ih drugim kozama da
osjete pravu patnju." (En-Nisa', 56.) rekao: "Vatra de ih svaki dan
sagorjeti po sedamdeset hiljada puta, i svaki put de kada sagore, biti
redeno: "Vratite se ponovo kao sto ste bile!" - pa de se vratiti."

Kaznjavanje stanovnika Dzehennema u moral no
- psihitkom smislu

U ovu vrstu kaznjavanja spada i to da de stanovnike
Dzehennema prije ulaska u dzehennemsku vatru meleki udutkivati,
kao sto stoji u rijedima Uzvisenog Allaha: Kad god se koja gomila u nj
bad, strazari u njemu ce je upitati: "Zar nije niko dolazio da vas
opominje?" "Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao"- odgovoriie -,
"a mi smo poricali i govorili: 'Allah nije objavio nista. " (El-Mulk, 8.-9.)

U ovu vrstu kaznjavanja spada i to sto de jedni druge
proklinjati i psovati, kao sto stoji u rijedima Uzvisenog: / kadgodneki
narod ude, proklinjace onaj za kojim se u nevjerovanju poveo. (El-A'raf,
38.), zatim i to sto de se tladitelji odredi od potladenih, pa de im
potladeni, kao sto veli Uzviseni, redi: "Da nam jesamo da se vratimo, pa
da se i mi njih odreknemo kao sto su se i oni nas odrekli! " Eto, tako ce Allah
njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre nece izlaziti. "
(El-Bekare, 167.)

U njihov moralni poraz i svojevrsnu kaznu spada i to sto de
vidjeti da de vjernici koje su na ovom svijetu vrijedali, ponizavali i
ruglu ih izlagali, zasluziti Allahovo zadovoljstvo i nagradu, te spas od
Allahove srdzbe i gnjeva kojima su oni izvrgnuti, kao sto stoji u rijedima
Uzvisenog: / govoriie: "Zasto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali i koje
smo ismijavaliP Da nam se nisu iz vida izgubili?" (Sad, 62.-63.)

U njihov moralni poraz i kaznu spada i to sto im nede biti
dozvoljeno da govore. U torn smislu Muhammed b. Ka'b kaze:
"Stanovnici Dzehennema htjede uputiti pet molbi, od kojih de im se
Allah odazvati na detiri, ali kad dodu do pete zanijemide i nede je
modi izgovoriti, niti poslije toga bilo sta progovoriti. To su njihove
rijedi: Gospodaru nas" - red ce oni - "dva puta si nas usmrtio i dva puta si
nas ozivio; mi priznajemo grijehe nase, pa ima li ikakva nafina da se
izade?" (Gzf iv, 11.)

Uzviseni Allah de, odazivajudi se na njihovo molenje, redi: To
vam je zato sto niste vjerovali kada se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali

300

ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakiml Odluka pripada jedino
Allahu, Uzvisenom i Velikom. (Gafir, 12.) Oni ce zatim redi: Gospodaru
nas, vidjeli smo i (uli smo, pa nas povrati da dobra djela tint mo, mi, doista,
cvrsto vjerujemo! (Es-Sedzde, 12), a Uzviseni Allah ce im odgovoriti:
Zar se prije niste zaklinjali da necete na onaj svijet? (Ibrahim, 44.) Zatim
ce zamoliti: Gospodaru nas, izbavi nas, tinicemo dobra djela, druktija od
onih koja smo tinili. (Fatir, 37.) - pa 6c im Uzviseni Allah redi: A zarvas
tiismo ostavili da zivite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao da razmisli
imao vremena da razmisli, a bio vam je dosao i onaj koji opominje? Zato
iskusite patnju, nevjemicima nema pomoci! (Fatir, 37.). Zatim 6c zamoliti:
Gospodaru nas, nasi prohtjevi su bili od nas jati, te smo postali narod
zalutali. Gospodaru nas, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili,
sami bismo sebi nepravdu, utinili. (El-Mu'minun, 106.-107.). Na to 6c
im Allah red: Ostanite u njoj prezreni i nilta Mi ne govorite! (El-
Mu'minun, 108.) Poslije toga nikada vise nece progovoriti ni jednu
jedinu rijed, a to je, samo po sebi, uzasna kazna."

Od Malik b. Enesa se prenosi da je Zejd b. Eslem u vezi sa
sljededim kur'anskim ajetom: Zalili se mi Hi trpjeli, svejedno nam je,
spasa nam vise nece bili. (Ibrahim, 21 .) rekao da su prethodno: "Trpjeli
stotinu godina, zatim zalili stotinu godina, pa ponovo trpjeli stotinu
godina, a tek onda rekli: Zalili se mi Hi trpjeli, svejedno nam je, spasa nam
vise nece biti. (Ibrahim, 21.)

Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Na Sudnjem danu 6c se smrt dovesti u liku ovna sa bijelim
runom, zaklati izmedu Dzenneta i Dzehennema i objaviti:' O
stanovnici Dzenneta, od danas je vjecnost i vise nema smrti! O
stanovnici Dzehennema, od danas je vjecnost i vise nema smrti!" 340

Ovoliko, ukratko, o vrstama dzehennemske kazne, sa
napomenom da ima jos mnogo detalja o njima. Pored navedenih vrsta
patnji stanovnici Dzehennema 6c imati jos jednu vrstu kazne, a to je
da nikada nece modi prezaliti sto su propustili priliku da uzivaju u
dzennetskim blagodatima, susretu sa Allahom i da steknu Njegovo
zadovoljstvo, iako 6c biti svjesni da su to sve zrtvovali za jeftinu robu
od svega nekoliko dirhema radi svojih niskih prohtjeva i kratkog
uzivanja na ovom svijetu. Shvativsi, konadno, da je to sve kratko
trajalo i da im, dak, ni uzivanje na ovom svijetu nije bilo disto, nego
ponekad i pomuceno gordinom, u sebi 6c pomisliti: "Kakva steta!

301

Kako smo mogli sebi tako zlo nanijeti i zbog neposlusnosti prema
Gospodaru nasem, sebe upropastiti?! Kako se nismo uspjeli strpjeti
odredeni broj dana i tako spasiti?! Da smo se tada strpjeli, prosli bi
dani i danas bi bili u blizini Gospodara svjetova i uzivali u Njegovu
zadovoljstvu!

Kakve zalosti za njih! Propustili su ono sto su propustili i
iskusili ono sto su iskusili, a da im nista od dunjaluka, njegovih
blagodati i uzivanja nije ostalo. Znaj da je Allah za Dzehennem i
njegove 'strahote stvorio i tacno odreden broj stanovnika koji niti se
povecava niti smanjuje, te da je sa tim gotovo, kao sto stoji u rijedima
Uzvisenog: / opomeni ih na Dan tuge kada ce biti s polaganjem rotund
zavrseno, a oni su ravnodusni bili i nisu vjerovali. (Merjem, 39.) Zaista,
ovdje se misli na Sudnji dan i unaprijed odredenu sudbinu. Ono sto
dudi je da se smijes, veselis i zaokupljas bezvrijednim stvarima na
ovom svijetu, a ne znas kakva ti je sudbina unaprijed odredena.

Ukoliko bi se zapitao: "Da mi je znati kakvo li je moje
konacno odrediste? Kuda idem i cemu se nadam? Kakva li je moja
sudbina i si.?" vidio bi predznake koji potvrduju opravdanost tvoga
nadanja. Dakle, prvo moras razgledati oko sebe, vidjeti u kakvom se
stanju nalazis, kakva su tvoja djela, jer je svakom olaksano ono za sta
je stvoren. Ukoliko ustanovis da si na pravom putu i da Cinis dobra
djela, blago tebi jer si daleko od Dzehennema, a ukoliko ustanovis da
si na krivom putu, da ne £inis dobra djela, da stalno nailazis na nesto
sto ti ne da da dinis dobro i sto te navraca na zlo, znaj da te
Dzehennem deka, jer to na njega upucuje kao sto dim upucuje na
vatru. Uzviseni Allah u tome smislu veli: (lestiti ce sigurno u Dzettmt, a
gresnici sigurno u Dzehennem. (El-Infitar, 13.-14.) Prema tome, postavi
se prema ova dva ajeta, pa ces vidjeti kakva ti je sudbina na oba
svijeta. Allah, opet, najbolje zna!

Ojpis Dzenneta i bogatstva njegwih blagodati

Ovdje demo ukratko navesti sta o ovome kaze el-Gazali, Allah
mu se smilovao:

"Znaj da iza ovog svijeta, dije si brige, teskoce i nedace, vec
ovdje upoznao, dolazi drugi svijet! Zato, dobro razmisli o
blagodatima, sredi i uzivanjima koja na njemu dekaju, jer sve sto se
vise zrtvujes za jedan od ova dva svijeta, dobijas vise na drugom.
Pobudi strah u srcu sto duzim razmisljanjem o uzasima Dzehennema

302

s jedne, i nadu u vjedno uzivanje u dzennetskim blagodatima, s druge
strane. Neka te na pravi put tjera bid straha od Dzehennema i vodi
nada u Dzennet, jer des se jedino na taj nadin domodi dzennetskog
carstva i spasiti bolne dzehennemske kazne. Razmisljaj o stanovnicima
Dzenneta, o vedrini njihovih lica sa kojih se prepoznaje radost sretna
zivota, koji zapecaceno pice piju, naslonjeni na mindere, postavljene
na obalama rijeka od vina i meda, okruzeni mladidima i djedacima,
djevicama krupnih i crnih odiju, sve ljepoticama naravi divnih, poput
rubina i bisera, koje prije njih, ni covjek ni dzinn nije dodirnuo,
godina istih, u satorima skrivenim! Razmisljaj zatim, o tome kako im
se nude case, ibrici i pehari puni pida iz izvora tekudcg, distog i
ukusnog za one koji ga piju, kako oko njih obilaze sluge i djedaci,
slidni biseru u skoljkama skrivcnom, kao nagradu za ono sto su radili!
Razmisljaj o tome kako de biti na mjestu sigurnom, u vrtovima sa
hladnim izvorima, kroz koje de rijeke proticati, na mjestu u kome dc
biti zadovoljni, kod Vladara Svemodnoga, na mjestu gdjc dc, ozareni
sredom, gledati lice Vladara Plemenitog, gdje im lica tama i sjcta
nede prekrivati, nego de biti robovi postovani, od Gospodara svoga
najrazliditijim darovima nagradeni, vjedno uzivati u onome sto im se
dopada, gdje nede ni straha ni zalosti osjedati, gdje de varljivosti srede
biti postedeni, jesti i uzivati u najrazliditijim jelima i piti sa rijeka
mlijeka, vina i meda. Velika li duda od onoga ko vjcrujc u sve ove
ljepotc kude diji stanovnici nede pomrijeti i da one koji su u njegovom
dvoristu odsjeli nede nedade zadesiti i da se njihovo kolo srede nede
mijenjati. Moze biti zadovoljan sa onim sto je Allah dozvolio da
propadne i sa zivotom koji je pripremio mimo njega! Tako mi Allaha,
da u Dzennetu nije zagarantirano nista drugo do to da de tijelo uvijek
biti zdravo, da nikada nede umrijeti, niti trpjeti glad i zed, dovjeku bi
bilo bolje da se u njega preseli sa ovog svijcta i da onaj svijet vise voli,
jer se jedino na taj nadin moze postedjeti ovosvjetskih nedada i
surovosti. A sta tek redi kada se zna da de svi njegovi stanovnici biti kao
vladari bezbjedni, u svakojakim blagodatima lagod nog zivota uzivati,
da de u njemu imati sta god pozele, da de u dvoriste Arsa navradati i u
lice Allaha Plemenitog gledati, da se pored uzivanja u gledanju u
Allahovo lice na druge blagodati nede ni osvrtati, da de u dzennetskim
blagodatima neprekidno uzivati i da one nikada nede prestati?!

U torn smislu se od Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "U torn de se zaduti glas: 'O stanovnici
Dzenneta, od danas dete uvijek biti zdravi i vise nikada nedete
bolesni biti. Od danas dete vjedno zivjeti i vise nikada nedete

303

umrijeti. Od danas cete uvijek mladi biti i vise nikada necete
ostarjeti. Od danas cete u izobilju uzivati i vise nikada nestasicu
necete osjetiti. U tome su znadenju i rijeCi Uzvisenog Allaha: / njima
ce se doviknuti: "Taj Dzennet ste u nasljedstvo dobili za ono sto ste Hnili!"
(El-A'raf, 43.) 341

Dzennet je daleko od toga da se njegove blagodati mogu
zamisliti Hi na um pasti, jer je i samo jedan njegov dio koliko
bit moze prekriti bolji od cijelog ovog svijeta i svega Sto je
na njemu

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Uzviseni Allah veli: 'Svojim dobrim robovima sam
pripremio ono sto niti je oko vidjelo, ni uho dulo niti na ljudski um
palo. Potvrda za to su i rijedi Uzvisenog Allaha: / niko nezna kakve ih,
kao nagrada za ono sto su Zinili, skrivene radosti Zekaju. (Es-Sedzda, 1 7.) 34:

Od Ibn Abbasa, r.a., se vjerodostojnom predajom prenosi da je
rekao: "Nista od onoga sto je u Dzennetu, osim naziva, nema na
ovom svijetu. Ovosvjetski med nije kao dzennetski med, ovosvjetsko
vino nije kao i dzennetsko vino, niti je ovosvjetsko grozde kao
dzennetsko grozde."

Koliko god Citao o opisu dzennetskih blagodati i koliko god ih
zamisljao, one su Ijepse nego sto si ih ditajudi zamisljao i ugodnije
nego sto su ti razmisljajudi na um padale. U tome smislu se od Ebu
Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Duzina
koliko je luk nekog od vas, u Dzennetu je bolja nego sto je odakle
Sunce izade pa dokle zade." 141

Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, je rekao: "Kako se moze
zamisliti kuca koju je Allah Svojom rukom stvorio, uCinio je
prebivalistem za Svoje prijatelje, ispunio je Svojom miloscu,
plemenitoscu i zadovoljstvom, njene blagodati opisao kao nesto
najvise sto se moze postidi, njeno bogatstvo sa velikim bogatstvom,

) i Wi ) iJrl ( > Vo/\ V) fX- •Ijj j .^>^\ j jUt*b (T 1H-T MV) jtJ& r > .1^-1 - 141

. »— iE)t (\Yo-\Tl/\ T)

**L. j,\ } , L,-^; u*. j iiii pm/W) fX~> } i jito (r\A/i) ifji^Ji .ijj 342

. (tTTA)

j . ijUMi (Ti/ r \ r) " j^jj ji * J«- ^ ijoi) " iiL ,0— .ijj 3 i jU-i ,o, ( rt ,h ) (jji*JJ .ijj 343

■ ^(\oo/V)^X.>JI

304

koju je sam On ispunio svakojakim dobrom i odistio od svake mahane
i nedostatka?! Kako se moze zamisliti kada de ti se, ako upitas od dega
joj je pod, red da je od mosusa i safrana, ako upitas za njen krov, red
da joj je krov 'Ars Milostivog, ako upitas za njen malter, red da je od
mirisnog mosusa, ako upitas za njen sljunak, red da je od bisera i
dragog kamenja, ako upitas za njene zidove, red da im je jedna cigla
od zlata, a druga od srebra, ako upitas za njeno drvede, red da joj je
stablo od zlata ili srebra, a ne od drveta, ako upitas za njene plodove,
red da su oni meksi od maslaca, a sladi od meda, ako upitas za
njihovo lisde, red da su ljepsi i njezniji od svile, a ako upitas za njene
rijeke, red da su od mlijeka nepromijenjena ukusa, i od vina prijatna
onima koji ga piju i od meda procijedenog."

Dzennetske kapije

Od Sehla b. Sa'da se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "U Dzennetu ima sedam kapija. Jedna od njih se zove Rejjan.
Na nju de udi samo oni koji su postili." 544

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Ko u ime Allaha dadne dvoje od svog imetka (dva
konja i si.), bide pozvan da ude na sve dzennetske kapije. Dzennet
ima osam kapija. Ko bude redovno obavljao namaz, bide pozvan da
ude na vrata namaza, ko bude postio, bide pozvan da ude na vrata
posta, ko bude davao sadaku, bide pozvan da ude na vrata sadake, ko
se bude borio na Allahovu putu, bide pozvan da ude na vrata
dzihada." Na to je Ebu Bckr, r.a., upitao: "Tako ti Allaha, ima li iko
da de sa svih kapija biti pozvan?" - pa je odgovorio: "Ima, i nadam se
da des i ti biti jedan od njih." us

Stepeni Dienneta

Buharija u svome Sahihu i Muslim u svome Sahihu navode da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "U Dzennetu ima stotinu
stupnjeva. Izmedu svaka dva stupnja je koliko izmedu nebesa i
Zemlje." To znadi da su stupnjevi Dzenneta veoma visoki, a koliko,
to zna samo Allah. Postoji jos jedna verzija ovog had isa u ko joj stoji:
"U Dzennetu ima stotinu stupnjeva. Izmedu svaka dva stupnja je

*) Ju, ^ oM j " JiiL f L-)i ( rr/A) ^ } , jU-i e x (Vta/i) ^><Ji >\ )} 344

JL-JI j i jlfJrl (Hl/t) ilUU j i ilTjJI p \ T i\ \ o/v ) jU— « j i i,l~-»Jl Jilii ( \ V V ) ^ .1 j j 545

305

koliko izmedu ncbesa i Zcmlje. Allah ih je priredio onima koji sc
bore na Njegovu putu." 146

Scjhu-l-Islam, Ibn Tcjmijja je skloniji ovoj verziji, nc
isklju£uju<5i mogucnost da je dzennetski stupanj i visi od toga, slicno
kao sto sc u drugom, takoder, vjerodostojnom hadisu kazc: "Allah
ima devedeset i devet (lijepih) imena. Ko ih nabroji, udi cc u
Dzcnnct." 547

Na ispravnost ovakvog tumaCenja ukazujc i Cinjcnica da jc
polozaj naseg Vjerovjesnika, s.a.v.s., iznad svih ovih stupnjeva, tj. na
stupnju u Dzennetu iznad koga nema drugih stupnjeva, a to je
ukupno stotinu stupnjeva koji svaki pojedinac njegova Ummcta
zasluzujc borbom na Allahovu putu. Dzcnnet jc kupolast, sredina mu
jc Firdevs, a krov 'Ars, kao sto stoji u vjerodostojnom hadisu Allahova
Poslanika, s.a.v.s.: "Kada Allaha molitc, molitc Ga za Firdevs, jer jc to
sredina Dzenneta i najvisi dio Dzcnneta, iznad koga jc Ars Milostivog
iz koga izviru dzennctskc rijekc." 14 * Ovu verziju navodi Ibn Kcsir,
Allah mu se smilovao!

Od Ebu Se'ida cl-Hudrija se prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Stanovnici Dzcnneta ce sobc jedni drugih mcdusobno
gledati kao sto se sa horizonta na istoku ili zapadu vidi zvijezdama
osuto ncbo, kako bi sc izmedu njihovih polozaja vidjela razlika." 34 *

Dzennetske zgrade

Uzviscni Allah veli: A one koji se Gospodara svoga boje cekaju
odaje, sve jedne iznad drugih sagradene. (Ez-Zumcr, 20.) Ovim ajctom jc
ncdvosmisleno receno da su dzennctskc sobe jedna iznad drugc
sagradene i da su to stvarne gradevinc, kako sc ne bi mislilo da jc to
rcccno u prencsenom znaCcnju i da tamo nema gradevina.

Od Ebu Musa'a cl-Es'arije se prenosi da je Vjcrovjcsnik,
s.a.v.s., rckao: "Vjernik 6c u Dzennetu imati sator od iskruzenog

.jujJi (irr\) o,l. j,\ j .) jJu^Ji j cijUVi (TA/\r> ^ } l( i Wn^jUJi .ijj 346

.jrUiJ^v^Ja.!^.^ 34X
. »Jfi «_» (T \l\ •)^- u > J '

306

bisera, dugog sezdeset milja. U njemu ce vjernik imati zene koje ce
obilaziti, a da jedna drugu nece vidjeti."" 0

Od 'Aise, r.a., se preko Ebu Hurejre prenosi da je Dzibril
rekao Vjerovjesniku, s.a.v.s.: "Prenesi Hatidzi selam od njena
Gospodara i obraduj je sa kucom u Dzennetu od trske u kojoj nece
biti nikakve buke ni umora!" 151 Pod trskom se ovdje misli na
oljupinu od svjezeg supljeg bisera. Kaze se da je ona prva povjerovala
u ono sto je govorio Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa joj je zbog toga kao
nagrada u Dzennetu dat dvorac od trske.

Od Enesa se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
"Uveden sam u Dzennet, pa sam se iznenada nasao ispred jednog
dvorca od zlata. Upitao sam: 'Ciji je ovo dvorac?' - pa mi je receno:
'Jednog mladica iz (plemena) Kurejs.' Pomislio sam da sam to ja, pa
sam upitao: 'Ko je on?' - pa mi je receno: 'Omer b. el-Hattab." 352

Hrana stanovnika Dienneta

Uzviseni Allah veli: / vocem koje ce sami birati i mesom ptiZijim
kakvo budu zeljeli. (El-Vaki'a, 20.-21.) Sto se tide dzennetskog voca, o
njemu Uzviseni na drugom mjestu veli: Svaki put kad im se iz njih da
kakav plod, oni ce reci: "Ovo smo i prije jeli" - a bice im davani satno njima
sliini. (El-Bekare, 25.) Ibn Dzerir, Allah mu se smilovao, kaze da se
pod rijedima Uzvisenog: Svaki put kad im se da, misli na plodove
dzennetskog voca. Tj. oni ce redi da su takve plodove ved jednom jeli
na ovom svijetu. Takoder se kaze da se pod rijedima Uzvisenog: Ovo
smo i prije jeli, misli - prije u Dzennetu zbog slidnosti u izgledu, a pod
rijeCima Uzvisenog:... a bice im davani samo njima slifni, tj. slidni po
izgledu.

El-Hasan kaze: "Zar niste primijetili kako se pojedinih
plodova na ovome svijetu zasitite i kako su kvarljivi, za razliku od
dzennetskih plodova, za koje Uzviseni veli: Usredvoca svakovrsnog
kojegce uvijek imati i koje nece zabranjeno biti. (El-Vaki'a, 32.-33.) tj. koga
ce biti stalno, a ne samo povremeno, u sezoni, i koje nece biti, onome
ko ga zazeli, zabranjeno. Na drugom mjestu Uzviseni veli: / blizu ce im

) c i JLjU (\ Vo/\ V) ^1-* < JlJ-l <i (flA/l) lS/*-JI >\)j

.JJUxi)i(\^/\o )r l_ } c v JU> ( \rr/v) jjUJi .ijj 551

■ ^ & J> .bur.JJU^I (Ur/\») .U*.^ j lt >U-l «x (T\ A/l)^jUjl " 2

307

hladovina njegova biti, a plodovi njegovi ce im nadohvat ruke stajati. (El-
Insan, 14.) Ibn Abbas kaze: "Kada neko pode da neki plod dohvati,
on 6c se sam nadohvat ruke primacl"

Od Enesa b. Malika se prenosi da je, upitan: "Sta je to Kevser?"
- Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: "To je rijeka u Dzennetu koju
je Allah meni dao. Bjelja je od mlijeka a slada od meda. U njoj ce biti
i ptica diji su vratovi poput vratova deva." Na to je Omer rekao:
"Znadi da su kao ugojene prepelice?" - pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ukus im je jos Ijepsi." 353

Od Dzabira, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Stanovnici Dzenneta 6c jesti i piti, ali se nede sliniti niti
nuzdu vrsiti. Samo 6c se podrigivati i mirisati na miris mosusa. Kao
sto se nadahnuto disanjem oni 6c stalno izgovarati Subhanellah! i
Allahu ekberP"

Od Sevbana, oslobodenog roba Allahova Poslanika, s.a.v.s., se
prenosi da je rekao: "Bio sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada
mu je dosao jedan jevrejski rabin i poceo ga zapitkivati, dok ga na
kraju nije upitao: "Ko 6c ju prvi predi?" - tj. Sirat-cupriju- pa mu je
rekao: "Siromasni Muhadziri." Jevrej je, zatim, upitao: "Sta 6c im se
prvo ponuditi kada udu u Dzennet?" - pa je rekao: "Okrajci od riblje
dzigarice." Zatim je upitao: "A sta 6c poslije toga jesti?" - pa mu je
rekao: "Zaklace im se dzennetski bik koji je po njegovim obroncima
pasao." Zatim je upitao: "A odakle 6c piti?" - pa je odgovorio: "Sa
izvora zvanog Selsebil." Na to je (rabin) rekao: "Istinu si rekao."" 5

Pi6e stanovnika Dienneta

Uzviseni Allah veli: Cestiti ce iz pehara piti kamforom zaftnjeno
pice sa izvora sa koga ce samo Allahovi sticenici piti i koji ce kuda hoce bez
muke razvoditi. (El-Insan, 5.-6.) Izraz pehar je posuda iz koje se pije,
premda se Cesto koristi i u znaCenju vina, kao sto je primjer u rijeCima
pjesnika:

Q$i/an sam pehar slatka papio,
A. dnitjim se od prmj lyedio.

.jci)l(TTo ,TTl/>0) *^Jl Cr i jitfyJl } } *) jl J i*}, >J-I ( T Y V < T T l/f) ,0_>

308

RijeCi Uzvisenog: ... kamforom zafinjeno, znaCe pomijesano sa
kamforom. Mukatil kaze: "Ne misli se ovdje na ovosvjetski kamfor.
Tako je nazvan samo zato da bi vam to predoCilo i pobudilo zelju u
srcu ." RijeCi Uzvisenog Allaha: .. . /' koji ce kuda hoce bez muke razvoditi,
znace da ce ga modi razvoditi kuda god hoce i njime se koristiti kada
god zazele.

Uzviseni, takoder, u istom poglavlju veli: U njemu ce iz Me pice
zendzebilom zaZinjeno piti. (El-Insan, 17.) tj. vino pomijesano sa
zendzebilom. Arapi su prije Islama, zbog posebno lijepog mirisa,
voljeli mijesati vino sa zendzebilom i tako ga pomijesana piti.

Uzviseni, nadalje, kaze: / dace im Gospodar njihov da pijuftsto
pice. (El-Insan, 21.) To znaCi da 6c dzennetsko pice, za razliku od
ovosvjetskog vina, biti potpuno Cisto. U tome smislu Ebu Kilabe i
Ibrahim en-Nah'i kazu: "Prvo 6c biti sluzeni svakojakim jelima, a
onda 6c im se na kraju donijeti Cisto pice od koga 6c im se slecli hrana
u stomaku i poCeti izlaziti znoj iz tijela koji 6c mirisati na miris
mosusa." Od Zejda b. Erkama, r.a., se prenosi da je rekao: "Jedan
sljedbenik Knjige dosao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: 'O Ebu
Kasime, ti tvrdis da 6c stanovnici Dzenneta jesti i piti?' - pa mu je
odgovorio; 'Jeste, tako mi Onoga u Cijoj je ruci Muhammedov zivot,
svako 6c od njih imati stotinu puta ved nagon za jelom, picem i
polnim odnosom (nego sto je na ovom svijetu)." Zatim je rekao:
"Onaj ko jede i pije ima potrebu za nuzdom. Medutim, u Dzennetu
nece biti nedisti. Zato 6c njihova nuzda biti u vidu blagog znojenja
koze koje 6c mirisati na mosus, pa 6c im se tako stomaci opustati."" 6

Ebu Derda', r.a., u vezi s rijeCima Uzvisenog: Ciji ce pec"at molus
biti. (El-Mutaffifun, 26.) je rekao: "To je pice bijelo poput srebra koje
6c na kraju piti. Ono je toliko mirisno da, kada bi neko sa ovog svijeta
u njega zamoCio ruku pa je poslije izvadio, ne bi na ovom svijetu
ostalo zivo bide, a da ne bi taj miris osjetilo."

Abdullah b. Mes'ud, r.a., je u vezi rijeCi Uzvisenog: Pomijesano
s vodom iz Tesnima ce biti, sa izvora iz kojeg ce Allahu bliski piti. (El-
Mutaffifun, 27.-28.) rekao: "Onima sretnim 6c biti pomijesano, a
Allahu bliski 6c ga Cista i nepomijesana piti."

309

Odjeda stanovnika Dienneta

Uzviseni Allah veli: U kojima ce se zlatnim narukvicama, biserom
ukrasenim, kititi, a haljinece im, u njima, od svile biti. (Fatir, 33.), zatim U
njima ce se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife
oblaiiti, na divanima ce u njima naslonjeni biti. (El-Kehf, 31.)

Neki mufessiri kazu da se pod izrazom misli na tanku,

a pod izrazom "J -I" na debelu svilu. Drugi, pak, kazu da se pod

izrazom "Jjv — <i" ne misli na grubu i debelu tkaninu, ved na gusto
tkanu svilu. Ez-Zudzadz kaze: "U svakom sludaju, pod ova dva izraza,
misli se na najbolje dvije vrste svilenog platna. A najbolja boja je
zelena boja, a najnjeznija odjeda je svilena. Tako se pomenute vrste
svile odlikuju najljepsim bojama za oko, s jedne, i najudobnijim,
najmeksim i najprijatnijim za tijelo, s druge strane."

U hadisu koji prenosi el-Bera' b. 'Azib stoji: "Allahovu
Poslaniku, s.a.v.s., jednom je prilikom bila poklonjena svilena haljina,
pa su se podeli diviti kako je njezna i mekana, na stoje Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Divite se ovome? Mahrama Sa'd b. Mu'aza
u Dzennetu je ljepsa od ovoga." 357 Tj. mahrama kojom 6c stanovnici
Dzenneta brisati ruke, ljepsa je od najluksuznije odjece koju na ovom
svijetu nose vladari.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u vezi dzennetske odjece, takoder,
rekao: "Ukras 6e vjerniku sezati dokle je uzimao abdest." 358

Od Zuhejra b. Harba se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ko jednom ude u Dzennet vjedno ce uzivati i vise nikada
nede nestasicu osjetiti, niti 6e mu se odjeda pohabati, niti 6e mu
mladost prodi." 359

Opis stanovnika Dienneta

Od Mu'aza b. Dzebela, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Stanovnici Dzenneta ce u Dzennet udi golobradi, bez
dlaka po tijelu i sa surmom podvucenim odima u dobi od trideset i tri
godine." 360

.j,i«kli ^xh) jl3 j . !,uui <m ./r> pi- .\ }J 358
.1^ ^ j t*\ 0 wi/\w ) pi- t \ Sj 5iW

310

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre stoji jos: "U liku svoga oca
Adema koji je bio visok sezdeset arsina." 16 '

Od Ebu Hurejre, r.a., se, takoder, prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Prva skupina koja de udi u Dzennet bide
poput Mjeseca u nodi ustapa. Oni koji budu ulazili iza njih blistace
poput najsjajnije zvijezde na nebu. U njemu nede ni malu ni veliku
nuzdu obavljati, niti se oseknjivati niti pljuvati. Cesljevi de im biti od
zlata, a znoj 6c im mirisati poput mosusa. Mengele 6c im biti od
alojeva drveta. Zenc 6c im biti djevice crnih krupnih odiju. Bide
slozni svi kao jedan i imace lik njihova oca Adema, sezdeset arsina
visokog od zemlje." 1 " 2

O njihovom drzanju Uzviseni veli: / Mi cemo zlobu izgrudi
njihovih istisnuti, oni re kao braca na divanima jedni prema drugima
sjedjeti. (El-Hidzr, 47.) tj. sloznih srca i jedni prema drugima okrenuti
licem u lice.

U Buharijinom Sahihu i Muslimovu Sahihu, takoder, se biljezi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Oni se nece medusobno
razilaziti niti mrziti. Njihova srca de biti slozna kao jedno srce. Slavidc
Allaha i jutrom i naveder." 161

Najnizi stupanj stanovnika Dienneta

Od Mugire b. Su'be, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: "Musa, a.s., je upitao svoga Gospodara da mu kaze koji je
najnizi stupanj stanovnika Dzenneta, pa mu je rekao: 'Stupanj
dovjeka koji ce dodi, kada ostali stanovnici Dzenneta ved budu usli u
Dzennet, pa 6c mu se redi: 'Udi u Dzennet!' - na sto 6c on upitati:
'Gospodaru, kako du udi kada je svako prije usao i zauzeo svoje
mjesto?' Na to de mu se redi: "Hodes li biti zadovoljan da imas ono
sto vladari imaju na dunjaluku?' - pa de redi: 'Hodu, bidu zadovoljan,
Gospodaru!' Zatim de mu se redi: 'Imas to i jos toliko, i jos toliko, i jos
toliko.' - pa de redi: 'Zadovoljan sam, Gospodaru.' Na to de mu se redi:
'Imas to i uz to jos deset puta toliko. Imas sve sto ti dusa pozeli i za
oko zapne!' - pa de redi: 'Zadovoljan sam, Gospodaru.' Na to je (Musa)
upitao: "Gospodaru, a koji je najvisi stupanj?' - pa de mu redi: 'To su

. i^u^ jJiA.i(m/w > — - -ijj 361
) (\w i\vt/\v ) (J—* ) *M (^^^/■^)^^ J uJl.l J / ,62

311

oni za koje sam Svojom rukom pocasti prircdio i zapecatio ih, tako da
to nijedno oko nijc vidjclo, uho Culo, niti komc na pamet palo." 164

Dzennetske zene

Uzviscni Allah veli: A one kojivjerujui dobra djela tine obraduj
dzennetskitn basfama kroz koje ce rijeke feci; svaki put kad im se iz njih da
kakav plod, oni ce reci: "Ovo smo i prije je/i" - a bice im davani samo s/ifni.
U njima ce Bute zene imati, i u njima ce vjeZno boraviti. (El-Bckare, 25)

TumaCedi gore navedcni ajet, Ibn el-Kajjim, Allah mu sc
smilovao, kaze: "U ovom ajetu Uzviseni Allah na jednom mjestu
zajcdno navodi sve vrstc uzivanjc, i to prvo tjclcsno uzivanjc u
bascama prcpunim svakojakih plodova, ispod kojih 6c rijeke ted,
zatim u nasladivanju prohtjeva sa Cistim zenama, zatim uzivanjc srea,
zatim uzivanjc oCiju, te neprekidnom zivotu bcz smrti i neprekidnim
dzennetskim blagodatima. Dzennetske zene nazvanc su Cistim jer za
razliku od ovosvjctskih zena nede imati mjesccnog pranja, niti nifasa
nakon porodaja, necc obavljati malu ni veliku nuzdu, nede sliniti, niti
pljuvati. Uz sve to, nccc imati ni moralnih mahana, losih osobina,
ncce ruznc i svakakve rijcCi govoriti, a pogotovu nede nikada pozcljcti
drugog Covjcka."

Uzviseni, nadalje, u poglavlju ed-Duhan, kazc: / Mi cento ill
hurijama, krupnih ottju zeniti. (Ed-Duhan, 54.) tj. mladim i lijcpim
zenama, bijela tena, crnih i krupnih oCiju. Mudzahid kaze da izraz
hurija dolazi od "jU" biti ocaran zbog njeznc i tankc kozc i Cistc boje.
Najispravnije je misljenje da ovaj izraz dolazi od korijena u jy~" imati
izrazito bijelu bionjacu i izrazito emu zjenicu oka, tako da su jednim
izrazom obuhvacena dva kontrasta .

Uzviscni Allah, takodcr, veli: Pored njih ce biti hurije, istih godit/a,
koje ce preda se gledati. (Sad, 52.) tj. koje nikoga drugog do svojc
muzeve nccc gledati, niti 6c mimo njih drugc muskarce zeljcti. Ibn
Abbas, r.a., i neki drugi mufessiri kazu da sc pod izrazom V 1 /" misli
na njihovu istovjetnost u godinama i da 6c sve biti mladc, u trideset i
trecoj godini kao i njihovi muzevi."

Od Enesa b. Malika se prcnosi da jc Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Odlazak u borbu na Allahovu putu ujutro i povratak iz njc
naveCc, bolji je od cijelog ovog svijeta i svega sto je na njemu. Prostor

312

u Dzennetu koliko obuhvada luk ili bid nekoga od vas, bolji je od
cijelog ovog svijeta i svega sto je na njemu. Kada bi se neka od
dzennetskih hurija pojavila na Zemlji, sve bi izmedu Dzenneta i
Zemlje ispunila mirisom. Pokrivad na njenoj glavi vredniji je od
cijelog ovog svijeta i svega sto je na njemu. " ,65

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: "Prva skupina koja de udi u Dzennet je poput Mjeseca u nodi
ustapa, a oni koji su odmah iza njih bide kao najsjajnija zvijezda na
nebu. Svako ce od njih imati po dvije zene, hurije, dija de se srz
potkoljenica vidjeti kroz meso. U Dzennetu nede biti neozenjenih." 166

Gledanje u lice UzviSenog Allaha

Uzviseni Allah veli: Toga Dana ce neka lira blistava biti, u
Gospodara svoga ce gledati. (El-Kijame, 22.-23.)

Uzviseni, takoder, veli: One koji line dobra djela teka nagrada, i vise
od Toga. (Junus, 26.) Pod rijedima Uzvisenog " i vise od toga" misli se na
gledanje u lice Uzvisenog Allaha. Sama rijed "j~J~\" znadi Dzennet. U
torn smislu se od Suhejba prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
proudio: One koji tine dobra djela teka nagrada, i vise odtoga , a zatim
rekao: "Kada stanovnici Dzenneta udu u Dzennet, a stanovnici
Dzehennema u Dzehennem, zadudc se poziv: 'O stanovnici Dzenneta,
vi kod Allaha imate jos jedno obecanje koje hoce da vam sada ispuni.'
Na to ce upitati: 'Kakvo je to obecanje? Zar nam nije dao da nam tezina
dobrih djela pretegne? Zar nam nije dao da nam lica budu bijela? Zar
nas nije uvco u Dzennet i izveo iz Dzehennema?' On (tj. Poslanik) je
rekao: 'Zatim de se podicl zastor pa 6c ugledati lice Uzvisenog Allaha,
pa im nista sto im je dato nece biti draze od gledanja u Njega.'" 167

To 6c biti nagrada nad svim nagradama i vrhunac uzivanja. Na
sve druge blagodati o kojima smo do sada govorili, naspram ovc, 6e se
zaboraviti. Ne samo da ovom susretu stanovnika Dzenneta sa svojim
Gospodarom nece biti kraja, ved nijedna druga dzennctska blagodat
toj nagradi nede biti ni slidna, a kamoli ravna!

.jUI/i (^v/r) ,J_^ .ijj 51

313

SADRZAJ

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU 5

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU 1 1

ISKRENOST I SLIJEDENJE SUNNETA 13

ISKRENOST _ 14

SMJSAO NAMJERE: _ . 17

ZNAdAJ NAMJERE: 18

SLIJEDENJE SUNNETA 20

0 POKUDENOSTI NOVOTARIJA I ONIH KOJl IH UVODE _ _ 23

ZNACAJ ZNANJA I UCENJAKA 27

ODGOJ ONOGA KO TRA2l ZNANJE 38

ODGOJENOST UCITELJA 41

STANJA I VRSTE SRCA 43

VRSTESRCA: 44

Zdravo srce 44

Mrtvo srce 45

Bolesno srce 45

Jos' jedna podjela 46

$EJTANOVIPRILAZISRCU _ 46

ZNACI BOLESTI SRCA ... 52

ZNACI ZDRAVA SRCA _ 54

UZROCI BOLESTI SRCA I NJEGOVI STETNI OTROVI 60

PREKOMJERNI GOVORJE "NESRECA JEZIKA " 63

Islamsko predanje: 66

GOVOR KOJl SE NE TI&E 67

OGOVARANJE 69

Motivi koji navode na ogovaranje: 71

Lijek protiv ogovaranja: 71

Iskupljivanjez a ogovaranje 72

315

PRENO$ENJE TUDIH RIJECI 72

lslamsko predanjc 74

HVAUENJE 75

PREKOMJERN 0 ZAGLEDANJE 76

Poroci pretjeranog zagledanja 77

PRETJERANO DRUlENJE 81

Prva vrsta 83

Druga vrsta 83

Trcca vrsta 83

tervrta vrsta 84

Tradicija 84

PRETJERIVANJE UJELU 85

PRETJERANO SPAVANJE 88

KAKO SE ODR2AVA 2IVOT SRCA I STA JE NJEGOVA

KORISNA HRANA ? 90

SJECANJENA UZVI$ENOG ALLAH A I UdENJE KUR 'ANA 90

Koristi spominjanja Allaha / zikra 91

Vrstc sjecanja na Allaha 96

Vrlinc uCcnja Kur'ana i onih koji ga znaju napamer 97

Tradicija 98

TRAlENJE OPROSTA (fSTIGFAR) 99

Izreke iz tradicije o vrlinama traienja oprosta 103

DOVA 103

PRAVIIA LIJEPOGPONA$ANJA PRILIKOM UPU&VANJA DOVE 106

BLA GOSIIJA NJE VJEROVJESNIKA, S.A.V.S. 111

Sta zna£i blagosiljanjc Vjcrovjcsnika, s.a.v.s. ? 1 1 1

Pohvaljenost Vjcrovjesnikova, s.a.v.s., blagosiljanja 1 1 2

Kako se Vjcrovjcsnik, s.a.v.s., blagosilja? 1 1 3

Koristi i plodovi od blagosiljanja Poslanika, s.a.v.s. 1 1 4

Najodabranije prilikc za blagosiljanje Poslanika, s.a.v.s. 1 1 5

N0t.NI NAMAZ (KIJAMU-L-LE.il.) 116

Kako je Vjcrovjcsnik, s.a.v.s., obavljao nocni namaz? 1 18

Kako i koliko je Vjcrovjcsnik, s.a.v.s., noci provodio u namaiu.' 1 1 9

U koje doba je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ustajao na nocni namaz? 1 20

U koju vrstu propisa spada nocni namaz? 1 2 1

OlakSavajuci faktori za obavljanje nocnog namaza 121

Vanjski faktori 121

Unurrasnji faktori 122

Sra tradicija kaic o nocnom namazu? 1 23

STANJA DUSE I ISPITIVANJE NJENE SAVJESTI 1 24

SmirenaduSa 125

Du«a koja kori 1 27

316

Dusa koja na zlo navodi 1 28

ISPITIVANJE SA VJESTI DU$E 1 29

KORISTI OD PREISPITIVANJA SA VJESTI DU$E 133

BOLEST LICEMJERSTVA 1 36

Sta je licemjerstvo i u demu sc pokazuje? 1 37

Zbog dega $u Ijudi licemjerni? 1 37

Skriveno licemjerstvo 138

Kako se lijeci srce od bolesti licemjerstva? 1 39

Izbjegavanje pobofnosti u strahu od licemjerstva je greika 1 39

BOLEST OHOLOSTI 141

U demu se oholost najdeice ispoljava? 1 42

Kako se lijeci oholost i postiie skromnost? 1 44

BOLEST SAMOLJUBLJA 146

Opasnosri bolesti samoljublja 1 47

Ukratko o lijecenju bolesti samoljublja , 147

POKAJANJE 149

Preduvjeti za valjano pokajanje 1 50

Neke specifidne vrste pokajanja 1 51

Iskreno pokajanje 1 53

Nedosraci valjanosti pokajanja 1 56

Znaci valjanosti pokajanja 156

U demu leii tajni smisao pokajanja? 1 58

POZIVANJE NA DOBRO I ODVRACANJE OD ZLA 1 64

Obaveznost i vrline pozivanja na dobro i odvracanja od zla 1 64

Ko su oni koji traie da se dine dobra djela? 168

Pravi put u pozivanju na dobro i odvracanju od zla 1 68

Motivi podsticanja na dobra djela i odvracanja od nevaljalih 171

BORBA N A ALLAHOVU PUTU 1 72

Vrijednost borbe na Allahovu putu 1 75

Hadisi o borbi 1 75

Jedan primjer iz islamske tradicije 1 77

Vrline pogibije na Allahovu putu 1 78

Svijedi primjeri borbe drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s. 1 79

ZUHD / ODRICANJE 181

Kako je iivio Allahov Poslanik, s.a.v.s. ? 1 83

Kakva je bila hrana Allahova Poslanika, s.a.v.s. ? 183

Kakva je bila odjeca Allahova Poslanika, s.a.v.s. ? 1 84

Kakva je bila postelja Allahova Poslanika, s.a.v.s. ? 184

Kako su iivjeli ashabi, r.a. ? . 1 84

Stepenizuhda 185

317

Kako su zuhd tumadili raniji udenjaci? 185

Opasnosti od privricnosti ovom svijetu 191

STRPLJIVOST I ZAHVALNOST 196

STRPUIVOST 196

Znadaj i smisao strpljivosti 1 98

Islamska tradicija o vrlinama strpljivosti 200

Islamska tradicija 201

Vrste strpljivosti 202

Covjeku jc potrebno da u svakoj situaciji budc stipljiv 203

ZAHVALNOST 207

STRAH I NADA 21 3

STRAH 213

Stupnjcvi straha 214

Pozitivnosti straha 2 1 5

Ostrahu 217

NADA 220

Razlika izmedu opravdane nadc i praznih iluzija 221

Vrline polaganja nadc u dobro 223

ONADI 225

Uzajamna povezanost straha i nadc 228

OS1ANJANJE NA ALLAHA 230

Ljudska djela dijclc scnatri vrste 232

ZADOVOLJSTVO 234

LJUBAV PREMA UZVISENOM ALLAHU 238

Morivi koji kod dovjcka izazivaju osjecaj ljubavi 242

Allahova ljubav prema Svojim robovima 243

Znaci ljubavi prema Uzviienom Gospodaru 244

GUBITAK NADE U DUG 2IVOT I PRIPREMA ZA SMRT 247

Razlozi koji ulijevaju lainu nadu u dug iivot 251

Poiurivanje sadobrimdjelima i izbjegavanje odgadanja 253

SJECANJE NA SMRT 254

Pohvalnost sjedanja na smrt 255

Smisao smrti ( 257

Smrt je promjena stanja u dva pogleda 257

TRI NEDAdE SMRTI 258

1. Smrtna agonija 258

Zestina Vjerovjesnikove, s.a.v.s., smrti 259

318

2. Susrct i videnje sa melekom ili melekima smrti 260

3. Strah od loieg svrietka i nagovjeitaj grijeinicima patnje u vatri 263

§ra je pohvalno finid na samrti? 264

Sta su na samrti rekli neki vladari, namjesnici i dobri ljudi? 265

U2IVANJE I KAZNA U BERZAHU 269

Hadisi o ispirivanju u kaburu 271

Zakljudakl 275

Zakljudak 11 277

Zbog Cega se umrli u svojim kaburima kainjavaju? 278

Kako dovjek moie izbjedi kabursku kaznu? 2 79

SUDNJI DAN 281

Mjesto i nafin okupljanja 283

Kako de izgledad strahote Sudnjeg dana? 286

Kako de izgledati sudenje.' 287

Kakva de vaga i vaganje bid? 288

Kakva de bid Sirat ■ duprija? 290

Sravnavanje raduna medu prodvnicima 291

D2ENNET I D2EHENNEM 293

OPIS DiEHENNEMA I NJEGOVIH KAZNI I STRAH OTA 293

Dubina Diehennema i Zesdna njegove vatre 294

Hrana stanovnika Diehennema 295

Pide stanovnika Diehennema 296

Odjeca stanovnika Diehennema 297

Postelja stanovnika Diehennema 298

Velidina - obim stanovnika Diehennema i odvratnost njihova izgleda 298

Opis joi nekih vrsta kazni 299

Kainjavanje stanovnika Diehennema u moralno - psihidkom smislu 300

Opis Dienneta i bogatstva njegovih blagodad 302

Diennet je daleko od toga da se njegove blagodad mogu zamislitt ili na um pasti,
jer je i samo jedan njegov dio koliko bid moie prekriti bolji od cijelog ovog svijeta

i svega ito je na njemu 304

Diennetske kapije 305

Stepeni Dienneta 305

Diennetske zgrade 306

Hrana stanovnika Dienneta 307

Pide stanovnika Dienneta 308

Odjeda stanovnika Dienneta 310

Opis stanovnika Dienneta 310

Najniii stupanj stanovnika Dienneta 31 1

Diennetske iene 31 2

Gledanje u lice Uzvif enog Allaha 3 1 3

SADR2AJ

.315